Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 16:34:02
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Nikita Hruščov  (Pročitano 3373 puta)
15. Jan 2006, 04:30:41
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
OS
Windows XP
Browser
Opera 8.50
mob
Apple iPhone 6s
Nikita Hruščov

Funkcija (1):   Generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza   
Mandat:   1953. - 1964.   
Predhodnik:   Georgi Malenkov   
Naslednik:   Leonid Brežnjev   
Funkcija (2):   Premijer Sovjetskog Saveza   
Mandat:   1958. - 1964.   
Predhodnik:   Nikolaj Bulganjin   
Naslednik:   Aleksej Kosjigin   
Datum rođenja:   17. april, 1894.   
Mesto rođenja:   Kalinovka, Dmitrijev ujezd, Kurska guberanija Ruskog Carstva   
Datum smrti:   11. septembar, 1971.   
Mesto smrti:   Moskva, Rusija   
Profesija:   Političar   
Politička stranka:   Komunistička partija Sovjetskog Saveza   

Nikita Sergejevič Hruščov (ruski: Nikíta Sergéevič Hruщёv  slušaj, 17. april, 1894. - 11. septembar, 1971.) je bio vođa Sovjetskog Saveza nakon smrti Josifa Staljina. Bio je prvi sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza (KPSS) od 1953. do 1964. i Premijer Sovjetskog Saveza od 1958. do 1964.

Sadržaj
1 Rani dani
2 Drugi svetski rat
3 Dolazak na vlast
4 Hruščovljev temperament i taština
5 Prisilno povlačenje
5.1 Ključni politički potezi
5.2 Ključni ekonomski potezi
6 Zaveštanje
7 Ostalo
8 Knjige
9 Spoljašnje poveznice



Rani dani

Nikita Hruščov je rođen u selu Kalinovka, Dmitrijev ujezd, Kurska guberanija Ruskog Carstva (danas Kurska Oblast Ruske Federacije). 1908, njegova porodica se preselila u Juzovku, Ukrajina. Mada je očigledno bio inteligentan, bio je u prilici da izuči samo dve godine škole, i verovatno je postao potpuno pismen u svojim kasnim dvadesetim ili ranim tridesetim. Radio je kao stolar u raznim fabrikama i rudnicima. Tokom Prvog svetskog rata, Hruščov se umešao u aktivnosti trgovačkog sindikata, a nakon Boljševičke revolucije 1917, borio se u Crvenoj armiji. Postao je član partije 1918, i radio je na raznim upravnim i partijskim položajima u Donbasu i Kijevu.

1931, Hruščov je premešten u Moskvu, a 1935. je postao prvi sekretar Moskovskog gradskog komiteta (Moskva Gorkom). 1938. je postao prvi sekretar Centralnog komiteta ukrajinske komunističke partije.

Od 1934, je bio član Centralnog Komiteta KPSS, i član Politbiroa Centralnog Komiteta od 1939.


Drugi svetski rat
 
Nikita Hruščov u vojnoj uniformi

Tokom Drugog svetskog rata, Hruščov je služio kao visoki politički oficir.

U mesecima nakon nemačke invatije, 1941, Hruščov je, kao lokalni vođa partije, koordinisao odbranu Ukrajine, ali je otpušten i opozvan u Moskvu nakon predaje Kijeva. Kasnije je bio politički komesar tokom Staljingradske bitke i viši politički oficir na jugu Sovjetskog Saveza u ratnom periodu — bio je u Kursku, ušao u oslobođeni Kijev, i učestvovao u razbijanju nacionalista Stepana Bandere iz Ukrajinske nacionalističke organizacije (koji su bili u savezu sa nacistima, pre nego što su se borili sa njima u Zapadnoj Ukrajini).


Dolazak na vlast

Nakon staljinove smrti, marta 1953. došlo je do borbe oko vlasti između različitih frakcija u partiji. Hruščov je pobedio, postavši partijski vođa 7. septembra iste godine, a njegov glavni rival, šef NKVD-a Lavrentij Berija, je likvidiran u decembru. Pratio je reformski kurs, i šokirao delegate na 20. partijskom kongresu, 23. februara, 1956, svojim čuvenim Tajnim govorom u kome je odbacio "kult ličnosti", koji je okruživao Staljina, i optužio Staljina za zločine počinjene tokom Velikih čistki. Ovo je praktično otuđilo Hruščova od konzervativnijih elemenata u partiji, ali je on uspeo da pobedi ono šta je nazvao Anti-partijskom grupom nakon što nisu uspeli da ga oteraju sa vlasti 1957.

1958, Hruščov je zamenio Georgija Malenkova na mestu premijera, i ustoličio se kao neprikosnoveni vođa i partije i države. Postao je Premijer Sovjetskog Saveza 27. marta 1958. Hruščov se zalagao za reformu sovjetskog sistema, i počeo je da stavlja akcenat na proizvodnju potrošnih dobara umesto teške industrije.

1959, tokom posete Ričarda Niksona Sovjetskom Savezu, Hruščov je učestvovao u onome šta je kasnije postalo poznato kao Kuhinjska debata. Hruščovljev novi stav prema zapadu kao rivalu umesto kao zlom entitetu je otuđio SSSR od komunističke Kine.


Hruščovljev temperament i taština

Hruščova su politički neprijatelju u Sovjetskom Savezu smatrali prostakom i necivilizovanim seljakom, sa reputacijom čoveka koji prekida govornike kako bi ih vređao. Politbiro ga je jednom optužio za 'planiranje zečjom inteligencijom' - što se odnosilo na njegovu pogrešnu politiku. Mada je bio inteligentan (što su i njegovi politički neprijatelji priznali nakon što ih je pobedio) i definitivno lukav, nedostajalo mu je znanje i razumevanje spoljnjeg sveta izvan ličnog iskustva i često bi pokazivao kako su ljudi mogli da ga izmanipulišu naučnim terminima i koristeći se njegovom taštinom i predrasudama. Na primer, podržavao je Trofima Lisenka čak i nakon staljinovih godina, i bio je ubeđen da bi se sovjetska poljoprivredna kriza mogla prevazići sađenjem kukuruza, na isti način kao u SAD, ne vodeći račune o različitostima u klimi i zemljištu, koje su ovo učinile nepreporučljivim.

Učestalo je ometao konferenciju Ujedinjenih nacija septembra i oktobra 1960, udarajući pesnicama po stolu, i vičući na ruskom tokom govorâ. 29. septembra, 1960, Hruščov je dvaput prekinuo govor britanskog premijera, Harolda Makmilana vičući i udarajući po stolu. Smireni Makmilan je odgovorio: "Želeo bih da se ovo prevede ako on išta želi da kaže".

U Ujedinjenim nacijama, dve nedelje kasnije, Lorenco Sumulong, delegat Filipina, je upitao Hruščova kako može da protestuje protiv zapadnog kapitalističkog imperijalizma dok Sovjetski Savez istovremeno ubrzano asimiluje Istočnu Evropu. Hruščov se razbesneo i rekao Sumulongu da je "koluj i stavlenik imperializma", što je prevedeno kao "glupak, marioneta i lakej imperijalizma", a zatim je izuo jednu cipelu i počeo počeo njome da udara po govornici.
 
Jednom prilikom je Hruščov rekao o kapitalizmu: "Sahranićemo te". Ova izjava je bila dvosmislena i na ruskom i na engleskom, i shvatana je na razne načine. Čuveno je njegovo razmetanje američkom predsedniku: "Sahranićemo vas. Naše rakete mogu da pogode muvu iznad Sjedinjenih Država."


Prisilno povlačenje

Hruščoveljevi partijski rivali su ga razrešili na sastanku Centralnog komiteta 14. oktobra, 1964. Razrešenje je bilo u mnogome zbog njegovog osobenjaštva i čudnih manira, koje je partija smatrala ogromnom brukom na međunarodnoj sceni. Komunistička partija je nastavila da optužuje Hruščova za činjenje političkih grešaka, kao što je provociranje Kubanske raketne krize i dezorganizovanje sovjetske ekonomije, posebno u poljoprivrednom sektoru.

Nakon uklanjanja sa vlasti, Nikita Hruščov je proveo sedam godina u kućnom pritvoru. Umro je u svom domu u Moskvi, 11. septembra, 1971.


Ključni politički potezi
U svom Tajnom govoru, je optužio Staljina zbog njegovog kulta ličnosti i njegov režim za "kršenje lenjinističkih normi legaliteta", označivši početak svojih reformi.
Raspustio je Kominform, i pomirio se sa Titom, što je okončalo period Informbiroa u istoriji Jugoslavije.
Uspostavio je Varšavski pakt.
Naredio je gušenje Mađarske revolucije 1956.
Izdvojio Krim iz Rusije i dodelio ga Ukrajini, 1955.
Podržao je Egipat 1956, tokom Suecke krize.
Promovisao je doktrinu "mirne koegzistencije" u spoljnoj politici, praćenu sloganom "stići i prestići zapad" u unutrašnjoj politici i ekonomiji.
Sino-sovjetski rascep započet hruščovljevim razgovorima sa SAD, i odbijanjem da podrži kineski nuklearni program.
Započeo svemirski program SSSR-a, u kome je lansiran Sputnjik I, i Jurij Gagarin otišao u svemir, što je dovelo SSSR u prednost u svemirskoj trci. Učestvovao u pregovorima o zajedničkom programu za slanje čoveka na mesec sa američkim predsednikom Džonom Kenedijem. Ovi pregovori su završeni sa atentatom na Kenedija, 1963 godine.
Otkazao je samit o Geriju Pauersu, i incidentu sa U-2.
Susret sa Ričardom Niksonom u Ajovi.
Inicirao je postavljanje nuklearnih raketa na Kubi, što je dovelo do Kubanske raketne krize.
Ojačao je Gvozdenu zavesu odobrivši zatvaranje granice oko Zapadnog Berlina. Ovo je dovelo do izgradnje Berlinskog zida, 1961.

Ključni ekonomski potezi
Uvođenje sovnarhoza, (Saveza narodne ekonomije), regionalnih organizacije, u pokušaju da se izbori sa centralizacijom
Reorganizacija poljoprivrede, sa davanjem prednosti sovhozima (državnim farmama), uključujući preobražaj kolhoza u sovhoze, uvođenje kukuruza
Borba sa stambenom krizom brzom izgradnjom miliona stanova izgradnjom jednostavnih zgrada bez liftova, "hruščovki".
Uvođenje minimalne zarade 1956.
Devalvacija rublje 10:1, 1961.


Zaveštanje

Hruščov ima jednu od najviših posthumnih reputacija od svih vođa sovjetske ere, i u rusiji, i napolju.

Sa pozitivne strane, dive mu se zbog njegove efikasnosti i za očuvanje ekonomije, koja je tokom 1950-ih i 1960-ih imala veće stope rasta nego kod većine zapadnih zemalja, kad se uporedi sa stagnacijom koja je započela sa njegovim naslednicima. Takođe je čuven po svojoj liberalnoj politici, čiji su rezultati počeli sa rasprostranjenom rehabilitacijom političkih zatvorenika iz gulaga, kao i obaranje osuda za milione žrtava koje nisu preživele.

Tokom staljinove ere, kada bi neka osoba bila proglašena krivom, cela porodica bi bila isterana iz svojih domova, škola i poslova. Sa hruščovljevim programom amnestije, bivši zatvorenici i njihovi preživeli rođaci su sada mogli da žive normalnim životom bez zloglasnih "vučijih karata". Kao rezultat, većina zatvora i radnih logora su zatvoreni ili uništeni, što je uštedelo milione rubalja.

Ovakvi tokovi su takođe povećali značaj potrošača, jer je Hruščov više polagao na prozvodnju potrošačkih dobara i stanova nego na tešku industriju, što dovelo do brzog rasta životnog standarda.

Umetnosti su takođe profitirale od ovog okruženja liberalizacije, gde su dela poput solženjicinove knjige Jedan dan u životu Ivana Denisoviča stvorile osećaj neslaganja, koji će eskalirati tokom potonje ere Brežnjeva-Kosjigina.

Takođe je dozvolio zemljama Istočne Evrope, koje su bile pod kontrolom SSSR-a, veću slobodu u unutrašnjem i spoljnjem delovanju, bez intervencije Sovjetskog Saveza.

Njegova de-staljinizacije je imala ogroman uticaj na tadašnje mlade komuniste, kao što je Aleksander Dubček, koji je postao vođa Čehoslovačke januara 1968. On je ubrzao proces liberalizacije svoje zemlje programom Praško proleće. Mihail Gorbačov, koji je postao lider Sovjetskog Saveza 1985, je moguće takođe bio inspirisan Hruščovim, i to se može videti u njegovim politikama glasnosti i perestrojke.

Jedna od pozitivnih tekovina hruščovljeve ere je i snižavanje tenzija između SSSR-a i Jugoslavije - tenzija koje su pretile da dovedu do invazije Crvene armije na Jugoslaviju.

Sa negativne strane, Hruščov se kritikuje zbog svog nemilosrdnog obrušavanja na Mađarsku, gde je izbila revolucija, i zbog podstrekivanja Istočne Nemačke u izgradnji zloglasnog Berlinskog zida avgusta 1961. Takođe je imao vrlo loše diplomatske veštine, što je odavalo utisak da je nevaspitan, necivilizovan i da je prostak na zapadu, a u zemlji su ga smatrali neodgovornim klovnom.

Njegovi metodi administracije, iako efikasni, bili su poznati kao lutajući, jer su pretili da rasture veliki broj agencija iz staljinističke ere. Opasno se kockao 1962. oko Kube, što je zamalo dovelo do Trećeg svetskog rata. Poljoprivredna proizvodnja je jedva pratila rast broja stanovnika, jer su se loše žetve mešale sa dobrim, što je kulminiralo sa katastrofalnom 1963, koju su uzrokovale loše vremenske prilike. Sve ovo je štetilo njegovom ugledu nakon 1962, i bilo je dovoljno Centralnom komitetu, koji je bio ključan za podršku Hruščovu, da reaguje protiv njega. Iskorišćena je njegova desna ruka, Leonid Brežnjev za ovo beskrvno svrgavanje.

Zbog rezultata njegove politike, kao i zbog sve regresivnijih stavova njegovih naslednika, postao je popularniji kad je sišao sa vlasti, što je navelo mnoge disidente da se na njegovu eru osvrću sa dozom nostalgije.


Ostalo

Kako je provodio dosta vremena radeći u Ukrajini, Hruščov je ostavljao utisak ukrajinskog čoveka. On je pospešivao ovu sliku, na primer noseći ukrajinsku narodnu nošnju.

Hruščovljev najstariji sin, Leonid, je umro 1943, tokom Drugog svetskog rata. Njegov mlađi sin, Sergej, je emigrirao u SAD, i danas je američki državljanin, i profesor na Braun univerzitetu. Često pred američkom publikom priča o svoj im sećanjima o "drugoj" strani Hladnog rata.


Knjige
William Taubman: Khrushchev: the man and his era - London, Free Press, 2004
Khrushchev remembers: the glasnost tapes - preveo i uredio Džerold L. Šekter, Boston, Little Brown, 1990
Khrushchev remembers - uredio Stroub Talbot, 1970.

Izvor: Wikipedia
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Krajnje beznadezan


OK...idemo dalje...

Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 11512
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.11
Nikita Hruščov

rođen:   17. april, 1894.
Kalinovka, Rusija
preminuo:   11. septembar, 1971.
Moskva, Rusija

Nikita Sergejevič Hruščov (rus. Ники́та Серге́евич Хрущёв, Kalinovka, 17. april 1894. - Moskva, 11. septembar 1971.), sovjetski ruski političar, predsjednik SSSR-a. Nakon Staljinove smrti bio je predsjednik partije, a naslijedio je Malenkova na mjestu predsjednika SSSR-a.

Biofragija

Nikita Sergejevič Hruščov bio je sovjetski komunistički vođa, generalni tajnik sovjetske komunističke stranke u periodu od 1953. do 1964. godine i premijer SSSR-a u razdoblju od 1958. do 1964. godine. Rođen je u mjestu Kalinovka, kao sin rudara. U mladosti je radio kao pastir i bravar. Nakon služenja u carskoj vojsci (1914. - 1918.) i sudjelovanja u ruskoj revoluciji pridružio se komunističkoj stranci i Crvenoj armiji 1918. godine i borio se u građanskom ratu. Pohađao je visoku školu komunističke stranke 1921. godine i bio aktivan član stranke sve do 1929. godine. Naredne dvije godine pohađao je Industrijsku akademiju u Moskvi.

Hruščov je ubrzano napredovao u stranci, te je 1934. postao član Centralnog komiteta. U razdoblju od 1935. do 1937. generalni je tajnik moskovskog regionalnog komiteta gdje provodi industrijalizacijski program druge petoljetke. Godine 1938. premješten je u Ukrajinu gdje vrši dužnost generalnog tajnika ukrajinske partijske organizacije i postaje privremeni član partijskog Politbiroa. Punopravan član Politbiroa postaje 1939. godine kada je imenovan u Prezidij Vrhovnog Sovjeta. Za vrijeme drugog svjetskog rata Hruščov je na čelu političkog odjela Crvene armije na južnom frontu. Godine 1944. kada su Nijemci istisnuti iz Ukrajine povjerena mu je obnova poljoprivredne proizvodnje, uspostava reda i kažnjavanje izdajica. Vraćajući se u Moskvu imenovan je članom Sekretarijata partijskog Centralnog komiteta. Kasnije će se istaknuti kao vodeći sovjetski poljoprivredni ekspert. Nakon smrti Staljina 1953. postao je generalni tajnik Centralnog komiteta i time glava komunističke stranke SSSR-a. Tada je započela borba za vlast između Hruščova; Georgija Malenkova, premijera i Lavrentija Berije, šefa tajne policije (KGB). Malenkov i Hruščov, s još jednim dijelom vlade, željeli su smanjiti moć KGB-a koji je u doba Staljina došao na zao glas. Berija je nasuprot njima želio povećati političku moć KGB-a. Stranka je podržala Malenkova i Hruščova, a Berija je uhićen i smaknut 1953. godine. Hrušov je tada uspio pobijediti Malenkova jer je on kontrolirao partijski aparat i na važne funkcije imenovao velik broj ljudi koji su mu bili odani. Stoga je 1955. godine Malenkov podnio ostavku.

Godine 1956. na XX. kongresu stranke Hruščov je poduzeo neočekivani korak i označio je Staljina odgovornim za masovna ubojstva i deportacije, njemačku invaziju u 2. svjetskom ratu i sovjetski raskid s Jugoslavijom. U skladu s tom politikom predvodio je sovjetsku delegaciju na pregovorima u Beogradu, kojom prilikom je javno priznao pogrešnost Staljinovog napada na KPJ (Komunističku partiju Jugoslavije) i Jugoslaviju. Hruščovljevi motivi za destaljinizaciju bili su kompleksni. On je želio ponovo uspostaviti vladavinu zakona, ali je također želio eliminirati suparništvo stranačkih i državnih službenika. Pored toga Hruščov je bio umiješan u mnoge Staljinove čistke i terorističke akte te je tako mogao ukazati na Staljinove ljude od povjerenja koji su bili još odgovorniji za zločine od njega samoga. Međutim Hruščovljevi napori na destaljinizaciji ostali su samo na razotkrivanju namještenih sudskih procesa i iznuđenih priznanja članova komunističke stranke. Nikada nije povukao pitanje odgovornosti za pogubljenja i utamničenja miliona običnih ljudi. Hruščovljev najveći izazov na unutarnjopolitičkom planu bila je poljoprivreda. Dotadašnja vladina politika prema poljoprivredi nije bila naročito realistička jer je od nerazvijene poljoprivrede željela izvući vrhunske rezultate, a to nije išlo. Stoga je Hruščov dopustio da velike površine u Sibiru, Uralu i Kazahstanu budu predane na upotrebu poljoprivrednicima. Međutim proizvodnja se suočila s problemom klime, izborom usjeva te nedostatkom opreme i radnika. Također je nastojao poboljšati i životni standard uspostavljajući minimalnu plaću 1956. godine i izgrađujući velika kompleksna naselja.
 
U vanjskoj politici se zalagao za miroljubivu koegzistenciju sa Zapadom nastavljajući s politkom čvrste ruke u zemljama Istočne Europe. Iako su građanski nemiri u Poljskoj 1956. završili bez vojnog uplitanja, sovjetske su trupe izvršile invaziju Mađarske iste godine kako bi skršile ustanak i ponovo postavile na vlast komunističku, prosovjetsku vladu. Odnosi sa Sjedinjenim Državama također su bili napeti jer je Hruščov više preferirao nuklearno oružje umjesto konvencionalnog naoružanja. Ove su tenzije kulminirale u vrijeme tzv. Kubanske krize 1962. godine kada su Sjedinjene Države tražile da SSSR ukloni nuklearne projektile koje je smjestio na Kubi. Nakon nekoliko veoma napetih dana SSSR se složio povući nuklearno naoružanje s Kube. Nakon povlačenja u Kubanskoj krizi i time popuštanja Amerikancima Hruščov je izgubio podršku KGB-a i konzervativnih članova komunističke stranke. Listopada 1964. u zavjeri organiziranoj od Suslova smijenjen je s dužnosti predsjednika vlade i stranačkog vođe. Potom je optužen za političke greške, uključujući tu i tzv. Kubansku krizu, uspostavu kulta ličnosti i dezorganizaciju ekonomije. Do kraja godine nije bio član nijednog vladinog tijela. Godine 1966. izbačen je iz partijskog Centralnog komiteta. Četiri godine kasnije (1970.) u Engleskoj je objavljena knjiga Sjećanja koju je on navodno napisao, ali je Hruščov javno porekao da je knjiga autentična.

Izvor: Wikipedia
IP sačuvana
social share
Smile
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 16:34:02
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.083 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.