Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 24. Apr 2024, 08:52:28
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Matrix... [samo za ozbiljne] - by nesa  (Pročitano 4089 puta)
22. Jul 2003, 03:49:53
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Da li je Matriks samo naucno fantasticni scenario, ili, pre, filozofska vezba? Odnosno, da li je to realno ostvariv svet buducnosti? Sve je veci broj uglednih naucnika koji predvidjaju dolazak inteligentnih masina. Stiven Hoking, mozda najcenjeniji naucni teoreticar koji na Univerzitetu u Kembridzu zauzima mesto koje je nekada pripadalo Njutnu, izjavio je da "za razliku od naseg intelekta, kompjuteri udvostrucuju svoje performanse svakih osamnaest meseci. Stoga je realna opasnost da bi mogli da razviju svoju inteligenciju toliko da pomocu nje zavladaju svetom." Dodao je: "Moramo sto pre da razvijemo tehnologije koje omogucuju direktan kontakt izmedju ljudskog mozga i kompjutera, kako bi vestacki umovi jos vise doprineli ljudskoj inteligenciji, umesto da joj se suprotstave.
Najvaznija pouka Hokingovih reci jeste ta da je realna opasnost da cemo imati masine sa intelektom koji nadmasuje ljudski.

CINJENICE

Ali, da li je to samo opasnost - moguca pretnja - ili ce, ako stvari nastave da se razvijaju sadasnjim tokom, to biti neizbezno? Da li ce se Matriks desiti, svidelo nam se to ili ne? Jedina napuklina u danasnjoj filozofiji lezi u njenoj tvrdnji da je krajnji cilj razvoja vestacke inteligencije da se stvori robot-masina sa intelektualnim osobinama koje su priblizne ljudskim. To moze biti cilj u ogranicenom broju slucajeva, ali cilj vecine istrazivaca AI jeste da pronadju kako da roboti nadmase ljude - a ne samo da im budu ravni.
Roboti mogu da osecaju svet na nacin nepoznat ljudima - pomocu ultravioletnih zraka, X-zraka, infracrvene i ultrazvucne percepcije - a mogu intelektualno da prevazidju ljude u mnogim aspektima pamcenja i logickog matematickog razmisljanja. Roboti nemaju problema da zamisljaju svet oko sebe u mnogostrukim dimenzijama, dok je ljudski um jos uvek ogranicen na dozivljaj istog entiteta u tri dimenzije. Ali, mozda je najvece preimucstvo robota nad ljudima u nacinima njihove komunikacije - u elektronskom obliku, nasuprot ljudskoj presporoj mehanickoj tehnici zvanoj govor, sa njenim strogo ogranicenim kodnim semama zvanim jezici.
Izgleda neizbezno da ce se na nekom stupnju pojaviti svestan robot koji ce posedovati osecanja i percepciju, da ce njegovo stvaranje zapoceti ljudi, i da ce on potom nastaviti da stvara druge, jos sposobnije i mocnije robote. Mnogi previdjaju jednu stvar: da se ljudi ne reprodukuju na drugi nacin, osim kloniranjem; pre bi se reklo da ljudi stvaraju druge ljude. Roboti su daleko nadmocniji u stvaranju drugih robota i mogu da izlegu robote koji su daleko inteligentniji i od njih samih.
Kada bude stvorena rasa intelektualno superiornih robota, ljudi ce imati mnogo problema. Moral, ponasanje i vrednosni sistemi tih robota svakako ce se drasticno razlikovati od ljudskih. Kako ce ljudi moci da se nose sa tim robotima? Sto bi, uostalom, takvi roboti uopste obracali paznju na smesnu halabuku sicusnih ljudskih stvorova? To bi bilo isto kao kad bi se danasnji ljudi povinovali instrukcijama koje dobiju od krava.
Dakle, neizbezan je nekakav rat, do poslednjeg daha. Uprkos tome sto ce stvoriti inteligentne, svesne robote, robote koji mogu da ih misaono nadmase, poslednja nada za ljude bice pronalazenje slabe tacke u oklopu robota, naprsline u mehanizmu odrzavanja robotskog zivota.
Naravno, njihovi izvori hrane bice idealna meta. Koriscenje sunceve energije - kao stalnog izvora energije, za robote znaci mogucnost da zaobidju ljude, iskljucujuci ih iz kompletnog programa. Ali, kao sto znamo, ljudi su vec u znatnoj meri uspeli da probiju atmosferu i uniste ozonski omotac, blokirajuci tako sunceve zrake - sagorevajuci nebo - sto bi mogla biti savrseno prirodna linija napada u pokusaju da masinama oduzmu njihovu energiju.
U mojoj knjizi "In the Mind", nabacio sam ideju da bi masine mogle, mozda da uzvrate istom merom potcinivsi ljude kao radno roblje, kako bi od ljudi crple energiju neophodnu njihovom robotskom zivotu. Ovo bismo zbilja morali da uzmemo u obzir kao moguci scenario. Medjutim, doslovno koriscenje ljudi kao izvora energije - ili baterija, ako vam se vise dopada - jeste mnogo sladje resenje, i potpunije. Ljudi bi mogli biti polozeni u caure-materice, ponasajuci se kao zbir baterija, koje treba da daju energiju svetu kojim vladaju masine.

PORTOVI ZA SNOVE

Mozda bi u svetu kojim dominiraju masine preostalo nekoliko otpadnika koji bi pravili probleme, potkopavajuci autoritet masina ne bi li povratili vlast ljudi, pokusavajuci da vrate dobra stara vremena. Tako je to s Matriksom. To je jedna cudna dihotomija ljudskog postojanja. Kao vrsta mi se zanosimo progresom - to je sredisnja stvar naseg postojanja - a u isto vreme mnogi ceznu da se vrate u svet koji je prosao, u svet snova.
Pa ipak, u tim ljudskim snovima Matriks masine donele su nekakav srecan balans. Prosto tretiranje ljudi kao robova uvek bi izazvalo otpor. Ali, ako se obezbedi port direktno u svaki ljudski mozak, svaki pojedinac moze se kljukati onom stvarnoscu u kojoj ce se osecati srecnim, cime bi se za svakog stvorio zadovoljavajuci oblik egzistencije u nekoj vrsti sveta snova. Cak i sada znamo da je naucno sasvim moguce da izmerimo, na razne nacine, nivo zadovoljstva koji svaka osoba oseca. Jedini tehnicki problem jeste dovod te vrste "hrane" do mozga.
Dakle, sta je sa prakticnom zbiljom mozdanih "portova". Kao sto sam vec pisao u svojoj knjizi "Ja, robot" ja sam na sebi isprobao jedan takav port koji je dozvoljavao i "input" i "output" signale povezane sa mojim cetralnim nervnim sistemom. U jednom eksperimentu izvedenom tokom mog boravka u Njujorku, signali iz mog mozga prenoseni putem interneta, pokretali su ruku robota u Velikoj Britaniji. U medjuvremenu, moj mozak je prepoznavao signale koji su prenoseni u moj nervni sistem. Mozdani "port", duz linija porta Matriksa, nije samo najpodesniji naucni vid predvidjanja buducnosti; upravo radim na jednom takvom portu, koji ce nam biti dostupan najduze za deceniju.


****

Vezivanjem porta za moj nervni sistem, mozak mi je bio direktno povezan sa kompjuterom pa tako i sa mrezom. Sebe sam smatrao kiborgom: polucovekom, polumasinom. U filmu "Matriks", prica se vrti oko bitke izmedju ljudi i inteligentnih robota. Ipak, Neo i vecina ostalih ljudi, imaju svoje vlastite mozdane portove. Kada su izvan matriksa, oni su nedvosmisleno ljudi; ali, kada su u matriksu, vise to nisu, vec su pre kiborzi. Stvarna bitka nije ona koju vode ljudi protiv inteligentnih robota, vec kiborzi protiv inteligentnih robota.

INDIVIDUALNOST U MREZI

Status pojedinca unutar matriksa namece nekoliko pitanja. na primer, kada su "konktovani", da li su neo, Morfeus i Triniti jedinke unutar matriksa? Ili imaju mozgove koji su delimicno ljudski, delimicno "masine"? Jesu li oni sami zapravo samo jedan cvoric u matriksu, deleci zajednicke mozdane elemente sa drugima? Mora se imati na umu da prosecni ljudski mozak radi u "stand-alone" nacinu dok su roboti s kompjuterskim mozgom svi bez razlike umrezeni. Kada je povezana sa mrezom, kao u "Matriksu", individualnost ima drukciji oblik nego u mom kiborg-stanju. Postoji jedan jedinstveni, obicno ljudski element i zajednicki, mrezom posredovan element masine.
Koriscenjem zajednickog elementa, "stvarnost" moze da se daunlouduje u svaki mozak. Morfeus to opisuje (kao i ostali u filmu) kao "posedovanje sna". On pokrece pitanje sta je stvarno. Pita se kako je moguce saznati razliku izmedju sveta snova i stvarnog sveta. Ta linija preispitivanja sledi iz mnogih filozofskih rasprava, od kojih je naznacajnija Dekartova, jer je on hteo da napravi razliku izmedju stanja snova i "realnosti", sto je odmah otvorilo problem sta je stvarno a sta ne. A kao posledica toga, sreo se s daljim problemima u definisanju apsolutnih istina.

STVARNOST NIJE APSOLUTNA

Mozda je znacajniji Berklijev pristup, jer je ovaj mislilac poricao postojanje fizickog sveta, i Nicea, koji je prezirao ideju apsolutne istine. Uz bazicnu pretpostavku da nema boga, moj vlastiti zakljucak je da ne postoji apsolutna stvarnost, ne postoji apsolutna istina - bilo da smo ljudi, kiborzi, ili roboti. Svaki pojedinacni um izvlaci vastite zakljucke i tvrdnje vezane za stvarnost sa kojom se trenutno suocava, zavisno od inputa koji prima. Ako je omogucen samo ogranicen senzorski input, onda se naslage memorije u mozgu (ili ubacena osecanja) moraju izvuci, da bi mozak shvatio zaplet price. U svakom trenutku, mozak povezuje svoje stanje sa svojim zdravorazumskim naslagama pamcenja, cesto dolazeci do neverovatnih zakljucaka.
Sa starenjem mozga, ili kao rezultat nesrecnog slucaja, funkcionisanje mozga moze da se promeni; to za pojedinca cesto izgleda kao promena u onome sto se opaza, nego kao promena u onome koji opaza. Drugim recima pojedinac misli da se svet promenio, a ne njegov mozak. Kada je mozak deo mreze, medjutim, postoji mogucnost alternativnih tacaka gledista koje nude razliciti cvorovi na mrezi. To nije nesto na sta su ljudske individue navikle. Mozak pojedinca tezi da izvuce samo jedan zakljucak u nekom trenutku. U nekim tipovima sizofrenije, taj zakljucak moze biti konfuzan i moze se tokom vremena menjati; mada je cesci slucaj da ce takav pojedinac o onome sto opaza izvuci zakljucak koji je vrlo razlicit od zakljucaka ostalih ljudi.
Najvecim delom, ono sto drustvo smatra "stvarnoscu" u svakom pogledu, daleko je od apsolutnog, to je samo zajednicki niz usaglasenih vrednosti zasnovanih na percepcijama grupa pojedinaca.

NEOV SVETI RAT

Interesantno je iskusenje da se u "Matriksu" pronadje religijski pod-tekst - pri cemu Morfeusu pripada uloga proroka Jovana Krstitelja, Triniti mozda uloga Boga ili Svetog duha, Neo ocito igra Mesiju a Sajfer Judu Iskariota., izdajnika. Ali, daleko od gandijevskog pristupa "okreni i drugi obraz" Neo je blizi onome sto mnogi mozda stvarno ocekuju od jednog mesije, preuzevsi njegovu ulogu pobednika nad zlim matriksom: sveti rat protiv naizgled nevidljive svemocne mreze masine.
Ali, kakva je mreza sam matriks? Sa intelektom koji je daleko iznad intelekta ljudskog roda kao kolektiviteta, svakako da bi njegova kreativnost, umetnicki smisao, estetske vrednosti predstavljale uzitak koji treba razmotriti. Medjutim, film nam ne pokazuje taj aspekt problema - osim ako ga mozda nece otkriti u drugom nastavku. Ljudi koji se spasavaju iz matriksove stege, smatraju ga pukim zlom, moguce je da i Sajfer ovde bude izopsten. U medjuvremenu, agenti su prikazani skoro kao roboti bez lica, okorele ubice, koje se strogo pokoravaju volji svog vrhovnog gospodara matriksa. Mozda bi ljudi svojim neprijateljem mogli da smatraju i matriksa i agente, ali kada se jednom nadju untar matriksa, slika vise nije tako jasna. Ako ste kiborg, ko su vasi prijatelji, a ko neprijatelji? Stvari vise nisu crno-bele kada ste delom masina, delom covek.


****

Morfeus saopstava Neu da je matriks izgubio svaku kontrolu. Ovo je samo po sebi vazno otkrovenje. Kao ljudi, navikli smo da jedna mocna individua bude glavni podstrekac, mozak koji stoji iza cele operacije. Gotovo da ne mozemo ni da zamislimo da bi citava grupa ili zbir zbog necega mogli da pomahnitaju, vec radije verujemo da iza svega stoji pojedinac. U drugom svetskom ratu, saveznici se nisu borili protiv Nemaca ili Nemacke, vec Adolfa Hitlera; u medjuvremenu, u Avganistanu, Bin Laden je taj koji vuce sve konce. A ipak, u Matriksu se susrecemo sa mnogo realisticnijim scenarijem, u kome pravi zlotvor nije neki poludeli pojedinac, vec matriks - mreza.
Kada se ukljucim u neku raspru o mogucnosti da inteligentne masine preuzmu svet u svoje ruke, u devet slucajeva od deset kazu mi - uz kikotanje koje treba da oznaci da sam kao slepac prevideo tako ociglednu stvar - da "Ako ti neka masina stvara probleme, uvek mozes da je iskljucis." Kakva sam budala bio sto se toga nisam setio! Kako je to moglo da mi promakne?
Naravno, odgovor nam ne daje samo Matriks, vec i danasnji sveprisutni internet, te se ljudi zagrcnu usred svog kikotanja. Cak i sada, kako je prakticno moguce iskljuciti internet? Ne govorimo sada o teoriji, govorimo o praksi. Okej, naravno da je moguce iskljuciti jedan kompjuter, ili cak i malu podgrupu interneta, ali srusiti ceo internet? Naravno da ne mozemo. Isuvise je entiteta, i ljudi i masina, zavisno od njega u svakodnevnom postojanju. Ne radi se o matriksu buducnosti koji necemo biti u stanju da iskljucimo, vec ni matriks danasnjice ne mozemo iskljuciti, niti nad njim mozemo imati potpunu kontrolu.
Neo saznaje da je matriks kompjuterski generisani svet snova cija je namena da ljude drzi pod kontrolom. Ljudi su srecni da funkcionisu kao izvor energije za matriks dok god sami veruju da im realnost njihovog postojanja sasvim odgovara; zbilja, da li je ljudski um u stanju da razazna sta je kompjuterski generisana stvarnost, a sta je stvarnost generisana nekim drugim putem?
Svaki pojedinacni ljudski um funkcionise na elektrohemijskoj bazi, delom dobijajuci energiju od elektricnih signala, a delom od hemikalija. U zapadnom svetu, vise smo navikli da koristimo hemikalije kako bismo promenili stanje naseg uma i tela, bilo u medicinske svrhe, bilo putem narkotika, ukljucujuci i hemijski unesene halucinogene suspstance. Ali sada ulazimo u svet elektronske medicine. Koristeci elektronski element elektrohemijskih signala putem kojih ljudski mozak i nervni sistem operisu, uravnotezujuci signali se mogu poslati kljucnim grupama nervnog tkiva, kako bi se prevazisao neki medicinski problem. Takodje, elektronski signali se mogu odaslati kako bi stimulisali kretanje ili zadovoljstvo.
Napokon, elektronski signali ce biti u stanju da zamene hemikalije koje oslobadjaju secanja, i biti u stanju da "daunloduju" secanja koja prethodno nismo imali.
Zasto ziveti u svetu koji vam se ne dopada, ako matriks moze da vam odrzava sve telesne funkcije, dok vi zivite zivot u svetu u kome ste srecni sami sobom? Cini se da svet matriksa lezi u pravcu u kome se covecanstvo danasnjice zaputilo - pravcu u kome i zelimo da idemo, cini se, posto se sve vise i vise oslanjamo na masine da donose odluke umesto nas.


****

Na neki nacin, matriks nije nista vise nego "veliki brat" modernog doba, koji radije preuzima oblik masine nego orvelovsku viziju mocnog pojednica koji koristi masine kako bi uspostavio i odrzao status potpune moci. Ali 1984, roman u kome je prica o Velikom bratu predstavljena, izdat je 1948. Matriks dolazi pedeset godina kasnije. U medjuvremenu, bili smo svedoci radara, siroko rasprostranjene televizije, putovanja u svemir, kompjutera, mobilnih telefona, i interneta. Kakav bi Orvelov Veliki brat bio, da je imao sve ove tehnologije na raspolaganju - da li bi Veliki brat bio daleko od matriksa?
Kada sam ugradio svoj prvi implant, 1998, za koji nisam imao nikakve medicinske razloge (vec samo naucnicku znatizelju), kompjuterska mreza je bila u stanju da prati moja kretanja. Znala je kada bih usao u sobu, i kada bih izasao. Zauzvrat, implant mi je otvarao vrata umesto mene, palio mi svetla, cak mi je govorio i "Zdravo" u znak dobrodoslice kada bih dolazio kuci. Nisam iskusio nikakve negativne efekte. Zapravo, zbog cele stvari bio sam pozitivno raspolozen. I sam sam dobio nesto, zauzvrat cinjenici da sam bio nadgledan i posmatran. Bio sam srecan sto me Veliki brat posmatra jer, iako sam se odrekao dela svoje individualne covecnosti, imao sam koristi od stvari koje je sistem cinio za mene. Zar ne bi isto to moglo da vazi i za matriks? Zasto bi iko zeleo da iskusi relativno tezak i opasan zivot postojanja kao ljudski pojedinac, kada bi on ili ona mogao da postane deo matriksa?

NEZNANJE JE BLAZENSTVO

I tako dolazimo do Sajferovog slucaja. Dok jede svoj biftek, on kaze: "Znam da ovaj biftek ne postoji. Znam da, kada ga stavim u usta, to zapravo matriks samo govori mom mozgu da je socan i ukusan!" On potom zakljucuje "Neznanje je blazenstvo." Ali da li je to neznanje? Njegov mozak mu, kojim god to sredstvima bilo, govori da jede lep socni biftek. Koliko puta u danasnjem dobu mi ulazimo u restoran brze hrane kako bismo se posluzili hamburgerom za koji, putem reklamiranja, nas mozak lazno veruje da je najukusniji hamburger na svetu. Kada ulazimo u hamburgerdzinice, mi znamo, posto smo citali naucnicke srudije, da hamurger sadrzi visoki procenat vode, da se prevashodno sastoji od masti, i da je lisen gotovo svih vitamina. A ipak kupujemo milijarde takvih hamburgera.
Kada pojedemo jedan od njih, nas isprani mozak nam govori koliko je socan i ukusan, dok mi zapravo ne znamo da li hamburger postoji u obliku kakvim ga nas um zamislja.
Stoga mozemo da razumemo Sajferov izbor. Zasto biti van matriksa, ziveti opasan, siromasan, umarajuci i gladujuci zivot otudjenog ljudskog bica, kada mozete postojati u blazenom srecnom zivotu, sa svom hranom koja vam treba? Po dogovoru koji je sklopio sa agentom Smitom, kada se Sajfer nadje nazad unutra, nece imati nikakvo secanje da je uopste i napravio ikakav dogovor. Stoga se cini da nema sta da izgubi. Jedini negativni apekat je taj da ce, pre nego sto ga ponovo ubace, mozda iskusiti neka unutarnja moralna ziganja dobra ili zla. Samo, setite se da je ponovno prikljucivanje zapravo dobro za matriks, iako nije toliko dobro za odbegle ljude koji se bore protiv sistema.

PRIKLJUCAK ZA UZITAK

Misaoni eksperiment Roberta Nozika sve nas stavlja u iskusenje, i sluzi kao dobar prikaz Sajferove dileme. Nozik postavlja pitanje: ako nasi mozgovi mogu da se elektrodama prikljuce na masinu koja nam daje sva iskustva koja prizeljkujemo, da li bismo se u nju prikljucili na ceo zivot? Pitanje je, zapravo, sta jos moze da nam bude vazno, osim nacina na koji mislimo da se nas zivot odvija, iznutra? Nozik licno brani teoriju da nama nesto znace i druge stvari, na primer to sto mozda zelimo da budemo odredjena vrsta osobe, zelimo da budemo pristojni, i da zapravo vise zelimo da licno radimo neke stvari, nego da samo imamo iskustvo da ih radimo. U potpunosti se ne slazem sa Nozikom.
Istrazivanja na velikom broju zivotinja, uglavnom simpanzama i pacovima, pruzila su priliku da im se direktno stimulisu centri za zadovoljstvo u sopstvenim mozgovima, prostim pritiskom na dugme. Kada bi im bio dat izbor izmedju pritiskanja dugmeta za zadovoljstvo ili dugmeta za hranu, pritiskali bi dugme za zadovoljstvo, iznova i iznova, sto je cak dovodilo i do gladovanja (iako su zivotinje bile sasvim srecne i sa time). Ono sto je tu najvaznije je da su zivotinje - pojedinci ipak igrali znacajnu ulogu, makar ona bila prosto pritiskanje dugmeta. Ovo se direktno povezuje sa matriksom, koji takodje dozvoljava svakom pojedincu da mentalno iskusi svet u kome on ili ona ima aktivnu ulogu.
Medjutim, vazno pitanje je, da li pojedinac, kao deo matriksa, poseduje slobodnu volju, ili ne. Moze se reci da Sajfer, svojom odlukom da ponovo udje u matriks, zapravo koristi svoju slobodu volje. Ali kada se ponovo nadje unutra, da li ce jos uvek biti u stanju da ispoljava slobodu volje? Nije li to u biti slicna situacija onoj koju predlaze Nozik? Svakako, u okviru mentalne realnosti koju matriks projektuje na pojedinca, podrazumeva se da je dopustena odredjena kolicina slobodne volje; ali mora se, istovremeno, imati na umu da svaki pojedinac zapravo lezi u cauri, gde su svi njegovi sistemi za odrzavanje zivota zbrinuti, dok mu se u umu odvoja interaktivna prica. Da li je to slobodna volja? Sta je, uostalom, slobodna volja, kada je stanje ljudskog mozga odredjeno delom genetskim programom, a delom zivotnim iskustvom? Zbilja, iste stvari vaze i za robota.
U Matriksu, nijedna ljudsko-genetska celija ne biva ubijena, cak ni nerodjeni - ne postoji abortus. A ipak, ljudima koji umiru od prirodne smrti se takva smrt dopusta, i oni se docnije koriste kao hrana za one zive. Sto je najvaznije, njih hemikalije ne odrzavaju da bi ih tek tako cuvale u zivotu. Cini se da matriks poseduje vecu moralnu odgovornost prema svojim ljudskim ciniocima, nego sto ljudski cinioci poseduju prema sebi samima. Stoga, ko onda ne bi zeleo da pripada matriksu i podrzava ga, pogotovu kada on toliko olaksava zivot svojim ciniocima?
Nea kidnapuju Luditi, dinosaurusi iz proslosti kada su ljudi vladali zemljom. To nije buducnost. Me se u stvarnosti krecemo ka svetu kojim vladaju masine sa intelektom daleko superiornijem od pojedinacnog coveka. Ali, povezivanjem na mrezu, cime postajemo kiborzi, zivot se moze ciniti mnogo boljim nego sto je sada. Mi zbilja moramo da otkacimo sve Neoe ovog sveta, koji bi da nam pokvare zabavu, i da sto pre krenemo ka buducnosti - ka buducnosti u kojoj mozemo da budemo deo sistema matriksa, koji je moralno daleko superiorniji od nasih neolitskih moralnosti danasnjice.


http://whatisthematrix.warnerbros.com

poslao: nesa
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Poznata licnost


Zodijak
Pol
Poruke 2879
Zanimljiv text...ima stvari o kojima nisam razmišljao na taj način...
IP sačuvana
social share

Ja sam tamo gde si ti
Kad kazem ja, ja mislim mi
I neka znaju svi
Ona sto mi treba, to si ti
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Clan u razvoju

Zodijak
Pol
Poruke 30
da, veoma interesantan i dugacak tekst...

jedno hedonisticko vidjenje svijeta...

no, ako se citaju i drugi tekstovi filozofski na ovu temu, osobito katolika Renea Descartesa, moze se vidjeti da on totalno drukcije razmislja..

naime, velika vecina ljudi ne bi zeljela uci u matrix jer misle da bi tamo izgubili odredjenu slobodu izbora.. to je prvi problem...
vjernicima ne pada na pamet odlaziti od stvarnosti, jer bog nam je dao ovaj svijet kakav jeste, i on sam zna zasto je to dobro za nas... nije sve u uzivanju, osobito ne samo fizickom materijalnom...

da li smo sada u matrixu? svako zdravorazumsko razmisljanje bi doslo do odgovora: NE ZNAM... jer ne mozemo to znati ako zelimo to shvatiti nasim umom... ali jedna stvar nam pomaze, kako je to objasnio i descartes... vjera u boga, koji nije ovaj svijet napravio za robote, vec za nas ljude.. dakle, on sigurno ne bi dozvolio da mi zivimo kao sluge robotimo.. prije negoli se to uopce moze desiti bit ce apokalipsa... trijumfalni dolazak krista zivoga, i poraz antikrista i citave njegove velike armije koja ce se jos vise namnoziti do onda...


inace, matrix 1 sam gledao nekih 20-30 puta... ne znam tocno.. dok drugi dio sam gledao samo 2-3 puta... niti nemam neku pretjeranu potrebu da ga gledam ponovno... jer se sve shvati veoma brzo... kad si shvatio prvi dio dobro, onda se drugi dio brzo svari... sad cekam revolutions...

respect svim ljudima kojima se svidja ovaj film i filozofija u njemu...
moj omiljeni filozof naravno, RENE DESCARTES...
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Ucesnik diskusija


Zodijak
Pol
Poruke 57
Osnovni filozofski problem koji je postavljen u filmu matrix, a onada i u Descartesovom primjeru o zlom duhu (Descaretes je, naime, da bi dokazao objektivnost naše samosvjesti postulirao zlog duha koji stvara sve naše predodžbe i tako ostvaruje "realnost" svijeta koji nas okružuje, dok zapravo taj svijet ne postoji. Ipak, tvrdi Descartes takav zao duh ne može fabricirati moje misli i stoga ukoliko mislim ja jesam. Dakle, ako je sve drugo iluzija ja, ipak jesam, a na osnovi toga i na osnovi Božje egzistencije Descartes dokazuje i realnu opstojnost svijeta koji nas okružuje.) Sličan misaoni eksperimenat izveo je i moderni američki filozof Hilary Putnam u svom slučaju "mozga u posudi" (brain in a vat). U kojem zao znanstvenik spaja mozak ,u posudi s hranjivom tvari, s računalom šaljući impulse koji falsificiraju realni svijet. Glavno je pitanje u svemu tome: Postoji li izvanjski svijet? A i ako postoji možemo li ga spoznati?
Naravno, pričao o porobljavanju ljudi tehnikom u filmu je  jače istaknuta. Film je odličan!
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 24. Apr 2024, 08:52:28
nazadnapred
Prebaci se na:  
Upozorenje:ova tema je zaključana!
Samo administratori i moderatori mogu odgovoriti.
web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.109 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.