"Biblija je knjiga zakljucana i otkljucace se kada za to dodje vreme".

Sta mislite o tome?

Nikako!

Sveto Pismo nije nikakva tajna.

Sveto pismo se ne moze tumaciti bez Svetog Predanja. Kada se tumaci bez Svetog Predanja onda se coveku stvarno moze uciniti tajanstvenim. A potpuna istina Svetog Pisma i njegovo pravilno tumacenje ima samo u predanju Svetih Otaca pravoslavlja koje se kontinualno nastavlja od vremena Gospoda Isusa Hristosa, Svetih Apsotola i ostalih Bozijih ugodnika!

To vam je slicno ovome. Ne moze se na osnovu prirucnika za mendzere postati vrhunskim mendzerom. Da bi se postao vrhunskim menadzerom, mora se pohadajti usmena nastava na fakultetima i jos steci iskustvo. I kao takav menazder moze onda pristupiti i reci evo ja znam sve iz ovog prirucnika. Drugacije ako se pridje onda ce sav prirucnik biti tajanstven i nejasan

Citava pravoslavna dogmatika je zasnovana na Svetom Predanju, a ne na Svetom pismu. Svetom Pismo je prirucnik za narod, a ne nesto na cemu se zasniva cela Istina hriscanstva kako to tumace protestanti. Kao da se sva Bozija premudrost nalazi izmdju dve korice knjige. A da bi se razumelo Sveto Pismo mora se biti na strani svetlosti, a ne tame. 

I kako kada se iz dugog boravka u tami pojavite na svetlu, ne mozete ni otvoriti oci od bola, tako ako niste ud zivog tela Hristovog i uzmete Sveto Pismo i pocnete da citate, zakljuci cete da je to jedna velika tajna, ili alegorija, ili deo nasledja Jevrejskog naroda...

Chitajte biblijiu, svakome ce se bar malo otkljucati.

Sveti oci tumace ispravno Bibliju a ne Koran.
Inace u Bibliji nigde ne pise da je zakljucana ali za neke jeste jer ne zive nacinom kojim bi mogli shvatiti je!

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog


Tvrdnje predhodnika potkrepljuje sto stoje Matej bio apostol I licnio vidio Isaa a.s ( Isusa) u vecini situacija, cuo vecinu njegovih rejeci vlastitim usima, I da je on autor Indzila ( tzv,. Biblije ) to bi se vidjelo barem na jednom mjestu u njegovom opisivanju dogadjaja koje je vidio. Govorio bi u prvom licu kao sto je obicaj I kod tadasnji, a I danasnji autora. DAKLE, OVO EVANDJELJE POSIGURNO NIJE NJEGOVO DJELO.

Faustus, jedan od velikih ucenjaka sekte Manichanens profeosr El_Dzermeni kaze: “ Ovo Evandjelje je u cijelosti laz. Njegova prva dvija poglavlja su predicate I neprihvatljiva za maricionite, ebonite Juni Tirin I svestenika Vilijemsa.”

Istrazivas Norton je ova sva evandjeljska poglavlja na mnogim mjestima osporio.
Jerome je izjavio da mnogi raniji ucenjaci sumnjaju u izvornost 17. Glave ( posljednjeg ) u Evandjelji po Marku, kao I u 1, I 2 . Glave I nekih odlomaka 22 glave Evandjelje po Luki. A 1. I 2. Glava nikada nisu bile sastavnim dijelom Knjige sekte maricionite.

Istrazivac Norton veli da su odlomci od devetog do dvadesetog, u sesnaestoj glavi Evandjilja po Marku umetnuti I da su pisci inace skloni dodavanju vise nego oduzimanju.

Istina ti od Gospodara tvoga dolazi, zato ne budi nikako od onih koji sumnjaju

S imenom Allaha, Milostivog, Samilosnog

Citajmo svoje postove i tudje ali sa razumjevanjem


Sto se tice Evandjilja koje se pripisuje Ivanu, postoji nekoliko cinjenica koje ukazzuju da ga nije napisao apostol Ivan. Evo nekoliko od njih:

1. Ni jedna recenica ovog Evandjilja ne ukazzuje na to da je pisac o dogadjajima koje je licno vidio ili su se desili u njegovom prisustvu. Naprotiv. Njegove recenice, misli I odlomci potvrdjuju da je njihov autor neko drugi a ne apostol Ivan. On na kraju ovog Evandjelja kaze (21:24):

“ Ovo je taj ucenik sto svjedoci za ovo I napisa ovo. I znamo da je istinito njegovo svjedocanstvo.”

I kada pisac navodi Ivanov govor upotrebljava zamjenicu treceg lica da bi, neoprene Nakon toga ( u vlastitom govoru), upotrijebio zamjenicu za prvo lice “znamo” I time jasno kazao da je autor neko drugi a ne Ivan.

2. Erinijus 1 ( koji je zivio u drugom stoljecu n.e ) je ucio pred Polycarpom, cuneiform apostola Ivana. U vrijeme Erinijusa grupa ljudi je tvrdila da ovo Evandjelje nije Negev djelo. Erinijus je sutio I nije im se suprostavio.

Da je ovo Evandjelje zaista Negev djelo to bi znao njegov ucenik Polycarp, a on bi obavijestio svoga ucenika Erinijusa. A poznato je da je Erinijus znao mnogo predaja na pamet I prenio je od Polycarpa mnogo podataka manje bitnih od ovoga.

Erinijus je prvi koj ije pomenuo 3 evandjelja ( Matejevo, Markovo I Lukino ) oko 200 g.n.e., a nije pomenuo Ivanovo Evandjelje. Drugi koji pominje ova tri evandjelja, a prvi koji pominje I cetvrto ( Ivanovvo ), je Clement Ialeksandar 216. G.

Tako oni koji vjeruju a je Evandjilje djelo apostola Ivana nisu u stanju Donijjeti ni jedan dokaz protivv onih koji to poricu, a nije im posvjedocio ni Ernijus.

3. Opovrgavanje pripadosti ovog Evandjelja apostolu Ivanu nije osobina samo sljedbenika Islama, kao sto se vidi iz ovoga sto slijedi:

A - idiopoklonicki cuneal Selsus je jos u drugom stoljecu n.e tvrdio da su krscani mandrake evandjilja izmjenili tri ili cetri puta.

B - cuneal Saustus I vidja sekte manishanens je u citron stoljecu/ vijeku govorio da je siguran da Novi zavjet nije pisao Isa a.s ( Isus ) niti njegovi apostolic, nego da je njegov autor osoba kojoj se ni ime ne zna I da ga je pripisao apostolically I njihovim ucenicima samo zato da bi ga ljudi privately. On je time sljedbenicima Isa a.s. ( Isusa ) nanio veliku nepravdu, jer je napisao knjige prepune Resaca I proturjecja.

C - Istandel je napisao da je autor Ivanovog Evandjelja, bez sumnje, jedan od ucenika aleksandrijske skole.


D - istrazivac Bretschneider je rekao: Zaista ovo Evandjelje kao I tri Ivanove poslanice nisu djelo apostola Ivana. One su agenda s Evandjeljem napisane pocetkom drugog stoljeca.

F - poznati istrazivac Krutis veli: “Uistinu je srkva Ephesus dodala 21. Poglavlje.”

G - vjersska sekta uludzin I je u drugom stoljecu odbacila ovo Evandjelje I sve sa cim je dosao Ivan I dobaciila je svaku mogucnost da to budu djela apostola Ivana.

I zakljucujem rijecima istrazivaca Horna koji u pojasnjenjima kaze da su do nas doprli podaci o vremenu pisanja Evandjilja, od strane starih craven istoricara, manjkavi I ne dovode do cilja, jer su prvi prethodnici privately izmisljene predaje I lazne price stibnite I zapisali ih u svojim knjigama.

Oni poslije njih su privately iz postovanja prema njima, a zatim su I istinite I lazne predaje prenesene od jednog do drugog pisca, da bi na kraju bilo enounce njihovo razlikovanje I razdvajanje zbog dugogo vremenskog perioda.

Kod autora onog vremena, a naročito Hrišćana, iz skromnosti nisu pisali u prvom licu jednine.

Pogledaj npr. kako sebe pominje Jevanđelist Luka (po sv. Luki 24 poglavlje) ili kako Jevanđelist Marko opisuje svoj beg kada su uhapsili Isusa Hrista.

 

U stvari, da budemo iskreni - ti nećeš to pročitati, jel da?!
Zašto i bi - ti fokusirao svoju pažnju na ono što opovrgava Hrista Isusa kao Božijega Sina.

Ne mogu da razumem - zašto se hraniš ovom gorkom hranom?
Mržnjom prema Hrišćanima želiš biti dobar musliman?

Kao kad bi krenuo ka Meki i seo u avion za ... Vladivostok!

@nemam pojma

Vidi se da nemas pojma! U buduce ne odgovaram na ovakve postove koji se baziraju na licnom misljenju a ne na istini te naucno istrazivackim dokazima! 100 puta vam kazem podastrite dokaze za svoju pricu!

Suplja ti je prica komsija!

Nemoj da se ljutiš.

Nisam ja vredan da zbog mene uzburkavaš svoja osećanja, čoveče!

I nije mi cilj da ... 'zalupiš slušalicu'.

Nadam se da će ti ovo učiniti priču manje šupljom:

13 I gle, istoga dana dvojica od njih su išli u selo koje se zove Emaus, sto šezdeset stadija udaljeno od Jerusalima, 14 i oni su razgovarali među sobom o svim ovim događajima. 15 Dok su oni raspravljali i razgovarali, sam Isus se približi i iđaše s njima. 16 Ali njihovim očima nije bilo dano da ga prepoznaju. 17 I reče im: kakvi su to razgovori što ih usput vodite među sobom? I zastadoše gledajući tužno. 18 Odgovori jedan, po imenu Kleopa, i reče mu: jesi li ti jedini stranac u Jerusalimu koji nije saznao šta se u njemu dogodilo ovih dana? 19 I reče im: šta? A oni mu rekoše: ono s Isusom Nazarećaninom, koji je bio prorok silan na delu i u reči pred Bogom i svim narodom, 20 kako su ga naši prvosveštenici i starešine predali na smrtnu kaznu i raspeli ga. 21 A mi smo se nadali da je on taj koji će izbaviti Izrailja. I pri svem tom danas je treći dan kako se to dogodilo. 22 Uz to zaprepastiše nas neke naše žene koje su bile rano ujutro na grobu 23 i kako nisu našle njegovo telo, dođoše i rekoše da su videle pojavu anđela, koji su im rekli da je on živ. 24 Neki od naših odoše do groba i nađoše tako kako su žene rekle, ali njega nisu videli.

25 I reče im on: o, kako ste nerazumni i spora srca da verujete u sve što su proroci kazali. 26 Zar nije trebalo da Hristos pretrpi to i da uđe u svoju slavu? 27 Tada im razjasni šta je o njemu pisano u svem Pismu - počevši od Mojsija i svih proroka. 28 I približi se selu u koje su išli, a on se pravio kao da hoće da ide dalje. 29 I saleteše ga govoreći: ostani s nama, jer je veče blizu, a dan je već izmakao. Tako uđe da ostane s njima. 30 I kad je ležao s njima za trpezom, uze hleb, blagoslovi, izlomi i davaše, im. 31 Tada im se otvoriše oči i prepoznaše ga; ali njega više nije bilo pred njima. 32 I rekoše jedan drugome: nije li naše srce gorelo u nama kad nam je govorio usput i tumačio nam Pisma? 33 I ustavši toga časa vratiše se u Jerusalim, te nađoše okupljenu Jedanaestoricu i njihove drugove, 34 koji su govorili: Gospod je stvarno vaskrsao i javio se Simonu. 35 A oni su im pričali šta je bilo na putu i kako su ga prepoznali prilikom lomljenja hleba.


43 I odmah - dok je on još govorio - dođe Juda, jedan od Dvanaestorice, i sa njim mnogi ljudi s mačevima i batinama - od prvosveštenika, književnika i starešina. 44 A njegov izdajnik beše dao znak njima: koga poljubim - onaj je; uhvatite ga i odvedite oprezno. 45 I došavši odmah mu priđe i reče: ravi, i poljubi ga. 46 A oni staviše ruke na njega i uhvatiše ga. 47 A jedan od njih što tu stajahu poteže mač, udari prvosveštenikovog slugu, te mu odseče uho. 48 Isus pak odgovori i reče im: iziđoste kao na razbojnika sa mačevima i batinama da me uhvatite; 49 svaki dan sam bio kod vas u hramu i učio, pa me niste uhvatili. Ali Pisma treba da se ispune. 50 Tada ga svi ostaviše i pobegoše. 51  A za njim iđaše neki mladić, ogrnut platnenom haljinom na golom telu, i njega uhvatiše. 52 No on ostavi platno pa pobeže od njih go.

T i sam lepo kažeš šta treba raditi: Citajmo svoje postove i tudje ali sa razumjevanjem
Pogledaj ovo što je naglašeno, mada možeš i sve pročitati.

Ovako počinje sav. Jevanđelje po Jovanu:

1 U početku beše Reč Božija, i ta Reč beše u Boga, i Bog beše Reč. 2 Ova beše u početku u Boga. 3 Sve je kroz nju postalo, i ništa, što je postalo, nije postalo bez nje. 4 U njoj beše život, i život beše svetlost za ljude. 5 I svetlost svetli u tami, i tama je ne prihvati.

6 Pojavi se čovek, poslan od Boga, po imenu Jovan; 7 ovaj dođe za svedočanstvo, da posvedoči za svetlost, da svi poveruju kroz njega. 8 On ne beše svetlost, nego je trebalo da posvedoči za svetlost.

9 Istinita svetlost, koja osvetljava svakog čoveka, dolažaše na svet. 10 Na svetu beše, i svet kroz njega posta, i svet ga ne pozna. 11 Svojima je došao, i njegovi ga ne primiše. 12 A svima, koji ga primiše, dade moć da postanu deca Božija, - onima što veruju u njegovo ime, 13 koji se ne rodiše od krvi, ni od volje tela, ni od muževljeve volje - nego od Boga.

  14 I Reč se ovaploti i stanova među [glow=red,2,300]nama,[/glow] i gledasmo njenu slavu, slavu kao jedinorodnoga od Oca, punog blagodati i istine. 15 Jovan svedoči za njega i viče: ovaj je za koga rekoh: koji za mnom dolazi postoji pre mene, jer pre mene beše. 16 Iz njegove punoće svi mi primismo, i to blagodat za blagodat. 17 Jer zakon je dan preko Mojsija, a blagodat i istina dođe kroz Isusa Hrista. 18 Boga niko nikad nije video; jedinorodni Bog, koji je u Očevom krilu, on ga objavi.