Crkva Adventista sedmog dana, ili Kršćanska adventistička crkva (KAC), je protestantska vjerska zajednica koja svoje cijelokupno vjerovanje temelji isključivo na Bibliji. Njihova najistaknutija vjerovanja, koja definiraju i njihov naziv, su vjera u Kristov drugi dolazak i svetkovanje biblijskog sedmog dana, odnosno Subote.

Naziv

Riječ adventist izvedena je od latinskog pasivnog participa prošlog adventus (dolazeći do) izvedenog od glagola advenire (doći do) koji se tvori od prefiksa ad- (do) i glagola venire (doći). Riječ "adventist" je upotrebljena radi vjerovanja pripadnika Adventističke crkve u Kristov drugi dolazak, dok je produžetak "sedmoga dana" pridodan zbog njihovog svetkovanja subote umjesto nedjelje.


Nazivi u Hrvatskoj

Adventiste sedmoga dana se u Hrvatskoj najčešće oslovljava samo s "Adventisti". I pripadnici hrvatske Adventističke crkve najčešće izostavljaju produžetak "sedmog dana", iz razloga što u Hrvatskoj ne postoji niti jedna Adventistička vjerska zajednica koja ne svetkuje Subotu (dok u svijetu postoji nekoliko znatno manjih zajednica koje su se odvojile od Adventista sedmoga dana zbog razilaženja mišljenja po tom pitanju). Jedan od naziva koji se u Hrvatskoj upotrebljuje za Adventiste jest "subotari". Naziv je nastao na temelju adventističkog svetkovanja Subote i koristi se samo u govornom jeziku ili žargonu. Ovaj naziv ima negativne konotacije i koristi se u svrhu pogrdnog oslovljavanja, no Adventisti ne smatraju taj izraz sramotnim, iako se njime rijetko međusobno oslovljavaju.


Doktrina

Biblija kao temelj i vrhovni autoritet

Adventisti sedmoga dana svoju cijelokupnu doktrinu temelje isključivo na Bibliji. No, izrazito važan dodatak su spisi Ellen G. White za koju vjeruju da je bila Božji prorok. Ona je bila dio rane Adventističke crkve i stoga je sve svoje tekstove temeljila na Bibliji, te Adventisti smatraju njezine spise izrazito korisnim jer je biblijske principe i proročanstva dodatno osvjetlila i prilagodila suvremenom svijetu. Iako svoja osnovna vjerovanja ne temelje na spisima Ellen G. White, oni znatno utječu na način života Adventista. No, njezini spisi, kao i sve druge knjige o duhovnim temama ili pastorove propovjedi, podređene su Bibliji, stoga se kroz nju provjeravaju. Ako se utvrdi da se suprote biblijskim načelima, odbacuju se. Ono što je također osnovno načelo među adventistima jest da svaki pojedinac treba proučavati Bibliju i, uz molitvu i pomoć Duha Svetoga, uvjeriti se sâm u istinu prije nego što se odluči krstiti (za razliku od mnogo raširenijeg običaja da se pojedinac pokrštava kao dijete, dok još nije sposoban sâm odlučiti o svojem vjerovanju).


Krštenje

Ono se odvija tek nakon što osoba sâma shvati doktrinu i odluči o tome slaže li se s biblijskim načelima i vjerom u koju se pokrštava. Uobičajeno starosno doba kada se nekršteni vjernici Adventističke crkve odlučuju za "sklapanje saveza s Bogom" je u razdoblju od 15 do 25 godina, no to je individualna stvar i onaj tko nije siguran da je shvatio doktrinu, pričekat će s krštenjem dokle god ne razrješi sva pitanja. Prije krštenja slijedi razdoblje proučavanja 27 temeljnih vjerovanja koje individualac obavlja s pastorom. Nakon što osoba prihvati sve biblijske tekstove koji se tiču ovih tema, slijedi priznanje grijeha Bogu i pokajanje za iste (što je potpuno privatna stvar između osobe i Boga - ne postoji ispovjed svećeniku ili pastoru), te obećanje da će se u životu držati biblijskih principa. Nakon toga slijedi sâm čin krštenja koji obavlja pastor u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, i to potpunim uronjavanjem (kao što je Ivan Krstitelj krstio Isusa Krista), a ne polijevanjem (što je mnogo raširenija praksa u ostalim kršćanskim crkvama, izuzev Baptista).


Subota

Vjerojatno najočitija praksa koja razlikuje Adventiste od ostalih kršćanskih crkava jest držanje izvorne četvrte Božje Zapovjedi (Izl 20, 8-11) koja nalaže svetkovanje subote kao Sedmog dana, umjesto nedjelje. Promjenu nedjelje u sedmi dan koju je Katolička Crkva uvela u Ožujku 321. godine za vrijeme rimskog cara Konstantina ne poštuju iz razloga što vjeruju kako niti jedan čovjek nema pravo mijenjati biblijske zakone.

Svetkovanje Subote Adventisti započinju od zalaska sunca u petak, do zalaska sunca u subotu, što temelje na izvješću o Stvaranju u Postanku i drugim biblijskim tekstovima. Adventisti sedmog dana to vrijeme provode u odmoru od tjednih poslova i potpunom posvećenju Bogu. Adventist nikada neće obavljati posao subotom, odlaziti u školu ili na fakultet, niti se baviti stvarima koje nisu usredotočene na Boga (npr. odlazak na nogometnu utakmicu). Vrijeme provode u zajedništvu u crkvi i svaku subotu imaju bogoslužje (što je u katoličkom rječniku najbliže misi) gdje članovi crkve slušaju propovjedi i diskutiraju o različitim teološkim i životnim temama. Ostali elementi koji se pojavljuju unutar bogoslužja, uz uvijek prisutnu molitvu i zajedničko pjevanje kršćanskih himni, su razni biblijski kvizovi, te različiti glazbeni ili čak scenski nastupi s biblijskom tematikom.


Kristov drugi dolazak

Adventisti vjeruju u neupitan, univerzalno vidljiv drugi dolazak Isusa Krista koji će se odviti nakon vremena nevolje kada će pravedni biti progonjeni, a Antikrist će proširiti svoju moć po cijelom svijetu. Učenje da će Kristov dolazak biti vidljiv cijelom svijetu istodobno, temeljeno je na tekstu iz Otkrivenja 1, 7 koji kaže: "i vidjet će ga svako oko". Vjeruju kako će tada uskrsnuti pravedni, a jedan od tekstova na kojem temelje to vjerovanje se nalazi u 1. poslanici Solunjanima 4, 16: "jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu." Problematiku univerzalno vidljivog dolaska (radi okruglog oblika Zemlje) ne mogu objasniti ljudskom logikom i kažu kako ono nadilazi razinu ljudskog shvaćanja. Među adventističkim vjernicima, pogotovo mlađim, postoji nagađanje da će se prilikom Kristovog drugog dolaska otvoriti nova dimenzija koju do sada nismo vidjeli, niti u njoj mogli egzistirali, te će zbog toga prepreka trodimenzionalnog univerzuma u kojem sada živimo biti uklonjena. No, to nisu službeni zaključci, već samo teme diskusija, te se univerzalna vidljivost standardno potkrepljuje vjerovanjem u Božju svemogućnost.

Vjeruju kako će pri Dolasku pravedni otići s Kristom na Nebo (20. poglavlje Otkrivenja), a Zemlja će ostati pusta, bez ljudskog stanovništva, i Sotona će ostati sâm sa svojim palim anđelima bez čovjeka kojeg bi mogao kušati na grijeh. To razdoblje će trajati 1000 godina (Tisućgodišnjica), te će za to vrijeme na Nebu biti prikazan život svake osobe koja nije spašena i iznešeni razlozi za to, a svi spašeni će biti svjedoci tog prikaza. Nakon Tisućgodišnjice, Krist će se vratiti zajedno sa spašenima na Zemlju i to u Novom Jeruzalemu, Božjem gradu koji će se s Neba spustiti na Zemlju. Tada će uskrsnuti nepravedni, tj. nepokajani grešnici koje će Sotona povesti u napad na Novi Jeruzalem, no tada će Bog intervenirati i uništiti sve nepravednike zajedno sa Sotonom i njegovim anđelima (Otkrivenje 20, 9: "I oni uziđoše na široku površinu zemlje i opkoliše tabor svetih - ljubljeni grad. Tada siđe vatra s neba i proguta ih.") U tom trenutku će biti uništen grijeh i svo zlo koje je proizašlo iz njega. Tekstovi na kojima Adventisti temelje vjerovanje u događaje za vrijeme posljednjeg vremena i Kristovog dolaska, uglavnom se nalaze u Otkrivenju i Danijelovoj knjizi, no razasuti su i u mnogim drugim knjigama Biblije.


Stanje mrtvih

Adventisti ne vjeruju u zagrobni život. Prema tekstu iz knjige Propovjednika 9, 5 koji kaže: "mrtvi ne znaju ništa", vjeruju da osoba nema svjesnog oblika postojanja sve do uskrsnuća koje će se, prema njihovom vjerovanju, odviti prilikom Kristovog drugog dolaska za pravedne ili nakon Tisućgodišnjice za nepravedne. Prema tome, Adventisti ne vjeruju u postojanje pakla, već da će nepravedni, tj. nepokajani grešnici biti u trenutku uništeni nakon Tisućgodišnjice (dakle, neće provoditi vječnost u paklu, već će njihova egzistencija biti trajno izbrisana iz univerzuma).


Velika borba

Adventisti vjeruju kako se još od Luciferove pobune odvija velika borba između dobra i zla, tj. Boga i njegovih anđela i Sotone i njegovih palih anđela (koji su zbačeni na Zemlju i kušaju ljude na grijeh). Glavni Sotonin cilj je odvratiti ljude od Boga, te ih tako učiniti nespremnima za Kristov drugi dolazak kako ne bi bili spašeni. Sva zla ovoga svijeta nisu samo posljedica ljudske grešne prirode, već i djelovanja Sotone i demona koji ljude navode na ratove, krađu, ubojstva, izdaju, laž i općenito moralni pad, tj. odstupanje od Božjeg Zakona. Ljudi su psihički i fizički ograničeni, te zbog toga ne vide djelovanje Sotone i demona, ali ni anđele ni Duha Svetoga koji štite vjerne. Jedno od mogućih objašnjenja jest da kao manje razvijena bića živimo u ograničenoj dimenziji i zato nemamo mogućnost vidjeti anđele i demone koji su razvijenija bića od nas i stoga egzistiraju u više dimenzija.

Na temelju biblijskih proročanstava vjeruju kako će se u posljednje vrijeme sva navedena zla umnožiti, a među njima će biti i prirodne katastrofe kao što su uragani, potresi, tsunamiji, itd. Mnogi Adventisti vjeruju da žive upravo u posljednje vrijeme i da su događaji koji se zbivaju u svijetu znaci posljednjeg vremena. Rašireno je i vjerovanje da će veliki broj obalnih gradova (ponajprije veliki gradovi oceanskih obala) doživjeti poplave zbog globalnog zatopljenja i otapanja polarnog leda (Luka 21, 25 "Na Zemlji će narodi biti u tjeskobi i neizvjesnosti zbog huke morskih valova").

Vjeruju da su znakovi posljednjeg vremena sveprisutna mržnja i opadanje morala (Matej 24, 12 "Razmahat će se bezakonje i ljubav će kod mnogih ohladnjeti"), a zatim i rapidni rast Adventističke crkve po cijelom svijetu (vidi podnaslov "Statistike") koja propovjeda Radosnu vijest o ljudskom spasenju i Kristovom dolasku (Matej 24, 14 "Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak").


27 temeljnih vjerovanja

Adventisti su rasporedili svoje vjerovanje na 27 temeljnih vjerovanja (često ih nazivaju i temama za proučavanje ili temama za krštenje) koja se temelje na biblijskim tekstovima. Važno je napomenuti kako Adventisti nemaju nepromjenjivu dogmu i stoga bi se u slučaju otkrivanja teze u Bibliji koja opovrgava neko njihovo vjerovanje odrekli istoga. Razlog tome je što vjeruju da je Biblija Sveto Pismo, Božja poruka upućena čovječanstvu, i zato vrhovni autoritet.

1. Sveto pismo

Biblija ili Sveto pismo, Stari i Novi zavjet, pisana je Božja Riječ, dana božanskim nadahnućem preko svetih Božjih ljudi koji su govorili i pisali pod utjecajem Svetoga Duha. U svojoj Riječi Bog je povjerio čovjeku znanje nužno za spasenje. Sveto pismo je nepogrešiva objava Njegove volje. Ono je mjerilo karaktera, provjera iskustva, autoritativna objava istine i vjerodostojni izvještaj o Božjem djelovanju u povijesti. (2 Pet 1,20.21; 2 Tim 3,16.17; Ps 119,105; Izr 30,5.6; Iz 8,20; Iv 17,17; 1 Sol 2,13; Heb 4,12)


2. Sveto Trojstvo

Postoji jedan Bog: Otac, Sin i Sveti Duh, jedinstvo tri vječne Osobe. Bog je besmrtan, svemoguć, sveznajuć, iznad svega i uvijek nazočan. On je neograničen i izvan moći ljudske spoznaje; pa ipak poznat po onome kako se sČm objavio. On je vječno dostojan da Ga obožava, poštuje i da Mu služi sve što je stvoreno. (Pnz 6,4; Mt 28,19; 2 Kor 13,14; Ef 4,4-6; 1 Pt 1,2; 1 Tim 1,17; Otk 14,7)


3. Bog Otac

Bog vječni Otac je Stvoritelj, Izvor, Održavatelj i Vladar svega što je stvorio. On je pravedan i svet, milostiv i milosrdan, spor na srdžbu i obilan u nepokolebljivoj ljubavi i vjernosti. Osobine i moći koje pokazuju Sin i Sveti Duh također su objave o Ocu. (Post 1,1; Otk 4,11; 1 Kor 15,28; Iv 3,16; 1 Iv 4,8; 1 Tim 1,17; Izl 34,6; Iv 14,9)


4. Bog Sin

Bog vječni Sin utjelovio se u Isusu Kristu. Kroz Njega je sve stvoreno, otkriven Božji karakter, postignuto spasenje čovječanstva i On će suditi svijetu. Vječni pravi Bog postao je i pravi čovjek Isus Krist. Začet je po Svetom Duhu i rođen od blažene Djevice Marije. Živio je i pretrpio kušnje kao ljudsko biće, ali je primjerom savršeno pokazao Božju pravednost i ljubav. Svojim čudesima pokazao je Božju moć i posvjedočio se kao obećani Mesija. Stradao je i dragovoljno umro na križu za naše grijehe i umjesto nas, uskrsnuo je iz mrtvih i uznio se da bi u nebeskom Svetištu služio za nas. On će ponovno doći u slavi danapokon oslobodi svoj narod i obnovi Zemlju. (Iv 1,1-3.14; Kol 1,15-19; Iv 10,30; 14,9; Rim 6,23; 2 Kor 5,17-19; Iv 5,22; Lk 1,35; Fil 2,5-11; Heb 2,9-18; 1 Kor 15,3.4; Heb 8,1.2; Iv 14,1-3)


5. Bog Sveti Duh

Bog vječni Duh sudjelovao je s Ocem i sa Sinom u stvaranju, utjelovljenju i otkupu. On je nadahnjivao pisce Svetoga pisma. On je Kristov život ispunio silom. On privlači i osvjedočava ljude; one koji se odazovu obnavlja i preobražava u Božje obličje. Poslan od Oca i Sina da uvijek bude s Njegovom djecom, On daje Crkvi duhovne darove, osposobljava je da svjedoči za Krista i uskladu sa Svetim pismom upućuje u potpunu istinu. (Post 1,1.2; Lk 1,35; 4,18; Dj 10,38; 2 Pt 1,21; 2 Kor 3,18; Ef 4,11.12; Dj 1,8; Iv 14,16-18.26; 15,26.27; 16,7-13)


6. Stvaranje

Bog je Stvoritelj svega. U Svetom pismu otkrio je vjerodostojni izvještaj o svojoj stvaralačkoj djelatnosti. Za šest dana Gospodin je stvorio "nebo i zemlju" i sve živo na njoj i otpočinuo sedmog dana prvoga tjedna. Tako je ustanovio subotu kao trajnu uspomenu na završeno stvaralačko djelo. Prvi čovjek i žena stvoreni su po Božjem obličju kao kruna stvaranja. Povjereno im je da upravljaju zemljom i da se o njoj odgovorno staraju. Kad je stvaranje svijeta bilo završeno, sve je bilo "veoma dobro", te je svjedočilo o Božjoj slavi. (Post 1.2; Izl 20,8-11; Ps 19,1-6; 33,6.9; 104; Heb 11,3)


7. Ljudska priroda

Čovjek i žena stvoreni su na Božju sliku, s osobnošću, moći i slobodom da misle i djeluju. Iako su bili stvoreni kao slobodna bića, svatko je od njih bio nedjeljivo jedinstvo tijela, uma i duha; čiji su život, dah i sve ostalo ovisili o Bogu. Kad naši praroditelji nisu poslušali Boga, i kad su se htjeli osloboditi ove ovisnosti, pali su sa svog uzvišenog položaja što su ga uživali pred Bogom. Izgubili su savršeno Božje obličje i postali su podložni smrti. Njihovi potomci dijele s njima ovu grešnu prirodu i njezine posljedice. Rađaju se sa slabostima i sklonostima k zlu. No Bog je u Kristu pomirio svijet sa sobom te svojim Duhom obnavlja u smrtnicima koji se kaju obličje njihova Stvoritelja. Stvoreni Bogu na slavu pozvani su da ljube Njega i jedan drugoga te da se brinu za sredinu u kojoj žive. (Post 1,26-28; 2,7; Ps 8,4-8; Dj 17,24-28; Post 3; Ps 51,5; Rim 5,12-17; 2 Kor 5,19,20; Ps 51,10; 1 Iv 4,7.8.11.20; Post 2,15)


8. Velika borba

Cijelo čovječanstvo uključeno je u veliku borbu između Krista i Sotone u odnosu na Božji karakter, Njegov Zakon i Njegovu vlast u svemiru. Ovaj je sukob započeo na Nebu kad je jedno stvoreno biće, obdareno slobodom izbora, u želji za vlašću postalo Sotonom, Božjim neprijateljem, i povelo u pobunu dio anđela. To je biće, Sotona, unijelo duh pobune i u ovaj svijet kad je navelo Adama i Evu na grijeh. Njihov grijeh uzrokovao je izopačivanje Božjega lika u čovjeku, nered u stvorenom svijetu, i napokon njegovo konačno uništenje u sveopćem potopu. Pred očima svega što je stvoreno ovaj svijet postao je pozornicom sveopćeg sukoba u kojem će na kraju Bog ljubavi biti opravdan. Da bi pomogao svom narodu u ovoj borbi, Krist šalje Svetog Duha i vjerne anđele da ga vode, štite i podržavaju na putu spasenja. (Otk 12,4-9; Iz 14,12-14; Ez 28,12-18; Post 3; Rim 1,19-32; 5,12-21; 8,19-22; Post 6-8; 2 Pt 3,6; 1 Kor 4,9; Heb 1,14)


9. Kristov život, smrt i uskrsnuće

Kroz Kristov život savršene poslušnosti Božjoj volji, kroz Njegovo trpljenje, smrt i uskrsnuće Bog je čovjeku pribavio jedino sredstvo očišćenja od grijeha. Tako oni koji vjerom prihvaćaju ovo očišćenje mogu imati vječni život, a sve što je stvoreno može bolje razumjeti beskrajnu i svetu Stvoriteljevu ljubav. Savršenoočišćenje pomiruje pravednost Božjeg Zakona i milosrđe Njegova karaktera, jer ono ujedno osuđuje naš grijeh pružajući nam oprost. Kristova smrt je zamjena za našu smrt, ona pomiruje i preobražava. Kristovo uskrsnuće najavljuje Božju pobjedu nad silama zla, a onima koji prihvaćaju očišćenje On osigurava konačnu pobjedu nad grijehom i smrću. Kristova pobjeda nad smrću proglašava Ga Gospodarom pred kojim će se pokloniti svako koljeno na Nebu i na Zemlji. (Iv 3,16; Iz 53; 1 Pt 2,21.22; 1 Kor 15,3.4.20-22; 2 Kor 5,14.15.19-21; Rim 1,4; 3,25; 4,25; 8,3.4; 1 Iv 2,2: 4,10; Kol 2,15; Fil 2,6-11)


10. Iskustvo spasenja

Božja beskonačna ljubav i milost učinili su Krista, koji nije znao za grijeh, grijehom radi nas, da bismo mi u Njemu mogli postati pravednicima pred Bogom. Vođeni Svetim Duhom mi osjećamo potrebu za pokajanjem, priznajemo svoju grešnost, kajemo se za svoje prijestupe i izražavamo vjeru u Isusa kao Gospodina i Krista, našu Zamjenu i Uzor. Ovu vjeru kojom prihvaćamo spasenje daje božanska sila kroz Riječ i dar je Božje milosti. Kroz Krista smo opravdani, usvojeni kao Božji sinovi i kćeri i oslobođeni vlasti grijeha. Duhom smo nanovo rođeni i posvećeni. Duh obnavlja naš um, upisuje Božji Zakon ljubavi u naše srce i daje nam silu da živimo svetim životom. Ostajući u Njemu postajemo sudionicima božanske prirode i imamo sigurnost spasenja sada i na Sudu. (2 Kor 5,17-21; Iv 3,16; Gal 1,4; 4,4-7; Tit 3,3-7; Iv 16,8; Gal 3,13.14; 1 Pt 2,21.22; Rim 10,17; Lk 17,5; Mk 9,23.24; Ef 2,5-10; Rim 3,21-26; Kol 1,13.14; Rim 8,14-17; Gal 3,26; Iv 3,3-8; 1 Pt 1,23; Rim 12,2; Heb 8,7-12; Ez 36,25-27; 2 Pt 1,3.4; Rim 8,1-4; 5,6-10)


11. Crkva

Crkva je zajednica vjernika koji prihvaćaju istinu da je Isus Krist Spasitelj i Gospodin. Poput Božjeg naroda u starozavjetna vremena, i Crkva je pozvana iz svijeta. Vjernici se sjedinjuju na bogoslužju, u zajedništu, u proučavanju iz Božje Riječi, u Večeri Gospodnjoj, u služenju svim ljudima i objavljivanju Evanđelja cijelom svijetu. Autoritet Crkve proistječe iz Krista koji je utjelovljena Riječ, i iz Pisma koje je napisana Riječ. Crkva je Božja obitelj; njeni vjernici, koje je Bog usvojio kao svoju djecu, žive na temelju novoga zavjeta. Crkva je Kristovo Tijelo, zajednica vjernika čija je Glava s‰m Krist. Crkva je nevjesta za koju je Isus umro da bi je mogao očistiti i posvetiti. Prigodom Njegova povratka u slavi On će izvesti pred sebe vjerne svih vjekova otkupljene Njegovom krvlju, "bez ljage i bore", slavnu Crkvu, "svetu i bez mane". (Post 12,3; Dj 7,38; Ef 4,11-15; 3,8-11; Mt 28,19-20; 16,13-20; 18,18; Ef 2,19-22; 1,22.23; 5,23-27; Kol 1,17.18)


12. Ostatak i njegova zadaća

Sveopću Crkvu tvore svi koji istinski vjeruju u Krista, ali u posljednjim danima, u razdoblju široko rasprostranjenog otpada, pozvan je Ostatak da vrši Božje zapovijedi i čuva vjeru Isusovu. Ovaj Ostatak najavljuje dolazak vremena Suda, objavljuje spasenje kroz Krista i navješćuje približavanje Njegova drugog dolaska. Ovo naviještanje prikazano je simbolom trojice anđela u Otkrivenju 14; ono se zbiva u isto vrijeme kad i djelo Suda na Nebu, te na Zemlji izaziva kajanje i reformu. Svaki je vjernik pozvan da surađuje u ovom objavljivanju po cijelom svijetu. (Otk 12,17; 14,6-12; 18,1-4; 2 Kor 5,10, Jd 3,14; 1 Pt 1,16-19; 2 Pt 3,10-14; Otk 21,1-14)


13. Jedinstvo Kristova Tijela

Crkva je jedno Tijelo s mnogo udova koji su pozvani iz svakog naroda, plemena, jezika i puka. U Kristu smo svi "novo stvorenje"; razlike u rasi, kulturi, obrazovanju, nacionalnosti, pa razlike između velikih i malih, bogatih i siromašnih, muškog i ženskog - ne smiju nas dijeliti. Svi smo jednaki u Kristu koji nas je istim Duhom povezao u zajedništvo sa sobom i međusobno; trebamo služiti bez pristranosti i ustezanja. Kroz Kristovu objavu u Pismu sudionici smo iste nade i vjere, i nastojimo svjedočiti svima. Ovo jedinstvo ima svoj izvor u jedinstvu Trojednog Boga koji nas je prihvatio kao svoju djecu. (Rim 12,4.5; 1 Kor 12,12-14; Mt 28,19.20; Ps 133,1; 2 Kor 5,16.17; Dj 17,26.27; Gal 3,27.29; Kol 3,10-15; Ef 4,14-16; 4,1-6; Iv 17,20-23)


14. Krštenje

Krštenjem priznajemo svoju vjeru u smrt i uskrsnuće Isusa Krista, i svjedočimo o svojoj smrti grijehu te o odluci da živimo novim životom. Tako mi priznajemo Krista kao Spasitelja i Gospodara, postajemo Njegovim narodom i vjernicima Njegove Crkve. Krštenje je simbol naše zajednice s Kristom, oprosta naših grijeha i našeg primanja Svetoga Duha. Ono se obavlja uronjavanjem u vodu i uvjetovano je priznanjem vjere u Isusa i dokazima pokajanja za grijehe. Njemu prethodi poučavanje iz Pisma i prihvaćanje njegova nauka. (Rim 6,1-6; Kol 2,12.13; Dj 16,30-33; 22,16; 2,38; Mt 28,19-20)


15. Gospodnja večera

Gospodnja večera je čin uzimanja udjela u simbolima Kristova tijela i krvi kao izraz vjere u Njega, našega Spasitelja i Gospodara. Svojom nazočnošću u ovom zajedništvu Krist se zbližava sa svojim narodom i jača ga. Uzimanjem udjela u Gospodnjoj večeri mi s radošću objavljujemo "smrt Gospodnju dok On ne dođe". Priprema za Večeru uključuje preispitivanje, pokajanje i priznanje. Učitelj je naredio da služba pranja nogu treba označiti obnovljeno čišćenje, izraziti spremnost na uzajamno služenje u duhu Kristove poniznosti i sjediniti naša srca u ljubavi. Udio u ovom zajedništvu otvoren je za sve kršćane koji vjeruju. (1 Kor 10,16.17; 11,23-30; Mt 26,17-30; Otk 3,20; Iv 6,48-63; 13,1-17)


16. Duhovni darovi i službe

Bog svim vjernicima svoje Crkve u sva vremena poklanja duhovne darove koje svatko treba upotrijebiti u dragovoljnoj službi iz ljubavi na opću dobrobit Crkve i ljudskog roda. Darovi Svetoga Duha, koje On dodjeljuje svakom vjerniku po svojoj volji, obuhvaćaju sve sposobnosti i službe koje su potrebne Crkvi radi izvršenja zadaće koju joj je Bog povjerio. Prema Bibliji ovi su darovi vjera, liječenje, proroštvo, propovijedanje, učenje, upravljanje, mirenje, tješenje, samoprijegorna služba, i ljubav za pomaganje i hrabrenje ljudi. Neke vjernike je Bog pozvao i obdario ih Duhom za službe kao što su pastoralna, evanđeoska, apostolska, i za službu poučavanja koja je naročito potrebna pri osposobljavanju vjernika za služenje, za izgradnju Crkve, za duhovnu zrelost i za unapređivanje jedinstva u vjeri i spoznavanju Boga. Kad vjernici koriste ove duhovne darove kao izraz Božje milosti, Crkva je zaštićena od razornih utjecaja lažnih nauka, ona raste pod Božjim okriljem i izgrađuje se u vjeri i ljubavi. (Rim 12,4-8; 1 Kor 12,9-11.27.28; Ef 4,8.11-16; Dj 6,1-7; 1 Tim 2,1-3; 1 Pt 4,10.11)


17. Dar proroštva

Jedan od darova Svetoga Duha jest proroštvo. Ovaj dar je jedan od znakova raspoznavanja Crkve Ostatka i očitovao se u službi Gospodnje vjesnice Ellen G. White. Njezini spisi trajan su i vjerodostojan izvor istine koja Crkvi pruža utjehu, upute, usmjerava je i navodi na popravljanje. Oni također jasno otkrivaju kako je Biblija mjerilo svakog učenja i svakog iskustva. (Jl 2,28.29; Dj 2,14-21; Heb 1,1-3; Otk 12,17; 19,10)


18. Božji Zakon

Velika načela Božjeg Zakona sadržana su u Deset zapovijedi i potvrđena u Kristovu životu. Ona izražavaju Božju ljubav, i obvezuju sve ljude u svim vremenima. Ovi su propisi temelj Božjeg saveza s Njegovim narodom i mjerilo na Božjem Sudu. Posredovanjem Svetog Duha oni ukazuju na grijeh i izazivaju potrebu za Spasiteljem. Spasenje je u cijelosti po milosti, a ne po djelima, ali je plod spasenja poslušnost Zapovijedima. Poslušnost razvija kršćanski karakter i daje osjećaj zadovoljstva. Ona je dokaz naše ljubavi prema Gospodinu i naše brige za bližnje. Poslušnost vjerom otkriva Kristovu silu koja preobražava život i time snažno svjedoči za Krista. (Izl 20,1.17; Ps 40,7.8; Mt 22,36-40; Pnz 28,1-14; Mt 5,17-20; Heb 8,8-10; Iv 16,7-10; Ef 2,8-10; 1 Iv 5,3; Rim 8,3.4; Ps 19,7-14)


19. Subota - dan odmora

Stvoritelj je nakon šest dana stvaranja počinuo sedmoga dana i ustanovio subotu za sve ljude, kao uspomenu na Stvaranje. Četvrta zapovijed Božjeg nepromjenjivog Zakona zahtijeva poštovanje sedmog dana, subote, kao dana odmora, bogoslužja i služenja u skladu s učenjem i djelom Isusa, Gospodara subote. Subota je dan radosne zajednice s Bogom i bližnjima, simbol otkupa u Kristu, znak našeg posvećenja i vjernosti, vizija naše vječne budućnosti u Božjem kraljevstvu. Subota je Božji trajni znak Njegovog vječnog zavjeta s Njegovim narodom. Radosnim svetkovanjem ovog dana, od zalaska do zalaska sunca, proslavljamo Božje stvaralačko i otkupiteljsko djelo. (Post 2,1-3; Izl 20,8-11; Lk 4,16; Iz 56,5.6; 58,13.14; Mt 12,1-12; Izl 31,13-17; Ez 20,12.20; Pnz 5,12-15; Heb 4,1-11; Lev 23,32; Mk 1,32)


20. Upraviteljska služba

Mi smo upravitelji kojima je Bog povjerio vrijeme i prilike, sposobnosti i imovinu, blagoslove zemlje i njena dobra. Njemu smo odgovorni za pravilno korištenje povjerenih vrijednosti. Mi priznajemo Boga kao Vlasnika svojom vjernom službom Njemu i našim bližnjima, i davanjem desetine i darova za objavljivanje Evanđelja i napredak Njegove Crkve. Upraviteljska služba je prednost koju nam je Bog dao da bismo razvijali ljubav i pobjedu nad sebičnošću i lakomošću. Upravitelj se raduje blagoslovima koje drugi primaju zbog njegove vjernosti. (Post 1,26-28; 2,15; 1 Ljet 29,14; Hag 1,3-11; Mal 3,8-12; 1 Kor 9,9-14; Mt 23,23; Rim 15,26.27)


21. Kršćansko vladanje

Mi smo pozvani da budemo pobožan narod koji misli, osjeća i djeluje u skladu s nebeskim načelima. Da bi Sveti Duh mogao u nama obnoviti karakter našega Gospodina, mi prihvaćamo samo ono što će u našem životu proizvesti moralnu čistoću, zdravlje i radost po uzoru na Krista. To znači da naš odmor i rekreacija trebaju odgovarati najvišim mjerilima kršćanskog ukusa i ljepote. Iako priznajemo razlike u kulturi, naša odjeća treba biti jednostavna, skromna i skladna, dolična onima čija se prava ljepota ne sastoji u izvanjskom ukrašavanju nego u neprolaznim ukrasima plemenitog i tihog duha. To također znači da se trebamo razumno starati o svome tijelu, budući da je ono hram Svetoga Duha. Pored dovoljno kretanja i odmora, trebamo usvojiti zdravu prehranu i uzdržavatise od hrane koju Pismo proglašava nečistom. Budući da su alkoholna pića, duhan i neodgovorna uporaba lijekova i opijata štetni za naše tijelo, trebamo se uzdržavati i od njih. Umjesto toga trebamo se uključiti u sve što naše misli i tijelo dovodi u sklad s Kristom. On želi da budemo zdravi, radosni i čestiti. (Rim 12,1.2; 1 Iv 2,6; Ef 5,1-21; Fil 4,8; 2 Kor 10,5; 6,14-7,1; 1 Pt 3,1-4; 1 Kor 6,19.20; 10,31; Lev 11,1-47; 3 Iv 2)


22. Brak i obitelj

Bog je stvorio brak u Edenu, a Isus ga je potvrdio kao doživotnu zajednicu između čovjeka i žene u ljubavi. Za kršćanina brak je zavjet kojim se obećao Bogu i svom bračnom drugu. U tu zajednicu trebaju ulaziti samo oni koji dijele zajedničku vjeru. Uzajamna ljubav, poštovanje i odgovornost temelji su ovog odnosa koji treba odražavati ljubav, svetost, bliskost i trajnost odnosa između Krista i Njegove Crkve. Što se tiče rastave, Isus je učio da onaj koji napušta svog bračnog druga, osim za preljub, i stupa u brak s drugim - čini preljub. Iako odnosi u obitelji katkad nisu idealni, supružnici, koji se potpuno posvete jedno drugome u Kristu, mogu postići zajedništvo u ljubavi kroz vodstvo Svetoga Duha i uz pomoć Crkve. Bog blagoslivlja obitelj i želi da njeni članovi pomažu jedan drugome u kršćanskom sazrijevanju. Roditelji trebaju odgajati svoju djecu da ljube i slušaju Boga. Svojim primjerom i riječima trebaju ih osvjedočiti kako Krist poučava s ljubavlju, nježno i pažljivo, jer želi da ona postanu udovi Njegova tijela, članovi Božje obitelji. Jedna od posljednjih Božjih evanđeoskih poruka svijetu jest poziv na zbližavanje u obitelji. (Post 2,18-25; Mt 19,3-9; Iv 2,1-11; 2 Kor 6,14; Ef 5,21-23; Mt 5,31.32; Mk 10,11.12; Lk 16,18; 1 Kor 7,10,11; Izl 20,12; Ef 6,1-4; Pnz 6,5-9; Izr 22,6; Mal 4,5.6)


23. Kristova služba u nebeskom Svetištu

Na Nebu postoji Svetište koje je postavio Gospodin a ne čovjek. U njemu Krist služi za nas, stavljajući vjernicima na raspolaganje zasluge svoje žrtve pomirnice koju je prinio na križu jedanput za sve. Naš Veliki svećenik ustoličen je prigodom svoga uzašašća, kad je i otpočeo svoje posredovanje. Godine 1844., na kraju proročkog razdoblja od 2300 dana, započeo je drugo i posljednje razdoblje svoje službe pomirnice. To je djelo Istražnog suda čija je svrha konačno uklanjanje grijeha, a ispunjenje je simboličke službe u negdašnjem hebrejskom Svetištu na Dan pomirenja. U toj simboličkoj službi Svetište se čistilo krvlju životinjskih žrtava, dok se na Nebu čišćenje obavlja Isusovom krvlju i Njegovom savršenom žrtvom. Istražni sud otkriva nebeskim bićima tko je između mrtvih zaspao vjeran Kristu i tko je, prema tome, u Njemu dostojan ustati iz groba o prvom uskrsnuću. Ovaj Sud također otkriva tko između živih živi u Kristu, vrši Božje zapovijedi i čuva vjeru Isusovu te je tako u Njemu spreman za preobraženje i ulazak u Njegovo vječno kraljevstvo. On dokazuje Božju pravednost u spašavanju onih koji vjeruju u Isusa i objavljuje da će oni koji su ostali vjerni Bogu ući u Njegovo kraljevstvo. Završetak ove Isusove službe označit će kraj vremena milosti za ljudski rod, neposredno prije Njegova drugog dolaska. (Heb 8,1-5; 4,14-16; 9,11-28; 10,19-22; 1,3; 2,16.17; Dn 7,9-27; 8,13.14; 9,24-27; Br 14,34; Ez 4,6; Lev 16; Otk 14,6.7; 20,12; 14,12; 22,12)


24. Kristov drugi dolazak

Drugi Kristov dolazak blažena je nada Crkve i veličanstveni vrhunac Evanđelja. Spasiteljev dolazak će biti doslovan, osoban i vidljiv na cijelom svijetu. Kad se On vrati, uskrsnut će svi pravednici i zajedno sa živim pravednicima bit će preobraženi i uzeti na Nebo, dok će nepravednici pomrijeti. Skoro potpuno ispunjenje većine proročkih objava, zajedno sa sadašnjim stanjem svijeta, ukazuje da je Kristov dolazak blizu. Vrijeme Njegova dolaska nije otkriveno, pa smo stoga pozvani da budemo uvijek pripravni. (Tit 2,13; Heb 9,28; Iv 14,1-3; Dj 1,9-11; Mt 24,14; Otk 1,7; Mt 26,43-44; 1 Sol 4,13-18; 1 Kor 15,51-54; 2 Sol 1,7-10; 2,8; Otk 14,14-20; 19,11-21; Mt 24; Mk 13; Lk 21; 2 Tim 3,1-5; 1 Sol 5,1-6)


25. Smrt i uskrsnuće

Plaća grijeha je smrt. Međutim, Bog, koji je jedini besmrtan, dat će vječni život onima što ih je otkupio. Do toga dana smrt je besvjesno stanje svih ljudi. Kad se javi Krist, koji je naš Život, uskrsli pravednici i živi pravednici bit će proslavljeni i uzeti u susret svome Gospodinu. Drugo uskrsnuće, uskrsnuće nepravednika, dogodit će se tisuću godina kasnije. (Rim 6,23; 1 Tim 6,15.16; Prop 9,5.6; Ps 146,3.4; Iv 11,11-14; Kol 3,4; 1 Kor 15,51-54; 1 Sol 4,13-17; Iv 5,28.29; Otk 20,1-10)


26. Tisućgodišnjica i kraj grijeha

Milenij je tisućgodišnja Kristova vladavina sa spašenim pravednicima na Nebu, između prvog i drugog uskrsnuća. U to vrijeme sudit će se mrtvim nepravednicima; zemlja će biti potpuno pusta, bez živih ljudskih stanovnika. Na njoj će biti zatočeni Sotona i njegovi demoni. Na kraju tog razdoblja Krist će sa svojim spašenim pravednicima i Svetim gradom sići s Neba na Zemlju. Mrtvi nepravednici će uskrsnuti i zajedno sa Sotonom i njegovim anđelima okružiti Grad, ali će ih oganj od Boga uništiti i očistiti Zemlju. Tako će svemir zauvijek biti oslobođen grijeha i grešnika. (Otk 20; 1 Kor 6,2.3; Jer 4,23-26; Otk 21,1-5; Mal 4,1; Ez 28,18.19)


27. Nova zemlja

Na Novoj zemlji, na kojoj vlada pravednost, Bog će otkupljenima pripremiti vječni dom i savršene okolnosti za vječni život, ljubav, radost i učenje u Njegovoj nazočnosti. Ondje će boraviti sam Bog sa svojim narodom, a patnje i smrti više neće biti. Velika borba bit će završena i grijeha više neće biti. Sve živo i neživo objavljivat će da je Bog ljubav, i On će vladati zauvijek. Amen. (2 Pet 3,13; Iz 35; 65,17-25; Mt 5,5; Otk 21,1-7; 22,1-5; 11,15)

Način života Adventista


Molitva

Adventisti vjeruju kako je potrebno svakodnevno komunicirati s Bogom. Njihove molitve nisu unaprijed sročene (kao npr. "Zdravomarijo"), već, kako kažu: "dolaze iz srca", tj. u svojim molitvama iznose pred Boga sve svoje životne probleme i dileme, no u molitvama izražavaju i zahvalnost, te mole za oprost grijeha koje su učinili. Mnogi Adventisti tvrde da su im molitve bile uslišene, a napisane su i brojne knjige o takvim iskustvima, od kojih su neka i čuda.


Glazba

Adventisti su u svijetu poznati po svom izraženom glazbenom djelovanju. Mnogi Adventisti pohađaju glazbene škole, pa čak završavaju i glazbene akademije kako bi mogli što kvalitetnije, odnosno dostojnije slaviti Boga glazbenom umjetnošću. Glazbena tradicija Adventističke crkve je vjerojatno utemeljena na starozavjetnim izvješćima o Davidovom pedantnom organiziranju zbora koji je bio zadužen za slavljenje Boga glazbom. Tu je zatim i 150. psalam koji nabraja: "Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citarom! Hvalite ga igrom i bubnjem, slavite ga glazbalima zvonkim i frulom...", itd. Glazba je Adventistima nezaobilazan dio bogoslužja, a manifestira se u zajedničkom pjevanju kršćanskih himni i različitim glazbenim ili glazbeno-scenskim nastupima.


Zdravlje

Adventisti zastupaju zdravstvenu poruku koja preporučuje zdravu prehranu i vegetarijanstvo, iako se ono ne zahtjeva. No, poručuju kako se crveno meso (svinjetina), školjke i ostale životinje koje su u 11. poglavlju Levitskog zakonika proglašene nečistima, nikako ne bi smjele jesti. Ne konzumiraju alkohol, duhan i drogu. Pošto se Adventisti zalažu za što zdraviju prehranu, vrlo su aktivni na tom području. Jedan od adventističkih pionira, John Harvey Kellogg, osmislio je "Corn Flakes" koji se i dan-danas u gotovo svakom domu može naći, te je njegova tvrtka "Kellog's Cereal" postala jedna od najuspješnijih svjetskih prehrambenih kompanija. Druga takva, također vrlo uspješna tvrtka, jest australski "Sanitarium" koji je u vlasništvu Adventističke crkve. Adventisti u svijetu vode veliki broj bolnica i drugih zdravstvenih institucija. Najznačajnije adventističko učilište medicine je Loma Linda (Kalifornija, SAD).

Naslovna priča u broju National Geographica iz studenog 2005. godine (koji je izašao i u hrvatskom izdanju) govori o dugovječnosti i predstavlja Adventiste, Okinavljane i Sardinijce kao najdugovječnije ljude svijeta. U tom članku je napisano kako Adventisti u prosjeku žive 4 do 10 godina duže od neadventista. Kao razlog tome, autor članka Dan Buettner pridodaje upravo i svetkovanje Subote, koje djeluje antistresno.

Stav Adventističke crkve prema pobačaju jest da se on ne smije koristiti u svrhe (post)kontracepcije, odabiranja spola i u ostale svrhe pogodnosti. No, u slučaju kada se žena susreće s posebnim okolnostima zdravstvene i moralne prirode, kao što su: opasnost po ženino zdravlje, dijagnosticirano oštećenje ili defekt djeteta ili začeće u silovanju, žena se može odlučiti za pobačaj. Prema službenoj izjavi Generalne Konferencije (3. 10. 1999., Silver Spring, Maryland) heteroseksualni brak je jedini biblijski prihvatljiv brak. Adventisti, dakle, ne prakticiraju istospolne brakove.


Obrazovanje i znanost

Visoko školovanje je vrlo cijenjeno među Adventistima. Mnogi adventistički pastori su prije svojeg teološkog obrazovanja diplomirali i na nekom drugom području. U SAD-u je broj adventističkih diplomanata dva puta veći od američkog prosjeka. Pored toga, Adventistička crkva je osnovala tisuće obrazovnih ustanova. Crkva Adventista sedmog dana je vrlo aktivna u promoviranju kreacionističke znanosti nasuprot evolucionizmu. "Geoscience Research Institute" u Sveučilištu u Loma Lindi izdaje polugodišnjak "Origins" koji svojim člancima pruža uvid u znanstvene argumente za kreacionizam.

I u Hrvatskoj smo više puta mogli vidjeti djelovanje Adventista na tom području. U TV emisiji Krešimira Mišaka "Na rubu znanosti" sudjelovali su adventistički znanstvenici, od kojih je najistaknutiji Miroljub Petrović, koji je više puta prisustvovao emisiji, uvijek zastupajući kreacionističku znanost kroz znanstvene argumente. Izdane su i brojne knjige i održana predavanja koja na znanstveni način pobijaju teoriju evolucije.


Humanitarne aktivnosti

Adventisti su poznati po svojim humanitarnim aktivnostima koje bivaju u raznim oblicima. Često su to humanitarni koncerti koje organiziraju adventističke glazbene skupine, od kojih je najpoznatija "Agape", koja djeluje još od 1983. godine. U TV emisiji Denisa Latina Latinici s temom "Oni trebaju našu pomoć", koja je bila prikazana 27. veljače 2006. godine, sudjelovao je adventistički pastor Dragutin Matak i bila prikazana reportaža o humanitarnim aktivnostima studenata Adventističkog teološkog Fakulteta u Maruševcu.


ADRA

Neprofitna organizacija "Adventist Development and Relief Agency" osnovana 1956. je nezavisna humanitarna agencija koju vodi Crkva Adventista sedmog dana. Godine 1997. dobila je konzultativni status od Ekonomskog i socijalnog vijeća Ujedinjenih Naroda (ECOSOC). ADRA se udružuje sa zajednicama, organizacijama i vladama u svrhu poboljšanja kvalitete života milijuna ljudi širom svijeta kroz 5 osnovnih aspekata: osiguranu hranu, ekonomski razvoj, primarno zdravlje, pomoć u hitnim slučajevima i osnovno obrazovanje. ADRA smatra da ljudsko dostojanstvo može i mora imati svako ljudsko biće. Iz tog razloga, ADRA služi svim ljudima, bez obzira na etničku, političku ili vjersku pripadnost. Za vrijeme i poslije Domovinskog rata, hrvatski ogranak ADRA-e je znatno olakšala život brojnih ljudi koji su bili oštećeni ratom.

Brojke

¤ ADRA je prisutna u 125 država
¤ Više od 90% privatnih donacija se koristi za direktne humanitarne usluge
¤ Godine 2004. ADRA-ini programi su pomogli gotovo 24 milijuna ljudi širom svijeta



Struktura i organizacija

Kršćanska adventistička crkva organizirana je putem delegatskog sustava. To znači da autoritet crkve počiva na vjerništvu mjesnih crkava. Izvršna odgovornost dana je predstavničkim tijelima i službenicima koji upravljaju crkvom. Postoje četiri stupnja crkvene strukture, i to od vjernika pojedinca do svjetske crkvene organizacije.

1. Mjesna crkva se sastoji od vjernika pojedinaca.
2. Konferenciju ili misijsko polje čini nekoliko mjesnih crkava u državi ili nekom području.
3. Uniju konferencija ili misijskih polja čine konferencije ili polja unutar šireg područja (često su to skupine regija ili cijela država).
4. Generalnu konferenciju, kao najveću organizacijsku jedinicu, čine unije iz svih dijelova svijeta. Divizije su dijelovi Generalne konferencije, i to s administrativnom odgovornošću za određeno zemljopisno područje.


Svaka organizacijska jedinica nastala je demokratskim načinom izbora. Mjesne crkve izabiru svoje službenike i crkvene odbore većinom glasova. Zatim Crkva izabire svoje zastupnike za konferencije koje se sastaju na posebnom zasjedanju svake dvije ili tri godine. Izvršni autoritet između dva zasjedanja sabora ima konferencijski Izvršni odbor i izvršni službenici (obično su to predsjednik, tajnik i blagajnik Konferencije), a svi su izabrani na glavnom zasjedanju sabora.

Sličan se proces primjenjuje na unijskom saboru i zasjedanjima Generalne konferencije, obično svakih pet godina, kada se izabiru službenici i odbori, daju izvješća i donose crkveni pravilnici. Unutar tih četiriju stupnjeva crkvene organizacije djeluju različite crkvene institucije koje se tiču odgojno-obrazovnog sustava, zdravstvene službe, izdavaštva, humanitarnih i drugih ustanova. Sve te institucije pripadaju jedinstvenoj jedinici Generalne konferencije Adventističke crkve koja ih objedinjuje.

Administrativno gledano, Adventistička crkva ima trinaest divizija koje su sastavljene od skupina crkava, misijskih polja ili država objedinjenih u unijama. Divizije i njihova sjedišta pokrivaju sljedeća zemljopisna područja:

• Euro-afrička (EUD) Bern, Švicarska
• Euro-azijska (ESD) Moskva, Rusija
• Inter-američka (IAD) Miami, SAD
• Istočna Centralno Afrička (ECD) Nairobi, Kenija
• Južnoafričko-Indijsko oceanska (SID) Harare, Zimbabve
• Južnoamerička (SAD) Brazilija, Brazil
• Južno-azijska (SUD) Tamil Nadu, Indija
• Južna Azijsko-pacifička (SSD) Cavite, Filipini
• Južno-pacifička (SPD) Wahroonga, Australija
• Sjeverna Azijsko-pacifička (NSD) Koyang, Koreja
• Sjevernoamerička (NAD) Silver Spring, SAD
• Trans-europska (TED) St. Albans, Engleska
• Zapadna Centralnoafrička (WAD) Abidjan, Obala Bjelokosti

Hrvatska Adventistička crkva se nalazi u Jadranskoj uniji (sa središtem u Zagrebu), koja je dio Trans-europske divizije.

Statistike

Crkva Adventista sedmog dana dnevno krsti oko 2000 članova, te je uz 11-postotni godišnji rast jedna od najbrže rastućih svjetskih organizacija. Sljedeće statistike kronološki pokazuju brojčani rast krštenih članova Adventističke crkve:

• 1961. - oko 1 milijun članova
• 1986. - oko 5 milijuna članova
• 2000. - 10,782,042 članova
• 2004. - 14,487,989 članova

Navedene brojke predstavljaju krštene članove koji su službeno zapisani u članstvo crkve. No, zajedno s nekrštenim polaznicima crkve, broj doseže 25 milijuna.

• Adventistička crkva je prisutna u 203 od 228 država priznatih od strane UN-a
• Dijeli se na 13 divizija, 94 unija i misija, te 516 lokalnih konferencija i misija
• 58,919 mjesnih crkava
• 192,164 zaposlenika
• 14,804 rukopoloženih pastora
• 29 sirotišta
• 166 bolnica i sanatorija
• 395 klinika i stacionara
• 86,553 liječnika i medicinskih sestara/tehničara
• 27 tvornica hrane
• 5,274 radio postaja s tjednim emitiranjem
• 1,817 TV emisije s tjednim emitiranjem
• 56 izdavačkih kuća
• 405 redovno izdavanih časopisa
• Adventisti izdaju kršćansku literaturu na 343 jezika
• Propovjedaju Evanđelje na 853 jezika

Izvori
Ministerial Association General Conference of Seventh-Day Adventists. Što adventisti vjeruju...: biblijski prikaz 27 osnovnih doktrina, Zagreb: Znaci Vremena 2000. ISBN 953-183-090-8

Izvor: Wikipedia