E sad, razumijem da naslov može biti malo zbunjujući ali objasnit ću.

Vjera - čovjekov osjećaj spram Boga, Prirode, Svevišnjeg (kako god to zvao). Imenica, glagol joj je Vjerovati.
Religija - (neki to zovu Vjera, u smislu Religije) - Organizacija. Religije: Kršćanstvo, Judaizam, Budizam, Islam itd...

Vjera je osjećaj koji je zajednički sljedbenicima svih Religija. Religije podvojavaju taj osjećaj po samonametnutim organizacionim podjelama.

Monoteističke Religije uče da je Bog jedan, a razlog sukoba nije u tome postoji li Bog nego kako se njemu obraćamo. Razlike su u (po meni trivijalnim) običajima, praznicima itd.

Vjera, osjećaj spram Boga, je zajednička. Pri turbulencijama u avionu i kršćanin i musliman i židov i drugi svoj strah obraćaju Bogu (ovo je samo jedan banalan primjer straha, to ne moraju biti turbulencije, može biti sve drugo - ratovi, poplave, potresi, glad... svi drugi strahovi... samo što sam nedavno bio u takvim turbulencijama da su se i ateisti bogu molili u avionu  ).

Ono što me fasciniria je kako ljudi NE VIDE da je vjera zapravo nešto što djelimo, nešto što nam je zajedničko. Zar je strah potreban da bi u tim nekim beznadežnim trenucima osjetili ti istu VJERU koju su organizirane religije podijelile time podjelivši čovječanstvo?

Eto uvoda u topik. Što mislite o tome?

 

Ja imam neku veru ali nemam veru u religiju. Sve bi ja to ocistio jer religija je postala talog prljavstine. Ratovi si pocinjali zbog religije. Crkva je okupana ljudskom krvlju i ne radi za Boga odavno, radi za djavola jer lize dupe politici i mesa se u sve i svasta. Pravi primer je na primer bend Belphegor koji jeste Satanisticki ali to nije vazno svako ima pravo da kaze sta hoce. Crkva je apelovala i oni u pojedinim mestima ne mogu da sviraju, i umesto slika na albumima mora sve biti crno.
Vera je vera i  veruj ali ne sledi lazne pastire koji te vode u vecnu smrt.

To sto te fascinira je slika ljudske svesti. Covek je zivotinja copora - iz copora vuce snagu i smrtno je uplasen izbacivanja iz copora. Taj strah je iracionalan jer bas u izlasku iz copora lezi pravi izvor covekove snage. IZ tog straha covek radije bira pripadnistvo grupi sa striktnim pravilima i ritualima nego prihvatanje cinjenice da sve sto radi u svom zivotu i sve sto mu se desava je posledica njegovih misli i zelja i da za to treba da stosi odgovornost. Svaka organizovana religija samo exploatise ovaj ljudski strah. Svako ko kros religiju dodje do sopstvene sustine i do Boga biva odbacivan (ili sam izlazi) iz te religije - ako ne zvanicno onda to veoma dobro zna u svojoj glavi, ali isto tako i poznaje razloge postojanja religije. Razlog zasto se takvi ljudi ne bore protov religije je zato sto su upoznali put ljubavi. Svaka agresija radja konta-agresiju - jednostavno svako za sebe mora da dodje do spoznaje gde mu je mesto i koji mu je put.