Raspucin: sveti covjek ili varalica

Raspucin je u cetrnaestogodišnjem uzrastu povremeno osjecao sklonost ka misticnom, prilicno svojstveno ruskoj prirodi.Na granici mladickog doba, u obliznjoj kapeli, djecak je zacuo "glas", zbog kojeg je bio u neobicnom duševnom raspolozenju i neko vrijeme bio jako pobozan.



Mucen tjelesnim prohtjevima koji su mu u to vrijeme bili odvratni, povrjedio se perorezom;ostao je oziljak, kao dokaz nakaznih sklonosti koje su ispoljene kasnije. Tokom dugih godina nije ispoljavao nikakve nenormalne osobine. Zaboravivši na "glasove", zasnovao je porodicu, zena i djeca su vidjela u njemu tek obicnog seljaka. Medutim, poslije dvadeset godina "glas" se ponovo javio. Ovoga puta posljedice su bile drugacije. Odgovornost za ovo lezi na drugom seljaku, Dimitriju Pecerkinu, revnosnom trazitelju svetosti, koji je vec posetio mnoge manastire u svim krajevima Rusije;on je ubjedio Raspucina u ozbiljnost njegovog "poslanstva", drugim rijecima, trebalo je da se odrekne svog dotadašnjeg zivota i postane bogo trazitelj. Raspucin na njegov nagovor odlazi u svijet i zajedno s njim posjecuje sveta mjesta-Atos, Jerusalim, Kijev, Moskvu. Moguce je da je na pocetku svog hodocašca Raspucin bio iskreno ubjeden u svoje poslanstvo. Episkop Teofan, koji se u to vrijeme sreo sa njim u Petrogradu, svjedoci o tome. Ali, 1907. se zbila promjena u samom Raspucinu. Pecerkin ga je preklinjao da napusti prestonicu i da se, klonivši se njenih iskušenja, iznova oda poboznom zivotu i posveti molitvi.



Tada za Raspucina nastaje jedan novi period. Stice Caricino bezuslovno povjerenje svaki put kad zaustavi krvarenje kod carevica i više mu i ništa nije ni trebalo. Neki istoricari smatraju da je njegova moc bila iskljucivo u šarlatanstvu. Oni dokaz pronalaze u tome da se careviceva bolest odvijala istim tokom i poslije njegove smrti. Smatrali su da najviše što "svetac" moze da ucini je da olakša bol putem sugestije.



S druge strane, Raspucin je, sugestijom ili ne, uspjevao da ublazi i Caricin bol, od kog je strašno patila. On je sigurno bio pijani i pomalo gnusni muzik, ali uprkos tome postoji mogucnost da je posjedovao odredene sposobnosti. Jeste da je Carica bila ocajna u trenutku kad joj je on predstavljen, ali nije li on bio taj  cija je ruka i prisustvo, jedini mogli da otklone strašnje patnje nasljednika. Jednom prilikom, kad je Aleksej imao napad, aRaspucin nije bio u mogucnosti da dode, samo njegov glas preko telefona, koji je cuo carevic omogucili suprestanak krvarenja. Mozda ja rijec o hipnozi, ali gdje bi jedan prosti i neuki ruski mezik naucio i usavršio takvu struku. I naposljetku, Raspucin nije imao nikakve licne koristi od zavaravanja carske porodice. Na kraju je i sam platio glavom. Njegov krivica je u njegovoj lakomislenosti i nejakosti, jer je postajao marioneta, koji su drugi koristili protiv Cara. I  dalje ostaje misterija u vezi njegovog poslednjeg pisma, upucenog Carici, u kojem on predvida svoju skoru smrt, ali i smrt clanova carske porodice, ukoliko on bude ubijen od strane nekog bliskog carskoj porodici. Raspucin je završio kako je završio, carska porodica takode, prorocanstvo se ispunilo, a na istoriji je da utvrdi njegovu tacnost.

Ako imas jos nesto konkretnije o njegovom zivotu, posalji mi na mail,a ako ne, onda postavi ovde. posto  sam ja o tom coveku cuo da je preziveo ono sto se preziveti ne moze, iliti to da je otrovan,da je izboden macevima, da je pucano u njega, da je zamotan u neki carsav, i takav bacen u reku iz koje je isplivao posle nekog vremena i tek tad umro. pa ako gresim ispravite me!!!

Pa ja sam postavio da se o tome pise nisam ja jedini koga to zanima nek svako napise sta zna i bice super

Istorijski znacaj

Raspucin je za veoma brzo vrijeme dobio caricino povjerenje i više mu ništa i nije trebalo. On svoj polozaj nije iskoristio da bi se materijalno obogatio,  ali njegovo ponašanje i uticaj koji je imao na caricu nastojali su da iskoriste drugi koliko su god mogli. Njegovim posredovanjem sastav vlade i ruska politika mijenjali su se prema potrebama izdajnika i prepredenjaka,  od cega je imao malu dobit. Citav imetak u trenutku njegove smrti nije iznosio više od 150. 000 rubalja.



Lazljive ispovjesti koje je povjeravao drugovima koji su ucestvovali u njegovim razvratnim pijankama. ,  širile su se u ruskim visokim krugovima,  koje je i prije toga imalo negativna predubjedenja o carici,  uznosile su ga,  s jedne strane na najviši stepen moci,  dok su s druge strane iz korjena cupale svako poštovanje prema monarhiji. Smatrali su ga mocnim.



U pitanju spoljne politike Raspucinovo gledište se nikad nije slagalo ni sa seljackom psihologijom,  ni sa caricinim zamislima. Pošto je bio potpuno neuk u medunarodnim poslovima,  treba shvatiti dasu pravi tvorci njegovih zamisli bili oni koji su ga okruzivali. Za razliku od svoje zene,  car nije bio uopšte povjerljiv prema Raspucinu. Nikolaj II je bolje nego carica Aleksandra shvatao izvještacenost Raspucinovog prosudivanja. On nije dozvolio bilo kakav uticaj od strane "svetog starca",  ali,  spletom okolnosi,  u narodu je stvorena ideja o carevoj potpuno labilnoj licnosti i njenoj nemogucnosti da vlada,  tako da je i njegovoj politici pripisivan Raspucinov uticaj.



Njegov uticaj se kretao u smjeru pogibeljnom po zemlju,  jer su,  zbog njegove nesposobnosti da se usljed neukosti razbere u politickim pitanjima,  svi njgovi koraci bili navodeni bilo od njegove okoline,  bilo od carice-u jednom slucaju od agenata Njemecke ili revolucije,  a u drugom-od nesrecne fatalistkinje. Bio je covjek na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme,  a istorija je ga je tad zabiljezila.


Raspucin, kakav je bio

Grigorije Raspucin roden je 1869. Bio je seljak iz sela Pokrovskog,negdje u zapadnom Sibiru;tamo se rodio i zivio do svoje 34. godine. Imao je zenu,troje djece i kucu. Ziv,hvalisav,razvratan,on medu seoskim ljudima nije uzivao dobar glas,obicno su ga zvali ponizavajuce"Griška". Ni po cemu se nije razlikovao od svojih susjeda:orao je zemlju,obradivao njivu,pio votku,tukao zenu,citao molitve i odvratno psovao. Bio je to obican zivot muzika,i ništa nije pokazivalo da ce se u zivljenju toga covjeka išta promjeniti. Godine 1905. Raspucin se rastaje s porodicom, ostavlja imanje i odlazi u bijeli svijet po nagovoru Dimitrija Pecerkina, revnosnog trazitelja svetosti, koji je ubjedio Raspucina da bude bogotrazitelj. Zajedno su posjetili sveta mjesta. Medutim, 1907. godine u Raspucinu se zbila promjena. Okusivši zadovoljstva mondenskih salona, biva odvucen u svijet ne morala i intriga bespovratno. Velike kneginje Milica i Anastasija Nikolajevna, bile su oduševljene i samom pomisli da ovaj put mladoj carici, umjesto stranih iluzionista, mogu da predstave pravog, izvornog ruskog sveca. Iako na pocetku zbunjen, Raspucin se ipak brzo snašao. Njegova nenadana bliskost sa carskom porodicom, ucinila ga je mnogo interesantnijim, ali i razvratnijim nego do sad. Covjek koji je jedini mogao da zaustavi krvarenje kraljevica je bio u potpunoj milosti carice i uzivao je njeno puno povjerenje i zahvalnost, ali na to nije odgovarao odanošcu. U pijanom stanju hvalisao se bliskošcu sa imperatorskom porodicom, izmišljajuci price o svojim nepristojnim odnosima sa caricom koju je nazivao "Saška".



Neuki selak, potpuno prozet porokom, imao je tako malenu maštu da se uopšte nije trudio oko dobiti. Mogao je da stekne milione, ali nije bio sposoban da misli o tome. Njegov uticaj kretao se u smjeru pogibeljnom za zemlju, ali niko nije bio dovoljno razborit da to pokuša da sprijeci. Dalje, njegovi susreti i sa carem nisu postali tako rijetki, ali time je samo careva licnost dolazila u pitanje. Narod je poceo da vjeruje i u Raspucinov uticaj na cara.

Kada je buknuo rat,Raspucin se oporavljao poslije teške bolesti.


Poslednje pismo

"Pišem i ostavljam ovo pismo iza sebe u Petrovgradu. Osjecam da necu docekati Januar. Ako budem ubijen od obicnih zavjerenika, a posebno od strane svoje brace-ruskih seljaka, onda vi nemate cega da se plašite, ostaje vam tron i vlada i ti, Ruski Care ne treba da se bojiš ni za svoju djecu ni za rodbinu, vladace stotinama godina u Rusiji. Ali ako neko od vama bliskih bude umješan u moju smrt, ostaje da se kaze, kako niko od vaše djece ni rodbine nece ostati ziv u iduce dvije godine. Bicete ubijeni od strane ruskog naroda. Morate mudro reagovati. Mislite na vašu sigurnost i recite vašim rodacima da sam ja platio za njih svojom krvlju. Bicu ubijen. Moje mjesto nije više medu zivima.

Molite, molite budite jaki.

Mislite na vašu blagoslovljenu familiju."

Gligorij