Film me je očarao, očarala me je ideja da neko uzme u film istoriju, tačnije praistoriju, kada ljudi nisu bili toliko iskvareni bogastvom. Živjeli jednosatvno i pojava prve civilizacije, ljudi su živjeli u skladu sa prirodom i slušali šta ima priroda govori. Sve se to može vidjeti u ovom fantastičnom filmu. A ja sam uživao od početka do kraja. Jasno se mogu prepoznati naši bijeli preci koji su svi više manje živjeli istim životom, a crnci su u tom periodu bili na većoj ljestvici razvoja. Ali isto tako se u filmu mogu vidjeti i počeci robovlasničkog društva, faraon koji je umislio da je božanstvo i koji je za života sebi gradio grobnicu za život vječni i pri tome nije ga bilo briga kako do radne snage. Film je i pokazao kako oni koji imaju tehniku , pa bila ona i male barke za vožnju Nilom mogu da izazovu strah kod prostih i skromnih ljudi.
Ali ljudski duh je nesalomiv, to je doakzao i pokazao mladi ratnik Delej, koji je krenuo na kraj svijeta da vrati svoj narod nazad. Pokazao je da bogova nema na zemlji, da niko nema pravo nikoga da izrabljuje i da se može živjeti sa prirodom. Prijateljstvo sa sabljastim tigrom, a osjećaj vidjeti mamute pa makar i na TV je za mene bio nevjerovatan. I kada urlikom na kraju vođu mamuta budi iz zarobljeništva, koji u stampedu počnu sve rušiti. Film je u najmanju ruku avantura, sa poukom da je sudbina svima zapisana.