Vladimir Iljič Uljanov - Lenjin

Rođen: 22. travnja 1870. u Simbirsku
Umro: 21. siječnja 1924. u Moskvi

21. siječnja 1924. godine umro je Lenjin, revolucionar koji je nasilnim rušenjem stoljećima uspostavljanog carstva ruskih dinastija stvorio komunističko-boljševički režim.
Tko je, u biti, bio Lenjin? To je bio revolucionarni pseudonim Vladimira Iljiča Uljanova, koji je rođen u nastavničkoj obitelji 22. travnja 1870. u Simbirsku. Završio je studij prava u Petrogradu i veoma je rano postao marksist. Pokazao se vještim organizatorom u političkom djelovanju, prošao je progonstva i uhićenja, objavio je niz članaka i rasprava, a u svemu ga je podupirala životna suputnica Nadježda Krupskaja koja se također uključila u pripremu boljševičke revolucije. Ono što nisu uspjeli 1905., ostvarilo se 1917., 7. studenoga ili po starome ruskom kalendaru 25. oktobra. Oktobarska revolucija bila je izvedena, ali je morala biti obranjena u strašnome građanskom ratu u koji su se umiješale i zapadne sile. Poginulo je pet milijuna ljudi, a dva milijuna pobjeglo ih je u inozemstvo. Tek je tada Lenjin na ruševinama propalog carstva mogao utemeljiti vlast komunista, učvršćujući je često i silom.
Kad prevareno seljaštvo, i dalje gladno kruha zbog okrutno provedene kolektivizacije, nije prihvaćalo obmane socijalističke doktrine, protivnika je suvereno i oštroumno svladavao i vodio unutarnjim borbama oslabljenu novu sovjetsku državu sve dok ga bolest nije prikovala uz krevet.
U svome pismu-oporuci, neposredno prije smrti, ozbiljno je upozoravao osobito na Staljinove loše osobine, ali je bilo prekasno. Trockog je doduše više cijenio, ali je agresivniji i lukaviji Staljin već pripremio sve za preuzimanje vlasti.
Dok će Staljinu sud povijesti vjerojatno odrediti mjesto koje neće biti predaleko od Hitlerova, Lenjinu mnogi ne odriču intelektualnu nadmoć ni aureolu važnoga revolucionara dvadesetog stoljeća. Izvan toga ostaje za raspravu i analizu njegovo u biti utopističko učenje - lenjinizam koji je sadržavao mnoge proturječnosti. Dvije su bitne. S jedne je strane revolucionarna teorija u kojoj su zahtjevi za socijalnom jednakosti i demokratskom s uodlučivanju, odnosno poboljšanju svijeta, a na drugoj je strani učenje o osvajanju i obrani političke moći, kojemu je svojstvena uska pripadnost partiji i vjerovanje u snagu elite.
Te suprotstavljene težnje pružale su dvije razvojne mogućnosti - revolucionarnu i birokratsku, odnosno rascjep njegova učenja. U odlučujućim trenucima revolucionar Lenjin nadmašio je birokratskog vođu, a njegovi nasljednici to nisu ni mogli niti htjeli.
Umro je 21. siječnja 1924. u 18 sati. Liječnici su rekli da je uzrok njegove bolesti bila jako izražena skleroza moždanih krvnih žila zbog pretjerane duhovne aktivnosti. Neposredni uzrok smrti bio je izljev krvi u mozak no o prirodi njegove bolesti ima i drukčijih mišljenja. Tjedan dana poslije, ledenog siječanjskoga dana, Lenjinovo je tijelo, uz grmljavinu topova i zvuk sirena, preneseno u posebno podignut mauzolej.