Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 06:15:13
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 0 gostiju pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Peloponeski rat  (Pročitano 15711 puta)
14. Avg 2005, 02:08:22
Administrator
Capo di tutti capi


I reject your reality and substitute my own!

Zodijak Pisces
Pol Žena
Poruke Odustao od brojanja
Zastava Unutrasnja strana vetra
mob
Apple iPhone SE 2020
Peloponeski rat

Početak sukoba

Jedan od najvažnijih događaja u istoriji antičke Grčke svakako je Peloponeski rat ili Veliki peloponeski rat, kako ga neki istoričari zovu. Ovo je bio najrazorniji i najdugotrajniji sukob koji je pogodio Heladu. Borbe Atine i njenih saveznika sa jedne i Sparte i njenih saveznika sa druge strane počele su 431. godine pre Hrista i trajale su, uz kratkotrajna primirja, punih 27 godina, sve do 404. godine.

Uzroci

Tukidid Atinjanin, najznačajniji istoričar starog veka, smatrao je da je pravi razlog ovog rata jačanje atinske moći i strah i zavist Spartanaca. Međutim, pitanje je da li je baš tako. Ratnici iz Lakedemona već su donekle skršili moć Atine i njenog pomorskog saveza, a novi sukob su izbegavali. NJima je tridesetogodišnji mir potpisan 446. u suštini odgovarao.

Ipak, taj mir nije odgovarao ostalim članicama Peloponeskog saveza, a najžešći pobornici rata protiv Atine bili su Korinćani. Ulazak Korkire (današnjeg Krfa) u atinski savez presekao je veze Korinta i Sicilije, što ovom polisu nikako nije odgovaralo. Ovaj razlog, ipak, nije bio dovoljan da natera Spartance da pokrenu svoju ratnu mašineriju.

Za rat

Dva događaja koja su usledila posle rata Korinta i Korkire ohrabrila su pobornike rata. Potideja je rešila da napusti atinski savez, što Atina, naravno, nije želela da dozvoli. Zato je opsela ovaj dorski polis.
Osim ovoga, došlo je do sukoba Atine i Megare, članice Peloponeskog saveza. Moćna Atina zabranila je Megari korišćenje svojih luka i zatvorila tržište.

Ova dva događaja Korinćani su iskoristili i na skupštini, održanoj u Sparti 432, zahtevali su odlučnu akciju. NJihovi delegati napali su Lakedemonjane zbog "oklevanja": "Atinjani su pregaoci, vi ste oklevači; oni vole da odlaze u tuđe krajeve, a vi ne ostavljate svoj zavičaj, jer oni misle da će svojim odsustvom moći što zadobiti, a vi se bojite da svojim ratnim pothvatima ne oštetite ono što imate."

Odluka

Na sastanku delegata Peloponeskog saveza većina članova glasala je za početak rata. Međutim, Spartanci su bili svesni da im je potrebno najmanje godinu dana da se pripreme. Oni su imali impresivnu suvozemnu vojsku - mogli su da angažuju više od sedamdeset hiljada hoplita. Ipak, kao iskusni ratnici, bili su svesni da ne mogu da pobede jaku atinsku flotu. Zato su, sa saveznicima, počeli izgradnju ratnih brodova, pa su, do početka rata, brojem čak i nadmašili Atinu. Naravno, atinski mornari su bili mnogo iskusniji, a njihovi brodovi su bili brži i bolji.

Ultimatum

Spartanci su poslali delegate u Atinu i postavili joj ultimatum. Tražili su sklanjanje opsade sa Potideje, oslobođenje Egine i ukidanje trgovačkih zabrana Megari.

Situacija u Atini, na čijem čelu se nalazio Perikle, bila je takva da su mnogi Atinjani, posebno aristokrate i zemljoposednici, želeli mir. Bez obzira na ustupke. Demos je, pak, tražio rat. Perikle je to znao i u govoru koji je preneo Tukidid od svojih sugrađana je zahtevao odlučnost i spremnost na boj.

"Oni vole da tužbe rešavaju ratom ne sporazumima, pa se sada pojavljuju kao gospodari, a ne kao parničari. Potideju nam naređuju da pustimo, Egini da damo nezavisnost, odluku o Megari da povučemo i, naposletku, dolaze i zahtevaju da Helenima uopšte damo nezavisnost... Ako Lakedemonjanima popustite, uskoro će od vas tražiti još, jer će smatrati da ste u ovom pitanju popustili od straha..."

Početak

Ultimatum je odbijen i čekalo se ko će prvi napasti. To su učinili Tebanci. Odred od 300 hoplita u proleće 431. napao je atinsku saveznicu Plateju. Mirovni sporazum je narušen i rat koji će osiromašiti i oslabiti Heladu je počeo.

Glas javnosti \ A. Ivanović
IP sačuvana
social share
“Pronašli smo se
na zlatnoj visoravni
daleko u nama.”
- Vasko Popa
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


I reject your reality and substitute my own!

Zodijak Pisces
Pol Žena
Poruke Odustao od brojanja
Zastava Unutrasnja strana vetra
mob
Apple iPhone SE 2020
Sukob dve sile

Napadom Tebanskih hoplita na Plateju počeo je najteži rat koji je Helada osetila - Veliki peloponeski rat (431-404). Prvi deo ovog sukoba, od početka borbi do Nikijinog mira potpisanog 421. godine pre Hrista, nazvan je Arhidamov rat, prema spartanskom kralju Arhidamu II.

Planovi protivnika

Obe zaraćene strane - i Sparta i Atina - imale su svoju strategiju i očekivale su kratak rat. Spartanci su bili svesni nadmoći svojih hoplita i želeli su direktan sukob kojim bi rat odmah bio završen. Ova strategija je bila efikasna vekovima i protiv svih neprijatelja.

Ipak, Atina se razlikovala od drugih grčkih polisa - većini njenih stanovnika nije bila bitna pobeda na bojnom polju. Oni su mogli da se povuku u svoj gotovo neosvojiv grad, brane ga i brodovima napadaju neprijatelja. Bilo je bitno da izdrže, ne da pobede.
   
Napad na Atiku
Arhidam II poveo je odmah lakedemonsku vojsku i upao u Atiku. On je želeo da pustošenjem letine izazove Atinjane. Ali nije uspeo to ni prve ni druge godine rata. Iako su mnogi zemljoradnici želeli da napuste sigurne gradske zidine i zaštite svoju zemlju, Perikle je uspeo da ih obuzda. Međutim, situacija u samom gradu nije bila dobra. Hiljade ljudi živelo je na malom prostoru u nezdravim uslovima, što je dovelo do pojave kuge koja je osakatila Atinjane. Nezadovoljstvo u gradu postalo je veliko i Perikle je 430. prvi put smenjen sa položaja stratega. Godinu dana kasnije on umire od ove opake bolesti, a Atina ostaje bez pravog vođe i oživljavaju političke borbe.

Opsada Plateje
Spartanci su shvatili da napadima na Atiku neće uspeti da urade ono što su želeli. Zato je Arhidam rešio da napadne Plateju. Na ovaj mali polis on je krenuo sa 60.000 hoplita uveren u pobedu. Ipak, nije sve prošlo tako glatko. Spartanci nisu bili vični opsadama i svi njihovi pokušaji napada opsadnim spravama bili su bezuspešni. Zato su odlučili da uguše borbene Platejce dimom. Ispunili su prostor oko gradskih bedema granjem i zapalili ga. Tukidid opisuje plamen koji je nastao najvećim koji je ikada iko video. Ipak, desilo se nešto potpuno neočekivano - pljusak je ugasio vatru.

Arhidam se povukao ostavivši oko Plateje samo garnizon za opsadu. U gradu je ostalo oko 200 Platejaca i 25 Atinjana koji su odolevali napadima čitave dve godine. Kada su Spartanci uspeli da skrše odbranu, sve su ih pobili. Sam grad sravnjen je sa zemljom.

Atinski desant
Posle perioda zatišja, Atinjani, osokoljeni nekim manjim pobedama 425. godine, odlučuju se na ofanzivu. Demosten je rešio da izvede svojevrsni desant. Brodovima je doveo deo vojske do Pila, nenastanjenog rta na jugu Sparte i tu se utvrdio. Lakedemonjani su odmah povukli vojsku iz Atike i sve raspoložive odrede, ali nisu uspeli da pobede. Jedan njihov odred utvrdio se na ostrvu Sfakteriji. Čak su i poraženi u pomorskoj bici u okolini Pila.

Kada se Demostenu pridružio još jedan odred predvođen Kleonom, dogodilo se nešto neverovatno - Spartanci su pobeđeni u borbi, a nekih 350 ratnika se predalo. To se do tada nije desilo i Spartanci su prvi put molili za mir. Kleon ih je odbio.

Brasidin pohod
Srozavanje spartanskog autoriteta nateralo je ove ponosite ratnike da se ponovo dokažu u borbi. Mladi vojskovođa Brasida želeo je da kopnenim putem napadne gradove na tračkoj obali, atinske saveznike. Sa 700 helota i 1.000 dobrovoljaca iz celog Peloponeza, Brasida je krenuo u pohod. Svim polisima koji mu priđu obećao je nezavisnost, a onima koji ga odbiju razaranje. Taktika je uspela i, tokom pet meseci, dve trećine Halkidika prešlo je na spartansku stranu.

Atinjani su morali da reaguju i Kleon je poveo vojsku kojom se suprotstavio Brasidi. Oni su se 422. sukobili kod Amfipolja i, naravno, iskusnija i nadmoćnija spartanska vojska odnela je veliku pobedu. Ipak, i Brasida i Kleon su poginuli u ovoj bici, pa su dve zaraćene strane godinu dana potpisale mir. Međutim, svi su bili svesni da on neće dugo trajati.
   

Tukidid kao učesnik

Najveći istoričar Starog veka Tukidid koji je opisao Peloponeski rat i sam je učestvovao u njemu. Tokom Brasidinog napada na Amfipolj on je bio jedan od atinskih stratega, ali njegova reakcija nije bila dovoljno brza i ovaj grad je izgubljen. Zbog toga je Tukidid kažnjen progonstvom iz rodnog grada. Tada je on počeo da se bavi skupljanjem podataka i pisanjem istorije ovog rata.
      
   
   
A. Ivanović

Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

13mapa.jpg
(8.68 KB, 200x151)
IP sačuvana
social share
“Pronašli smo se
na zlatnoj visoravni
daleko u nama.”
- Vasko Popa
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


I reject your reality and substitute my own!

Zodijak Pisces
Pol Žena
Poruke Odustao od brojanja
Zastava Unutrasnja strana vetra
mob
Apple iPhone SE 2020




IP sačuvana
social share
“Pronašli smo se
na zlatnoj visoravni
daleko u nama.”
- Vasko Popa
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


I reject your reality and substitute my own!

Zodijak Pisces
Pol Žena
Poruke Odustao od brojanja
Zastava Unutrasnja strana vetra
mob
Apple iPhone SE 2020
Sumnjivo primirje

Sporazumom koji su 421. godine pre Hrista potpisali atinski prvak Nikija i spartanski kralj Pleistoanakt, rat između dva moćna polisa je završen. Barem prividno. Sukobi, ali bez otvorene borbe, nastavljeni su. Taj period, nazvan sumnjivim i nesigurnim primirjem, najbolje opisuje Tukidid: "Tokom šest godina i devet meseci obe zaraćene strane suzdržavale su se od ratnih pohoda, ali van svojih zemalja nastavile su da nanose jedna drugoj mnogo štete."

Želja za ratom

Kada su spartanske vođe, posle pogibije Braside, požurile da potpišu mir, saveznici ih nisu pratili. Razlog je bio jednostavan: poraz kod Sfakterije narušio je ugled Sparte kao nepobedive vojne sile. Ako je ona morala da moli za mir zato što su mnogi njeni hopliti zarobljeni i zato što je prvi put njena teritorija ugrožena, to sa Beotijom nije bio slučaj. Njoj je odgovarao nastavak rata, a sličnog mišljenja bile su vođe drugih lakedemonskih saveznika - Korinta, Megare i Elide.

Ni u Atini nisu svi želeli mir. Tokom rata mnogi građani živeli su isključivo od vojničke plate. Najveći pobornik rata postao je Alkinijad, sin Kalijin i rođak Periklov. Ovaj mladić pripadao je najbogatijim porodicama Atine i po ubeđenjima je bio oligarh, mada mu to nije smetalo da se izbori za poziciju vođe demokrata. Kada je izabran za stratega sa jednim odredom hoplita, krenuo je na Peloponez želeći da tamo pobedi Spartance.

Mantinejska bitka

Kada je Atina potpisala sporazum o savezu sa Argosom, Mantinejom i Elidom, izgledalo je kao da će Sparta uskoro doživeti potpuni poraz. Njen ugled je bio srozan toliko da su čak i Tebanci napali njihovu koloniju Herakleju Trahinsku.

Tada saveznici napadaju gradove Peloponeskog saveza i Sparta je morala da reaguje. Oprezno, kao i uvek. U bici kod Mantineje avgusta 418. Lakedemonjani su se sukobili sa udruženim trupama Argivaca, Mantineje i Atine i potpuno su ih skršili. Stradalo je 300 lakedemonskih hoplita i četiri puta više neprijatelja.

Polazak na Siciliju

Atini je sada bila potrebna brza akcija kojom bi ponovo dokazala svoju snagu. Kada je sredinom zime 415. stigao poziv za pomoć iz Segeste koja je ratovala protiv Seliunta i Sirakuze, spartanskih saveznika, Alkibijad je znao kakva ta akcija mora da bude. Izneo neverovatno smeo plan - da se vojska uputi na Siciliju kako bi zauzela dorsku Sirakuzu.

Narodna skupština stala je na njegovu stranu i odlučeno je da vođe ekspedicije budu Alkibijad, Nikija i Lamah. Već u maju ka Siciliji se uputila ekspedicija od 136 brodova, 5.100 hoplita, 1.200 lako maoružanih i 26.000 veslača. "Najskuplja i najuglednija vojska od svih opremanih do tada." Ipak, nije sve počelo kakko treba. Umesto da im otvaraju kapije mnogi gradovi su ih zatvarali.

Katastrofa

Nekoliko noći pred polazak na Siciliju, u Atini su bile oštećene herme, skulpture posvećene bogu Hermesu. Jedan od optuženih bio je i Alkibijad. Međutim, ovaj političar nije želeo da odgovara nikome, već je odmah prebegao u Spartu i postao najveći borac protiv svoje otadžbine. On je predložio lakedemonskim starešinama da pošalju vojsku na Siciliju i odbrane svog saveznika kako god znaju. Na ovo ostrvo Spartanci su poslali vojskovođu Gilipa. Brzim akcijama on je uspeo da nametne svoju vlast na celoj Siciliji i da pruži punu podršku Sirakuzi.

Kada su Atinjani opseli Sirakuzu komanda vojskom prešla je na Nikiju i on je rešio da oko ovog polisa podigne zidove kojim bi neprijatelju bile presečene sve veze sa kopnom. Nije uspeo. Sirakužani su bili brži i spretniji i njihov zid bio je ranije završen. Atinski zid postao je beskoristan.

Nikiji je tada poslata pomoć. Na Siciliju je stigao Demosten sa pojačanjima. Ipak, uprkos njegovim akcijama Atinjanima nije bilo spasa - u dve pomorske bitke 413. godine njihova flota je uništena, a kopnena vojska se predala. Vojskovođe su bile ubijene, a svi vojnici zarobljeni i poslati u kamenolom da bi kasnije bili prodati kao robovi. Bila je to potpuna katastrofa za Atinu i potpuni oporavak Sparte. Rat se nastavljao.

A. Ivanović



Sicilija


1. faza opsade Sirakuze


2. faza opsade Sirakuze


3. faza opsade Sirakuze

Mape: www.livius.org
« Poslednja izmena: 28. Avg 2005, 02:01:42 od Anea »
IP sačuvana
social share
“Pronašli smo se
na zlatnoj visoravni
daleko u nama.”
- Vasko Popa
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


I reject your reality and substitute my own!

Zodijak Pisces
Pol Žena
Poruke Odustao od brojanja
Zastava Unutrasnja strana vetra
mob
Apple iPhone SE 2020
Na kolenima

Katastrofa atinske ekspedicije na Siciliji dovela je do velikog obrta u Peloponeskom ratu. Razlog je jednostavan - Atina je izgubila mnogo novca i ljudi. U pohodu je poginulo oko 50.000 vojnika i mornara, a uništeno oko 200 trijera. Bio je to nenadoknadiv gubitak.

Dekelejski rat


Kada je atinski vojskovođa Alkibijad pozvan na sud, pobegao je na Peloponez i došao u Spartu. Lakedemonskim starešinama dao je dva saveta: da pošalju vojsku na Siciliju kako bi pomogli Sirakuzi i da obnove ratne operacije u Atici. Poslušali su ga i delotvornost prvog saveta je poznata.

Na proleće 413. godine kralj Agis sa jakim garnizonom uleteo je u Atiku i, prema Alkibijadovom savetu, osvojio Dekeleju, demu udaljenu svega dva kilometra od Atine. To je izazvalo paniku u napadnutom polisu. Atinjani su bili stalno pod oružjem očekujući napad. A onda im je nanet još jedan udar - 20.000 atinskih robova prebeglo je na stranu neprijatelja. Atina je bila bačena na kolena - bili su bez brodova, bez novca i bez ljudi. Čekao se poslednji udarac.

Preokret

Porazi Atine promenili su situaciju u Heladi: mnogi polisi u sastavu Atinskog saveza promenili su stranu i stali uz pobednike. Bilo je potrebno samo da Sparta brodovima prošeta Egejskim morem i zato su Peloponežani sa svim saveznicima uspeli su da organizuju flotu.

Ipak, Atinjani nisu odmah poklekli. Pružili su neočekivan otpor: rešili su da po svaku cenu opreme flotu i osiguraju vernost saveznika. A to nije bilo lako. Nisu smeli da povećaju foros već su morali da ga ukinu i uvedu carinu od pet odsto na sve proizvode koji se uvoze i izvoze pomorskim putem.

Dolazak Persije

U tom trenutku persijski satrapi Tisafern i Farnabaz nude Spartancima pomoć i oni ubrzo potpisuju tri ugovora prema kojima su sve helenske zemlje u Aziji prepuštene Persiji. Zauzvrat, ovi su morali da izdržavaju spartansku flotu.

Alkibijad ponovo menja stranu. Zbog sukoba sa nekim spartanskim vođama napušta vojsku koju je vodio po Maloj Aziji i prilazi Tisafernu kome savetuje da ne daje Spartancima sve što traže. Objašnjenje je: za Persiju nije dobro da ojača bilo koja od zaraćenih strana. Njoj su bile potrebne slabe i Sparta i Atina. Satrap ga je poslušao i počinje da dotura pomoć obema stranama, što je poboljšalo Alkibijadove pozicije u rodnom gradu. On se uključuje u klasnu borbu koja besni među Atinjanima, mada često menja stranu - čas podržava oligarhe, čas demokrate. U određenim trenucima čak i preuzima potpunu vlast.

Lisandar

Među Spartancima pojavljuje se čovek dovoljno sposoban da se suprotstavi Alkibijadu - Lisandar. Za razliku od većine svojih zemljaka on nije smatrao da se rat vodi isključivo na kopnu. U nekoliko bitaka pobedio je Atinjane i ponovo ih bacio na kolena. Sa Kirovim novcem on kreće u pohod: osvoja Lampsak, a kod Egospotama otima celu atinsku flotu. Ovo je zaista bio potpuni poraz Atine i pobeda Sparte. Lisandar je osvajao jedan grad za drugim sve dok nije opseo i Atinu, koju su istovremeno hopliti napali sa kopna. Posle nekoliko meseci opsade nestala je hrana i Atinjani su se predali.

Korinćani i Tebanci tražili su da se Atina uništi do temelja, ali Spartanci nisu pristali na to. Oni su postavili druge uslove: kraj Atinskog pomorskog saveza, rušenje Dugih bedema, uništenje flote, povratak izgnanika i ulazak Atine u spartanski savez. Nije ostalo ništa do da uslovi budu prihvaćeni i u aprilu 404. Lisandar je ušao u Pirej. Posle 27 godina borbe najduži rat kojij Helada pamti bio je završen - Atina je pala.
      

Ksenofont Atinjanin

Prvi deo Peloponeskog rata opisao je Tukidid u svojoj istoriji koja se smatra najboljom u Antici. Glavni izvor za drugi deo rata je Ksenofont Atinjanin (s. 430 - s. 355) i njegova "Helenska istorija" koja se direktno nastavlja na Tukididovu. Ovaj istoričar, jedan od Sokratovih učenika, bio je pripadnik plemstva i poznati lakonofil. Kao mladić priključio se vojsci od 10.000 ljudi u službi persijskog carevića Kira Mlađeg. U bici kod Koroneje učestvovao je na strani Sparte pa je proteran iz svog rodnog grada. Od tada živeo je na Peloponezu i posvetio se pisanju. Pred kraj života, kada su Sparta i Atina sklopile savez odluka o izgnanstvu je povučena i on se vratio u Atinu.
      
   
   
A. Ivanović
IP sačuvana
social share
“Pronašli smo se
na zlatnoj visoravni
daleko u nama.”
- Vasko Popa
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Clan u razvoju


Ei Jehovan poika ansaitse kunniaa!

Zodijak Scorpio
Pol Muškarac
Poruke 33
Ovi tekstovi su hm... da....

Nadjite Tukididov Peloponeski rat i imacete cast da citate pravi istorijski izvor
IP sačuvana
social share
Kad je teško - Rosoner!
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zodijak
Pol
Poruke 2
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
Hvala na ovim tekstovima!!! Smile
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Jet set burekdzija


Just be what you are.....

Zodijak Aries
Pol Muškarac
Poruke 6424
Zastava Belgrade
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 1.5
mob
Samsung S7
Stvarno lepo i sazeto Smile
IP sačuvana
social share


This is where we hold them!This is where we fight!! This is where they die !! King Leonidas
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Krajnje beznadezan


OK...idemo dalje...

Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 11512
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.11
Peloponeski rat

Uzrok Peloponeskom ratu

Prema Tukididu, uzrok Peloponeskom ratu je taj što su Atenjani postali moćni i zadavali su straha Lakedemonjanima te ih natjerali u rat. Drugi uzrok ratu je neprijateljstvo između Atene i Korinta koje je započelo kad je grad Epidamno bio u nevolji jer su ga napadali barbari. Epidamno pošalje poziv za pomoć na otok Kerkiru koji im ne žele pomoći. Epidamno se obraća Korinćanima koji šalju pomoć uz to da Korinćani budu vlasnici tog grada. Korinćani su istjerali barbare i zavladali gradom kao osnivači. Kerkiranima se to nije svidjelo i zaprijetili su Korinćanima da napuste Epidamno, pa su im Korinćani objavili rat. Kerkiran isu pobijedili Korinćane u pomorskoj bici kod Leukimne, a Epidamno se preda Kerkiranima te Kerkirani zarobe Korinćane u gradu. Sljedećih godina Korinćani su gradili mornaricu i osposobljavali nove vojnike. To vidjevši, Kerkirani pošalju poslanike u Atenu da bi je nagovorili za savez sa njima. Korinćani to čuvši, pošalju njihovog poslanika da bi odgovorili Atenu od saveza sa Kerkirom. Atena se je ipak odlučila na obrambeni savez sa Kerkirom te im je poklonila deset lađa. U sljedećoj borbi Korinćani su primijetili atenske lađe kod Kerkirana i prekinuli su ugovore koje su imali sa Atenom. Tu je nastalo neprijateljstvo Atenjana i Korinćana koje je postalo jače kod odmetnuća Potideje koje su zagovarali Korinćani. Potideja se odmetnula Makedoniji, a to se nije svidjelo Ateni koja je uz pomoć Filipa (brat makedonskog kralja Perdike) osvojila Potideju i zarobila sve Peloponežane i Korinćane u njoj. Nakon toga Korinćani su sazvali saveznike u Lakedemon i optužuju Atenjane da čine zlo Peloponezu. Korinćani i njihovi saveznici žele rat, a Atenjani se brane. Spartanci glasuju i odluče se za rat unatoč tome što ih Lakedemonski kralj Arhidam upozorava da Peloponez sada ne može stupiti u rat jer nema novaca. Periklo (koji je prvi čovjek među Atenjanima u ono vrijeme) također zagovara rat.

Arhidamov rat (431.- 421.)

431.-Na početku rata saveznici Lakedemonjana bili su: svi Peloponežani unutar korintske prevlake osim Argivaca i Ahejaca, a izvan Peloponeza Megarani, Beoćani, Lokrani, Fočani, Ampračani, Leukađani, i Anaktorci. Brodove su davali Korinćani, Megarani, Sikionjani, Pelenjani, Elejani, Ampračani i Leukađani, konjanike Beoćani, Fočani i Lokrani, a pješake ostali gradovi. Peloponeska jaka strana bila je njihova kopnena vojska. Saveznici Atenjana bili su: Hijani, Lezbljani, Platejani, Mesenjani u Naupaktu, većina Akarnanaca, Kerkirani, Zakinćani i druge države, koje su plaćale porez, ovih naroda: Karija na moru, Dorani u susjedstvu Karanima, Jonija, Helespont, narod uz tračku obalu i otoci, koji su između Peloponeza i Krete prema sunčanom izlazu (svi Kikladski otoci) osim Mela i Tere. Od tih su brodove davali Hijani, Lezbljani i Kerkirani, a ostali pješaštvo i novaca. Atenske jače strane su bile: mornarica, to što su Atenjani imali puno novaca i to što su Atenski saveznici okružili Peloponez. Rat je započeo kad su Tebanci napali atensku Plateju i neuspješno je pokušali osvojiti. Rat se nastavlja i lakedemonski kralj Arhidam Zeuksidamov provaljuje u Atiku te uništava sva polja sa kojih su Atenjani povukli seljake. Lakedemonjani se zaustavljaju kod Aharne. Atenjani stalno šalju konjanike, ali ih Lakedemonjani pobjeđuju. Nakon nekog vremena Peloponežani se povlače. Atenjani su potajno poslali sto lađa dok su Peloponežani bili u Atici. Atenjani su pokušali osvojiti Metonu, ali im to nije uspjelo, napadali su i Fiju koju su i osvojili. Atenjani su se iskrcali na Eubeju i zauzeli grad Tronij, te su osvojili Eginu i natjerali sve stanovnike u peloponeski grad Tireju. Atenjani su sklopili saveze sa tračkim kraljem Sitalkom Terovim i sa makedonskim kraljem Perdikom Aleksandrovim. Zauzeli su i neka mjesta koja su pripadala Peloponezu: gradove Solij, Astak, otok Kefaleniju, a napali su Megaridu. Po zimi su Atenjani pokapali poginule u ratu.

430.-Na početku godine, Atenu je zadesila kuga, i mnogi su pomrli od te strašne zarazne bolesti. Kuga je sve poremetila u gradu. Za vrijeme kuge, Peloponežani su pustošili Atiku. Pustošili su dio koji gleda prema Peloponezu, a zatim dio koji gleda prema Eubeji i njihove rudnike srebra. Kad su čuli za bolest, Peloponežani su pobjegli iz Atike. Atenjani su za to vrijeme udarali na Halikađane i zaposjedali Potideju na sve moguće načine, ali su se povukli zbog zaraze. Atenjani su se naljutili na Perikla što ne šalje vojsku na Peloponežane u Atici. Periklo je svojim govorom pokušavao ublažiti gnjev Atenjana koji ga kažnjavaju novčanom kaznom. Tukidid u svom djelu govori da je Periklo bio dobar vojskovođa i da ga Atenjani nisu shvaćali niti slušali. Istog su ljeta Peloponežani udarili na Zakint. Opustošili su čitav otok, ali kad su vidjeli da se grad neće predati, napustili su ga. Peloponeski poslanici su istog ljeta otišli k Sitalku Terejevu u Trakiju. Tamo su susreli neke Atenjane koji su ih poslali u Atenu gdje su ih Atenjani pogubili. Ampračani su zaratili sa Amfiloškim Argom zato jer su ih Argivci potjerali iz grada. Ampračani su opustošili zemlju oko Arga, ali nisu osvojili sam grad, već su se povukli. Atenjani su sa svojom mornaricom stražarili kod Naupakta i tek nakon dosta vremena zauzeli Potideju.

429.- Periklo umire doživjevši dvije godine i šest mjeseci rata. Peloponežani su počeli opsjedati Plateju. Oko nje su sagradili visoke zidove jer je nisu uspijevali osvojiti. Atenjani su zaratili protiv Halkiđana i Botijejana. Halkiđani su uspjeli izdržati napade Atenjana, te su ih otjerali iz svoje zemlje u Potideju. Istog ljeta, Haonci su sa svojim saveznicima zaratili na grad Strat. Budući da su Haonci mislili da će lako osvojiti grad, zaratili su na njega sa pretjeranim optimizmom. Straćani su se bojali i pripremili se za rat i pobijedili u bitci za svoj grad, te su podigli pobjedni znak. Istog su se ljeta dogodile dvije bitke pomorske kod Naupakta u kojima su sudjelovali Atenjani (pod vodstvom Formiona) i Peloponežani. U prvoj bitci Peloponežani nisu bili spremni za pomorsku bitku, te su izgubili. U drugoj su bitci Peloponežani tražili saveznike i uvježbavali se za tu bitku. Oni su krenuli u bitku jako ohrabreni i na početku su pobjeđivali Atenjane. Onda su se opustili i počeli su gubiti. Bitka je završena neodlučeno jer su i Atenjani i Peloponežani podigli pobjedni znak. Peloponežani su željeli osvojiti atensku luku Pirej. Pustošeći Salaminu, vidjeli su da je stigla pomoć na Pirej i nisu ga željeli napadati. Na početku zime, Sitalko je napao Makedoniju. Opustošio je dio Makedonije, pa ju je napustio. Iste zime je Formion zaratio na Akarnaniju. Istjerao je ljude iz Strata i Koronte, i napustio je zemlju.

428.- Te se godine dogodila treća provala Peloponežana u Atiku. Atenjani su ih uspješno sprječavali da napuste svoj tabor i naškode gradskoj okolici. Iste su se godine svi Lezbljani (pod vodstvom grada Mitilene) osim Metimne odmetnuli od Atenjana. Atenska mornarica je brzo došla kod Mitilene i počela ju je opsjedati. U isto su vrijeme Atenjani pod vodstvom Azopija Formionova počeli pustošiti obale Lakonije. Opustošili su zemlju kraj gradova Enijade i Aheloja. Kad se ti gradovi nisu htjeli predati, otpustio je pješaštvo i zaplovio je prema Leukadi, ali tamo su ih uništili tamošnji stanovnici. Za vrijeme Olimpijade, Mitilenjani su sklopili savez sa Peloponežanima. U to vrijeme, Atenjani su ubirali poreze od Mijunta do Sandijskoga brežuljka gdje su ih zaustavili Karani i Anejani. Te su zime, za vrijeme nevremena, 220 Platejana pobjegli preko visokih zidova i umakli Peloponežanima.

427.-Te su godine rata Mitilenjani neuspješno zaratili protiv Metimne. Nakon toga su pod pritiskom predali svoj grad Atenjanima jer su vidjeli da im Peloponežani ne pomažu protiv Atenske opsade. Tada su Atenjani odlučivali što će sa građanima Mitilene. Kleon Kleenetov je mislio da ih sve treba ubiti, dok se Diodot Eukratov protivio tomu. Atenjani su odlučili da će ubiti sve one koji su sudjelovali u odmetnuću Mitilene ( bilo ih je preko tisuću), a ostale će pustiti na miru. Istoga su ljeta Atenjani zauzeli otok Minoju kraj Megare. Tog istog ljeta su Platejani predali grad Lakedemonjanima koji su srušili čitav grad, ubili dvije stotine Platejana, dvadeset i pet Atenjana, a žene su prodali u roblje. Lakedemonjani su platejsku zemlju iznajmili Tebancima na dvadeset godina. Na Kerkiri je nastala buna, jer je dio stanovništva htio savez sa Lakedemonjanima. Buna se smirila i odlučeno je da će se Kerkirani držati saveza sa Atenjanima. Na to su došli Lakedemonjani i počeli su pustošiti zemlju na Kerkiri. Lakedemonjani su se brzo povukli. Na kraju ljeta, Atenjani su poslali svoju vojsku na Siciliju. Oni su na Siciliji zajedno sa leotonskim saveznicima ratovali protiv sirakuških saveznika. Na početku zime, ponovo je izbila kuga u Ateni. Atenjani su na Siciliji pustošili ove otoke: Eolove, Didimu, Strongilu i Hijeru, ali su ih napustili, jer se otoci nisu htjeli predati.

426.- Te su se godine zbivali česti potresi na Atici i zbog toga su Peloponežani odustali od provale u Atiku pod vodstvom kralja Agida Arhidamova. Iste su godine Peloponežani osnovali naseobinu Herakleju. Herakleja nikad nije bila opasnost Ateni, jer je bila pod pritiskom sa svih strana. Istoga su ljeta Atenjani udarili na Leukadu i pustošili zemlju oko Leukade, a pošto se Leukađani nisu htjeli predati, otišli su iz njihove zemlje prema Etoliji na nagovor Mesenjana. U Etoliji, Atenjani pod vodstvom Demostena, zauzmu ove gradove: Potidaniju, Krokilej i Tihij. Iznenada, Etoljani navale na Atenjane i natjeraju ih u bijeg. U tom bijegu poginuli su mnogi Atenjani. U isto vrijeme su Atenjani na Siciliji zaratili na Lokridu i osvojili ju. Istoga ljeta, Etolci su nagovorili Peloponežane da zajedno zauzmu Naupakt. Kad su stigli u Naupaktiju, počeli su pustošiti zemlju. U to vrijeme je Demosten bio u Naupaktu i, vidjevši da se Etolci spremaju osvojiti grad, pošalje poziv za pomoć u Akarnaniju. Kad su Akarnanci stigli u Naupakt, Etolci više nisu htjeli napasti zbog vojske u gradu. Slijedeće su zime Atenjani na Siciliji napali gradić Inesu. Gradić nisu uspjeli osvojiti i povukli su se. Iste zime očiste Atenjani Del. Iste su zime Ampračani uz pomoć Peloponežana zaratili na amfiloški Arg. Demosten je vodio Amfilošane. Amfilošani su uspjeli pobijediti Ampračane koji su pobjegli od Arga. Idući dan su stigli Ampračani upomoć drugim Ampračanima, neznajući da su oni izgubili bitku protiv Arga. Amfilošani ih ubiju na spavanju. Akarnanci su sklopili stogodišnji savez sa Ampračanima koji kaže da ne smije biti rata između njih i da si trebaju međusobno pomagati. Atenjani na Siciliji su zaratili na lokransku tvrđavu koju nisu uspjeli osvojiti. Te se zime dogodila erupcija vulkana Etne.

425.- Mesena na Siciliji se te godine odmetnula od Atene i pridružila se Sirakužanima. U isto su vrijeme Peloponežani četvrti put provalili u Atiku. Atenjani su poslali četrdeset brodova na Siciliju. U isto vrijeme, Demosten zauzme grad Pil na južnom dijelu Peloponeza. Čim su Peloponežani u Atici to čuli, brzo su se vraćali kući. Peloponežani su pokušali zauzeti Pil pomorskom bitkom, ali im to nije uspjelo. Atenjani su ih potjerali na otočić Sfakretiju pokraj Pila. Tamo su se Peloponežani sakrili u šumi. Sparta, zbog događaja koji su se dogodili u Pilu, nudi mir Ateni. Atenjani ga odbijaju. U to vrijeme, na Siciliji su se vodile pomorske bitke. Sirakužani su neuspješno pokušali pobijediti Atenjane kod Regija. U to vrijeme su Sirakužani osvojili Kamarinu, a Mesenjani pustošili zemlju kraj Naksa. Nakšani su se ohrabrili i krenuli su u bitku protiv Mesenjana. Nakšani su otjerali Mesenjane i mnoge ih pobili. Atenjani su još uvijek kod Pila opsjedali Lakedemonce. Atena pošalje Kleona na Pil, misleći da će on poginuti u borbi protiv Lakedemonaca. Kleon, vidjevši da su Atenjani u Pilu u groznom stanju, povede ih u borbu protiv Lakedemonaca na Sfakretiji. Neočekivano, Atenjani su ih s lakoćom pobijedili i zarobili nekolicinu njih. Istoga ljeta, Atenjani su počeli napadati Korintiju. Korinćani su otišli na Soligeju, a Atenjani su ih tamo napali. Korinćani su gubili, pa su pozvali sve Korinćane iz Korinta da im se pridruže. Kad su Atenjani vidjeli mnoštvo da dolazi prema njima, pobojali su se da su to Lakedemonjani i pobjegli su. Atenjani istoga dana otplove na Kormion u Korintiji. Tamo opustoše zemlju i prenoće. Sljedećeg dana se iskrcaju na Metenu i osvoje prevlaku otoka. Kasnije su pustošili Halijadu i Epidauriju. U isto vrijeme, Atenjani su zaratili sa Kerkiranima koji su napadali grad Kerkiru. Kerkirane koji su napadali grad zarobe i ubiju. Atenjani su još i zauzeli korintski grad Anaktorij. Te su zime Hijani razrušili zidine svojega grada.

424.- Atenjani su te godine osvojili otok Kiteru i pustošili njezine krajeve. Nakon toga su osvojili Tireju i spalili unutrašnjosz grada. Istoga ljeta su Sicilijanci međusobno sklopili mir i odustali od rata. Atenjani su na prijevaru osvojili Nizeju, donji dio grada Megare. To vidjevši, Brazida i njegova vojska odluče otići u Megaru obraniti grad. Beoćani su stigli u Megaru i borili su se protiv atenskog konjaništva. Beoćani su izgubili tu bitku. Nakon toga, Brazida je krenuo u boj protiv Atenjana, i, kad je vidio da Atenjani ne dolaze na bojište, proglasi sebe pobjednikom. Brazida je otišao iz Megare, ali je tamo ostavio dio vojske. Istog su ljeta Atenjani pokušali uvesti u Beotiju pučku vladu i zauzeli Delij. Brazida je u isto vrijeme putovao prema Halkidici kroz Tesaliju. Tad su Perdiku proglasili neprijateljem, jer su vidjeli da surađuje s Brazidom. Brazida i Perdika su zaratili protiv linačkih Makedonaca koje je vodio Arabej Bromerov. Brazida je tog ljeta zaratio na zaratio na Akant. Akanćani su se odlučili odmetnuti od Atenjana. Slijedeće zime, Atenjani nisu uspjeli državni udar na Beotiju. Beoćani su ponovo zauzeli Delij. Pagonda Eoladov je htio što prije zaratiti sa Atenjanima koji su se povukli iz Beotije. Beoćani su pristali na rat. Beoćani su zaratili na Atenjane, te su ih pobijedili. Beoćani kasnije osvoje Delij. Iste zime je Brazida zaratio na Amfipol. To čuvši, Tukidid spremi vojsku i krene prema Amfipolu. Kako nije stigao do Amfipola, utvrdi grad Ejon južno od Amfipola. Brazida je osvojio Amfipol. Iste zime, Megarani su osvojili zidine koje su bili zauzeli Atenjani. Brazida tada osvoji Tis, Kleonu, Akrotoj i Olofiks pokraj Atosa. Brazida je zaratio na Toronu te ju osvoji. Brazida je ohrabrio Toronjane i krenuo je na Lekit. Razrušio je taj grad.

423.- U proljeće ove godine, Atenjani i Lakedemonjani su sklopili jednogodišnji mir. Za vrijeme mira odmetnuli su se od Atenjana Skiona i Menda. Tad su Brazida i Perdika ponovo zaratili na Linčane. Perdika, prije nego što su Linčani napali, pobjegne. Brazida je bio prisiljen bježati pred vojskom iz grada Linka. Od tada su Brazida i Perdika neprijatelji. Atenjani su ponovo osvojili Mendu i Skion. Tad su Tebanci srušili zidine Tespijcima, jer su mislili da oni surađuju sa Atenjanima. Tog su se ljeta Mantinejani i Tegejani sukobili u Orestidi. Tegejani su jedva pobijedili. Na koncu zime, Brazida je pokušao osvojiti Potideju, ali nije uspio.

422.- Iduće godine, kad je primirje isteklo, Kleon je krenuo brodovima protiv Torone. Pošto je osvojio Toronu, Kleon je krenuo protiv Amfipola, u kojemu se nalazio Brazida. U isto vrijeme, Feak, atenski poslanik, otplovi do Sicilije. Tamo uzalud pokušava nagovoriti Sicilijane protiv Sirakužana. Kako je Kleon putovao do Amfipola, usput je napao andarsku naseobinu Stagir i osvojio tašku naseobinu Galepso. Čim je Brazida vidio da je Kleon blizu Amfipola, ohrabrio je svoju vojsku i krenuo je u boj. U toj bitci, Brazidina vojska pobjedi Kleonovu vojsku. Kleon pogina na bojištu, dok Brazida pogine malo nakon završetka bitke. Poslije te bitke, Atenjani i Lakedemonjani sklope mir. Neki Lakedemonski saveznici nisu prihvaćali mir, te su sklopili savez sa Argom. Nakon toga, Atena i Sparta sklope obrambeni savez.

Rat za vrijeme mira (421.-415.)

Ovaj mir se još zvao i Nikijinim mirom, jer se mislilo da je atenski vojskovođa Nikija Nikeratov najzaslužniji za njega.

421.- Te su godine Korinćani, Mantinejani i Elejani sklopili savez s Argom. U isto su vrijeme Atenjani zauzeli Skion. Fočani i Lokrani počnu ratovati. Istog su ljeta Lakedemonjani pod vodstvom kralja Plistoanakta Pauzanijina počeli ratovati protiv Paražana u Arkadiji. pustošili su njihovu zemlju i učinili ih nezavisnima. Istoga ljeta zauzmu Dijani na obali Atosa Tis, koji je bio atenski saveznik. Atenjani su mislili da se Lakedemonci ne drže ugovora, te su se naljutili na njih. Atenjani su rekli da će Lakedemonci dobiti svoje zarobljenike na Pilu, ako im oni predaju Panakt. Lakedemonjani su pokušali nagovoriti Beoćane da im daju Panakt i sa Beoćanima sklope savez. Beoćani su im dali zapaljeni i razrušeni grad. Te zime su Olinćani zaratili na Mekibernu, u kojoj su Atenjani imali posadu, i zauzmu je.

420.- Te su godine Lakedemonjani sklopili pedesetogodišnji ugovor s Argom. Atenjani su također sklopili ugovor s Argom.

419.- Odmah na početku godine, Beoćani su zauzeli Herakleju. Atenjani su krenuli kroz Peloponez. Istoga ljeta bukne rat između Epidaurana i Argivaca. Lakedemonjani su u isto vrijeme zaratili na Leuktru. Atenjani su htjeli suzbiti rat između Argivaca i Epidaurana. Argivci su napustili Epidauriju poharavši trećinu njihove zemlje.

418.- Lakedemonjani su te godine zaratili protiv Arga. U prvoj su ih bitci Lakedemonjani pustili da pobjegnu. Pošto su Argivci htjeli rat, ponovo su zaratili sa Lakedemoncima kod Mantineje. Lakedemonjani su ih pojedili i Argivci su bili prisiljeni sklopiti mir sa Spartom. Epidaurani su za vrijeme te bitke pustošili Argivsku zemlju. Zbog toga su ih Argivci počeli opkoljavati zidom. Mantinjejani su sklopili savez sa Lakedemonjanima.

417.- Te su se godine Argivci zaželjeli saveza sa Atenom. Kad su Lakedemonjani to saznali, zaratili su na Arg i srušili su mu zidove. 416.- Atenjani su te godine željeli osvojiti otok Mel. Pošto se Mel nije predao, Atenjani su zaratili na njega. Otok Mel se na kraju pod opsadom predao.


Sicilska ekspedicija (415.-413.)

415.- Atenjani su zime prije ove godine zaratili protiv Makedonaca. Peloponežani su zaratili na Arg. Atenjani su te godine otišli izvidjeti stanje na Siciliji. Egestanci su molili Atenjane da im pomognu u ratu protiv Selinunćana i Sirakužana. Nikija Nikeratov je govorio da ne trebaju ratovati na Siciliji, a Alkibijad se tome protivio i govorio je da što prije treba krenuti na Siciliju. Atenjani poslušaju Alkibijada te krenu u rat protiv Sirakuze. Atenjani su krenuli prema Kerkiri sa najvećim brodovljem do tada viđenim. Sa Kerkire su krenuli prema Regiju. Atenski vojskovođe proziv Sirakuze su bili: Alkibijad, Lahet i Nikija. Atenjani su tad optužili Alkibijada za oskvrnuće Hermovih poprsja. U to vrijeme, na Sirakuzi je Hemokrat govorio da dolazi atensko brodovlje sa namjerom da osvoji Sirakuzu i Siciliju. Atenagora ga je ismijavao i govorio je puku da to, što Hemokrat govori, nije istina. Tad su Atenjani raspravljali o ratnoj osnovi protiv Sirakuze. Prihvatili su Alkibijadov savjet da idu sklopiti saveze sa drugim gradovima i da tad zarate na Sirakuzu. Atenjani su malo kasnije osvojili Katanu. Tad su Atenjani pozvali Alkibijda pred sud, ali on se spasi pobjegavši u Peloponez. Atenjani su još zauzeli Hikaru i neuspješno navalili na Hiblu. Te su zime Atenjani navalili na Sirakuzu pod vodstvom Nikije. Sirakužani su tu borbu izgubili, no Atenjani nisu ništa osvojili. Hemokrat je bodrio klonule Sirakužane poslije bitke i odlučio je poslati poslanike u Korint i Spartu tražeći pomoć od njih. Te su zime Atenjani prezimili u Naksu, pa su se Sirakužani odlučili utvrditi. Kad su čuli da Atenjani prezimljuju u Naksu, Sirakužani su poslalivojsku na Katanu i zapalili ondašnji atenski tabor. Tad su Atenjani i Sirakužani nastojali pridobiti Kamarinu za sebe. Kamarina odluči da će ostati neutralna. Atenjani su tad željeli da se Sikulci odmetnu od Sirakužana. Na kopnu se manjina odmetnula, a na moru većina njih se odmetnula od Sirakužana. Lakedemonjani i Korinćani, pod nagovorom Alkibijada, odluče pomoći Sirakužanima. Alkibijad im je još i govorio da trebaju utvrditi Dekeleju u Atici.

414.- Atenjani su te godine ponovo navalili na Sirakuzu. Oko Sirakuze i Sirakuške luke su gradili zid i tako ih opkoljavali. Atenjani su tad osvojili Epipole kraj Sirakuze. Tog su ljeta Lakedemonjani zaratili protiv Arga. Sirakužani su pomalo klonuli duhom, no uspjeli su se obraniti počevši osvajati zidove koje su Atenjani gradili. Lamah je tad umro i Nikija je ostao jedini zapovjednik atenske vojske. Tad je Lakedemonjanin Gilip stigao u Tarant po teškom nevremenu. Istog su ljeta Lakedemonjani provalili u Arg, no Atenjani Argivcima u pomoć šalju trideset lađa čime su otvoreno prekršili ugovor sa Lakedemonjanima. Kad je Gilip stigao na Siciliju, krenuo je prema Sirakuzi sa svojom vojskom. Tamo se je borio sa Atenjanima. Prvu je borbu Gilip izgubio, a drugu je pobijedio. Vidjevši da ga Sirakužani pobjeđuju, Nikija pošalje pismo u kojem je pisalo da se on nalazi u nepovoljnom položaju i da mu treba još vojske u Atenu. Atenjani su zaključili da trebaju poslati pomoć Nikiji u Sirakuzu. U to vrijeme su Atenjani poslali lađe da plove oko Naupakta i Peloponeza.

413.- Odmah na početku proljeća su Lakedemonjani provalili u Atiku i zauzeli i utvrdili utvrdu Dekeleju što je jako teško pogodilo Atenjane. Atenjani su, međutim, slali Demostena sa lađama na Lakoniju pa na Siciliju. U to su se vrijeme kod Sirakuze dogodile dvije bitke. U prvoj, kopnenoj bitci su Sirakužani pobijedili Atenjane i osvojili su utvrdu Plemirij. U drugoj, morskoj bitci su Sirakužani izgubili zbog nereda među njihovim lađama. Atenjani su tada poslali plaćenike iz Trakije da razore beotski grad Mikales. Plaćenici su u Mikalesu ubijali sve živo, dok nisu stigli Tebanci u grad i otjerali plaćenike. Sirakužani su u to vrijeme sakupljali saveznike po Siciliji. Tad je Sirakužanima saveznik bila skoro čitava Sicilija. U to su vrijeme Sikulci pobili dio Sirakuške pomoćne čete. U to su se vrijeme Korinćani spremali za pomorsku bitku protiv Atenjana kod Naupakta. Bitka je započela i završila je neodlučeno. Tada su Sirakužani pobijedili Atenjane u pomorskoj bitci u sirakuškoj luci. Tada su na Siciliju stigli Demosten i pomoćne čete Atenjanima. Demosten je odlučio iznenada navaliti na Sirakuzu. Kad je Demosten navalio na Sirakuzu, svi su Sirakužani ostali iznenađeni no ipak se nisu predali i pobijedili su Demostena i njegovu vojsku. Demosten je tada predlagao da se Atenjani povuku iz Sirakuze dok ne sakupe jaču vojsku. Nikija se tome protivi. Atenjani su odlučili da trebaju ostati kod Sirakuze. Tada su Sirakužani ponovo pobijedili Atenjane u pomorskoj bitci i odvojili su neke oklopnike kod utvrde. Tada su Atenjani klonuli duhom i stalno su mislili da će izgubiti. Atenjani i Sirakužani su se stalno spremali za pomorsku bitku. Pomorska bitka u sirakuškoj luci je započela i stalno je bila izjednačena. Ipak su Sirakužani pobijedili Atenjane i natjerali su ih u bijeg. Atenjani su se slijedećega dana počeli uzmicati iz Sirakuze. Dok su Atenjani uzmicali po Siciliji, Sirakužani su ih slijedili u stopu i gađali su ih kopljima i strelicama. Sirakužani su prisilili Demostena i Nikiju na predaju. Nakon što su se Demosten, Nikija i njihova vojska predali, Sirakužani pogube Demostena i Nikiju te njihovu vojsku prodaju u roblje

Dekelejski rat (413.-404.) 413.- Tada je zavladala žalost u Ateni zbog izgubljenog rata na Siciliji. U međuvremenu je uzbuđenje u Heladi raslo. Dok su se Atenjani i Peloponežani pripremali za rat, Eubejani, Lezbljani, Hijani i Ertirani su se spremali na odmetnuće od Atenjana. Perzijski vojskovođa Tisaferno koji je nastojao pridobiti Peloponežane obećavši im prijateljstvo sa perzijskim kraljem. Lakedemonjani su te zime poslali vojsku na Hij na nagovor Tisaferna.

412.- Atenjani su tad naslutili da će se Hij odmetnuti. Otok Hij se odmetnuo i Atenjani su bili u strahu da im se ne bi odmetnuli drugi važni gradovi i otoci. Odmetnuli su se još Ertirani i Klazomenjani. Lakedemonjani su još odmetnuli Kos i Milet te su sklopili prvi ugovor sa Perzijancima. Atenjani su u to vrijeme zarobili neke hijske brodove iz pomorske bitke, dok su Peloponežani pobijedili atensku mornaricu kraj Pireja. U to se vrijeme dogodi pučki ustanak na Samu protiv plemića koji je bio u prilog Atenjanima. Hijani uzaludno prisiljavaju Lezbljane da se odmetnu od Atenjana. Atenjani su tad počeli navaljivati na Hij i Milet. Peloponežani su pobijedili atensku vojsku kod Mileta i tamo su na nagovor Alkibijada pustili dio svoje vojske da čuva grad. Na Hiju su Atenjani pustošili hijsku zemlju i počeli su graditi zid oko grada Hija. Tog je ljeta Tisaferno osvojio gradić Jaz. Te su zime Peloponežani sklopili drugi ugovor sa Perzijancima. Tada su Hijani molili Peloponežane da im pošalju pomoć jer ih su ih Atenjani posjedali. Lakedemonjani su tad imali male sukobe sa Tisafernom. Te zime se je otok Rod odmetnuo od Atenjana, a Atenjani su odmah spremali vojsku koju će slati na taj otok. U to se vrijeme Alkibijad odlučio vratiti u Atenu. Manjina se tome protivila, no ipak su ga primili. Tad su Peloponežani odlučili sklopiti treći savez sa perzijskim kraljem. Na Samu zavlada vlada nekolicine. U to su vrijeme Atenjani spremali vladu nekolicine u Ateni, a Tisaferno je odbijao suradnju s Atenjanima. Beoćani su tada osvojili Orop.

411. pr.Kr.- Odmah na početku proljeća, Peloponežani su osvojili gradove Abid i Lampsak. Atena je osvojila grad Sest. Hijani su toga ljeta zaratili protiv Atenjana na moru. Hijani su tu pomorsku bitku pobijedili. Atenjani su u međuvremenu uvodili vladu nekolicine na otoke koje su osvojili. U Ateni uvode vladu nekolicine i osnivaju vijeće od četiri stotine. Atenjani su uzaludno pokušavali sklopiti mir sa Agidom. Na otoku Samu atenska vojska nije bila zadovoljna vladom nekolicine i proglase pučku vladu. U isto su se vrijeme Milećani bunili protiv Astioha i Tisaferna zahtijevajući njihov odlazak. U isto je vrijeme Alkibijad bio izabran za vojskovođu na Samu. Alkibijad je uspješno vodio pregovore sa Tisafernom. U isto vrijeme, Lakedemonjani su u Milet poslali Mindara i smijenili su Astioha. Tada je atenska vojska na Samu željela udariti na Atenu, ali ju je Alkibijad spriječio. Tisaferno je rekao da će Peloponežanima dovesti feničku mornaricu, ali to nije izvršio po nagovoru Alkibijadovu. U Ateni je nastao nered zbog vlade vijeća od četiri stotine. U međuvremenu su Peloponežani zauzeli Eubeju. Tad su Atenjani klonuli duhom i vratili su pučku vlast. Tada je Mindar krenuo sa mornaricom prema Helespontu. Atenjani su ga slijedili i pobijedili su ga u bitci kod Kinoseme. Atenjani ponovo osvoje Kizik. Alkibijad se u isto vrijeme vratio na Sam, nakon što su ga Atenjani primili kao njihovog vojskovođu. Peloponežani su počeli sumnjati na Tisaferna.

410. pr.Kr.-Alkibijad ide Tisafernu, da od njega dobije novaca za dalje vođenje rata. Taj ga zarobi, ali mu on pobjegne. Atenjani pod Alkibijadovim vodstvom izvojšte pobjedu na kopnu i na moru kod Kizika. Tu pogiba i Mindar, zapovjednik spartanskog brodovlja. Agid u Dekeleji.

409. pr.Kr.-Kod Bizantija spartansko brodovlje uzalud kuša spriječiti Atenjanima dovoz žita. Alkibijad sklapa ugovor s Farnabazom i osvaja Bizantij.

408. pr.Kr.-Perzijski kraljević Kir pregovara u Maloj Aziji sa Spartancima. Alkibijad se u trijumfu vraća u Atenu i postaje vrhovni zapovjednik mornarice i kopnene vojske. Oružanom silom zaštićuje svečani ophod od Atene do Eluzine, da ga ne napadne spartanska vojska iz Dekeleje. Ponovo odlazi u Malu Aziju. Lisandar postaje zapovjednik spartanskog brodovlja.

407. pr.Kr.-U Alkibijadovoj odsutnosti njegov podzapovjednik Antioh, unatoč izričitoj zabrani, upušta se kod Notija u efeškom zaljevu u pomorsku bitku s Lisandrom i bude poražen. Nato Atenjani oduzimaju Alkibijadu zapovjedništvo.

406. pr.Kr.-Velika pobjeda Atenske mornarice kod Arginuskih otoka jugoistočno od Lezba. Uništeno gotovo 80 peloponeskih brodova. Zbog velike oluje atenski vojskovođe ne mogu sakupiti brodolomce i poginule. Zato ih u Ateni, iako su pobijedili, optuže i šestoricu njih, koji su se vratili, smaknu.

405. pr.Kr-Atenjani spremni na odlučnu pomorsku bitku kod Egospotama na tračkom Herzonezu. Ne obaziru se na Alkibijadov savjet pa podignu tabor na mjestu pogodnijem za opskrbu vojske. U toj bitci Lisandar ametice porazi atensku mornaricu. Spasi se jedino vojskovođa Konon sa osam brodova.

404. pr.Kr.-Lisandar redom podvrgava spartanskoj vlasti otoke i obalna mjesta u rukama Atenjana i uvodi oligarhijske vlade. Atena se puni bjeguncima. Agid je opsjeda s kopna, a Lisandar s mora. Izbija i glad. Atena kapitulira. Mora priznati spartansku hegemoniju, odreći se svih posjeda izvan Atike i predati čitavu mornaricu osim dvanaest brodova. Strahovlada tridesetorice tirana u Ateni pod okriljem Sparte. Tada je Atena prestala biti političko središte Grčke, ali je ipak ostala kulturno središte.

Izvor: Wikipedia
IP sačuvana
social share
Smile
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 06:15:13
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.096 sec za 17 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.