Religija kao posao. Prodavanje "vjere" organiziranoj religiji vrlo je unosno.
Voditelji velkih evangelističkih crkava su zilioneri. Nitko pojma nema koliko novca i zlata posjeduje Vatikan. U Bruneima i Arapskim zemljama krovovi džamija su optočeni zlatom dok lokalni puk zna i da gladuje ponegdje u susjedstvu. Rabini su također prilično "opareni to jest odolareni". Iglesia ni Cristo uzima i po 20% dohotka od svojih vjernika, redovno i non stop. Itd... itd... itd...

Toliko je mnogo primjera gdje organizirana religija pokazuje popriličnu opsjednutost "zemaljskim bogatstvima". Zar uz posredovanje u poslovima duha, vjere, ljubavi, mira et cetera uopće ima potrebe brinuti se za ovozemaljskogrešničkim papazjanijama poput bankovnih računa, vrijednosnica, plemenitih metala...?

I kada me milijuner-svećenik ponovo pokuša "educirati" o tome kako je pohlepa jedan od sedam smrtnih grijeha, ili kad poznati bradonja, koji je u ime svetog dolara preuzeo u Afganistanu posao kojim se donedavna dičila Kolumbijska Mafija, počne trabunjati o svetom ratovanju... kako da uopće uzmem organiziranu religiju za ozbiljno?

Još nekako mogu shvatiti gotiku npr i potrebu za vizualnim trikom koji bi smrtniku ulio strah u kosti od nepoznatog i istovremeno pokazivao put k bogu... ali ovo čisto materijalno bezsvješće mi nikako ne ide, pa ne ide. Ne svarujem...

trebalo bi dodati da i sveti informacija
znanja plus informacija jednako sa vladanjem
trebalo bi dodati da i sveti komunikacija
ako imas mogucnost da komuniciras zdravo(verbalno, sexualno, internetski  ) onda imas mogucnost da prirodno molis ka Boga

OK, dodajem svetu informaciju i svetu komunikaciju...