Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 17:40:44
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Četnička akcija  (Pročitano 4385 puta)
15. Jan 2006, 04:34:02
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
OS
Windows XP
Browser
Opera 8.50
mob
Apple iPhone 6s
Četnička akcija jedan je od najznačajnijih pokreta u nacionalnoj borbi Srbije za oslobođenje


Makedonski živalj, rukovođen težnjom za oslobođenjem od turskog gospodstva i grčkih vladika, počeo je Bugare primati kao svoju jednokrvnu i jednovernu braću, koja dolazi s geslom: »Sloboda Makedoniji!« -S tim geslom Bugari su otpočeli svoju četničku akciju, čitavu deceniju pre Srba, i uspeli su, da ne birajući sredstava, razviju svoju organizaciju na severu čak do Vranja i do Kosova, a na jugozapadu čak do albanske granice. Kada su se osetili dovoljno jaki, onda su oglasili rat do istrebljenja ne samo Turcima, nego, i to mnogo jače, i Srbima u tim oblastima, proglašujući za izdajnika makedonske slobode svakoga, koji nije u bugarskoj komitetskoj organizaciji. Bugarska je uspela, šta više, da Srbija, u interesu balkanske slovenske solidarnosti, promatra mirno pa čak i pomaže taj njen rad. Srbija se zadovoljavala, da srpsku narodnu svest i srpski duh u tim krajevima podržava samo preko škola, kojih je iz dana u dan bilo sve manje. Posle nesrećnog Ilindanskog ustanka, 1903, masa bugarskih četnika i vojvoda, ne mogavši da se prebaci u Bugarsku, potražila je utočište u Srbiji, ma da je već bilo dobro poznato, da je taj ustanak bio spremljen po planu iz Sofije i za račun Sofije, i da su baš od ruke tih ljudi,, koji su potražili utočišta u Srbiji, pale glave mnogih srpskih učitelja, sveštenika i drugih uglednih Srba u Staroj Srbiji i Makedoniji.


U Beogradu, Nišu. Kragujevcu, Požarevcu, Šapcu i svuda, gde je bilo Starosrbijanaca i Makedonaca u Srbiji, produžili su ovi bugarski četnici i vojvode prikupljati porez za ciljeve bugarske komitetske organizacije, a jedan veliki broj njih prezimio je zimu 1904/1905 u samom Beogradu. Ovde im je bila ustupljena stara bogoslovija (na mestu između saborne crkve i Kalemegdana prema hotelu National). Tu su živeli kao u kasarni, a sudile su im same njihove vojvode za sve, što bi učinili, tako da su bili izvan nadležnosti srpskih vlasti. I vojvode i organizatori četa razvili su bili svoju akciju. Ali je među njima najaktivniji bio Matej Gero v (rodom Velešanac, koji je desetak godina kasnije poginuo u Sofiji, kao i toliki drugi »makedonski dejci«, tobož slučajno pregažen od jednog automobila). Gerov, s indeksom studenta prava s podosta semestara upisanih u Beču, Brisel-u i na više francuskih univerziteta, upisao se tada odmah i na srpski pravni fakultet tadašnje velike škole. Nije pravio pitanje, koliko će mu semestara biti priznato, i počeo je najrevnije posećivati čak i sate iz crkvenoga prava, koje se predaje u prvom semestru prve godine prava. Tražeći što jačeg i što češćeg dodira s srpskih studentima, i u školi i izvan nje, Gerov je počeo među njima najživlju akciju za autonomnu Makedoniju, koju je bugarska komitetska organizacija već bila zaposela, i koja je, u granicama od Vranja i vrha Novopazarskog Sandžaka pa do Soluna, imala da padne u krilo Bugarskoj. Gerov nije uspeo da pridobije srpsku omladinu za te svoje ideje, ali ju je neobično zainteresovao za prilike i borbu u Staroj Srbiji i Makedoniji.


U to doba bila je kod nekih rodoljuba u Beogradu već sazrela misao o pokretanju srpske akcije u Staroj Srbiji i Makedoniji. Smatralo se, da je to jedini način, da se srpski živalj u tim krajevima sačuva od dalje propasti i da se narodni duh ne izgubi. Dr. Milorad Gođevac je jedan od najzaslužnijih ljudi za organizovanje i pokretanje srpske četničke akcije. Kao beogradski opštinski lečnik Dr. Gođevac je morao često da, radi nadgledanja čistote po radnjama, zalazi i u male kafanice, piljanice i ašcinice, koje su držali Starosrbijanci i Makedonci. Tako se on upoznao sa svima njima i počeo se zanimati za prilike u njihovim krajevima. I tu je, u tim radnjama, zapazio izvesne ljude, koji se kasno u jesen pojavljuju u Beogradu, gde prezime, ne izlazeći gotovo nigde iz kafana i aščinica svojih zemljaka, pa se onda u proleće ponovo gube. Gotovo slučajno upoznao se Dr. Gođevac nekolicinom od njih. To su bili četnici, koji su, suprotno svojim zemljacima, koji su s proleća dolazili u Beograd na rad, a u jesen se vraćali kući, dolazili da u Beogradu prezime, a s proleća se vraćali »na teren«, u borbu. U razgovoru s njima Dr. Gođevac je saznao za mnoge pojedinosti u radu bugarskih komitskih četa i bugarske komitetske organizacije. Celokupna srpska nacionalna borba u tim krajevima svodila se do tada na propagandu preko škole i konzulata. Ali kako je teren, usled takvog rada, sve više gubljen, to je i broj škola i đaka bio sve manji. Nesređene unutrašnje političke prilike u Srbiji, do promene u 1903, paralizirale su bile i rad konzula i konzulata. Pored toga učitelji i sveštenici, zavisni od konzulata, nisu mogli niti su smeli preduzimati nikakvu akciju, ako nisu želeli da izgube svoja mesta i da u svome radu naiđu na prepreke baš od te strane, koja je trebala da ih štiti. Stoga je i makedonski živalj počeo pomišljati na oslobođenje, koje mu se nudilo iz Sofije, i stavljati se pod zaštitu bugarske propagande i bugarskog komiteta.


Tako su govorili Dru. Gođevcu njegovi novi poznanici, Stojan Donski, Koča »Kuršumče«, Mihajlo i vojvoda Karanfilević. Dr. Gođevac ih je onda počeo pozivati i svojoj kući. Kada su se oni upoznali s njim već toliko, da su ga smatrali za dobrog prijatelja oni mu se jednoga dana obrate, tražeći i od njega prilog za Makedoniju. On onda ode đeneralu Milovanu Pavloviću, tadašnjem ministru vojnom, koji se složio sa Dr. Gođevcem, da treba početi akciju, i, štaviše, zaželeo je i sam da vidi te ljude. Ali je Dr. Gođevac imao muke, dok ih je obrlatio da pođu u ministarstvo. Otišli su njih trojica; dobili su tri brzometke i municiju i otišli preko granice ponovo u četu. bugarsku, naravno, jer srpskih još nije bilo.


Dr. Gođevac je onda nastavio akciju u tom pravcu i tako je osnovana »Beogradska Zadruga«. Prvi predsednik »Beogradske Zadruge« bio je Luka Ćelović, koji se, pored svih svojih poslova, mnogo interesovao i za narodne stvari. Misli Dr. Gođevea su ga oduševile, zainteresovao se neobično za organiziranje četničke akcije i zajedno s Dr. Gođevcem počeo je i sam pripremati teren za taj rad. Drugi rodoljubi, kojima su se obratili, složili su se takođe s njima. Momenat je bio došao. S jedne strane prazni rezultati dotadašnje zvanične politike, koja je preskupim žrtvama, plaćala najmanje uspehe, nižući u isti mah sve veće poraze, s druge strane bugarski uspesi, s kojima je bugarska komitetska organizacija počela razvijati svoju akciju čak i u samoj Srbiji, zahtevali su neminovno, da što pre počne nova borba, različita od dotadašnje borbe časoslovcem i psaltirom.

U Beogradu je tada, 1902, osnovan glavni odbor četničke organizacije i u taj prvi odbor ušli su: Dr. Milorad Gođevac, Luka Ćelović, Vasa U. Jovanović, Žika Rafailović, Nikola Spasić i Ljuba Kovačević. Sedište odbora je bilo u Ćelovićevoj kući, a sam Ćelović je počeo prilagati oko 50.000 dinara godišnje za Č. A., što je za ono doba bila velika suma. Prve srpske čete su u toj kući dobivale i opremu i odelo, a tu ih je proto Novica Lazarević i zaklinjao. Jedan grandiozan, ali vrlo težak rad započet je tako onda, kada je izgledalo, da je sve već zamrlo i da je u Srbiji pokopano svako interesovanje za sudbinu naroda pod Turskom. Valjalo je savladati mnogobrojne prepreke, razbiti mnoge zablude i pogledati istini u oči. — Komitet je započeo svoj rad i dole, preko granice, na terenu, i u samom Beogradu. Pogibija prve u Srbiji opremljene i iz Srbije upućene čete (sva je izginula, u maju 1904, s vojvodom Anđelkom Aleksićem, na Četircima) učinila je vrlo težak utisak. Zvanični krugovi, koji nisu odobravali Č. A., smatrali su, da je ovo jedan težak poraz, koji će im još više otežati njihovu politiku i položaj zvaničnih propagandista. A štampa, inspirisana takođe s te strane, tražila je, da se Dr. Gođevcu i drugovima zabrani da »šalju ljude na klanicu«.


Ali nije prošlo ni pola godine, a i Beograd i cela zemlja shvatili su svu važnost i svu potrebu Č. A. Još u jesen i u zimu 1904—1905 stala se zagrejavati omladina za tu borbu. U studentskim klubovima, pa čak i u gimnazijskim družinama, počelo se raspravljati o pomoći Č. A. Već u rano proleće 1905 Stara Srbija je videla mlade borce iz svih krajeva srpstva, koji su joj poleteli u pomoć. Miloš Svilar iz Like, Petar Momčilović iz Hrvatske, Vasilije Trbić iz Srema, Vojković i Petrović iz Vojvodine, Đuro Ivanišević iz Crne Gore, Ljubičić i toliki mnogi drugi iz Bosne i Hercegovine, pa čak i iz Dalmacije, pohitali su, zajedno s omladincima iz Srbije, na obale Pčinje i Vardara. Mladi i idealni oficir Bogdan Hajnc, po podretlu Čeh, ali vatren srpski rodoljub, poginuo je na Petraljici u zapaljenoj kući, iz koje je dugo odolevao navalu turske vojske pošto je još pre toga ceelo svoje imanje testamentom ostavio svojim drugovima. Mlad učitelj iz Keteva u dalekome Malešu, Gligorije Đurđević, došao je čak u Beograd, da ode sa srpskom četom. Milutin Subotić, gimnazista iz Šapca, ubija se, kad su mu saopštili, da ne može poći u četu. Vlastimir Nikolić, dvanaestogodišnji dečko, sin apotekara K, Nikolića u Beogradu, oblači očevu zimsku bundu i navlači rusku šubaru, da bi tako izgledao stariji i obmanuo ljude iz komiteta, da ga puste preko granice u četu. Uzalud se on posle upisivao u dobrovoljce i 1908, za vreme aneksione krize. Morao je čekati još blizu 6 godina, da bi kao dobrovoljac poginuo već u prvim borbama rata 1914.


Koliko je bilo zrelo zemljište za Č. A. i koliko je to bilo istinski narodno tlo, na kome su se srpskečete borile, najbolje se vidi po tome, kako su one silno napredovale. Za nepunu godinu dana Bugari su bili oterani iz krajeva, koje su decenijima već bili držali i smatrali ih za svoje neosvojive tvrđave. Za manje od dve godine srpske čete su bile zaposele i organizovale gotovo sve one krajeve, koje je srpska vojska 1912 oslobodila. Selo po selo gubili su Bugari, često i bez borbe. Osokoljeni uspesima srpskih četa, i Grci su, u Južnoj Makedoniji i u Trakiji, započeli ogorčenu borbu protiv dotad svemoćnih bugarskih četa. 1907 Bugarska je, uviđajući, da je ne samo izgubila prestiž u Makedoniji, nego da može lako izgubiti i svaki uticaj, počela zasipati Portu žalbama protiv Srba i Grka i njihove akcije u Makedoniji. Da bi se osvetili Grcima za svoje poraze, Bugari su preduzeli pokolje Grka u Bugarskoj. Tako su tada zapalili i bogatu trgovačku varoš Anhiolo, na Crnom Moru, naseljenu Grcima i poklali mnoge njene stanovnike, nevine zanatlije i trgovce. U samoj Makedoniji počeli su između Bugara i Grka oni strašni pokolji, u kojima je palo hiljadam žrtava. Da bi sprečile veće komplikacije i intervenciju Porte, srpske i grčke čete zaustavile su onda svoje napredovanje, ograničavajući svoju akciju na krajeve, koje su dotad držale.


U to je došao 1908 mladoturski prevrat i uvođenje ustava u Turskoj. Mladoturci su proglasili slobodu, jednakost i bratstvo svih narodnosti, koje u Turskoj žive, bez obzira na veru, pa su pozvali sve narodnosti, da im pomognu u zavođenju novoga stanja. Čete su onda sišle sa planina, svečano dočekane od mladoturaka, a vojvode i četnici vratili su se mirnom životu. Ali se ubrzo, već na prvim sednicama mladoturskih prvaka i naših istaknutih ljudi, jasno pokazalo, da je mladoturski plan: potpuno otomanizovanje hrišćanskih narodnosti u Turskoj, a to je značilo konačnu abdikaciju na oslobođenje, i novo, još teže, ropstvo Osmanlijama. Nestrpljivi, da to što pre izvedu, mladoturci su odlučili, da unište sve narodne prvake i nosioce narodne ideje, kako bi onda obezglavljeni narod još lakše odnarodili i otomanizirali. Onda je počelo sistematsko ubijanje srpskih prvaka u Turskoj. Mladoturci su uspjeli da ubiju staroga vojvodu Micka Krstića i čuvenog vojvodu Gligora Sokolovića, ali su ostale naše vojvode, i dotle već oprezne, uspeli da se spase. I dokle su neki od njih uskočili u Srbiju, da se otuda ponovo vrate sa četama, drugi se odmetnuše u goru. Stara, učvršćena organizacija našla je brzo sve svoje stare kanale i veze i revolucionarna akcija još je jače otpočela, da bi se u jesen 1912 završila balkanskim ratom.


5/10 1912 prešla je srpska vojska granicu kod Vranja i Prepolca, oglašavajući Turskoj rat. Međutim još dve nedelje pre toga srpske čete su već zaposele ceo Kozjak i podigle sva kozjačka sela u borbu protiv Turske. I u Kozjaku, gde je poginuo čuveni Gapon (Jovan Grković, četnik i bivši đak prizrenske bogoslovije), i u velikoj bici na Kumanovu, gde je poginuo vojvoda Doksin Mihajlović iz Galičnika, i pred Prilepom. gde je pao vojvoda Spasa Garda, i na Kosovu i na Prizrenu i Bitolju, srpske čete su postigle veliki uspeh.


Kada je Austro-Ugarska podnela srpskoj vladi ultimatum, koji je bio uvod u rat, jedan od glavnih zahteva u tome ultimatumu bio je, da major Vojislav Tankosić bude uhapšen i suđen zato, što je spremio ubistvo Franje Ferdinanda i poslao atentatore u Sarajevo. Uhapšen po tome zahtevu, major Tankosić, koji je vatreno krštenje dobio u borbi na Čelopeku (16/4 1905), pušten je 12/7 uveče, kad je baron Giesel napustio Beograd i kad je naređena mobilizacija srpske vojske. A tri dana kasnije u prvoj noći rata, četnici Jovana Babunskog i Voje Tankosića su. pored financa, žandarmerije i ono malo vojske branili i obranili Beograd od austro-ugarskog upada. Formirani četnički odredi zadavali su dosta posla austro-ugarskim trupama u istočnoj Bosni. Ulazeći u Podrinje, Austro-Ugari su sa strahom raspitivali, da li možda nema sakrivenih komita.


Kad je Bugarska ušli u rat protiv Srbije, četnički odredi su držali front prema Bugarima čak i onda, kad su već i Niš i Vranje bili evakuisani. Vojvoda Babunski i njegovi ljudi poslednji su napustili zemlju, kad je u jesen 1915 došlo povlačenje vojske iz Srbije. A na solunskom frontu mali odredi vojvode Babunskog i vojvode Vuka bili su strašilo za nemačko-austro-bugarske vojske. Pred samo povlačenje iz Srbije poginuo je major Voja Tankosić, povlačeći se poslednji s Dunava ispred Mackeusenoyih armija, a pred povratak u Srbiju poginuo je na solunskom frontu vojvoda Vuk (potpukovnik Vojin Popović).



Literatura
Narodna enciklopedija (1927 god.), članak napisao Miomir Milenković, urednik Politike.

Izvor: Wikipedia
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 17:40:44
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.074 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.