Psihoanaliza i religija
Erich Fromm

Nikad do sada čovjek nije bio tako blizu ispunjenju svojih najskrovitijih nada kao u naše doba. Znanstvena otkrića i tehnička dostignuća omogućuju nam
da zamislimo dan kad će stol biti prostrt za sve koji žele jesti, dan kad će ljudski rod živjeti kao jedinstvena zajednica, a ne više kao odvojene jedinke. Bile
su potrebne tisuće godina da se razviju čovjekovi intelektualni kapaciteti, njegova sve veća sposobnost da organizira društvo, i da smišljeno usmjeri svoju
energiju. Čovjek je stvorio novi svijet sa svojim posebnim zakonima i sudbinom. Gledajući u svoje djelo on zaista može reći da je ono dobro.
Ali što može reći gledajući sebe? Je li se približio ostvarenju onog drugog sna čovječanstva, sna o savršenstvu čovjeka? Čovjeka, koji voli bližnjega svoga,
djeluje pravedno, govori istinu i ostvaruje ono sto potencijalno jest, sliku Boga?
Odgovor je tako bolno jasan da već samo postavljanje tog pitanja izaziva nelagodnost. Iako smo stvorili predivne stvari, nismo uspjeli sebe preobraziti
u bića koja bi izgledala dostojna tog ogromnog napora. Mi ne živimo u bratskoj slozi, sreći i zadovoljstvu, nego u duhovnom kaosu i pometnji, opasno
blizu stanja ludila - ne histeričnog ludila kakvo se javljalo u srednjem vijeku, već ludila sličnog shizofreniji u kojoj je izgubljen kontakt s unutrašnjom realnošću, a misao je odvojena od svoje emocionalne podloge.
Razmotrimo samo neke vijesti koje svakodnevno možemo pročitati. Kad u New Yorku ponestane vode, crkve preporučuju građanima da se mole za
kišu, dok istovremeno stručnjaci pokušavaju proizvesti kišu kemijskim sredstvima. Već godinama čitamo izvještaje o letećim tanjurima; jedni tvrde da oni
ne postoje, drugi kažu da postoje i da je to novi dio vojne opreme naše* ili neke strane sile, dok treći sasvim ozbiljno tvrde da su to letjelice koje su nam
uputili stanovnici neke druge planete. Govore nam da Amerika nikad nije imala tako sjajnu budućnost
kao sada, sredinom 20. stoljeća, a na istoj stranici se raspravlja o vjerojatnosti izbijanja rata, te se znanstvenici prepiru hoće li ili neće atomsko oružje dovesti do uništenja zemaljske kugle. Ljudi idu u crkvu i slušaju propovijedi u kojima se govori o načelima ljubavi i milosrđa, a ti isti ljudi bi sebe smatrali budalama ili nečim još gorim ako bi se ustručavali prodati neku nepotrebnu robu koja očevidno nadilazi mogućnosti kupca. Djeca na vjeronauku
uče da poštenje, čestitost i briga za dušu trebaju biti glavna životna načela, dok nas naprotiv »život « uči da slijedeći ta načela postajemo u najboljem
slučaju nerealistični sanjari. Imamo izvanredno velike mogućnosti za komunikaciju putem tiska, radija i televizije, a svakodnevno nas kljukaju besmislicama
koje bi bile uvredljive za dječju inteligenciju da djeca nisu njima zadojena već od najranije dobi. Sa svih strana se proklamira da nas naš način života čini
sretnima. Ali koliko je ljudi danas sretno?

Citat iz knjige " Psihoanaliza i religija ", autor Erich Fromm

Od Gilgameša do danas u glavi ljudi ništa novo se nije desilo. Menjala se maerijalna kultura ali instikti i arhetipovi su ostali isti. Da je obrazovanje i materijalna kultura preduslov intelektualne evolucije to bi se već sigurno pokazalo. Ali ne, mi imamo apsurd koji je baš u ovoj zemlji bolno očigledan. Imali smo najbolje obrazovanje u Evropi, imali smo ogroman napor uložen u izgradnju tolerantnog društva i rešavanje pitanja socijalne pravde. I šta se desilo? Pobedili su životinjski instikti čopora, instikti Enkidua.

Da , zaista je mnogo toga nametnutog. Sve se svodi na uklapanje u ono sto se zove moderni nacin misljenja, moderni nacini odevanja, bontoni... sve te stvari guse ali jako je tesko odupreti im se u danasnjem svetu, kada je covek sve vise izmanipulisana masa a sve manje licnost, posebna , neponovljiva i jedinstvena, stvorena po Bozijem nalicju i podobiju. Drustvo je postalo mnogo surovije nego sto je ikada bilo a svima puna usta humanosti i lepog ponasanja, bontona.  Svako protivljenje utapanju u masu izaziva podsmehe te iste mase, koja se kotrlja i uvlaci u sebe i svoje sivilo. I naravno, nije ni cudo sto se covek pita> Koliko je ljudi danas zaista sretno? Ne mozemo biti sretni, ako nam  se zivot svede na uklapanje u tudje standarde, norme ukuse. Mozemo biti sretni kada smo svoji, kada nase unutarnje bice prepoznaje naseg spoljnog coveka. Kada je unutrasnji covek na istoj talasnoj duzini sa spoljasnim onda se tek mozemo uopste i upustiti u potragu za srecom i necim uzvisenijim. Nasuprot tome mi smo nesrecni jer zivimo u ratu, u ratu sa sobom i robovanju sistemu i njegovim nametnutim vredenostima.

@ lightsoft, bravo za temu

  Devojke. 

kao sto from u sustini i govori u ovoj knjizi, cini se da drustvo uopste jeste na visem nivou svesti o Bogu, i da je predtava o njemu (uveliko kroz hriscanstvo) zaista presla iz krajnjeg totemizma i idolopoklonstva do predstave o Bogu kao unutrasnjem principu. ipak, moram reci da u jednoj stvari nisam sigurna da se slazem sa ovim genijalnim autorom. svaki covek do ovog principa moze da dodje samostalno, kroz Ma KoJu ReLiGiJu, pa cak i to idolopoklonstvo...a stoji i cinjenica da se i najbolja religija sveta u pogresnim rukama/mozgu moze svesti na cisti, isprazni, rigidni ritualizam...
nazalost u danasnjem drustvu (mada verujem nista manje ili vise nego u ma kom drugom vremenu) ljudi koji se time uopste bave veoma su retki...kao sto stoji u nekim drugim fromovim delima ono sto je u danasnjem vremenu zamenilo idolopoklonstvo je abnormalna zelja za konzumiranje, prozdiranjem, bas kao da danasnji moderni svet pociva na oralnoj fiksaciji....
no na kraju, na nama je da se potrudimo da budemo dovoljno otvorenog uma i cvrste volje da bi postali jedan od onih retkih izuzetaka...