Sofija Loren

Rođena je kao Sophia Villani Acicolone 20. septembra 1934. godine u Rimu, u Italiji. Bila je vanbračno dete i podigla ju je majka. Kao tinejdžerka, Sofija je bila model i učestvovala na mnogim takmičenjima za lokalnu mis. Na jednom od tih takmičenja, primetio ju je Karlo Ponti, italijanski producent. Omogućivši joj da glumi u nekoliko niskobudžetnih filmova, on je pokrenuo njenu ranu glumačku karijeru.

Kasnije je dobijala sve značajnije uloge u filmovima, a 1953. godine prvi put se pojavila kao Sofija Loren. Te godine dobila je i prvu značajnu ulogu u svojoj karijeri, u filmu inspirisanom Verdijevom operom "Aida". Već 1957. godine, ona počinje da dobija ponude za filmove na engleskom jeziku. Neke od njih prihvata, a 1958. seli se u Holivud.

Ulogama u filmovima "Crna orhideja" i "Počelo je u Napulju" postala je internacionalni seks simbol, ali je dobijala i loše kritike za uloge. Želeći da skine sliku seks simbola sa sebe, počela je da glumi ozbiljne uloge. Najveći uspeh ostvarila je u filmu "Dve žene", gde je glumila udovicu koja sa decom pokušava da preživi rat u Italiji.

Jednom je bila nominovana za Oskara, a na manje poznatim filmskim festivalima osvojila je puno nagrada. I pored loših kritika koje su je pratile u Americi, činjenica je da su njeni filmovi bili i ostali prilično popularni. Poslednji film koji je snimila jeste komedija "Pret-A-Porter", gde je sarađivala sa Kim Besindžer, Šer i Džulijom Roberts.

Ova glumica se 1957. godine udala za Karla Pontija, ali im je brak ubrzo bio poništen, jer Ponti nije pravno raskinuo prethodni brak i proglašen je bigamistom. Kasnije mu je brak raskinut i oni su se legalno venčali 1966. Imaju dvojicu sinova - Karla Džuniora i Edvarda.

Izvor: Krstarica

Sophia Loren
Sophia Loren

Sophia Loren ( Rim, Italija, 20. rujna 1934. - ), pravim imenom Sofia Villani Scicolone, je talijanska glumica koja je u 1960-ima stekla svjetsku slavu.

Mlade godine

Sophia Loren se rodila u Rimu kao dijete inžinjera Riccarda Scicolonea i učiteljice glasovira Romilde Villani, koja je i sama htjela postati glumica. Odrasla je u siromašnim uvjetima u gradu Pozzuoli kraj Napulja dok je još trajao 2. svjetski rat. Mali stan dijelila je sa sestrom Marijom, roditeljima, djedom, bakom, ujacima te tetama – kasnije je izjavila da ju je život u siromaštvu učinio žilavijom osobom. Kao dijete se smatrala ružnom djevojkom, ali je kasnije izrasla u ljepoticu. Njena sestra se udala za Romana Mussolinija, sina Benita Mussolinija. Sophia je već sa 15 godina otišla tražiti filmske uloge u Rimu, a sa plaćom od posla kao model za ilustrirane romantične priče je uzdržavala svoju obitelj.

Karijera

Nakon malih uloga u filmovima, kao što su „Quo Vadis“, Sophia je 1957. upoznala starijeg producenta Carla Pontija sa kojim se udala na svoj 23. rođendan. Od njega se morala rastaviti kako bi ga spasila od optužne za bigamiju jer je on već prije bio udat, ali je ipak ostala sa njim u ljubavnoj vezi. Bilo je poznato da su mnogi glumci bili očarani njenom ljepotom; na setu filma „Ponos i strast“ Cary Grant se tako duboko zaljubio u nju da ju je zamolio da se uda za njega iako je znao da je već udata za Pontija, a i Peter Sellers se zagledao u nju dok su zajedno snimali komediju „Milijunašica“ te je navodno bio spreman i razvesti se od svoje supruge za nju.

Kada je 1962. osvojila Oscara za talijansku ratnu dramu „La Ciociara“ je postala prva glumica u povijesti koja ga je dobila van engleskog govornog područja. 1967. je nastupila u posljednjem film kojeg je režirao Charles Chaplin, „Grofica iz Hong Konga“, ali koji nije bio hvaljen od kritike, a uz to se i posvađala sa zvijezdom Marlonom Brandom. Marcello Mastroianni, njen prijatelj, je nastupio u 13 filmova sa njom, među kojim je bio i "Brak na talijanski način". 1982. je odslužila 18 dana u zatvoru u Italiji jer nije plaćala poreze. Empire časopis ju je 1995. prozvao 25. najseksi zvijezdom u filmskoj povijesti, a mnogi su ju smatrali privlačnom i nakon što je prešla 60. godinu. Osim Oscara, osvojila je i 5 Zlatna globusa; četiri puta za najpopularniju žensku zvijezdu, a jednaput za životni doprinos filmu.

Prije svojeg prvog dijeteta je imala dva spontana pobačaja. Ipak, usprkos komplikacijama, uspijela je kasnije roditi dvoje djece koje su se zvali Carlo Ponti Jr. i Edoardo Ponti. U zadnje vrijeme se bavi financiranjem poslova za kuharice, šminku, nakit i parfeme.

Izabrana filmografija
 
Plakat filma “La Ciociara”
1951. - Quo Vadis
1954. - Attila
1957. - Ponos i strast
1960. - Milijunašica
1960. - La Ciociara; osvojen Oscar, nominacija za BAFTA-u
1961. - El Cid
1962. - Boccaccio ‘70
1963. - Jučer, danas i sutra
1964. - Brak na talijanski način; nominacija za Oscara i Zlatni globus
1966. - Arabesque
1966. - Judith
1966. - Više od čuda
1972. - Čovjek iz La Manchae
1974. - Putovanje
1984. - Aurora by Night
1994. - Pret-a-Porter; nominacija za Zlatni globus

Izvor: Wikipedia

Prica jedan lik koji je davno zavrsio arhitekturu i imao je priliku da radi neke rekonstrukcije kao mladi strucnjak kod Tita na Dedinju. Sve bilo lepo i fino dok se nekom prilikom nije zadesio u mracnoj komori foto laboratorije gde je drug Tito razvijao neke filmove u drustvu drugova. Gleda to ovaj lik kako se jedna slika lagano pojavljuje potopljena u razvijac. A na slici- drug Tito na motoru a iza njega Sofija Loren a slika snimljena tog leta [sezdeset i neka godina] na Brionima. Medjutim neki potpukovnik zapazi ovog naseg arhitektu i on smesta dobija otkaz. Do skoro nije smeo da prica o ovom sto je video.

Znao bre drug stari sta je dobro