Naram Sin
 
Naram Sinova stela, oko 2250 pr. Kr., kamen 2 x 1,5 m, Louvre, Pariz.

Naram-Sin je bio babilonski vladar iz akadske dinastije; unuk Sargona Velikog. Vladao od oko 2254. pr. Kr. do 2218. pr. Kr. Proširio akadsku državu na teritorij zapadne Perzije i Arabije. Njegove vojne pothvate posvjedočuju reljefi kao Naram-Sinova stela.

Naram-Sin je zabilježio svoju pobjedu nad planinskom narodu – Lulubijancima na svojoj komemorativnoj steli (uspravni kameni spomenik) koji se danas nalazi u Louvreu. Ova stela duguje zahvalnost za svoj opstanak ironičnoj činjenici da je bila prenesena u drevni grad Susu kao ratni plijen gdje su je i pronašli moderni arheolozi. Stela koja je napravljena kao spomenik akadske pobjede ukradena je kao znak akadskog poraza.

Ovakav način bilježenja događaja s natpisima i reljefnim slikama služio je kako bi se važni događaji učinili besmrtnima. Naram-Sinova stela upravo odražava vojni, politički i vjerski autoritet Naram-Sina. Rogatom kapom on je poistovjećen s božanstvom, a svojom veličinom i centralnim položajem dominira prikazom. Njegova bogata brada simbolizira životnu vitalnost, a oko vrata nosi ogrlicu od zaštitnih perla. Također, božansko prisustvo predstavljaju zvijezde koje sjaju s vrha brda na koje se uspinje Naram-Sin.

Podloga reljefa je stupnjevana u nekoliko niskih izbočenja koja se uočavaju po svojim valovitim rubovima koji sugeriraju tlo po kojemu koračaju prikazani likovi. Ujednačeni ritam se ponavlja i u oblicima vojnika s lijeva koji prate vijugavu liniju dok se penje prema najvišoj točki kompozicije – stožastom brdu. S druge strane, pobijeđeni su prikazani u naglom kompozicijskom padu i u različitim položajima – mole se, kleče, padaju i niti jedan pokret, pa ni jedan oblik, se ne ponavlja. Ova suprotnost kompozicija je jasna korelacija između uspjeha Naram-Sina i propasti neprijatelja. U skladu s tim, Naram-Sin u trijumfu gazi preko dva neprijateljska tijela čija nagost jasno govori kako su mrtvi.

Naram-Sinov položaj tijela predstavlja akadsku viziju fizičkog savršenstva koje je znak njegovog "božanstva" ili "ispravnosti" kao vladara. Prikazan je s desne strane u duhu Mezopotamskog vjerovanja da je vladareva desna strana (uključujući njegovu desnu ruku i desno uho) mora ostati netaknuta kako bi njegova država prosperirala.

Izvor: Wikipedia