Oliver Dragojević

Podrijetlom iz Vela Luke(otok Korcula), rođen 7. prosinca 1947. g. U Splitu pohađa glazbenu školu. Najprije ući glasovir, a potom klarinet i gitaru. Prvi susret s glazbom bio mu je u petoj godini kad od oca Marka na poklon dobiva usnu harmoniku kojom je zabavljao djecu iz svoje ulice , te putnike na brodu na cestoj relaciji Split - Vela Luka. Prvi estradni nastup bio mu je na splitskom djecijem festivalu 1961. g. sa popularnom pjesmicom Baloni. Istovremeno sa bratom Aljošom snima tada poznate svjetske hitove za radio postaju Split. Već 1963.g. okušava se sa velikim uspjehom kao pjevač i klavijaturista kultnog splitskog banda Batali. Na takmičenju amatera pjevača Hrvatske , osvaja prvo mjesto pjevajući Yesterday (J.Lennon-P.McCartney). Festivalski debut imao je na Splitu '67 na nagovor Zdenka Runjića s njegovim Picaferajem, skladbom koja nije dospjela na završnu festivalsku večer, no koja će -povampirena- u sedamdestima -postati jednim od vječno zelenih Oliverovih standarda. Nakon neuspjeha na Splitu '67 sve do 1972. g. Oliver pece zanat svirajući po brojnim zapadnoeuropskim klubovima posvajajući temeljne odlike kasnijeg izvođačkog manira. Poslije kratkodahe epizode s Dubrovačkim trubadurima koja je trajala manje od godinu dana i sudjelovanja na pionirskim prvim sessionima splitske super-star grupe More u ljeto 1974. Ponovo se priključio Batalima. Na Prokurative se vraća 1974.g. te u velikom stilu osvaja prvu nagradu publike sa skladbom Ča će mi Copacabana. Nakon toga ponovo uspostavlja suradnju sa Zdenkom Runjićem i na Splitu '75 pjeva šansonu Galeb i ja , ultimativan zgoditak i početak višegodišnje plodonosne suradnje najnakladnijeg i nagradama najobdarenijeg autorsko-izvodačkog dvojca. Sve ostalo što slijedi je povijest. Pobravši naramak najprestižnijih festivalskih i diskografskih nagrada, Oliver je bio i laureat prve dodjele Hrvatske diskografske nagrade Porin koja je dobrano prošla u znaku njegove izvedbe Gibonnijeve Cesarice. Osam dobivenih Porina te odličja Reda Danice s likom Marka Marulića, samo su neka od brojnih Oliverovih priznanja. I njegov album Dvi, tri riči, (2000. g.) dokazuje da je Oliver ipak samo jedan. Jer kako objasniti da nakon toliko vremena na hrvatskoj estradnoj sceni i dalje istom snagom privlači sve generacije. Stoga i ne čudi što je ovaj album prodan u platinastoj tiraži što znači preko 50.000 primjeraka. Ovo zaista vrijedno priznanje dodijeljeno mu je na proslavi 40-te obljetnice rada, Zdenka Runjića, 8.7 2001. g. Humanitarnim koncertom koji je održao u ljeti, 25.kolovoza 2001. g.u pulskoj Areni dokazao je još jednom zbog čega je i nakon toliko dugo godina iznimno bogate i uspješne glazbene karijere na samom tronu. U prepunoj Areni, s Oliverom su pjevale i mlade i starije generacije, a gostovanje još nekih naših velikih renomiranih imena, poput Gibonnija, Vanne, Otta Pestnera, Tedija Spalata, klape Fortunal i Tony Cetinskog, samo su dokaz pocasti koju zaslužuje Oliver, kao i cijela akcija, jer je prihod s koncerta išao za pomoc Općoj bolnici u Puli. Audio zapis tog koncerta, objavljen je krajem 2001. g. Pod imenom Oliver u Areni i to kao dvostruki CD i kazeta

Izvor: Wikipedia

Oliver Dragojević
 
Oliver Dragojević (Vela Luka, 7. decembar 1947. - ), hrvatski muzičar.S

Biografija

Djetinjstvo

Rođen je u Veloj Luci na ostrvu Korčuli. U Splitu pohađa muzičku školu. Najprije uči klavir, a zatim klarinet i gitaru. Prvi susret s muzikom bio mu je u petoj godini kad od oca Marka na poklon dobija usnu harmoniku kojom je zabavljao djecu iz svoje ulice, te putnike na brodu na putnoj relaciji Split - Vela Luka.

Počeci na estradi

Prvi estradni nastup bio mu je na splitskom dječijem festivalu 1961. g. s popularnom pjesmicom Baloni. Istovremeno s bratom Aljošom snima tada poznate svjetske hitove za radio stanicu Split. Već 1963. g. oprobava se s velikim uspjehom kao pjevač i klavijaturista kultnog splitskog benda Batali. Na takmičenju amatera pjevača Hrvatske, osvaja prvo mjesto pjevajući Yesterday.

Saradnja sa Runjićem

Festivalski debit imao je na Splitu 1967. na nagovor Zdenka Runjića s njegovim Picaferajem, kompozicijom koja nije dospjela na završnu festivalsku večer, ali koja će - povampirena - u sedamdestima - postati jednim od vječno zelenih Oliverovih standarda. Nakon neuspjeha na Splitu 1967. sve do 1972. godine, Oliver peče zanat svirajući po brojnim zapadnoeuropskim klubovima usvajajući temeljne odlike kasnijeg izvođačkog manira. Poslije kratkotrajne epizode s Dubrovačkim trubadurima koja je trajala manje od godinu dana i učestvovanja na pionirskim prvim sezonama splitske super-star grupe More u ljeto 1974. ponovo se priključio Batalima. Na Prokurative se vraća 1974. g. te u velikom stilu osvaja prvu nagradu publike sa kompozicijom Ča će mi Kopakabana. Nakon toga ponovo uspostavlja saradnju sa Zdenkom Runjićem i na Splitu 1975. pjeva šansonu Galeb i ja, ultimativan pogodak i početak višegodišnje plodonosne saradnje nagradama najobdarenijeg autorsko - izvodačkog dvojca.

Dvi, tri riči

I njegov album Dvi, tri riči (2000. g.) dokazuje da je Oliver ipak samo jedan. Jer kako objasniti da nakon toliko vremena na hrvatskoj estradnoj sceni a i šire, još uvijek istom snagom privlači sve generacije. Stoga i ne čudi što je ovaj album prodan u platinastoj tiraži što znači preko 50.000 primjeraka. Ovo zaista vrijedno priznanje dodijeljeno mu je na proslavi 40-te godišnjice rada Zdenka Runjića 8. srpnja 2001. godine.

Koncert u Pulskoj areni

Humanitarnim koncertom koji je održao u ljeti, 25. avgusta 2001. g. u pulskoj areni dokazao je još jednom zbog čega je i nakon toliko dugo godina posebno bogate i uspješne muzičke karijere na samom tronu. U prepunoj Areni, s Oliverom su pjevale i mlade i starije generacije, a gostovanje još nekih naših velikih renomiranih imena, poput Džibonija, Vane, Ota Pestnera, Tedija Spalata, klape Fortunal i Toni Cetinskog, samo su dokaz počasti koju zaslužuje Oliver, kao i cijela akcija, jer je prihod s koncerta išao za pomoć Opšoj bolnici u Puli. Audio zapis tog koncerta, objavljen je krajem 2001. g. pod imenom Oliver u Areni i to kao dvostruki CD i kaseta.

Pojedine nagrade

Pobravši veliki broj najprestižnijih festivalskih i diskografskih nagrada, Oliver je bio i laureat prve dodjele Hrvatske diskografske nagrade Porin koja je prošla u znaku njegovog izvođenja Džibonijeve Cesarice. Osam dobijenih Porina te odlikovanja Reda Danice s likom Marka Marulića, samo su neka od brojnih Oliverovih priznanja.

Diskografija
1974 - Anđela
1974 - Ća će mi Copacabana
1975 - Ljubavna pjesma
1976 - Našoj ljubavi je kraj
1976 - Prva ljubav
1976 - Split 76
1977 - Ako izgubim tebe
1977 - Malinkonija
1977 - Nedostaješ mi ti
1977 - Split 77
1977 - Zagreb 77
1978 - Molitva za Magdalenu
1978 - Poeta
1978 - Split 78
1979 - Budi tu
1979 - Danijela
1979 - Split 79
1979 - Vjeruj u ljubav
1980 - Oliver 5
1981 - Đelozija
1981 - Jubavi, jubavi
1982 - Karoca
1983 - Moje prvo pijanstvo
1984 - Evo mene među moje
1985 - Svoju zvizdu slidin
1986 - Za sva vrimena
1987 - Oliver
1987 - Pionirsko kolo
1988 - Svirajte noćas za moju dušu
1989 - Oliver u HNK
1991 - Jedina
1992 - Teško mi je putovati
1994 - Neka nova svitanja
1994 - Sve najbolje
1995 - Vrime
1996 - Oliver u Lisinskom
1997 - Duša mi je more
1998 - Štorija 1
1998 - Štorija 2
1998 - Štorija 3
1998 - Štorija 4
1998 - Štorija 5
2000 - Dvi, tri riči
2001 - Oliver u Areni
2002 - Trag u beskraju
2003 - Vjeruj u ljubav 2003
2005 - Emocija
2005 - Vridilo je
2006 - Oliver al`Olimpija

Izvor: Wikipedia

Apsolutni Car potpisujem