Drevni Sumerijanci napisali su mnogo toga a "text" je pisan tadašnjim skriptovanim načinom pisanja.Pločice su stare oko 3000 godina,70-ih su pronadjene u Iraku(tadašnjoj Mesopotamiji)dok se osnovano pretpostavlja da su Sumerijanci živeli pre oko 5000.
  Navodno,zabeležene su tajne o postanku čoveka i sveta koje savremeni istoričari odbacuju a mejnstrim nauka ne uzima u obzir.Piše o raznim bogovima koji su došli izdaleka i pomagali tamošnjem stanovništvu(Nlo-i?)...U medijima se ne spominje mnogo ali  ove drevne pločice sve više izazivaju pažnju.Znate li nešto o njima?

вјероватно да је на плочицама записан мит;

ако су сви народи имали митове, зашто их не би имали и древни Сумеријанци 

 Na pločicama je zapisano mnogo štošta a najizazovnije ljudima koji su ih proučavali bilo je to što je na nekoliko nacrtano više letelica-a radi se o vremenu od pre tri hiljade godina!  Takodje u mnogim pećinama su crteži koji su stari hiljadama godina sa nečim što liči na letelice ili nekakva bića i iz sličnog je vremena.Na pločicama postoji recimo nacrtana lampa ili nekakva baterija a to ima i medju hijeroglifima unutar piramida(iz dokumentarca "Ancient aliens"). Kroz istoriju dosta čudnih umetničkih dela je stvoreno-evo nekih...
 Postavio Lightsoft- http://forum.burek.com/index.php?topic=189999;start=450

а зар људи од прије 3 000 ... 5 000... 10 000 година нису маштали о колима која би могла да лете 

.... још један Дедал и Икар 

Ovo je do jaja tema. Uvek sam kao klinac voleo ovakve dokumentarce.
Jel ima neko da preporuci neki dobar dokumentarac o ovome i http://forum.burek.com/index.php?topic=189999;start=450

 Na toj temi ima svakakvih videa a ima i par dobrih dokumentaraca ali samo oprezno,vrlo je osetljiva priča!Imaš u mom potpisu "David Icke" takodje.On je jedan ozbiljan čovek koji je istraživao i na temu Sumerijanskih rukopisa.Dosta je jezivo i ne bih preporučio osetljivim ljudima zbog uverenja koja može da mu poljulja.A i šta ako mu ih i poljuljaju-to su ionako verovanja koje su sve više na staklenim nogama a u navali dokaza o tome kako je čitava ljudska istorija ispravljena i popravljana po potrebi..
 Evo dosta zanimljivosti...
 http://forum.burek.com/index.php/topic,189999.240.html

Vodena priroda Tehoma/Tiamat spominje se u različitim aluzijama u
Bibliji. Prorok Izaija (51:10) prisjeća se «pretpovijesnih dana» kada je moć
Gospodina «usjekla Bahatoga, učinila da se vodeno čudovište vrti, isušila
vode moćnog Tehoma». Pisci psalma hvale Gospodara Početaka koji je
»svojom moći vode rastjerao, vođu vodenih čudovišta slomio».
Što je bio «vjetar» Gospodnji koji «se kretao po površini voda»
Tehoma!Tiamat? Nije riječ o božanskom <illuhu» već o satelitu
Nibiru/Marduka koji je u mezopotamskim tekstovima nazvan upravo tako! Ti
tekstovi živopisno opisuju bljeskove i udare munja koji su izbijali sa
Nibirua/Marduka dok se primicao Tiamat. Primjenjujući ovo znanje na
biblijski tekst, dobivamo njegovo pravo značenje:

Kada je. u početku.
Gospodar stvorio nebo i Zemlju
Zemlja. još neoblikovana, bila je u praznini,
A na Tiamat je bila tama.
Zatim je Vjetar Gospodara pomeo njene vode
I Gospodarje naredio: »Neka bude munja!»
I pojavilo se snažno svjetlo.

Nastavak priče u Knjizi Postanka ne opisuje raskol Tiamat koji je
uslijedio, niti razbijanje vojske njenih satelita, što je tako živopisno opisano umezopotamskim tekstovima.                                                                    Međutim, iz gore navedenih stihova proroka
Izaije, kao i iz priče o Jobu (26:7-l3), očigledno je da su Židovi znali za
ispuštene dijelove izvome priče. Job se prisjeća kako je Nebeski Gospodar
uništio »pomagače Bahatoga», veličao je Gospodina koji je, došavši iz
vanjskih dijelova svemira, rascijepio Tiamat (Tehom) i izmijenio Sunčev
sastav:

Rastegnuo je iskovani Nebeski svod
Na mjestu Tehom,
Zemlju objesio u praznini;
On je zatvorio vode u svojoj gustoći,
1 niti jedan oblak se nije rasprsnuo...
Njegove su moći zaustavile vode,
Njegova energijaje rascijepila Bahatog.
Njegov vjetar je izmjerio lskovanu Narukvicu,
Njegova ruka je uništila uvijajućeg zmaja.

U mezopotamskom tekstu se dalje opisuje kako je NibirulMarduk
načinio asteroidni pojas iz donje polovice Tiamat:

Drugu njenu polovicu
On je postavio kao zaslon nebu;
Sakupivši ih zajedno
Razmjestio ihje kao noćne čuvare...       
Savio je Tiamatin rep
l oblikovao Veliku traku kao narukvicu.

Knjiga Postanka ovdje preuzima prvobitnu priču i ovako opisuje
nastajanje asteroidnog pojasa:

I Elohim reče:
Neka usred voda bude Nebeski svod
1 neka odvoji vode od voda.
I Elohim načini Nebeski svod,
Odvojivši vode ispod svoda
Od voda iznad svoda.
I Elohim nazva svod «Nebom».

Shvativši da se hebrejska riječ shama'im koristi kada govorimo o
Nebu ili općenito o nebu, urednici Knjige Postanka išli su dotle da koriste dva
izraza za «Nebo» nastalo kao posljedica uništenja Tiamat.                                                                                                                                  Ono što je razdvojilo «gornje vode» od «donjih voda», kako se
naglašava u tekstu Postanka, bio je Raki'a; to se uglavnom prevodi kao
«nebeski svod», a doslovno znači »iskovana Narukvica». Zatim se u Postanku
objašnjava kako je Elohim Raki'a (takozvani Nebeski svod) nazvao Shama'im
-»nebo», naziv koji se u svojem prvom korištenju u Bibliji sastoji od dvije
riječi, sham i ma'im, što doslovno znači «tamo gdje su bile vode». U priči o
stvaranju u Knjizi Postanka, «Nebo» je bilo specifično nebesko područje gdje
su se nekada nalazile Tiamat i njene vode, gdje je bio iskovan asteroidni pojas.
Prema mezopotamskim tekstovima to se dogodilo kada se
Nibirul/Marduk vratio na Mjesto Križanja, u drugoj fazi bitke s Tiamat, ili ako
želite, »Drugi dan» u biblijskoj priči.
Drevna priča obiluje detaljima, a svaki od njih je izvanredan sam po
sebi. U to drevno doba svijest o detaljima je toliko nevjerojatna da je jedino
uvjerljivo objašnjenje za to ono koje nude sarni Sumerani; naime, da su izvor
tog znanja bili oni koji su stigli na Zemlju sa Nibiru-a. Moderna astronomija
je već potvrdila mnoge od tih detalja i tako neizravno priznala ključne tvrdnje
drevne kozmogonije i astronomije: Nebesku bitku koja je za posljedicu imala
raspad Tiamat, stvaranje Zemlje i asteroidnog pojasa i hvatanje NibirualMarduka
u vječnu orbitu oko Sunca.
Pogledajmo jedan od aspekata drevne priče: «vojsku» satelita ili
«vjetrova», «nebeskih bogova».
Danas znamo da Mars ima dva prirodna satelita, Jupiter ima šesnaest
satelita i još nekoliko manjih pratitelja, Saturn ih ima dvadeset i jedan ili više,
Uran čak petnaest, a Neptun osam. Sve dok 1610. godine Galileo nije svojim
teleskopom otkrio četiri najsjajnija i najveća satelita Jupitera, bilo je
nezamislivo da nebesko tijelo može imati više od jednog takvog pratitelja,                                                                                                            što je dokazivala Zemlja i njen usamljeni Mjesec.
No, u sumerskim tekstovima možemo pročitati kako je, kada je došlo
do međusobnog djelovanja gravitacije Nibirua/Marduka i gravitacije Urana,
«uljez» «začeo» tri satelita ( «vjetra» ), a Anu/Uran <~e rodio» četiri takva
satelita. Do trenutka kada je NibiruIMarduk dostigao Tiamat on je imao
ukupno sedam «vjetrova» za napad naTiamat, a Tiamat je imala «vojsku» od
njihjedanaest, a među njima i «vođu vojske», kojije trebao postati samostalan
planet, da bi na kraju postao naš Mjesec.
Drugi element sumerske priče, izuzetno značajan drevnim
astronornima, bila je tvrdnja da se otpad donje polovice Tiamat rasprostire u
svemiru, tamo gdje je ona nekada postojala.
Mezopotamski tekstovi, kao i biblijska verzija u Postanku,
nedvosmisleni su i detaljni u opisivanju nastanka asteroidnog pojasa, uporno
tvrdeći da takva «narukvica», nastala od otpada, postoji između Marsa i
Jupitera i kruži oko Sunca. No, suvremeni astronomi toga nisu bili svjesni sve
do devetnaestog stoljeća. Prvu spoznaju da prostor između Marsa i Jupitera
nije samo tamna praznina donijelo je otkriće Giuseppea Piazzia
1801. godine. Riječ je o otkriću malog nebeskog objekta u prostoru između
dva planeta kojeg je nazvao Ceres i koji je postao prvi poznati (i imenovani)
asteroid. Još tri asteroida (Pallas, Juno i Vesta) otkrivena su 1807 .godine,
zatim do 1845. niti jedan, a od onda tri stotine, tako da do danas znamo za
postojanje gotovo njih 2000. Astronomi vjeruju da na tom području postoji do
50.000 asteroida promjera barem jedne milje, kao i mnogo više otpada,
premalenih komada da bi se mogli vidjeti sa Zemlje, a koji se broje u
milijardamDaru. gim riječima, modernoj astronomiji je trebalo gotovo dva stoljeća
da otkrije ono što su Sumerani znali prije 6000 godina.

 Prevodi i analiza Sumerijanskih tablica:
Da li smo nastali genetskim inženjeringom?
Da li dolazimo izdaleka?
Da li je kataklizma zaista 2012 po Sumerijancima i Majama koje su izračunale kalendar samo do 2012!?

Odlicni linkovibas sam hteo da stavim neki,obavezno pogledajte prvi dokumentarac, sve delove

"Da li je kataklizma zaista 2012 po Sumerijancima i Majama koje su izračunale kalendar samo do 2012!?"

А што да не? Тад треба да уђемо у ЕУ.