Nasilje je 'društveno zarazna bolest'   
   
Prema najnovijoj studiji, tinejdžer koji osobno svjedoči nasilju koje uključuje oružje ima dvostruko više šanse da u sljedeće dvije godine i sam počini ozbiljno nasilno djelo.   

Iako su prethodne studije dokazale povezanost između izloženosti nasilju i nasilnog ponašanja, teško je dokazati neposredne posljedične veze. No, u novoj se studiji tvrdi da je izdvojen neovisni faktor, koji je zapravo osobno svjedočenje oružanom nasilju.

U studiji je sudjelovalo više od 1500 američkih tinejdžera sa sličnom vjerojatnošću da budu izloženi nasilju.

"Iz studije se jasno vidi važnost osobnog dodira s nasiljem, a najbolji model za predstavljanje nasilja bio bi onaj društveno zarazne bolesti", rekao je voditelj projekta Felton Earls s Medicinske škole Harvard. "Prevencija jednog nasilnog djela može djelovati preventivno na čitav 'zarazni' niz."

U prethodnim studijama već je dokazana veza između zlostavljanja djece kod kuće i nasilnog ponašanja izvan roditeljskog doma. "Ali do sada nije bilo jasno utvrđeno da javno nasilje ima iste posljedice. Naša studija razjašnjava dvojbu je li izloženost javnom nasilju dio procesa 'širenja zaraze'".

"Iz toga proizlazi da klasični javno-zdravstveni pristup kontrole zarazne bolesti, kao što su masovna cijepljenja, može imati upotrebnu analogiju u prevenciji nasilja", rekao je član istraživačkog tima Jeffrey Bingenheimer.

"Za svako pojedinačno nasilno djelo prevenirano programom možemo reći da prevenira lančanu reakciju nasilja među onima koji su možda bili izloženi pojedinačnom nasilnom djelu."

Earls kaže da bi uvođenje školskih programa naučilo djecu kako djelovati u sukobu bez potrebe da se upuštaju u nasilje. "To znači da je u nekim slučajevima najbolje jednostavno otići od osobe koja vas pokušava udariti i pokazati da se stvari mogu rješavati i dostojanstvenije."

Potaknuta 'epidemijom' nasilja, petogodišnja studija, koja je počela početkom 1990-ih, pratila je adolescente od 12 do 15 godina iz 78 čikaških kvartova. Kako bi pobudili učinak osobnog svjedočenja nasilju koje potiče nasilno ponašanje, znanstvenici su kontrolirali 153 potencijalno djelatne varijable, od obiteljske strukture do susjedstva.

Erals kaže da im je to omogućilo podjelu uzorka u dvije skupine, s tek jednom velikom razlikom među njima: u jednoj su bili mladi koji su osobno svjedočili oružanom nasilju, dok su u drugoj bili oni koji nisu.

Mladi i njihovi roditelji ili staratelji bili su intervjuirani tri puta tijekom tih pet godina. U prve dvije godine nakon prisustvovanja nasilju s oružjem "izložena skupina imala je dva do tri puta veću vjerojatnost da će se i sama ponašati nasilno".

"Kad netko ima tako traumatično iskustvo – svjedočiti ili biti žrtva oružanog nasilja – ima tendenciju postati hiperoprezan", kaže Daniel Webster, zamjenik direktora Centra za politiku oružja i istraživanje te predavač na školi javnog zdravlja Johns Hopkins Bloomberg u Baltimoreu.

"Postoje društveni podražaji koji su nejasni. Recimo, netko vas gurne u gužvi na masovnoj zabavi. Kako interpretirati taj podržaj?", pita Webster i dodaje kako ljudi koji su doživjeli nasilje imaju tendenciju biti podozriviji na neprijateljsko ponašanje – što opet može voditi u novo nasilje.


Više:
Harvard Medical School: Felton Earls
http://www.hms.harvard.edu/dsm/WorkFiles/html/people/faculty/FeltonEarls.html

Project on Human Development in Chicago Neighborhoods
http://www.hms.harvard.edu/chase/projects/chicago/about/index.html

MedlinePlus: Teen violence
http://www.nlm.nih.gov/medlineplus/teenviolence.html
   
IskonInternet   
30.05.2005.

Pa da. Kad je vecina ljudi pristojna, onda se svi trude da budu takvi.

Zato mnogi ljudi iz ex-YU odlicno funkcionisu u npr. Svajcarskoj -- nisu Srbi(/Crnogorci/Hrvati/Bosanski Muslimani/Makedonci itd.) divlji po svojoj prirodi, nego je na Balkanu jako dugo tolerisano nasilje, a pre toga jos duze javasluk.



Dakle, ovo sto je Harwardski Medicinski Fakultet utvrdio videli smo -- na jedan manje naucan nacin -- u filmu "Rane", ciji jedan glavni glumac je zavrsio na nacin svog lika u filmu.