Slavko Kvaternik

Slavko Kvaternik, maršal i vojskovođa oružanih snaga NDH, domobrana, vodeća ličnost ustaškog pokreta u zemlji i u emigraciji još za vrijeme stare Kraljevine Jugoslavije, ratni zločinac.

Sadržaj
1 Odluka o utvrđivanju zločina okupatora i njihovih pomagača
1.1 ŽRTVE ZLOČINA
1.2 KRATAK OPIS I KVALIFIKACIJA ZLOČINA
1.3 POJEDINOSTI O ZLOČINU
1.4 DOKAZI

Odluka o utvrđivanju zločina okupatora i njihovih pomagača

Prezime i ime: KVATERNIK SLAVKO
Narodnost: Hrvat
Jedinica, zvanični položaj i čin: doglavnik, maršal i vojskovođa hrvatskih oružanih snaga, ministar domobranstva itd.


ŽRTVE ZLOČINA

Bezbrojne žrtve ustaško-domobranskog terora kroz cijelu 1941. i 1942. godinu, napose 171 žrtva Srba iz sela Donje Bačuge, Hrvatice i Lušćana, čiji se popis u posebnom spisku prilaže ovoj odluci.

KRATAK OPIS I KVALIFIKACIJA ZLOČINA

- Sistematski teror.
- Ubistva i pokolji.
- Interniranje građana i mučenje u logorima građanskih lica.
- Pljačka.
- Paleži. (itd.)

Za vrijeme NDH kao član Pavelićeve vlade naređivao masovne pokolje Srba i Židova kao i svih slobodoljubivih Hrvata. Organizovao ustaške-domobranske kaznene ekspedicije, koje su vršile pokolje, internacije, pljačke, paleže i mučenja građanskih lica.

POJEDINOSTI O ZLOČINU

(Zločinac, mesto, vreme, način i sredstvo izvršenja, žrtve, štete):

Kvaternik Slavko, posle Pavelića, najkrupnija ustaška figura, odigrao je u zločinačkom i kvislinškom Pavelićevom režimu u tzv. NDH jednu od najvećih uloga. On je vodeća ličnost ustaškog pokreta u zemlji i u emigraciji još za vrijeme stare Jugoslavije. Kao takav skupio je oko sebe kriminalce i bandite, organizirajući terorističke grupe u zemlji, pomoću kojih je već u to vrijeme izvršio mnogobrojne zločine.

Kao zamenik Pavelićev, dok se još sam Pavelić nalazio u inostranstvu proglasio je Kvaternik u Zagrebu dana 10. aprila 1941 god. "Nezavisnu Državu Hrvatsku", objavljujući, da je s tim danom preuzeo zapovjedništvo cijelokupne oružane snage i cijelokupnog saobraćaja Hrvatske države (željeznice, ceste, rijeke, obale, poštu, telegraf, telefon, sve radio-postrojbe itd).

Odmah po proglašenju NDH skoncentrisana je u rukama Kvaternika Slavka sva vlast u državi. On organizira državno voćstvo, koje do dolaska Pavelićevog upravlja zemljom. Prvih dana izdaje suvereno sve odredbe i naredbe. (Vidi dnevne službene novine). Izdaje proglas o dolasku Pavelića u Zagreb. Postaje "doglavnik" i zamjenik "poglavnika", maršal, vojskovođa i zapovjednik cijelokupne oružane snage kao i ministar domobranstva. Pavelić ga imenuje 15. aprila 1941 ustaškim krilnikom (generalom). Već je istaknuto, da je ordenom željeznog trolista dobio naslov "viteza".

Zločinac Kvaternik Slavko u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj drži nebrojene govore prigodom raznih ustaških svečanosti u kojima hvali i uzdiže ustaški režim. Organizira tzv. dobrovoljačke pukove i legije, koje šalje na istočni front u borbu protiv Rusa. Dana 16. jula 1941. lično ispraća na jedan vrlo pompezan način "dobrovoljce" na istočno bojište iz Varaždina. i drži im vatreni govor (Vidi Hrvatski Narod od 17. VII. 1941. br. 153 str. 1 i 2).

U tim bezbrojnim, neprekidnim i vremenski neograničenim operacijama, nije se samo ograničio na boračke jedinice partizanskog pokreta, već je po primjeru talijanskog generala Roate izašiljao kaznene ekspedicije kroz Bosnu, Hercegovinu, Dalmaciju, Liku, Kordun, Baniju i druge krajeve, te masovno klao mirno stanovništvo, paleći i uništavajući čitava sela i krajeve. Domobranske kaznene ekspedicije zajedno sa ustašama vršile su razna nasilja i zvjerstva, pljačke i uništavanja imovine srpskog naroda na svom putu.

Naročito težak slučaj, između mnogih drugih, koji se primjera radi navodi, predstavlja kaznena ekspedicija pukovnika Ivana Mraka, rodom iz Bjelovara na području Banije, naročito u srezovima Gline i Petrinje te oko mjesta Kraljevčana, zatim na Kordunu u proljeću i ljetu 1942. a zahvatila je u svom zločinačkom djelovanju i jedan dio Bosanske krajine. Kud god je zloglasna Mrakova pukovnija prolazila, uništavala je nemilice sve do čega je došla, kako stanovništvo (muškarce, žene i djecu), tako i sva ekonomska dobra, počev od kuća i gospodarskih zgrada pa do najneznatnijeg predmeta, koji može čovjeku korisno da posluži. Čitavi krajevi, koje je Mrak tako vandalski porušio i u crno zavio, pamtiće za sva vremena ova krvoločna ubijanja i razaranja.

Za sve zločine, koje su izvršile domobranske jedinice po raznim krajevima naše zemlje, snosi punu odgovornost Kvaternik Slavko kao vojskovođa i ministar hrvatskog domobranstva, koji je svojim povjerljivim naredbama sve te zločine organizovao i naredio njihovo izvršenje.

Kvaternik Slavko izdao je brošuru Odgoj i značaj hrvatskog domobrana. U pojedinim glavama knjige okomio se sa raznih gledišta na marksizam, na uzroke Španjolskog građanskog rata, hvaleći nacional-socializam i proričući mu najveću budućnost. Razumije se samo po sebi, da nije poštedio ni Židove, da se i ne govori o srpskom narodu protiv koga je na svakom koraku izlivao svoju mržnju i bijes, nastojeći da se stvori što dublji jaz između Hrvata i Srba.

Kvaternik Slavko bio je i član Hrvatskog Sabora i to jedan od njegovih najistaknutijih članova.

Za vrijeme, dok je Kvaternik Slavko bio jedan od osnovnih stubova Pavelićeve vlade, provođena je u čitavoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj zločinačka i krvoločna politika, koja je postavila sebi za cilj, da pod svaku cijenu i na naročito okrutan i zverski način istrijebi oko 2.000.000 starosjedilačkog srpskog stanovništva i nekoliko desetina hiljada Jevreja, također, od davnine nastanjenih na teritoriju tzv. NDH.

Sistematsko uništavanje tih dvaju naroda obuhvatilo je takve razmjere, koji su prevazišli i Hitlerovu praksu ubijanja i uništavanja evropskih naroda u ma kom dijelu Evrope. Jedan dio srpskog naroda uspio je spasiti se bjegstvom preko granice u Srbiju, a drugi dio odbranio se sam oružanim ustankom. Pa, ipak je pobijeno oko pola miliona Srba, ponajviše staraca, žena i djece i skoro 30.000 Jevreja. Imovina nevinih žrtava ustaškog terora konfiskovana je u korist NDH, a dobrim dijelom, naročito pokretnosti, opljačkana po ustašama bez ikakovog reda i podijeljena među visoke ustaške funkcionere, među koje je spadao i Kvaternik.

Masovnom uništavanju Srba i Židova, a posle i svih slobodoljubivih Hrvata, služili su brojni ustaški koncentracioni logori, koji su osnovani po uzoru na nacističke logore, između kojih se izdiže Jasenovac. Za sva ustaška zvjerstva i zločinstva odgovoran je i Kvaternik Slavko, koji je bio ustaški krilnik (general), koji je lično propisao naredbu o postavljanju i organizaciji hrvatskog ustaškog nadzornog stožera (Vidi: Vjesnik br. l od 12. IV. 1941.), pa je u vezi stim, ne samo u zločinačkim akcijama domobranskih jedinica nego i u domenu jezive i zvjerske djelatnosti ustaških formacija i pripadnika ustaškog pokreta uopće, odigrao vodeću ulogu.

Konkretno je utvrđeno, kada su u mjesecu julu 1941. otpočela masovna klanja srpskog naroda po ustašama i domobranima, Slavko Kvaternik obilazi ustaške postrojbe, koje su vršile akcije i pohvalama podstrekava zlikovce da kolju nevini narod. U mjesecu srpnju 1941. posjetio je ustaše, koji su vršili masovna ubijanja od 24. srpnja 1941. i dalje kroz četiri dana u selima Donja Bačuga, Hrastovica i Lušćani. Tih dana ustaše su pobili iz spomenutih sela 171 čovjeka, koje su prethodno tukli kundacima, boli bajonetama u trbuh, tako, da im je drob ispadao, a zatim ih u grupama od po 20 do 30 ljudi odvodili do jama više općine u Grabovcu i postreljali ih s leđa.


Radi svega toga ova komisija utvrđuje Kvaternika Slavka kao teškog ratnog zločinca, koji treba da bude suđen u zemlji gdje je zločinstva i počinio.


Predsjednik komisije: Šteković s. r.

DOKAZI
1. Izveštaj Vernera o djelovanje grupe M.G. od 17. III 1942. g.
2. Odlikovanja (vidi odredbu br. 2. od 11. II 1942. i Oč. br. 61/42)
3. Razni govori i prigodne manifestacije:
4. Tri fotografije Kvaternika Slavka u raznim prigodama.
5. Slavko Kvaternik: "Odgoj i značaj hrvatskog domobrana".
6. Primjerak vojnog šematizma domobranskih jedinica u borbi protiv NOV kroz 1941-1944. godinu.
7. Iskazi svedoka: Petrović Ljube, Polinac Koje, Vjekić Stevana i Aniše Šteković u zapisniku od 30. XI 1944. Drljan Đura u zapisnicima od 4. i 28. XII 1944. Oblaković Đura u zapisnik od 6. XII 1944; Jekić Ane u zapisniku od 19. XII 1944; Šajnović Đure u zapisniku od 20. XII 1944; Moslovara Milje u zapisniku od 25. XII 1944. i Mađarec Laže u zapisniku od 20. XII 1944. g.

U Beogradu februara 1945. g.

literatura: Odluka Dravne Komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Fbr. 2621/III.

Izvor: Wikipedia