Josip Čižinski

Josip Čižinski, poznatiji pod imenom Milan Gorkić 1904–1938, bio je jugoslavenski političar-komunist. Politički sekretar Centralnog komiteta (CK) KPJ 1932–1937.

Otac mu je rođen u prikarpatskoj Rusiji (područje koje je nakon Prvog svjetskog rata pripalo Čehoslovačkoj), a kao činovnik je radio u Sarajevu, gdje Gorkić polazi trgovačku školu. Od 1918. djeluje kao član jedne socijaldemokratske omladinske grupe, pa zatim komunističke partije, koja krajem 1920. biva zabranjena donošenjem Obznane. Radi u ilegali kao član SKOJ-a. Godine 1923. odlazi na školovanje u SSSR gdje radi u aparatu Kominterne. Član i organizacioni sekretar Izvršnog komiteteta Komunističke omladinske internacionale 1924-1935. Obavlja i druge funkcije.

Godine 1932, kada je Kominterna raspustila vodstvo KPJ i imenovala novo, postavljen je za političkog sekretara Centralnog komiteta KPJ. Boravi u Beču. Godine 1937. biva smijenjen i ubrzo u Moskvi uhićen i likvidiran u staljinističkim čistkama. Točne okolnosti ostale su nepoznate.

Josip Broz o svojem pretnodniku

Josip Broz Tito bio je 1935. imenovan za organizacionog sekretara CK KPJ, a nakon Gorkićevog smijenjivanja preuzima položaj generalnog sekretara i odriješene ruke, jer je cijeli stari CK bio smijenjen. On tvrdi da sa njegovim smjenjivanjem ništa nije imao. Svojem biografu Vladimiru Dedijeru o Gorkiću je rekao:

»Tada su mi mnoge stvari postale jasne. Gorkić, koji je punih 14 godina boravio u Moskvi, koji je imao puno povjerenje Kominterne (…) ustvari je stalno i sistematski radio protiv KPJ. Kao frakcionaš, on je ometao razvijanje novih rukovodećih partijskih kadrova, a naročito iz redova radnika. On je, dalje, imao običaj da vara Kominternu, da šalje nerealne i lažne izvještaje o stanju u zemlji. U Kominterni se tražilo da se pokažu leci ili brošure ilegalno štampane, pa je to uzimano kao dokaz za rad u zemlji. Gorkić bi obično pronalazio nekog intelektualca u Beogradu koji bi na brzinu naparbičio kakav izvještaj, pa se to slalo u Kominternu.« (Dedijer, str. 239

Iako naravno treba imati na umu da je Broz vrlo pristrani svjedok, optužbe za neučinkovitost mogu biti osnovane. Gorkić je boravio u Moskvi i Beču, bio je dio birokratskog aparata. Razumljivo je da je Broz, koji je stalno radio u zemlji, došao s njim u sukob; a svojim je uspješnim radom 1937-1941. uvjerljivo dokazao točnost svoje tvrdnje da rukovodstvo mora biti u zemlji. Broz ne spominje optužbe za špijunažu i izdaju, za koje vjerojatno zna da su besmislene.

Broz nastavlja sa optužbama: »Osim toga, Gorkić je održavao i direktne veze s jednim krilom beogradske buržoazije, koja je, naročito za vrijeme prošlog rata, ustvari postala vodeća snaga reakcije, a naročito one oko Draže Mihailovića. Gorkić je imao veze sa Slobodanom Jovanovićem, profesorom Beogradskog univerziteta, koji je kasnije postao pretsjednik emigrantske vlade u Lonodnu, zatim sa književnikom Dragišom Vasićem, koji je za vrijeme rata bio glavni politički savjetnik u štabu Draže Mihailovića. Treće lice s kojim je Gorkić držao vezu bio je beogradski advokat Mladen Žujović, koga je Draža Mihailović za vrijeme rata bio postavio za komandanta zapadne Jugoslavije.« (Dedijer, str. 239-240)

Literatura

Dedijer, Vladimir: Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita, 1. knjiga, Zagreb: Mladost i Spektar, Rijeka: Liburnija, 1980.

Izvor: Wikipedia