Logor Jasenovac

Na dan 9. oktobra 1942. godine Luburić Vjekoslav zvani "Maks" je na svečanosti u Jasenovcu, koju je priredio kao proslavu godišnjice svoje krvave vladavine u svom održanom govoru rekao: "..i tako smo vam mi u ovoj godini ovdje u Jasenovcu poklali i više ljudi nego osmanlisko carstvo za cijelo vreme boravka Turaka u Evropi".

Pojedinosti o zločinu
1.) Kroz godinu 1941. - 1945. vršila su se u log. Jasenovac dan na dan zločinstva pljačke imovine svih osoba prigodom dolaska u log. Jasenovac. Tom prilikom oduzimali su ustaše svu robu od zatočenika i dragocijenosti. Ovu pljačku pratilo je i mlaćenje kundacima, šakama, cjepanicama, a događalo se je i to, da bi prilikom pljačke ustaše i ubili zatočenike. Tako n.pr. iz iskaza svjedoka Slovenec Rudolfa proizlazi, da je u svibnju u 1942. god. prigodom dolaska zatočenika u log. Jasenovac odmah ubiveno 36 zatočenika, a po iskazu Fabijanec Josipa likvidirano je od 120 zatočenika 13, a po iskazu Matasa Pavla od 57 zatočenika 3 je likvidirano.
3.) Do god je postojao log. Jasenovac, postojao je i rad zatočenika koji je bio razdijeljen na vanjski i unutrašnji. Vanjski rad sastojao se je u podizanju velikog i malog nasipa u krčenju i sjeći drva i šume te u polju, dok je unutrašnji rad provodio se po radionicama: lančari, pekari, ciglani, ekonomiji, krojačkoj radioni i td. Za vrijeme rada, polaska na rad i odlaska s rada događala su se zločinstva mlačenjem zatočenika. Sam rad bio je veoma naporan, a radno vrijeme bilo je najmanje 10 sati. U početku formiranja log. Jasenovac naročito u logoru 2 i l trajalo je radno vrijeme od izlaska do zapada sunca. Kako su zatočenici bili slabo hranjeni, a teško radili, događalo se dan na dan, da bi pri samom radu od iscrpljenosti padali a tada bi ustaše takove zatočenike kundacima zatukli ili postreljali. Koliki je broj zatočenika poginuo na taj način ne može se ustanoviti ali je sigurno da iznosi nekoliko tisuća, jer je prema iskazima svjedoka prigodom gradnje velikog nasipa ubijeno najmanje oko 1.500 zatočenika.
4.) Sistem log. Jasenovac sastojao se je u tome, da se zatočenici prvenstveno iskoriste u radu, a zatim iznemogli, da se ubiju. Radi toga postupak s bolesnim i slabim zatočenicima bio je uvjek samo jedan: likvidacija. Ovo likvidiranje starih i bolesnik vršilo se je od studenoga 1941. god. - 1945. god. Prvo likvidiranje starih i bolesnih izvršeno je u studenom 1941. god. na taj način, da su ustaše pitali zatočenike tko želi, da ide na oporavak u Đakovo. Stanoviti broj zatočenika starih i bolesnih, ne sluteći ništa zla javio se. Svi su ovi odvedeni na Gradinu i maljem zatučeni. Kasnije su ovakova likvidiranja bila provađana na isti način samo se nije od strane ustaša više govorilo kuda se ide. Na ovaj način likvidirano je hiljade i hiljade starih i bolesnih zatočenika.
9.) 24/XII.1941. god. odvedena je po ustašama log. Jasenovac grupa zatočenika na broju oko 500 i to na ledinu udaljenu od logora nekoliko stotinu metara. Ovi zatočenici morali su iskopati veliku jamu nakon čega su ih ustaše ubili maljem, bacili u jamu i preko toga posuli vapno.
10.) Na sam Božić 1941. god. dovedeni su u log. Jasenovac oko 50 pravoslavaca. Njih je pregledavao MILOŠ LjUBO i MATIJEVIĆ JOGO. Od toga je MILOŠ LjUBO zaklao nožem oko 45 i to na taj način, da je MATIJEVIĆ JOVO pojedinog zatočenika gurao nožem od puške u leđa pred MILOŠ LjUBU koji je zatim žrtvu zaklao.Tako je MILOŠ LjUBO proslavio katolički Božić.
11.) Između studenog 1941. god. i veljače 1942. god. likvidirani su dovedeni ljudi iz Srijema, Bosne i Slavonije oko 40-50 hiljada i to tako, da su ih u blizini Košutarice ustaše sjekirama dotukli. Pojedine grupe tih seljaka bile su na osobito okrutan način ubijene. Tako su ustaše jednoj grupi od 100 seljaka zabijali drvene klinove kroz usta, da su ovi klinovi izbili kroz mozak lubanje. Ovaj masovni zločin izvršavan je dnevno u grupama različitog broja, koji je varirao od 100-3000. Žrtve su po narodnosti bile u glavnom Srbi i Židovi. Da je ovaj pokolj bio doista toliko masovan, vidi se iz činjenice, da su ustaše odredili za pokapanje ovih žrtava 80 drugova zatočenika log. Jasenovac koji su kroz to vrijeme dnevno kopali jame i pokapali.
12.) U siječnju 1942. god. izvršili su ustaše zločinstvo nad 300 zatočenika log. Jasenovac, koji su bili kao bolesni u tkzv. poštednoj bolnici logora. Ustaše su dali ove žrtve prenijeti na saonice, a tada su ih ustaše udarali batovima a neke su klali noževima. Sami izvršitelji nisu ustanovljeni. Primjećuje se, da je ovakovih likvidacija iz poštedne bolnice bilo i kasnije, samo nisu do sada pojedini slučajevi konkretizirani.
16.) 1/II. 1942. god., dok su zatočenici log. Jasenovac bili u nastupu dojašio je Jusić Mujo i doveo oko 400-500 novih zatočenika, seljaka iz Mlake kod Gline. Svi su ovi bili žicom vezani i dva po dva lancima spojeni. Iza toga je Jusić Mujo povikao: "Evo vam crvene armije, dotucite ih sve od reda", a ne ustanovljeni ustaše zaletili su se na seljake i nožem prerezali svima vrat.
17.) Od veljače 1942. god. - konca svibnja 1942. god. izvršeno je u logoru Jasenovac masovno i osobito okrutno zločinstvo spaljivanjem zatočenika i zatočenica u peći ciglane. Ovu peć preuredio je za svrhe krematorija Ing. Pičili Hinko. Način na koji se je vršilo samo spavljivanje ne može se sa sigurnošću ustanoviti, jer danas nema na životu ni jednog logoraša koji je bio prisutan spaljivanju. Radi toga se nije moglo ustanoviti to, dali su žrtve bile bacane žive ili mrtve. Kod toga se ističe, da svjedoci koji o tom zločinstvu znadu različito iskazuju. Tako n.pr. Balija Branko u svom iskazu, tvrdi, da su žive zatočenike u peć dva po dva vezani žicom bacali, dok svjedok Braja Oto predmjeva, da su zatočenici redovno bili u nesvijesnom stanju. Broj likvidiranih spaljivanjem peći ne može ustanoviti točno, ali iznosi svakako nekoliko desetaka tisuća. Žrtve su bile u glavnom izvana t.j. žene i djeca dovedeni iz Stare Gradiške i drugih mjesta. Ustanovljeno je napose, da je na ovaj način likvidirano oko 4-5 hiljada žena s djecom iz Stare Gradiške, te oko 10 hiljada žena iz drugih krajeva. Karakter masovnosti djela potvrđuje i činjenica, da su kod ovoga zločinstva dnevno bili zaposleni 9 grobara zatočenika.
18.) Od proljeća 1942. god. do zaključno kolovoza 1942. god. provedena je masovna likvidacija zatočenika log. Jasenovac, a naposre svih cigana i ciganki. Samih cigana i ciganki s djecom ubito je oko 40.000. Kod toga su cigane predhodno upotrebili za rad na velikom nasipu posebno mučili, veoma loše ili nikako hranili a zatim likvidirali. Samo ubijanje vršili su ustaše tako. da su zatočenike vezanih ruku žicom na leđima odvodili preko Save u Gradinu i Uštice, gdje su već bile iskopane jame, u koje su zatočenici morali skočiti, a tamo bi ih nekoliko ustaša dočekalo i noževima ili maljem ili čekićem ubijali. Što se tiče zatočenika iz log. Jasenovac a koji su u to vrijeme zajedno ciganima likvidirani, to su bili oni koji su bili smješteni u tkzv. 3 C logoru. Taj je logor bio posebno žicom ograđen u samom logoru i nije bilo dovršenih baraka u njemu tako, da su zatočenici logora 3 C provodili zapravo život pod vedrim nebom, a to znači da su trpili kišu, zimu a u ljetu sunce. Hrana u 3 C logoru bila je osobito loša. Iz 3 C logora išli su svi sposobni na rad i to teški rad. Svi cigani su se nalazili u log. 3 C. Koliko je ostalih zatočenika osim cigana iz tog 3 C logora u gornjem razdoblju zatučeno, nije se moglo utvrditi, ali i taj broj prestavlja svakako masovni pokolj i ubijanje nekoliko hiljada zatočenika. Posebno se za to vrijeme ističu tri javna nastupa gdje je za likvidaciju iz 3 C log. izabrano svaki put oko 500-800 zatočenika. Takovi su nastupi bili 17/VIII. 1942., 29/VIII. 1942. i 18/X. 1942. god. Na ovom potonjem nastupu među 800 izabranih zatočenika za likvidaciju nalazili se je i 5 katoličkih svećenika po narodnosti slovenaca. Oni su s ovom skupinom ubijeni.
19.) U isto vrijeme kad se odigravalo masovno ubijanje opisano pod 18, izvršavalo se je danomice masovno ubijanje ljudi, žena i njihove djece, a koji su svi bili dovedeni iz raznih krajeva N.D.H. u velikim transportima samo do log. Jasenovac, a da u log. nisu bili uvedeni. Ova likvidacija prestavlja po broju gotovo najveću od postanka do kraja log. Jasenovac. Među tim grupama ističe se velika grupa seljaka iz Slavonije, naročito iz okolice Đakova, koja je brojila oko 18.000. Zatim slijedi velika skupina ljudi iz Kozare oko 7.000. Nadalje likvidirana je u tom razdoblju i grupa muškaraca koji su bili dovezeni u 56 vagona potpuno iscrpljeni i mršavi kao živi skeleti. Ovamo spada i grupa Židovki s djecom dovedenih iz logora Đakovo, a koje su likvidirane u Gradini. To se je masovno ubijanje uporedo odvijalo s onim pod 18, a razlikuju se ne-samo po broju već i po trajanju jer je trajalo sve do kasne jeseni 1942. god. Izvršioci ovog masovnog ubijanja jesu isti zločinci kao pod 18. Žrtve ovog masovnog ubijanja u koliko su ustanovljene nalaze se u priloženom popisu. Način ubijanja bio je: klanjem, udaranjem maljem po glavi ili čekićem i to obično tako, da je žrtva prije toga morala skočiti u iskopanu jamu. gdje je tada slijedilo samo ubijanje.
20.) U prvoj polovini ožujka 1942. izvršili su neustanovljeni ustaše kroz 10 dana pokolj na 3.000 zatočenika log. Jasenovac. Sam način ubijanja tih zatočenika bio je različit tako, da su jedne ubili na taj način, da su im razmrskali glavu tupim predmetom, druge su usmrtili zabijanjem čavala u tijelo odrezavši im uda, a treće mlaćenjem u tolikoj mjeri, da su tijela bila iznakažena i posve crna. Indentitet ovih žrtava nije se mogao ustanoviti. Sve su žrtve pokopane na tako zvanom groblju izvan logora. Zakapali su ih zatočenici grobari i to 50 na broju, po čemu se vidi masovno obilježje zločina.
21.) Oko 21/VI. 1942. god. dovedeni su u log. Jasenovac oko 150-200 Srba seljaka koje su ustaše u samom logoru u roku jednog sata sve tupim oruđem dotukli. Iza toga su žrtve bile natovarene na ručne saonice, a kako su neke još bile žive, to su ustaše po njima gazili i motikama ih ubijali. Nakon toga su žrtve odvezene na groblje izvan logora i pokopane, nakon što su predhodne do gola skinute.
22.) Na 17, 18 i 19/XI. 1942. god. dolazili su ustaše u barake log. Jasenovac na večer, odabirali sve Židove bez obzira na starost i iznemoglost, te ih odvodili u posebnu sabirnu prostoriju, a odavle u ranu zoru otpremali u Gradinu i tamo ih ubili. Kod te likvidacije izgubili su život oko 700-800 zatočenika Židova. Žrtve zločina kao i zločinci su neustanovljeni.
23.) Prigodom dolaska novih zatočenika u log. Jasenovac kroz razdoblje 1942-1945. god. uveli su ustaše sistem dijeljenja zatočenika na grupe po vremenu zatočenja. Kod toga su one, koji su bili osuđeni na 3 god. logora odvojili odmah za likvidaciju. Taj sistem počeo se je primjenivati u vezi sa zakonskom odredbo o upućivanju nepoćudnih elemenata u logore. Usljed toga likvidirano je tokom ovog razdoblja nekoliko tisuća ljudi, a prva ovakova likvidacija ustanovljena je u lipnju 1942. god., kojom prilikom je Maričić Jerko odvojio iz nove grupe 300 <b>trogodišnjaka</b> i odveo na Gradinu gdje su i ubijeni.


24.) Posebno zločinstvo iz kojega se vidi najbolje okrutnost ustaškog sistema pretstavlja likvidacija zloglasnog tri C logora. Zatočenici tri C logora bili su oni koji su prvenstveno bili određeni za likvidaciju. Kad su tokom 1941 i 1942. god. iz tog tri C logora poubijani zatočenici na tisuće, oko mjeseca studenog ostalo je u tri C logoru manji broj zatočenika. Točan broj se neda ustanoviti jer svjedoci u tom predmetu daju različite podatke. Jedni kažu, da je bilo oko 140, a drugi oko 160 zatočenika koncem studentog 1942. god. Tada su ustaše pribili na ulaz u log. tri C tablu s natpisom: "Pjegavac". Od tog vremena kroz cijeli mjesec prosinac 1942. god. nijesu ovi zatočenici dobili ni hrane ni vode. Usljed toga su dnevno umirali jedan do tri zatočenika. Od gladi postali su ovi logoraši izbezumljeni, te su počeli od mrtvih drugova rezati ruke i noge i na vatri peći ovo ljudsko meso, koje su iza toga i jeli. Logoraš Dr. Josip Riboli je povodom toga otišao zapovjedniku log. Matković Ivici i ispričao mu što se u log. tri C događa. Matković Ivica nato se je nasmijao i rekao: "Ti si bar inteligentan čovjek i morao bi znati, da je crkotina otrov i da se od toga brzo umire otrovan. Neka samo peku i jedu prije će svi pocrkati i tako mi to već predugo traje." Dva dana nakon ovog događaja uspjelo je trojici jadnika iz tri C logora da se provuku ispod žice s namjerom, da pobjegnu u logor, ali su od straže ubijeni, a Matković Ivica je tada odredio, da se preostalih 35 zatočenika log. tri C strpa u kola i odvezu u jednu seljačku kuću u Gradini. Pred tom kućom svućene su ove žrtve do gola, zatim ubačene u kuću a iza toga hermetički zatvorena cijela kuća. Oko kuće bile su postavljene straže. Zatvoreni u toj kući goli po najvećoj zimi završili su ovipreostaci log. tri C svoj mučenički život.
25.) Koncem 1942. god. zaklan je u log. Jasenovac jedan ustaša, za čije ubijstvo su ustaše optužili dvojicu Židova zatočenika koji su uto vrijeme pobjegli iz log. Jasenovac. Povodom toga s ciljem odmazde prodrli su ustaški vojnici neustanovljeni u sve barake log. Jasenovac i mlatili batinama Židove. Gazili su ih i čizmama. Naročito su tom zgodom nastradali braća Levi iz Zagreba, trgovački pomoć. Kastner i Elera kojima su ustaše te zgode sva rebra slomili kao i ruke.
26.)U logoru Jasenovac sakupilo se je preko 400 djece od poginulih zatočenika tu su djecu zapravo zatočenici sakrivali po svojim barakama i zakupnim mjestima. Kad je broj djece bio velik, ustaše su to opazili i toj djeci odredili učitelje iz redova zatočenika tako su ta djeca učila, pjevala i igrala se sve pod nadzorom svojih učitelja i bila jedina radost zatočenika. Pod jesen 1942. god. ustaše su u grupama od 60-80 likvidirali oko 400 te nevine djece. Djeca su bila likvidirana u Gradini i to čekićem po glavi.
33.) U mjesecu ožujku 1944. god. dopremljeni su u log. Jasenovac 100 Židova, muškaraca žena i djece, koji su bili uhvaćeni negdje u Lici. Nakon mjesec dana ustaše su sve žene i djecu iz te grupe i to oko 60 otpremili u Jablanac i tamo ih dotukli. Indentitet žrtava i zločinaca nije ustanovljen.
34.) U lipnju 1944. god. pobjegao je iz log. Jasenovac zatočenik Volner Ivan student iz Zagreba. Isti je kod Dubice ulovljen, ubijen a njegovo mrtvo tijelo dovedeno u log. Jasenovac. Tada je sazvan javni nastup svih zatočenika gdje je Šakić Dinko upravitelj log. izabrao oko 20-25 ljudi, koji su odvedeni u zvonaru i likvidirani kao za odmazdu. Od žrtava u toj grupi ustanovljene su slijedeće osobe: profesor Samlajić i brat mu, Danon Jakob iz Sarajeva, Dr. Goldšmit Slavko odvjetnik, te neki inž. neustanovljenog imena i prezimena, te Altarac Albert iz Sarajeva, Fridman i advokat s nadimkom Čelo.
35.) Pri kraju kolovoza 1944. god. stigla je u log. Jasenovac velika grupa Srba iz okolice Okučana na broj u 700-800. Nekoliko dana poslije ustaše su ove srbe natovarili u lađe, otpremili niz Savu i između Mlake i Jablanca sve od reda potukli. Počinioci su nepoznati, a isto i žrtve.
36.) U mjesecu rujnu 1944. god. izbila je u log. Jasenovac velika afera. Bile su navodno otkrivene dvije grupe zatočenika od kojih jedna da je imala veze s partizanima, a druga s četničkim pokretom. Povodom toga vođena je istraga, gdje su svi osumnjičeni neobično okrutno i zvjerski mučeni. Istragu je vodio PRPIĆ Dr. MIHAJLO a pomagali su mu kod mučenja Mile Sudar ,PRIMORAC SILVESTAR, PAVIČIĆ PETAR, NEORČIĆ LAJĆO. KVESIĆ STIPE, PEHAR NIKOLA i Šakić Dinko. Specijalno sredstvo za mučenje bila je let-lampa. kojom su palili tijelo osumnjičenima. Šakić Dinko nazvao je to sredstvo mučenja "V. l". Ova istraga svršila se tako, da je 21 osoba obješeno 22/IX.. 1944. god. iz I. grupe tkzv. komunističke, a na 23/IX. 1944. god. 5orica iz tkzv. četničke grupe. U prvoj grupi (komunističkoj) stradali su: Dr. Bošković Mile liječnik, Laci Matea veterinar. Pejnović Nikola iz Siska, Marić Tomo iz Zagreba. Musafija Hejnrich, Bošković Mitar ing. iz Zagreba, Rebac Remzija, Dr. Branko Konić sudac, Dr. Milanović zubar. Živković Stevan student iz Mitrovice, Sekulić Boro iz Vukovara. S tom komunističkom grupom likvidirani su i ustaše i slobodnjaci zatočenici a koji su politički surađivali s navedenom grupom. To su bili Dr. Jurčev Marin ustaški satnik i liječnik bolnice i njegova žena. Belušić ustaški nadporučnik te slobodnjaci Janković Žarko i Rukavina Franjo. Ova grupa obješena je također 22/IX. 1944. god. i to u samom mjestu Jasenovac. U četničkoj grupi obješeni su Vojnović Branko iz Bosne, Krajnović Pero iz Zagreba, Lubura Jovo radnik iz Bosne, Hadžija i Rajić iz Sarajeva.
37.) U listopadu 1944. god. u vezi sa istragom opisanom pod 36 otkrili su ustaše navodno ljevičarsku akciju i u kožari log. Jasenovac. Radi toga su likvidirali oko 25 osoba zatočenika iz kožare, od kojih su ustanovljeni slijedeći: Polak Valent i brat mu Gusti iz Bjelovara, Kiralji Sandor iz Bjelovara i Zrinjski Ante iz Vinkovaca. Rukovodilac ovog zločinstva bio je LISAC SLAVKO a pomagači ĐEREK BOZO, ŠVAGUŠA ANDRIJA, Živanović MATO i GRUBISIĆ JERKO.
39.) Od mjeseca listopada 1944. god. pa sve do siječnja 1945. god. vršila su se masovna zločinstva na taj način, da su ustaše odvodili u grupama zatočenike vezanih ruku žicom na leđima i potpuno gole do Granika t.j. do dizalice gdje se od brodova diže roba na kopno i obratno. Na tom mjestu bi zatočenike ubijali maljem, čekićem ili zaklali nožem i zatim bacali tijela u Savu. Često su rasporili žrtvi i trbuh, da lakše potone, a isto tako su vezali žrtvama teške predmete, kao utege u obliku ploča ili spirala, sve od željeza. Ova su se zločinstva događala dan na dan, ali grupe koje su bile određene za likvidaciju nisu bile po broju jednake. Iz samog logora Jasenovac ubijeno je kroz navedeno razdoblje najmanje 3500 zatočenika. U tom broju 3500 sadržan je i poseban zločin, koji je izvršen u prosincu 1944. god. nad 200 mladih žena koje su predhodno ustaše silovali, a zatim na Graniku ubili. U tom broju sadržane su i dvije likvidacije muških zatočenika, jedna od 240 drugova u mjesecu prosincu 1944. god. a druga u siječnju 1945. god. od 300 pravoslavaca. Obadvije ove grupe bile su formirane navodno za Njemačku, a u stvari likvidirane su na graniku. U gornjem razdoblju predstavlja posebnu skupinu seljaka i građana oko 15.000 koje su Luburučevci pohvatali po svim krajevima N.D.H. kao nepoćudne elemente. Ta je velika skupina ljudi dovedena do log. Jasenovac u rujnu 1944. god., odmah su svi vezani žicom odvedeni na Granik i tamo ubijeni i bačeni u Savu. Prema izloženom ova masovna likvidacija broji najmanje oko 18.500 žrtava ukupno.
41.) Sveukupna likvidacija zatočenika log. Jasenovac započela je 8/IV. 1945. g. i trajala je do 22/IV. 1945. god. zaključno. Kroz to vrijeme odvodili su ustaše dan na dan grupe zatočenika na likvidaciju u Gradinu. Sama prva likvidacija bila je izvedena tako, da su ustaše odredili 10 zatočenika za vanjski rad, a u stvari su ih likvidirali u Gradinu. Kasnije nisu više ustaše upotrebljavali ovaj trik, već su jednostavno odvodili ljude na ubijanje, a da im nisu više govorili, kuda ih vode. Ubijanje se je vršilo preko u Gradini nožem; čekićem i maljem. Ipak su ustaše za razliku od prije htjeli pod svaku cijenu uništiti tragove zločina i radi toga su kroz cijelo vrijeme ove likvidacije spaljivali lješine. Tako su vršili mnogo brojne eksumacije prije poginulih zatočenika u Gradini te njihove lješine spaljivali. U toj likvidaciji bilo je i većih grupa. Tako je u mjesecu travnju dovedena grupa Sarajlija oko 400 i likvidirana u gradini. Isto tako u drugoj polovini travnja, svakako prije 20 travnja 1945. god. dovezeno je iz [Lepoglava[|Lepoglave]] oko 600-700 ljudi, koji su svi u Gradini likvidirani. Posebnu grupu činila je grupa muškaraca oko 470 iz samog log. Jasenovac, a koja je skupina ubijena 20/1 V. 1945. god. 21/IV. 1945. god. likvidirana je zadnja grupa žena log. Jasenovac oko 760 također u Gradini. Istog dana t.j. 21/IV.1945. god. likvidirana je grupa od 28 ljudi kod Mlake na obali Save tako, da su ih postreljali na samoj obali a lješine su pale u Savu. I kod ove dosad opisane likvidacije bacali su ustaše ubijene žrtve u Savu s rasporenim trbuhom, teškim utezima privezanim za ruke i noge, dok je drugi dio žrtava bio spaljen. Tako je do 22/IV. 1945. god. bilo pobijeno iz samog log. oko 2.000 ljudi preostalo je još nešto preko hiljadu zatočenika, te su ustaše ove preostale zatočenike zatvorili u jednu zgradu na 21/IV. 1945. g. Videći ovi preostali zatočenici log. Jasenovac, da i njih čeka sigurna smrt od ustaške ruke, načinili su prodor u 10 sati prije podne na 22/IV. 1945. god. i to goloruki na oružane ustaše. Zatočenici su uspjeli pri tom zapljeniti jedan mitraljez i time se dalje probijati. Kako su ustaše s posadom bili svuda unaokolo porazmješteni, nastala je ogorčena borba u kojoj su svi zatočenici pobunjenici poginuli osim oko 80-100 zatočenika koji su se spasili bijegom. Posve isto učinili su i zatočenici kožare koja se je nalazila u samom mjestu Jasenovcu. Ovih zatočenika bilo je oko 400, te su i oni načinili prodor ali su svi u borbi poginuli osim oko 5 koji su se spasili bijegom.


Za sva ova djela od 1-42 glavni je zločinac Dr. Ante Pavelić iz razloga što je osnivač logora i Jasenovac i što je vršio vrhovnu vlast (suverenitet) u N.D.H., pa je kao takav znao ili morao znati što se u logoru po njemu osnovanom događa. Suodgovorni za sva djela od 1-42 jesu i svi ministri unutarnjih poslova kao naredbodavci prvog stepena, a isto tako i svi glavni ravnatelji za javni red i sigurnost u N.D.H., jer su svako upućivanje u logor imali u nadležnosti da odobre ili ne. Ukupan broj žrtava log. Jasenovac iznosi po jednima oko 500.000 a po drugim svjedocima oko 900.000 žrtava.

FEDERALNA DRŽAVA HRVATSKA
ZEMALJSKA KOMISIJA za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača


U Zagrebu, 20/VII. 1945. god.
Državna komisija USVAJA prednju odluku Zemaljske komisije Hrvatske pod Zh. br. 7001/1 br. upisnika 1449, od 20. VII. 1945. g.

Izvor: Wikipedia

Šakić sahranjen u ustaškoj uniformi

Zagreb - Komandant Jasenovca Dinko Šakić je u ustaškoj uniformi ispraćen u krematorijum zagrebačkog groblja Mirogoj, prenose mediji u Hrvatskoj. Sveštenik Vjekoslav Lasić koji već godinama služi mise za Antu Pavelića, ponovio je svoje poznate teze da je NDH temelj današnje domovine Hrvatske, za koju je "mučenik Alojzije Stepinac hrabro posvedočio pred bezbožnim komunističkim sudom i da je to razlog da se svaki pošteni Hrvat ponosi i imenom Dinka Šakića".

Rekavši da je ponosan što je Šakića na odru video u ustaškoj uniformi, Lasić je rekao da je on pripadao ustaškom pokretu koji je 10. aprila 1941. obnovio hrvatsku državu, a da suđenjem sud nije osudio samo njega, već i celu Hrvatsku i njen narod. Na poslednjem ispraćaju uz Šakićevu rodbinu bili su i predstavnici ekstremnih desničarskih stranaka i udruženja.
Činjenica da je Šakić bio izložen u ustaškoj uniformi bio je razlog da bivši predsednik Hrvatskog helsinškog odbora i univerzitetski profesor Žarko Puhovski za "Večernji list" oceni da su time prekršena brojna pravila jer je Šakić, iako je umro u civilnoj bolnici, bio zatvorenik, a da je zakonom zabranjeno da neko, pa bio i mrtav, nosi ustašku uniformu.

Šakić koji je od maja do kraja oktobra 1944. bio komandant ustaškog logora smrti Jasenovac, nakon rata je sa svojom ženom Nadom, ustaškim čuvarem u Staroj Gradiški i sestrom ustaškog zločinca Maksa Luburića, pobegao u Argentinu, ali ih je na osnovu međunarodne poternice Argentina 1998. izručila Hrvatskoj, pa je Šakić u oktobru naredne godine u zagrebačkom županijskom sudu osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina nad civilnim stanovništvom.

Proglašen je krivim jer je kao komandant logora komandovao i sprovodio mučenja i ubijanja logoraša i propuštao da spreči i kazni zločine potčinjenih ustaša. Šakić je osuđen i zbog toga što je lično hicima iz pištolja ubio četvoricu logoraša i naredio vešanje 22 civila.
Šakić je kaznu služio u Lepoglavi u ćeliji s visokim komforom, s TV-om i kompjuterom. Šakić je zbog lošeg zdravlja kasnije boravio u zatvorskoj bolnici u Zagrebu, da bi bio prebačen u bolnicu Dubrava.

Izvor: Danas

Mislim da je mesto na kojem jestajao ulaz u logor(prijemnj deo)isto tako vazan za nas narod kao i Gazimestan.Zasto?Pa,tu je najvece srpsko stratiste.Da ga ne bi prepustili zaboravu,da bi nase nove generacije imale svest o tome sta nam je tu uradjeno-mi nismo smeli dozvoliti da to,kao i Krajina,padne u ruke zlocincima.Tu je trebalo buduce generacije svake godine dovoditi i na dan proboja logorasa,obelezavati taj dan kao vazan istorijski datum.Tako rade narodi koji postuju sebe.Inace,cuo sam da Hrvati danas tretiraju taj logor kao neki bezazleni radni logor,sa losim uslovima za rad;te da su izbacili iz muzejskog dela filmove i slike stradanja nevinih zrtava.Za posetioce danas je napravljena sasvim jedna druga postavka,koja nimalo ne ukazuje na strahote koje su tu uradjene.

Slažem se da bi Jasenovac trebao biti opomena svima nama da se takvo nešto ne dogodi.To je tamna strana naše povijesti.Logor je primjereno uređen i otvoren za posjet.Samo i vi ste nedavno imali tamne strane vaše istorije.Hoćete li se založiti da se i u Srebrenici otvori muzej za posjetitelje.Bošnjeci ne smiju zaboravit Srebrenicu

u Srebrenici , ttacnije u Potocarima u staroj tvornici akumulatora postoji muzej, ali to nije tema , drzimo se Jasenovca 

Na nasu veliku zalost  sistem logora Jasenovac,nije jedini. U javnosti je malo poznato  mjesto Garavice kod Bihaca ubijeno preko 12 000 od strane Ustasa !

ILi Jastrebarsko logor u kojem su dovodjena samo djeca i ubijana neki su i pokatoliceni

Jastrebarsko kraj Zagreba jel ? Zna li neko mozda, da li je to bio samostalan logor ili je bio dio Jasenovca ?

DA taj kraj Zagreba sto se tice ovog dijela sto si pitao mislim da je bio samostalan logor a ne neko odjeljenje Jasenovca

koliko je ubijeno Srba u Jasenovcu?
1350000 po komunistickim proracunima? Ili vise?