Leopold I. (9. juna 1640.- 5. maja 1705.), car Svetog Rimskog Carstva (1657. ili 1658.-1705.), ugarski kralj (1655. ili 1657.-1705.), kralj Češke (1658.-1705.).

Sin i nasljednik cara Ferdinanda III. Dobar dio svoje vladavine proveo je ratujući. S Carstvom je naslijedio i rat sa Švedskom, koji je okončao 1660. Uslijedio je Prvi turski rat (1663.-64.), koji je svršio pobjedom Montekukolija kod Sentgotarda i mirom u Vasvaru (1664.), koji je postao povodom za Zrinsko-Frankopansku zaveru (1670.-1671.), čiji je cilj bio otcepljenje Hrvatske i Mađarske od Habsburške Monarhije. Po isteku dvadesetogodišnjeg mira dogovorenog u Vašvaru, započeo je Drugi turski rat. Uz pomoć vojvode Karla Lotarinškog i poljskog kralja Jana III. Sobjeskog, Turci su 12. septembra 1683. poraženi pod Bečom; te se na taj se poraz nadovezao Veliki turski rat, koji je svršio Mirom u Sremskim Karlovcima (1699.) i dokrajčio tursku premoć u južnoistočnoj Europi.

Vlast Leopolda I. je tokom pobedonosnog rata ojačala; hrvatski i mađarski staleži priznali su u Požunu 1687. nasljedno pravo Habsburgovaca na ugarski presto po načelu primogeniture, a istovremeno je ukinut čl. 31. Zlatne bule iz 1222., koji je plemstvu priznao pravo otpora protiv kralja zbog njegovih nezakonitih čina. U ratovima protiv Francuske (1672.-79. i 1688.-97.) Leopold nije imao uspeha. Pri kraju života Leopold se zapleo 1701. u Rat za špansku baštinu protiv Luja XIV.

Godine 1697., u skladu s tadašnjim običajima, a za posebne zasluge u pobjedi nad Turcima kod Sente, podario je princu Eugenu Savojskom imanje u južnoj Baranji, nazvano Belje.

Za Leopoldova vladanja doselili su se nekoliko hiljada Srba pod patrijarhom Arsenijem Crnojevićem III u Ugarsku i u Srem.

Izvor: Wikipedia