Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 20:49:49
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Neretljani - zaboravljeno srpsko pleme  (Pročitano 4568 puta)
21. Nov 2005, 02:45:10
Ucesnik diskusija


Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 63
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
Pagani na moru

Istorija ranog srednjeg veka srpskih plemena nije dovoljno poznata, pogotovo vreme njihovog doseljavanja na Balkan, formiranja države i pokrštavanja. Epoha kada je na zapadu stvarano carstvo Karla Velikog, kada su Vikinzi plovili severnim morima, a Sloveni stvarali svoje prve države na Balkanu i Alpima, u Rusiji, obalama Baltika i Moravskoj, u domaćoj istoriografiji prekrivena je maglom zaborava i nedostatka podataka. Baš ovakvu sudbinu doživeli su i Neretljani, pleme pomoraca i gusara koji su zahvaljujući svom temperamentu i geografskom položaju među prvim našim sunarodnicima izašli iz tišine srednjeg veka.

Pleme Neretljana živelo je na obali JadrDok su Vikinzi pljačkali obale Britanije, Franačke i arapske Španije, u Sredozemlju su najveću opasnost predstavljali arabljanski gusari. Vizantijske flote tada su bile najmoćnija pomorska sila na Mediteranu, ali je njena trgovina sa zapadnom Evropom bila ugrožena od kada su Arabljani 30-ih i 40-ih godina IX veka redom zauzeli bogate gradove Sicilije (Palermo, Mesina) i južne Italije (Brindizi, Tarent, Bari). U takvim okolnostima, pomorski put uz razuđenu dalmatinsku obalu bio je najbezbedniji. Pored Venecije, preko koje se odvijao i najveći deo trgovine sa zapadom, Vizantija je držala i luke Kotor, Dubrovnik, Split, Trogir, Zadar, Rab i Osor. Naravno, nije trebalo mnogo vremena da i oni postanu meta saracenskih gusara. Prvi njihov zalet dublje u Jadran desio se 841. godine, kada je flota od 36 brodova opljačkala i zapalila redom Osor, Ankonu (u papskoj državi), zatim Budvu, Rose, kotorski donji grad i svetomiholjsku Prevlaku u Boki Kotorskoj. U odsustvu većih vizantijskih snaga u Jadranu, venecijanska i dalmatinska flota su trpele ozbiljne poraze.

Arapski napadi na Jadranu kulminirali su petnaestomesečnom opsadom Dubrovnika, koja je otpočela 866. godine. Dubrovački poslanici koji su otišli da mole pomoć od svog vladara, zatekli su na dvoru u Konstantinopolju novog cara, Vasilija I Makedonca (867-886). Želeći da ojača vizantijsku politiku na zapadu, ovaj vladar je poslao stotinu ratnih brodova pod zapovedništvom drungarija flote Nikite Orifa u pomoć opsađenom gradu. Na samu pojavu carske flote u blizini gradske luke, Saraceni su povukli opsadu, a Nikita Orif je preduzeo kontraofanzivu protiv njih u južnoj Italiji. Tokom borbi oko Barija 869-871. godine, u hrišćanskom savezu sa 400 lađa je i kralj Italije Ludvig II, ali i Srbi i Hrvati. Među Srbima, koje su Dubrovčani kao vizantijske saveznike prevezli na svojim brodovima, pominju se Zahumljani, Travunjani i Konavljani, ali ne i Neretljani. Zašto? Pa, oni su u to vreme zabavljeni drugim stvarima. Bave se izgleda onim što najbolje znaju da rade, te sredinom marta 870. godine njihov plen postaju papini poslanici, koji su se upravo vraćali sa crkvenog sabora u Carigradu. To je bio razlog da Vasilije I pošalje flotu koja upokorava dalmatinske Slovene. Pokrštavanje je bilo jedan od ključnih uslova mirovnog sporazuma. Papini poslanici su oslobođeni i stigli su u Rim krajem godine, gde su ubrzo sačekali radosnu vest o oslobađanju Barija 2. februara 871. godine.

ana, na uskom pojasu od ušća Neretve u Jadran na istoku do Splita na zapadu. Ovu teritoriju, dugačku oko 75 i široku 10-20 km, oni su naselili, kako beleže ranosrednjevekovni hroničari, u ono vreme kada su i ostali Srbi sa severa došli na teritoriju antičke provincije Dalmacije, u prvoj polovini VII veka. Ubrzo zatim, osvojili su i velika srednjejadranska ostrva: Brač, Hvar, Korčulu i Mljet. U svom naletu slovenski moreplovci su pokušali da nasele čak i susednu, italijansku obalu. O slovenskom napadu na beneventanski grad Sipont u zalivu poluostrva Monte Gargano, sačuvan je podatak iz 642. godine, a većina naučnika ovaj pokušaj invazije vezuje upravo za Neretljane.

Svoje ime duguju reci Neretvi, čiji su naziv preuzeli od romanizovanih starosedelaca koje su tu zatekli (lat. Narenta). Običaj da pleme dobije ime po reci čije obale naseljava poznat je kod Slovena: na primer, Vislani u Poljskoj, Strumičani u Grčkoj, Moravci u Češkoj, Bužani po reci Bug u zapadnoj Ukrajini, a kod Srba oblast, a kasnije i država Bosna - po istoimenoj reci čiji naziv je takođe predslovenskog porekla. Osim ovog, Neretljani su nosili i imena Marjani (Primorci) i Pagani, a njihova zemlja zvala se Paganija, Meranija i Krajina. Ovaj poslednji naziv je i najčešći u domaćim izvorima jer su Neretljani naseljavali krajnji severozapad onog dela dalmatinske obale koga su kasnije kontrolisali Srbi, isto kao što se oblast na jugoistoku, blizu reke Bojane na granici sa Vizantijom, takođe zvao Krajina.



Narod sa ostrva Neretve

Prve istorijske podatke o Neretljanima zabeležile su drevne mletačke hronike, iz prve polovine IX veka. Oko 829. godine "poslanik Slovena sa ostrva Neretve" pridošao je u Veneciju da sa duždom sklopi mir i da se pokrsti. Razloge ove posete hroničar ne navodi, ali oni postaju jasniji iz događaja koji slede. Nedugo zatim, Neretljani krše primirje i pljačkaju mletačke trgovce dok su se ovi vraćali iz južne Italije. Novi dužd, Petar Tradenik, poveo je 839. godine flotu na dalmatinske Slovene koji su gusarili po Jadranu. Tada je ugovorio mir sa hrvatskim knezom Mislavom i neretljanskim knezom Družakom (Drosaico, Marianorum judice). I dok se hrvatski gusari jedno vreme ne pominju na Jadranu, dužd je primoran da već sledeće, 840. godine, vodi novi pohod protiv Neretljana u kome je izgubio više od stotinu ljudi, a "on se vratio bez slavlja". U Veneciji je 846. godine zabeležen jedan u nizu napada Slovena, za koga većina istraživača smatra da su ga izveli upravo - Neretljani.


Gusari na vidiku!

Iako su naseljavali relativno malu oblast, Neretljani su posedovali jednu od najjačih flota na Jadranu! Na severoistoku sused im je bila druga, mnogo veća srpska kneževina, Zahumlje, a na severozapadu su se graničili sa Hrvatima. Granicu su najčešće delili i sa Splitom, koji je u ranom srednjem veku bio vizantijski grad. Najstariji opis ove kneževine dao je vizantijski car Konstantin VII Porfirogenit polovinom X veka, u svom poznatom delu De administrando imperio (o upravljanju carevinom). Car ih naziva Pagani i Neretljani (Arentani), a njihovu zemlju Paganija. "Pagani se zovu što ne primiše krst u ono vreme kad su se svi Srbi pokrstili". On navodi i tri župe u Paganiji - Rastoku, Mokro i Dalen, četiri grada - Mokro, Vrulja, Ostrog i Slavineca, kao i ostrva Korčulu (na kome ima i grad), Mljet, Hvar i Brač. Osim što navodi da se župa Dalen ne nalazi na obali, car-pisac ne daje podatke o položaju ovih lokaliteta. Za sada je jedino sigurna ubikacija grada Mokro, središta istoimene župe, koji se nalazio kod današnje Makarske. Omiš, koji se kasnije pominje kao najveće naselje u oblasti, ovde se ne navodi, što znači da polovinom X veka, kao i u više navrata kasnije, nije bio u okviru Paganije.

Osim plovidbom, Neretljani su se bavili i trgovinom, uzgajanjem maslina, smokava i vinove loze. Na obroncima Biokova i Mosora i na ostrvima gajili su stoku, a sigurno je da su obrađivali i zemlju. Na osnovu sačuvanih starijih toponima vidi se da je ova oblast u ranom srednjem veku obilovala šumama i močvarama, a obradivog zemljišta je bilo malo. To se poklapa i sa opisom prolaska krstaša kroz ove krajeve, krajem XI veka. Iz kasnijih srednjevekovnih izvora znamo i to da su se u ove oblasti uvozile žitarice, a izvozilo se vino, usoljena riba, suvo voće i dr. Ipak, najunosnija delatnost bila je gusarenje koje je stalno donosilo značajne prihode. Nije isključeno da se plen delio baš onako kako se i danas deli ulov ribe na ovom delu Jadrana: pola plena pripada onom ko je organizovao lov i čiji su brodovi (knez ili župan), a drugu polovinu dele ravnopravno svi učesnici, članovi posada. Tip broda koji su koristili Neretljani zvao se sagena. To je duguljast, relativno plitak brod vitkog trupa i oštrog pramca koji se odlikovao velikom brzinom (lat. sagitta - strela). Brod je imao jarbol, a posadu je činilo 40 veslača, koji su ujedno bili i borci. Sličan tip broda bio je dobro poznat u Mediteranu, gradili su ga i drugi Sloveni, a bliski su im i vikinški drakari, na kojima su skadinavski ratnici počeli češće da pljačkaju zapadnu Evropu upravo u ovo vreme, početkom IX veka. Osim sagene, u upotrebi je bila i kondura, brod sličnog tipa, ali dosta manji, sa posadom od 20 ljudi, kao i manji tipovi brodova i barki.


Dok su Vikinzi pljačkali obale Britanije, Franačke i arapske Španije, u Sredozemlju su najveću opasnost predstavljali arabljanski gusari. Vizantijske flote tada su bile najmoćnija pomorska sila na Mediteranu, ali je njena trgovina sa zapadnom Evropom bila ugrožena od kada su Arabljani 30-ih i 40-ih godina IX veka redom zauzeli bogate gradove Sicilije (Palermo, Mesina) i južne Italije (Brindizi, Tarent, Bari). U takvim okolnostima, pomorski put uz razuđenu dalmatinsku obalu bio je najbezbedniji. Pored Venecije, preko koje se odvijao i najveći deo trgovine sa zapadom, Vizantija je držala i luke Kotor, Dubrovnik, Split, Trogir, Zadar, Rab i Osor. Naravno, nije trebalo mnogo vremena da i oni postanu meta saracenskih gusara. Prvi njihov zalet dublje u Jadran desio se 841. godine, kada je flota od 36 brodova opljačkala i zapalila redom Osor, Ankonu (u papskoj državi), zatim Budvu, Rose, kotorski donji grad i svetomiholjsku Prevlaku u Boki Kotorskoj. U odsustvu većih vizantijskih snaga u Jadranu, venecijanska i dalmatinska flota su trpele ozbiljne poraze.


Arapski napadi na Jadranu kulminirali su petnaestomesečnom opsadom Dubrovnika, koja je otpočela 866. godine. Dubrovački poslanici koji su otišli da mole pomoć od svog vladara, zatekli su na dvoru u Konstantinopolju novog cara, Vasilija I Makedonca (867-886). Želeći da ojača vizantijsku politiku na zapadu, ovaj vladar je poslao stotinu ratnih brodova pod zapovedništvom drungarija flote Nikite Orifa u pomoć opsađenom gradu. Na samu pojavu carske flote u blizini gradske luke, Saraceni su povukli opsadu, a Nikita Orif je preduzeo kontraofanzivu protiv njih u južnoj Italiji. Tokom borbi oko Barija 869-871. godine, u hrišćanskom savezu sa 400 lađa je i kralj Italije Ludvig II, ali i Srbi i Hrvati. Među Srbima, koje su Dubrovčani kao vizantijske saveznike prevezli na svojim brodovima, pominju se Zahumljani, Travunjani i Konavljani, ali ne i Neretljani. Zašto? Pa, oni su u to vreme zabavljeni drugim stvarima. Bave se izgleda onim što najbolje znaju da rade, te sredinom marta 870. godine njihov plen postaju papini poslanici, koji su se upravo vraćali sa crkvenog sabora u Carigradu. To je bio razlog da Vasilije I pošalje flotu koja upokorava dalmatinske Slovene. Pokrštavanje je bilo jedan od ključnih uslova mirovnog sporazuma. Papini poslanici su oslobođeni i stigli su u Rim krajem godine, gde su ubrzo sačekali radosnu vest o oslobađanju Barija 2. februara 871. godine.



Gusarski napadi arapskih moreplovaca nisu zaobišli ni neretljanske obale, o čemu svedoči njihovo pljačkanje ostrva Brača 872. godine. Međutim, Vasilije I je ubrzo proterao Arape iz Tarenta i svih ostalih kopnenih tvrđava, pa je tako zalaganjem vizantijske politike saracensko prisustvo u Italiji i na Jadranu bilo na zalasku. Sa druge strane, kada je carska flota napustila vode Jadrana, Pagani nisu dugo odolevali iskušenjima, pa ih ponovo zatičemo 887. godine u žestokim sukobima sa Venecijom. Te godine dužd Petar Kandijan došao je sa 12 brodova u neretljanske vode i u luci Mokro uništio pet brodova Neretljana. Međutim, u bici na kopnu Mlečani su doživeli poraz, a sam dužd je bio i najveći gubitnik - izgubio je život...


U ime oca i sina i... svetoga plena
Početkom X veka istočno od Srbije raste moć Bugarske. Kan Simeon (893-927) nastojao je da pokori svoje balkanske susede i stekne titulu cara. Zbog toga je vizantijski poslanik, drački protospatar Lav Rabduh otišao u Srbiju gde se, na obalama Paganije sastao sa srpskim vladarem Petrom Gojnikovićem (892-917) radi saveza protiv zajedničkog neprijatelja. Ovaj sastanak bio je povod Simeonu da napadne srpske teritorije i, posle više vojnih pohoda, ali i unutrašnjih sukoba, konačno ih osvoji 924. godine. Samo tri godine kasnije, nakon njegove smrti, srpski knez Časlav Klonimirović (927 - sredina X veka) beži iz bugarskog zarobljeništva i uz pomoć Vizantije obnavlja zemlju u ranijim granicama. Opis srpskih zemalja za vreme njegove vladavine zabeležio je car-pisac Konstantin VII Porfirogenit u svom delu, a u okviru njega se nalazi i pomenuti opis Paganije.

Dešavanja na istoku osetila su se i na zapadnim granicama srpskih kneževina. Pritisnuta od strane Bugarske, Vizantija je tražila politički oslonac na zapadu, pa je dalmatinske episkopije prepustila jurisdikciji pape. Zbog toga se u Splitu, uz prisustvo papinih legata i dalmatinskih episkopa, održavaju dva crkvena sabora 925. i 928. godine na kojima su redefinisana crkvena pitanja u ovoj vizantijskoj provinciji. Na prvom saboru odlučeno je da splitska episkopija bude podignuta na rang arhiepiskopije i postane crkvena metropola Dalmacije. Ovo se smatra najznačajnijim događajem u istoriji grada Sv. Dujma, koji je od malog naselja u okviru zidina Dioklecijanove palate ubrzo izrastao u jedan od vodećih istočnojadranskih gradova. Na saboru je pokrenuta i borba protiv službe na slovenskom jeziku i upotrebe glagoljice kojom se tada pisalo u našim zemljama. Saboru su prisustvovali i predstavnici hrvatskog kralja Tomislava i zahumskog kneza Mihajla Viševića, ali se među srpskim velikašima ne pominju i predstavnici Paganije. O mletačko-neretljanskim sukobima imamo vesti i za vreme Časlava Klonimirovića. Venecija šalje 948. godine flotu od 33 lađe protiv Neretljana i to u dva navrata, ali ipak ne uspeva da suzbije njihovu prevlast na Jadranu.


Povod za novi sukob bio je zarobljavanje četrdesetorice zadarskih građana od strane Neretljana. Budući da je ovaj dalmatinski grad tada bio pod vlašću Venecije, dužd Petar II Orseolo preduzeo je vojni pohod i uz snažnu flotu, 1000. godine, isplovio iz luke na ostrvu Olivolo. Ploveći uz istarsku obalu i Kvarner flota je stigla u Zadar. Formalno zastupajući prava Vizantije čiju je vlast Venecija još uvek priznavala, dužd je u Zadru primio poslanike dalmatinskih gradova koji su mu se pokorili, dok je hrvatske poslanike odbio. I dok je u gradu planirao napad na Hrvate, doznao je da se 40 neretljanskih prvaka vraća iz Apulije na brodovima natovarenim robom iz Italije. Zbog toga je poslao deset brodova koji su kod ostrva Lastovo iznenadili i zarobili Pagane i sproveli ih do Trogira, u koji je ubrzo uplovio i dužd sa glavninom flote. Po imenu nepoznati neretljanski vladar sastao se lično sa duždom i, kako beleži mletački hroničar, pristao na mir. Zarobljenici su oslobođeni, osim šestorice Neretljana koji su zadržani kao taoci. Ipak, pre povratka u Veneciju Petar II je, posle žestoke borbe, zauzeo ostrva Korčulu i Lastovo. Dve godine ranije, kroz ove krajeve prošao je car Samuilo na svom pohodu do Zadra, a tom prilikom pokorio je i srpske zemlje. Kada je car Vasilije II uništio makedonsku državu 1018. godine, Vizantija je obnovila vlast na Balkanu, ali se ovi događaji nisu dugotrajnije odrazili na sudbinu Neretljana.

Istorijski izvori prve polovine XI veka ćute o Neretljanima, da bi iz druge polovine ovog stoleća do nas stigli i najstariji domaći izvori o ovom srpskom plemenu. Sveštenik Ivan, rodom Splićanin, 1050. godine je sastavio ispravu u kojoj svoju zadužbinu, crkvu Sv. Silvestra na ostrvu Biševu, jugozapadno od Visa, poklanja manastiru na ostrvu Tremiti. Kao što je to bio običaj u srednjem veku, on to čini pred svojim advokatom, vladarem na čijoj zemlji se nalazi crkva, Berigojem, knezom Primoraca (judice Marianorum). Pored Berigoja, na ispravi su se potpisala i njegova tri župana, Radovan, Bodidrag i Sedrag i satnik Tihan. Iz ovog dokumenta saznajemo da je tada ostrvo Vis i još udaljenije Biševo bilo pod vlašću Neretljana. Bogati splićanin Petar Crni sagradio je 1080. godine u Selu (današnje Jesenice u Poljičkom primorju, između Splita i Cetine), na neretljanskoj teritoriji najpre crkvu, a zatim i manastir Sv. Petra. Iz manastirskog kartulara saznajemo i podatke o tri neretljanska vladara. Jakov, knez Neretljana, u pratnji svojih vitezova i rizničara Zavide, došao je u Poljičko primorje da presudi u sporu oko kupovine manastirskog zemljišta. Iz sličnog razloga pominje se nešto kasnije i Slavac, kralj Primoraca. On je oko 1090. g. ili nešto kasnije došao na granicu svoje zemlje gde se u crkvi Sv. Petra u Priku kod Omiša sastao sa hrvatskim banom Petrom radi nekog spora koji je Slavac imao sa hrvatskim tepčijom Ljubomirom. Petar Crni je iskoristio prisustvo vladara na čijoj zemlji je podigao svoju zadužbinu da presudi u nekom sporu, opet oko vlasništva nad zemljištem. Nažalost, kartular nas ne obaveštava o detaljima spora koji se vodio nedaleko od manastira, ispred crkve Sv. Petra u Priku, između Slavca i Ljubomira. Ipak, iz njega saznajemo da su Slavac i njegov brat i prethodnik na prestolu Rusin, kao i nešto kasnije njegova po imenu nepoznata udovica, bili donatori manastira Sv. Petra u Selu.


Ovi podaci pokazuju da su Neretljani najkasnije u XI veku, ako ne i ranije, počeli da pomažu crkvu i podizanje hramova u svojoj oblasti. Sigurno je da je na to uticala i neposredna blizina dalmatinske crkvene metropole, Splita. Iako je Dalmacija podpadala pod jurisdikciju Rima, posledice crkvenog raskola iz 1054. godine nisu se oštro odražavale na našem tlu. Kroz čitav srednji vek verska tolerancija između pravoslavne i katoličke crkve bila je podržavana od strane srpskih vladara. Slično je bilo i u samom Splitu i drugim dalmatinskim episkopijama gde su se sveštenici (i oni najviši) i dalje ženili i nosili brade i dugu kosu, što je još od ranije bio običaj samo istočne crkve. Crkvena služba u dalmatinskim episkopijama držala se na latinskom, grčkom i slovenskom jeziku. Ovakvo preplitanje uticaja iz Carigrada i Rima slično je onom u susednoj južnoj Italiji, što se odslikava i u umetnosti tog doba. Crkva Sv. Petra u Priku (pred kojom se Slavac sudio sa Ljubomirom) podignuta je u drugoj polovini XI veka i predstavlja jednu od najstarijih očuvanih građevina u oblasti Neretljana. Ona pokazuje preplitanje uticaja vizantijske i preromaničke arhitekture, kao i petnaestak drugih crkava istog tipa podignutih u ovo vreme na području od Pelješca do Boke Kotorske. Ova oblast tada je pripadala srednjevekovnoj Zeti, a gradnja tog tipa crkava vezuje se za versku delatnost prvog krunisanog srpskog kralja, Mihajla Zetskog (oko 1055-1082).

Iz isprave Petra Crnog saznajemo i kako je on kupovao zemljište i kmetove za svoju zadužbinu u tri različite političke oblasti: u poljičkom primorju i na Braču, na teritoriji Neretljana, u Hrvatskoj (Solinsko polje) i u vizantijskom Splitu. Političke i etničke granice između Srba i Hrvata u to vreme nisu bile oštro povučene, a to se oslikava, kao i mnogo puta kasnije, kroz burna događanja iz prve polovine X veka kada se deo srpskih izbeglica i plemstva sklonio u Hrvatsku. Podaci iz kartulara pokazuju i da se socijalna diferencijacija sporo odvijala u ovim kraškim predelima, a da je gustina naseljenosti bila relativno velika. Ljudi su dobrovoljno preporučivali sebe i članove svojih porodica za kmetove svojim bogatim seniorima, ali ih to kasnije nije sprečavalo da se sa njima (a i međusobno) sude oko vlasništva nad zemljištem. Neumorna želja za suđenjem preživela je sve istorijske mene, a ova osobina naših ljudi i danas nam nije strana.

Neretljanin te tuži, morstik ti sudi

Neretljanski vladari su sebe nazivali morstici ili sudije (judices), svoj narod Marjani ili Neretljani, a sastavljači crkvenih isprava ih nazivaju i kraljevima. Ilustrativan je primer Berigojeve isprave iz 1050. godine u kojoj ga sveštenik Ivan, sastavljač isprave, naziva kraljem dok se Berigoj ispred svojih župana potpisuje: Ja Berigoj, svedok, sudija Marjana. Rusin sebe oslovljava: Ja Rusin koji sam i morstik. Titule plemstva iste su kao i u ostalim srpskim zemljama: župan, rizničar, satnik, vitez.


Vrh gvozdenog koplja slučajno nađen kod sela Žeževića, na zapadu neretljanske teritorije (prva polovina IX veka).

Na istočnoj obali Jadrana, opadanje Vizantije uspešno je iskoristio zetski knez Stefan Vojislav da se osamostali, a njegov sin, Mihajlo, krunisan je za kralja 1077. g. Godinu dana ranije, krunu iz Rima primio je i hrvatski kralj Zvonimir. Mihajlov sin i naslednik, kralj Bodin (1082-1101) ujedinio je Zetu, Travuniju, Zahumlje, Bosnu i Rašku, gde je postavio svoje župane. Nema pouzdanih podataka da su tada i Neretljani priznavali njegovu vlast, ali okolnost da njihovi vladari nose skromne titule morstika i sudija mogla bi da ukazuje na to.

Istorijski izvori prve polovine XII veka ćute o Neretljanima, a izgleda da su upravo u ovo vreme osamostaljeni humski knezovi uspeli da pripoje svojoj teritoriji Paganiju. Sa druge strane, Venecija je između 1135. i 1145. godine uz pristanak Vizantije osvojila Hvar i Brač. Član raške vladarske dinastije, Desa, pre nego što je i sam kratkotrajno bio veliki župan Raške, vladao je u primorskim oblastima i tada je, 1151. godine na Mljetu podigao benediktinski manastir Sv. Marije. Od XII veka u istorijskim izvorima više se ne pominje Paganija, Meranija ili neretljanska oblast kao politički samostalna celina, a ova imena ustupaju mesto nazivu Krajina. U međuvremenu, najveći rival Neretljana na Jadranu, Venecija, izrasla je u trgovačku i vojnu imperiju.

Um za morem - smrt za vratom...

Sa teritorije Paganije ne postoji nijedno arheološki istraženo ranosrednjevekovno naselje ili nekropola. Ono malo slučajnih nalaza čine nekoliko primeraka oružja i naušnica sa tri jagode iz Makarske, Hvara i Brača, čije fotografije (nažalost) nisu objavljene. Na području između Cetine i Neretve nije bilo romanskih gradova, vizantijskih luka, kao što je to bio slučaj u ostalim delovima Dalmacije, što je Neretljanima omogućilo da slobodno razvijaju svoju plovidbu i mornaricu. Arheološki nalazi iz ruševina antičke metropole Narone, nedaleko od ušća Neretve, pokazuju da ovaj grad nije preživeo napade Slovena u prvoj polovini VII veka. Njegovi stanovnici nisu uspeli da osnuju ni novo naselje nedaleko od starog, kao što je to pošlo za rukom žiteljima antičkog Epidaurusa - da osnuju Dubrovnik (ili Salone - Split). Preostali romanski starosedeoci su, pre nego što su se stopili sa Srbima, svoju tradiciju brodogradnje preneli Neretljanima, koji su je spojili sa opšteslovenskim znanjem o plovidbi koje su doneli sa sobom. U novoj postojbini generacije pomoraca na obali Jadrana, gde se prepliću mirisi mora i mediteranskog rastinja, odrastale su gledajući kako luka oživi svaki put kada brodovi, posle duge plovidbe, mirno pristaju uz dokove. Neko je očekivao i strepeo za svog najdražeg ili se jedino interesovao za uspeh pohoda, a neko je nestrpljivo isčekivao priče o dalekim predelima koji su se krili iza horizonta morske pučine.


Oblast Krajine pripadala je srpskim kraljevima sve do vremena Stefana Dečanskog. Nakon nemira u zemlji koji su nastali posle smrti njegovog oca, Uroša II Milutina (1321), Krajina se našla u okviru bosanske države, odnosno Hercegovine, sve do dolaska Turaka. Titula srpskih vladara u srednjem veku, između ostalih, sadržavala je i Pomorske zemlje u koje je spadala Krajina, a istu titulu nosio je i Tvrtko I Kotromanjić, od 1377. godine kralj Srbije i Bosne. Svoj vrhunac pleme Neretljana je dostiglo u ranom srednjem veku, ali od vremena kada imamo više istorijskih podataka, ono je izgubilo svoju političku samostalnost, zbog čega je njihova sudbina najvećim delom ostala istorijski nepoznata. Živeći kao krajišnici, na samoj granici Istoka i Zapada, oni su tražili svoj put na kome su se različiti uticaji stalno preplitali. Pleme pomoraca koji su sebe nazivali Marjani nije uspelo da stvori osobena kulturna obeležja koja će kroz burne istorijske epohe stići i do nas, već su se stopili sa većim južnoslovenskim plemenima. Ono što ipak zasigurno znamo o njihovoj prirodi i što su uspeli da nam prenesu, to su specifičan pogled na ekonomiju i svakako, ljubav prema moru...



Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

neretljani-01.jpg
(33.85 KB, 450x377)
neretljani-02.jpg
(27.24 KB, 350x350)
neretljani-03.jpg
(24.92 KB, 275x229)
neretljani-04.jpg
(21.25 KB, 350x227)
neretljani-05.jpg
(16.32 KB, 450x185)
neretljani-07.jpg
(21.53 KB, 350x243)
neretljani-08.gif
(18.81 KB, 265x254)
neretljani-09.jpg
(5.96 KB, 100x465)
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zodijak
Pol
Poruke 1
OS
Windows 7
Browser
Safari 3.0.195.38
dobar dan. . . . ja sam se tek registriro na forum i imam jednu zamolbu ako nije problem.  ako netko slučajno zna za nekakvu stranicu, web adresu ili nešt slično o potomstvu neretljaka molio bi da mi se javi
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Pocetnik


ту и тамо

Zodijak Capricorn
Pol Muškarac
Poruke 17
OS
Windows Vista
Browser
Mozilla Firefox 3.6.17
mob
SonyEricsson 
DE ADMINISTRANDO IMPERIO (О УПРАВЉАЊУ ЦАРСТВОМ)
Писац: Константин Порфирогенит    


36. О Паганима који се такође зову Неретвљани и земљи у којој сада станују

Citat
Земљу у којој сада станују Пагани раније су такође поседовали Романи које је цар Диоклецијан преселио из Рима и населио у Далмацији. Исти Пагани воде порекло од некрштених Срба из оног времена у којем је њихов поглавар затражио заштиту цара Ираклија. Ова је земља такође била подјармљена од Авара и опустошена, а поновно насељена у време цара Ираклија. Названи су Пагани зато што нису прихватили крштење у време кад су сви Срби примили крштење. Назив пагани на језику Словена значи некрштени али на језику Ромеја њихова земља се зове Арента(Неретва) па се и они називају Арентани(Неретвљани) са стране истих Ромеја.

У Паганији су насељени градови Мокро, Веруља(Вруља), Острок и Славинец(Градац). Уз то они поседују и ова острва: велико острво Корчула, на ком постоји и град, друго велико острво Мљет, које спомиње свети Лука у Делима Апостолским, под именом Мелита, на коме је змија угризла Светог Павла за прст, а коју је он бацио у ватру, друго велико острво Хвар, друго велико острво Брач. Ту постоје и друга острва који нису под влашћу истих Пагана: острво Хоара(?Сушац?), острво Вис, острво Ластово.


Даље - http://www.rastko.rs/cms/files/books/489accb8eaf02


И за крај - Dan Hrvatske ratne mornarice obilježava se 18. rujna, kada su hrvatski mornari - Neretvani davne 887. godine u bitki kod Makarske porazili mletačku flotu dužda Kandijana, čime se želi posebno istaknuti hrvatska pomorska tradicija.

Дно - http://hr.wikipedia.org/wiki/Neretvani

« Poslednja izmena: 09. Maj 2011, 03:45:18 od Akay. »
IP sačuvana
social share



Hate no one. Love most. Trust a few.
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Udaljen sa foruma
Poznata licnost

Zodijak Libra
Pol Muškarac
Poruke 2823
OS
Windows 7
Browser
Internet Explorer 8.0
srbi svi i svuda
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


I reject your reality and substitute my own!

Zodijak Pisces
Pol Žena
Poruke Odustao od brojanja
Zastava Unutrasnja strana vetra
OS
Nepoznat
Browser
Mozilla Firefox 4.0b8
mob
Apple iPhone SE 2020
Ko vam je kriv sto smo se mi prvi setili Smile
IP sačuvana
social share
“Pronašli smo se
na zlatnoj visoravni
daleko u nama.”
- Vasko Popa
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma

Црвене сијају звезде, само једној гаси се сјај...

Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 42971
Zastava Краљево
OS
Nepoznat
Browser
Chrome 11.0.696.65
Na leto cu lepo procitati ovo delo cara Konstantina VII Porfirogeneta koje je on posvetio svom sinu Romanu II (959-962) posto tu ima dosta stvari bitnih za sve narode koji su cinili Balkan, pre svih Slovene, takodje se tu opisuje i doseljavanje Slovena na Viznatijsko tlo za vreme cara Iraklija, dosta bitnih stvari o nasoj istorji tako da bi se valjalo procitati.
IP sačuvana
social share
Како ти се звао отац? -Хусеин. Његов отац? -Кемал. Чији је Кемал? -Шефкин. Даље? -Шефик Ибров, Ибро Рушидов, Рушид Екрем, Муслија, Адем и Алија! Даље? -Нема даље! -Нема даље, последњи је Алија! Ко је родио Алију? -Одкуд знам, опет неки Хусеин, Кемал! -Није. -Него ко? -Њега су родили Цвјета и Спасоје Југовић. А ако кренеш назад сретаћеш само оваква имена: Вељко, Милош, Душан, Видак, Војак...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 20:49:49
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.269 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.