Najsnažnija sila zapadnoga svijeta u posljednjih dvije tisuće godina nedvojbeno je bila Rimokatolička crkva, a povijest je često predstavljala ono što je Crkva željela da ona bude.
    Crkva je oduvijek proizvodila "istine" zapadne kulture, ali suočeni sa sve većim brojem uvjerljivih dokaza, moramo priznati da papinstvo nije toliko nepogrešivo koliko je to nekada isticalo. Na primjer, Galileo je bio osuđen na doživotni zatvor, a njegova su djela bila spaljena nakon što je ustvrdio da se Zemlja okreće u svemiru, a papinsko povjerenstvo tek je 1992. priznalo pogrešku Vatikana, koji ga je osudio. U 19. st. Crkva je okrutno napala Darwinovu teoriju evolucije, a Vatikan je 1996. ponovno morao priznati svoju pogrešku.
    U prošlosti je Crkva pružala odgovore na životna pitanja kada nitko drugi nije mogao predložiti bolja rješenja, ali s napretkom znanosti nestajala je i potreba za mitovima. Međutim, iako polako i oprezno razmatra ulogu čovjeka u stvaranju, Vatikan teško pristaje preispitati događaje opisane u Novome zavjetu, unatoč velikim količinama novih povijesnih dokaza.
    Dobar primjer o tome koliko je Crkva moćna u stvaranju povijesti jest susret pape Ivana Pavla II. s canterburyjskim nadbiskupom, poglavarom Crkve u Engleskoj, u studenome 1996. Prilikom toga sastanka dvojice crkvenih vođa papa je podsjetio Engleza na svoju apsolutnu prevlast potvrđujući svoj povijesni položaj izravnoga nasljednika sv. Petra kojemu je, kako se tvrdi, Isus povjerio svoju crkvu.* Ta vlast koju prisvaja Rimokatolička crkva, a koja se temelji na izravnome nasljeđu koje potječe od samoga Isusa Krista, poznatome kao "apostolsko nasljeđe", proizlazi iz rimokatoličke verzije povijesti, koju suvremeni znanstvenici sve više odbacuju kao netočnu zbog novoistraženih podataka koji se tiču Jeruzalemske crkve. Novi dokazi uvjerljivo upućuju na zaključak da je Isus bio vođa židovske sljedbe, te da ga nije naslijedio Petar nego njegov mlađi brat Jakov, prvi jeruzalemski biskup.
    Rimokatolička crkva je ulogu Isusova brata Jakova oduvijek smatrala prijetnjom, a Crkva je od svojih početaka nadzirala povijest tako što je uklanjala sve podatke o toj iznimno važnoj povijesnoj osobi. Papa Ivan Pavao II. izjavio je 1996. da je Isus bio jedini Marijin sin te da Jakov zato nikako nije bio njegov brat. Papa je, tako, unatoč biblijskim dokazima i znanstvenim stajalištima izjavio veoma neobičnu i potpuno neopravdanu tvrdnju.
    Dokazi kojima danas raspolažemo potvrđuju da Petar, iako je od 42. do 67. god. po Kr. možda doista bio voda kršćanskoga pokreta u Rimu, sigurno nije bio vođa Crkve. Vrhovni vođa čitave Crkve u to je doba bio Isusov brat Jakov, jeruzalemski biskup. Ne postoji niti jedan ozbiljan biblijski znanstvenik koji bi posumnjao u tu činjenicu, a S.G.F. Brandon jasno je ustvrdio sljedeće:

"...činjenica o prvenstvu Jeruzalemske crkve i njezinu bitno i židovskome obilježju potpuno je točna, kao što je nedvojbena i činjenica da je njezin vođa bio Jakov, Gospodinov brat."


Citat iz knjige " Drugi Mesija " autori Christopher Knight i Robert Lomas