2012. - Majanske slagalice


Već pre više godina, a pogotovo danas jasno je da su kalendari, gregorijanski i julijanski, koje uveliko koristi civilizacija u ovom dobu. vrlo problematični: nepraviini, sa greškama i nadasve netačni. To je pro isteklo od usvajanja računanja vremena na netačnim proračunima i samim konceptualnim postavkama računanja vremena.

 

Ovi kalendari nikako nisu usklađeni sa prirodom i prirodnim ciklusima i li stvari su služili da se relativno tačno odredi vreme u godini kada se ubiraju porezi (što reč 'kalendar' i zna"), Što je bilo jedino važno za materijalistički nastrojene i pohlepne vladare i crkvu.
Uopšte nas onda ne čudi da su drevne civilizacije posedovale modus računanja vremena koji je bio ne samo precizan, već savršeno usklađen sa kretanjima planete Zemlje, Meseca, Sunca i planeta, kao što je Venera, već usklađen i sa kosmičkim kretanjima. Ovo je slučaj sa “drevnim” Majama. Njihov ritualni kalendar, zvan “Colkin”, sastojao se od 260 dana, koji je obuhvatao od 20 solarnih pečata kombinovanih sa 13 lunarnih tonova: koji čak i danas izuzetno precizno ukazuje na pojave u ovom delu Univerzuma.

Ono što je sačuvano od Majanskih zaostavština. zapisi na sačuvanim piramidama, građevinama, ukazuje da su bili izuzetno svesni Zemlje i njenih ciklusa, Sunca i njegovih moći. pa čak i makrokosmičkih kretanja solarnog sistema oko Plejada. Oni nisu bili ograničeni svojim ovozemaljskim “nosačima duša” već su bili duboko zagledani li Duh. Oni ne samo da su jasno znali svoju sudbinu, precizno predviđajući Kortezov dolazak i nemilosrdno osvajanje i uništenje već kroz njihov kalendar mi jasno možemo da sagledamo našu sudbinu, koja se po njihovom računanju vremena završava 2012. godine.

Kalendarske spirale

Da bi nam bilo jasno koliko su ti “drevni” Majanci bili precizni u svojim računanjima, možemo navesti sledeću analizu. Sekvence i ciklusi su opisani kao spirale u svetoj geometriji. Fiboničijeva spirala je fundamentaina za sve životne forme. Fiboničijeva jednostavna matrica počinje sa 1, njoj dodaje 1, zatim tome 2, zatim zbir prethodnih brojeva, te nadalje dobijamo njegov poznati niz od 13 brojeva: 1, 1, 2, 3, 5 8, 13,21, 34,55,89,144,233.

Solarni sistemi su dizajnirani po Fiboničijevim 11-tim spiralama, kao i ljudske ruke, suncokreti i školjke. Ove sekvence su osnovno dizajnersko oruđe Kreacije i izuzetno je i očito da se Majanska računanja podudaraju sa Fihoničijevim proračunima i osnovnim brojevima 20, 13 i 18. Sveti kalendar Colkin koristi brojeve 20 i 13, dok “civilni” kalendar (Haab) koristi 20 i 18.
  Ako primenimo Fiboničijeve sekvence na broj 20 i nastavimo sekvencu do broja 26 mesta, zatim umnožimo svaku sekvencu sa 13 i podelimo zatim sa 18, otkrićemo da se rezultati ovih faktora uklapaju i da tvore novu unutarnju sekvencu na svakom trinaestom mestu svake sekvence. Dvanaesto mesto završava sekvencu i na trinaestom započinje novu unutarnju sekvencu.

Dvanaesti glif “Začaranog sna” (kako se naziva u stvari Majanski 'kalendar') jeste čovek: a trinaesti glif je “nebeski šetač”.
Sveti kalendar je sačinjen od 260 dana, a narodni od 360 (sa “nesređenih” 5 koji se “ne broje”), nipošto ne treba prenebreći da su Majanci bili svesni ciklusa od 365 dana, a opet njihovo svesno korišćenje dva isprepletana kalendara te vrste u kombinaciji sa astrološki nastrojenim rezonovanjem i sagledavanjem sekvenci vremena, jeste strano “evropskom” umu, ali oni su očito odavno delili nebesku sferu na 360 stepeni. Deluje paradoksalno, ali iz ovih naizgled neslaganja, proizilazi da se ti kalendari sinhronizuju svake 52. godine tako da broj 52 predstavlja centralni fraktal kalendara. Uz pomoć ovih 'kalendara' oni su savršeno znali da predvide i ponašanje prirode i događaje u njihovom okruženju, kao i kretanje planeta i njihov uticaj, što je sve bilo usklađeno čak i sa pojedinačnom sudbinom svake Maje.

Dakle, Colkin se sastoji od 13 meseci, od kojih je svaki dugačak 20 dana, a Haab od 18 'meseci' po 20 dana, sa ostatkom od 5 dana do 365. Arheolozi tvrde da su Maje započele računanje vremena 3114, godine pre Hrista, i to nazivaju “nultom” godinom, a ovaj period se završava kada se ispuni 13 ciklusa od 400 godina kada započinje novi ciklus. U stvari, tada se završava veliki ciklus od 26000 godina. Znamo da su dan zvali  “kin” što čine i danas, mesec od 20 dana “uinal”; jednu solarnu godinu – “tun” a dvadeset “tunova” je “katun”, zatim 20 katuna je “baktun”, a uz to su imali i pojam nule koju su zapisivali simbolom školjke, itd. Naizgled jednostavan, banalan sistem računanja vremena, ali sa njim je, recimo, predviđeno uzdizanje na tron velikog vladara - Kralja u Palenkeu - Pakala, 19.jula 615. godine.

Tako je za Maje bilo precizno vreme za sve stvari i svaka stvar je imala svoje vreme imesto. Sveštenici su savršeno koristili ovo u svoju korist i zahvaljujući tim sposobnostima da inrerpretiraju nebo i kalendar, znali su kada treba sejati i kada žnjeti, znali su da predvide kišne i sušne sezone. Naravno ovi kalendari tj. Začarani san je korišten i za određivanje datuma za religiozne rituale uz šta moramo napomenuti da originalne Maje uopšte nisu ratovale, niti se sukobljavale međusobno i sa drugima, niti su imali krvave žrtve - ovo su sve “uvela” druga plemena koja su u kasnijim istorijskim dobima dolazili u kontakt sa Majama.

Majanski matematičari su umeli da projektuju ovakav kalendar milione godina u prošlost i budućnost, jasno znajući kakav događaj sagledavaju - i to zapisujući brojeve samo jednostavnim sistemom crtica i tačaka koje moderni istraživači povezuju sa “istočnjačkim” sistemom zvanim “Ji-ing”. I ne samo da su predviđali naizgled apstrakrne datume u dalekoj prošlosti i budućnosti već ima dokaza da su znali za datume koji su izuzetno uticali na našu istoriju, datume koji predstavljaju pojavljivanje Isusa i Muhameda, pa čak i kobne datume ratova, pa i skorih događaja, kao što je "Il. septembar" - koji je veoma bitan u njihovom sagledavanju približavanja “kraja vremena”.

Kosmičke Maje

Postoji priča po kojoj su Maje došle iz dubokog svemira da se dalje razvijaju duhovno zajedno sa planetom koju su pohodili i sa bićima koja su tu zatekli. Tokom njihovog boravka na Zemlji, oni su morali da podnesu teret vremena, jer su bili vezani ciklusima vremena kojih su bili kosmički svesni, a ne linearno, kao mi, koji ne pojmimo kako ni vreme i prostor tako ni dublje duhovne sfere budući da smo snažno vezani za materijalni svet. Oni su svesni da su bića Zemlje izgubila prirodnu sposobnost da se prepuste ciklusima vremena, koje je za njih u stvari i svetlost i energija. Kosmičke Maje takođe znaju i upozoravaju da ovo linearno kretanje mora preći u multidimenzionalno i da oni više neće biti ograničeni “zemaljskim” poimanjem vremena. Oni nas podsećaju, nesebično, da smo svi mi u stvari Maje i da se lako možemo “setiti” naše istinske prirode ako odbacimo name mura ograničenja koja nas sputavaju i u materiji i u Duhu.

U učenju Maja dobijamo naznake o postajanju nekoliko Kosmičkih rasa koje su se prizemljile i koje se ogledaju kroz karakteristike 20 kinova. Tih 20 kinova je podeljeno u četiri “zamka” koji se definišu sa četiri boje, plavom, žutom, belom i crvenom. Po njima postoji i peti, “zeleni” zamak, a on predstavlja više duhovno utočište u koje četiri rase stupaju. Očito je da su se ove četiri rase prizemljile na različitim kontinentima ove planete i zatim se mešale sa drugim narodima. Ipak, ne treba zaboraviti da su Maje poznavaoci vremena i prostora, te da oni “kalendar” nisu doneli od nekud nego su Kosmičke, univerzalne principe jasno prepoznali kako deluju čak i na ovoj trunčici prašine u zabitom delu galaksije kakav je ovaj.

Hoze Argueljes

Čovek kome je majanski kalendar postao pasija još u detinjstvu, ceo život je posvetio izučavanju sofisticirane astronomije i kulture starosedeoca Amerike. Argueljes je odgonetnuo neke izuzemo bitne detalje i principe funkcionisanja i tumačenja “Začaranog Sna” je i sagledao neumornim proračunima specifične datume u istoriji ove civilizacije kao i datume koji su bitni u predstojećim godinama raspleta i vremenskog skoka koji je sa nama.
Hoze Argueljes je neumornim radom pokrenuo ceo niz manifestacija i mnoštvo ljudi kroz to sagledava svoj položaj u vremenu. Argueljes je uspeo da precizno odredi finalnu sekvencu u majanskom kalendaru naznačavajući 1987. godinu dok je 1992. bila godina usklađenja kalendara sa 26. julom koji je po Začaranom Snu datum “nove godine” - ne zaboravimo da se ovaj datum u mnogim starim kulturama decidirano povezuje sa jednom zvezdom na nebu, sa Sirijusom.
Budući da su glavni majanski zapisi uništeni u “evropskim pohodima”, tabele datumi i interpretacije su skoro nestali. Preostale zapise "poseduju" evropski muzeji koji nemaju znanje njihovog dešifrovanja za razliku od Maja. Tokom 500 godina osvajanja i zatiranja starih znanja, verovanja, religija i učenja, različita majanska plemena su usvojila različite dane početka “nove godine”: ali su nova otkrića pojasnila i naznačila baš taj datum, 26.juli kao požetak ciklusa solarne godine. Nije ni čudo, neposredno nakon “usklađenja” 1992. godine, započela je najolujnija godina u poznatoj istoriji. Majanci su to odavno mogli da predvide. Zatim slede poplave 1993., a 1994. kometa

Šumejker-Levi pogađa Jupiter. Započeo je, nekako u to vreme, i nama dobro poznati rat u našim krajevima.
Po modernom tumačenju ovih događaja, vreme se ubrzava pred istek poslednjeg zrna peska u peščanom satu. Događaji se nižu neopisivom brzinom, karma čovečanstva izbija i čisti sve pred sobom. Do 1991. godine nije bilo moguće predvideti događaje na mundanom nivou, ali su Hoze i njegova žena Lojdin spoznali poklapanje narodnog i kosmičkog kalendara u momentu solarne eklipse, Što je zatim prouzrokovalo prepoznavanje principa povezivanja kalendara. Majanski sveštenici su prorekli potpuno sunčevo pomračenje tačno za dan 11. jula 1991! Za taj datum napominju da je početak ostvarenja dveju stvari - Kosmičke svesnosti i promena Zemlje. Proročanstvo se neumitno ostvaruje. Zahvaljujući Hozeu i drugim majanskim prijateljima, sada svi mi možemo podesiti i uskladiti naše satove sa stvarnim prirodnim kretanjima i cnergijama. Začarani san nema u sebi nikakve unutarnje omaške i nedoslednosti koje ima gregorijanski kalendar, a ceo proces ovog završetka vremena, Hoze i Majanci nazivaju pripremom za poletanje “Vremenskog Broda Zemlja 2013”.

Telemiti i Maje

Da bi smo krenuli u zaokruživanje, slike ovde ćemo u priču uvući i učenje novog doba, Eona Horusa, koje je dobijeno od izvesne 'kosmičke inteligencije' zvane Aiwass, preko ruku Proroka otelotvorenog u čoveku zvanom Alister Krouli. Zanimljivo je da Maje poznaju tu kosmičku svest koja nam je prenela Zakon Teleme, a njeno ime je samo blago “izokrenuto” - Zuvuja. Zakon Teleme je zapisan u Knjizi Zakona, zvanoj “Libel' AL” i on definiše potpuno “nov” koncept shvatanja Univerzuma i Čoveka, koje želi osloboditi okova ropsta prethodnog doba i dovesti ga do svetlosti, slobode, ljubavi i života u svesnosti Zvezda. Nećemo detaljno analizirati tu knjigu ovde, ali je davanje korespodencija sasvim pogodno da izvučeno stavove i shvatanje doba u kome previru delovanja sila zvaničnih religija, sila skrivenih Redova i kosmičkih energija i kosmičke svesti koja se budi u ljudima planete Zemlje. Tok vremena i trenutno razumevanje majanskog učenja, kao i poznavanje Telemitskog “zakona” nam predočava zanimljive paralele koje moramo uzeti u obzir.

Uvodna ideja u vezi sa majanskim sagledavanjem "primanja" Knjige Zakona je da oni jasno mogu opisati tri dana tokom kojih su zapisivani stihovi Knjige. 8., 9., I lO. April 1904.godine su po Majanskom učenju bili "Beli pas" (u spektralnom tonu), "Pla-
vi majmun" (u kristalnom tonu) i "Žuto ljudsko biće" (u kosmičkom tonu). "Beli pas" predstavlja srce i ljubav, a spektraini ton postavlja pitanje na koji pas daje odgovor: 'Kako da se oslobodim i krenem dalje ?'. "Plavi majmun" predstavlja magiju i igru a kristalna pitanje o smislu tog 'kin-a' tj. dana je 'Kako da posvetim svoje biće služenju drugima?'. Slobodna volja je suština "Žutog ljudskog bića", a njegovo kosmičko pitanje, na koje odgovara cela Knjiga Zakona je: 'Kako da proširim svoju darost i svoju ljubav?' direktno upućujući na zvezdano-solarnu prirodu Čoveka. Fantastično je koliko su energije univerzuma jasno izrečene manifestacijom ovih kinova, i koliko reči Knjige Zakona jesu objašnjene suštinskom sintezom na majanske simbole. Na talasima Zuvuje nam je došla reč savršeno sinhronizovana u vremenu davanja, sa mestom manifestacije i opštim potrebama i težnjama čovečanstva.
 "Čini po svojoj volji će biti sav zakon"

Maje, kako u prošlosti, tako i danas, insistiraju na nepobitnoj prirodnoj potrebi samostalnosti pojedinca i slobodi za ispunjenjem Slobodne Volje koju svako za sebe treba da otkrije u skladu sa prirodom i univerzumom.
"Svaki muškarac i svaka žena je zvezda."
Maje, kao i Telemiti se zalažu za Jednakost među ljudima, i to u obliku tolerancije svake slobodne volje i jednakosti u slobodi ispoljavanja jedinstvenosti lične prirode.
"Ti nemaš pravo osim da činiš svoju •volju."
Lojalnost sebi i poštovanje slobode svoje volje i slobode volje drugih ljudi je veoma važna. Lojalnost podrazumeva poštovanje i poverenje u nepomućenu zvezdanu svest koja.je u svakom od nas. 
"Za čstu volju neuslovljenu svrhom i oslobođenu strasti od rezultata, svaki je put savršen".

Avantura je ono što je tok ispunjenja naše istinske slobodne Volje. Avantura je vršenje Volje za radost svoju i radost svojih bližnjih, u korist celog univerzuma.
"Ljubav je zakon, ljubav pod voljom."
Ljubav je jedina veza koja može spojiti razdvojene, ovozemaljske ljude i zvezdane narode. Ljubav je energija i sila koja zrači iz slobodne Volje.
Ovih pet stihova Knjige Zakona nepobitno može priznati svako, oni su osnovni kodovi koji se moraju poštovati i koji znače svima bez razlike na rasu, naciju, jezik pol i socijalni status. Majanci, kao i svi duhovni ljudi, po svojoj prirodi prepoznaju ove stihove kao svoju ideju ukorenjenu u konačnom razotkrivanju vremena i stvarne prirode ove planete.

Svi nepobitno priznaju Sunce za najveće "Božanstvo" ovog dela univerzuma, pa nije ni čudno što je celo jedno poglavlje Knjige zakona posvećeno ponovnom uspostavljanju vladavine i kraljevstva Heru-Ra-Ha na planeti Zemlji. Sunce je naš stvoritelj od koga potiče i naše telo i naša duša, Sunce je oformilo ceo sistem planeta, svaka trunčica u celom sistemu je u skladu sa Voljom Sunca. Maje su izgleda precizno poznavale cikluse sunčevih pega, pa je i Začarani san u skladu sa tim, jedanaestogodišnji ciklus će imati svoj vrhunac baš 2012. godine, a broj 11 je posebno značajan i Telemitima koji ga smatraju za broj 'Magike' tj. celokupnim brojem sistema Magike kojim se obuhvata solarni sistem. Majanci smatraju ljudska bića putnicima kroz vreme koji su izgubljeni, a Telemiti ih nazivaju "ljudima koji uzdišu" - ljudima koji nisu svesni svoje zvezdane prirode i svog duhovnog, galaktičkog niti multidimenzionalnog ustrojstva Bića.
“Ja sam osovina točka i kocka u krugu."
Reči Hadita izuzetno opisuju galaktički vremensko-prostorni kompas, upućujući na Duhovni centar u nama samima, na duhovni centar koji je Sunce, na duhovni centar naše Galaksije. U ovome se prepoznaje i specifično predanje da je duhovna kapija u središtu zemlje veliki kristal, kocka u krugu.
“Ja sam razdvojena radi ljubavi, radi mogućnosti ponovnog sjedinjenja .. "
Reči Nuite, boginje beskrajnog prostora i bezbroj zvezda u njemu, analogne su majanskom shvatanju da su ljudi na Zemlji odvojeni u materiji od Duha zbog posebnog dela, posebne Volje, a ovde se razotkriva da je ta Volja u stvari, Ljubav i da je povratak Zvezdanoj svesti Put ljubavi.
 

''Dodite, O deca, pod zvezde, i nađite svoje ispunjenje u ljubavi!"
Kaže Nuit.
"Pazite, rituali starog doba su crni."
"Stignite tu lažnu utvaru vekova."
Majanci nas upozoravaju da su stara materijalistička poimanja i uređenja pogrešni, naglašavajući da vremenski “kod” koji je trenutno u upotrebi (12:60) nije sinhron sa stvarnom prirodom celokupnog solarnog sistema, već je nametnut delovanjem neuravnoteženih sila, "agenata", koji su hteli da porobe Zemlju. Oni su posebnim magijskim delovanjima osujetili pređašnje planove za razvoj civilizacije, ometajući razvoj na drugim planetama, dovodeći jednu, Maldek, do potpunog uništenja. Oni su zatvorili duhovne kanale između Zemlje i Urana, čije se otvaranje konačno očekuje 2012. godine. Fraktal 13:20 je naravno u skladu sa kosmičkim principima i što pre ljudi shvate svoju istinsku prirodu, pre će moći da odbace stara ograničenja.
"Četiri kapije 'vode u jednu pa/atu; pod te pa/ate je od srebra i zlata . "
Čak su i stari Grci napominjali da je ulazak u Olimp na četiri strane sveta, a ulazi sa za vreme Solarnih Ekvinocija i Solsticija. U majanskom učenju se prepoznaje da svaki od 'Zamkova' ima četiri kapije, pa čak postoje i četiri Enohijanske Kule Stražare, odakle Posmatrači posmatraju božansku kreaciju. Pod palate je simbolično u bojama Sunca i Meseca koji upućuju na brojeve 13:20.
"Jer on je uvek Sunce, a ona luna .. ."
Sunce je Majanski Kinič Aahu, koji je otelotvoren u Pakal Votanu, koji je zarobljen kao "zver" na zemlji i koji teži svojoj nebeskoj ljubavnici, Bolon lk.
“Znajte sada da je izabrani sveštenik i apostol beskrajnog svemira princ-sveštenik zver i u njegovoj ženi zvanoj Skerletna Žena, data je sva moć. Oni će moju decu skupljati u svoj zagrljaj; oni će u ljudska srca une ti zvezdani sjaj."
PakaI Vatan i Bolon lk su, ne samo polarnost u svemu, već manifestatori božanske: duhovne svesti u ljudima, koji pozivaju ljude na probuđenje, koji pokreću životnu silu. Zvezdani sjaj može sinuri po majancima, 2012. godine kada se otvori tunel između Zemlje i Urana.
"Svetkovina za Tahutija i prorokovo dete"
“Ja sam magičar i egzorcist"
Ova dva stiha Knjige zakona neobično asociraju na majansko učenje o vezama određenih planeta, pa su ovde navedeni egipatski bog mudrosti Tahuri i magičar koji ie Merkur, sa detetom i egzorcistom koji su Pluton. Tahuti-Merkur potpomaže ljudimna Zemlje donoseći znanje, a dete u svakome je egzorcist, razgonitelj tmurnih oblaka i ograničenja. Jasno je da je sledeći tunel između Neptuna i Venere koji deluju kroz ljubav, osećanja i intuiciju, dok se duhovni tunel između Zemlje i Urana "sprema za otvaranje".
“A ti, o, moj narode, ustini i probudi se!"
Sveopšti Majanski poziv je upućen svim ljudima planete Zemlje, da odbace stara ograničenja i da se probude u Duhu. Zanimljivo je recimo da, kao što je recimo “Sionski Ptiorat” više decenija unapred predstavio zastavu i ideju ujedinjene Evrope, tako i Majanci polako ostvaruju svoj koncept, Zastava Mira se već vijori pred Ujedinjenim . "Nacijama, a za "Dan Mira" se uskoro očekuje da bude proglašen 25. jul i ideja o sveopštem probuđenju i ujedinjenju Zemlje je na dohvat ruke. Homo sapiensa više neće biti, uzdiže se Homo Terestrialis - Čovek Zemlje. 

"Rituali elemenata i svetkovine doba."

Majanski solarni pečati su veoma precizno definisani i apsolutno jasno se mogu povezati sa učenjem o elementima drevnih, koji su vatra, voda, zemlja i vazduh, a 20 pečata su prepoznatljivi u kombinacijama istočnjačkih simbola Tatvi, koje kombinuju četiri elementa sa petim Duhom dajući takođe 20 simbola. Svetkovine doba očito kroz Knjigu zakona, upućuju na shvatanje vremena i usaglašavanje sa njim da bi se spoznalo istinsko mesto u prirodi.

"Svetkovina svakog dana u vašim srcima."

Radost oslobođenja od vekovnih stega budi zvezdanu svesnost, Solarni Logos, Heru-Ra-Ha se uzdiže na obzorju, na tronu srca. Srčana čakra je tajno mesto obitavanja skrivene svesnosti Sunca u nama. Svetkovanje svakog dana Majanci takođe sprovode i kroz igranje Telektonona koji je igra vremena i svesti ljudskih duša.
 
"Svetkovina svake noći za Nu."

Ovo je očito podsećanje da se ne treba čak vezati ni za sam solarni sistem, već osloboditi svoju svest za multidimenzionalni uzlet u zvezdani prostor galaksije. Maje su već sada iskusni putnici, setili su se svojih 'znanja'.
Navedimo sada mnoštvo paralela majanskog učenja o Telektononu, "galaktičkom kulturnom programu" uz povezivanje sa Knjigom Zakona i mističnom tradicijom koja je tajno sačuvana kroz 'mračna vremena'. Ići ćemo gotovo nasumice da bi smo samo dali neke primere. Majanski "Baktun" je vremenski period vladavine 'jednog specifičnog božanstva' koje se takođe naziva Eon. "Biosfera" je Zemlja, okamenjena iskra zvezda, 'sestra' boginje Nuit. "Bolon lk' je SkerIema žena, uranijanska BabaIon, tajna Luna. "Colkin" kalendar, začarani san su svetkovine vremena. "Galaktička federacija" je Veliko Belo Bratstvo, zvano A..A.. (Arkadijanska Akademija; Anonimni Adepti; Aster Argos; Arkturus Antares ... ). "Hunab Ku" je galaktički centar, prvi pokretač, u kabali znan kao Keter. "Kinič Ahau" sistem Sunca i 10 planeta identično šematski predstavljan kao i hebrejsko Drvo Života. "Kuksan Suum" asocira na stih 'putevi Khabsa provlače se' govoreći o duhovnim tunelima, stazama i putevima svesnosti i energije između planeta solarnog sistema.

Ne treba zaboraviti da je Knjiga zakona trostruka, njena tri dela govore o našem davnom poreklu i zvezdanoj prirodi, o principima za prepoznavanje i prevazilažnje ograničenja kroz ostvarivanje duhovnog buđenja, ali i upozorava o strahotnim mukama smene doba, smene Eona. "Ako ovo ne bude ispravno, ako pomešate prostorne oznake, govoreći: oni su jedno; ili govoreći: mnoštvo ih je; ako ritual ne bude uvek za mene; onda očekujte strašne osude Ra-Hoor-Khuita!" Sunce, naš 'Bog' na Nebu nas može lako “kazniti” za sve ludosti kojima mučimo planetu, a vrhunac njegove moći će naići u naletima Plazmi izbačenim u letnjim danima 2012. godine. "To će obnoviti svet, mali svet, sestru moju, moje srce i jezik moj, govori nam glas Nuit-e, Boginje Univerzuma. Ako se ne okrenemo Zvezdama, skladno ujedinjeni kao ljudi Zemlje, prevazilazeći okove materijalizma i ropskih doktrina i lažnih religija, Bog Rata i Osvete, Naše Sunce će sprovesti 'obnovu'.

Kraj vremena

Postoji nekoliko predodređenih datuma za završetak majanskog 'kalendara: koji sežu od 1957. do 2050. godine. Datum 2012. godine je Tompsonova projekcija koji raćunat dan-po-dan da bi se povezao majanski sa evropskim kalendarom, pre nego se broje godine. Hoze i Lojdin Argueljes su se saglasili sa Tompsonovim datumom 2012. godine, što je usklađeno i sa činjenicama dokazanim 26. jula 1992. kao i kompjuterskim grafikonima i demonstriranim fraktainim sagledavanjem tačke zimskog selstocija 2012. (Sa anomalijama grafikona u julu te godine)
Iza zvezdanih kapija ove planete i solarnog sistema, nalazi se kosmička šema potpornog reda na kom je zasnovan tok istorije na zemlji u obrascima vremena. Galaktički putnici su dugo putovali kroz koridore vremena i prostora, periodično posećujući solarni sistem. Dokazi arheoloških ruina na Marsu i Mesecu su nemo svedočenje prisustva inteligentnih graditelja u sada drevnoj istoriji. Dokazi su jasni. Neko sa naprednim zmanjem astronomije posetio je narode ove planete i ostavio kalendar kao potpis. 0vo se pronalazi u korespodencijama svetskih kalendara Maja, Tibetanaca, Afrikanaca Veda i Hebreja. Sličan kalendar je nađen li svakoj od ovih kultura.

Evropski kalendar proglašen od Pape Gregorija 1583. godine jedini je koji ne priznaje ni najmanje dva nebeska kruženja. Hebrejski kalendar je dobio Enoh u zraku svetlosti koji je sagledavao solarna i lunarna kruženja na sličan način kao kod Maja. Dogoni, afričko pleme poseduje četiri kalendara, za koje tvrde da su ih dobili od posetioca sa Sirijusa B: solarni, lunarni, venerijanski i narodni. Tibetanski kalendar je toliko sličan majanskom da se spekuliše da su iz istog izvora potekli. Vedski kalendar se bazira na kosmičkim razdobljima, Jugama. Drevna Hindu astrologija koristi 27 kuća od 13 stepeni i 20 minuta, koji su ključni brojevi Majanskog kalendara.

Ovi kalendari ukazuju na "vremenski organizator" sinhronizacije planetarnih kruženja i zvezda. Dogonski kalendar identifikuje poslednju posetu sa zvezda u 12-13. vek; Majanski kalendar identifikuje 11. Jul 1991., kao datum ponovne posete. Oba ova datuma se poklapaju sa planetarnim kruženjima.
Kulture koje su posećiyale Maje su bile šamanske. Drevni Tibetanci su šamani i Dogoni i Maje su šamani. Galaktičke Maje su šamani. Galaktičke Maje su šamani planetarnih nauka, Kosmički Šamani koji razumeju i koji su utrli kosmičke tokove događaja. Njihove tajne su ostavljene šamanima u kulturama koje su posedovale ključeve njihove nauke. Dosada se šamanizam smatrao sujeverjem koje je bilo rasuto i koje se povuklo pred moćima evropske nauke. Ali ta ista nauka je sada bacila planetu na kolena u destrukciji biosfere.

Da li će "Vremenski Brod Zemlja" poleteti 2013. godine, ili će završiti kao Maldek, saznaćemo i lično iskusiti? Na svim Majanskim piramidama i građevinama Začarani San se potpuno završava 2012. godine. Nema nastavka. Tu je kraj ciklusa, kraj vremena koje su oni pažljivo pratili i poznavali. Kraj vremena kakvo poznajemo. Kraj vremena kome nisu naznačili nastavak, nakon koga nisu predočili novi ciklus. Kraj začaranog sna je začarano buđenje. 

Civilizaciju Maja karakterišu usmene legende. Španski osvajači su se svojski potrudili da unište većinu pisanih dokumenata kako bi eliminisali "konkurenciju" hrišćanskoj crkvi zarad lakšeg pokrštavanja porobljenih naroda.

 

Nešto ipak ostalo kao što je čuveni Drezdenski kodeks koji je pronađen u 19 veku, kao i zapisi na spomenicima koji se teško dešifruju u celosti. Nešto legendi su zapisali i istoričari španskih osvajača, što daje mogućnost tumačenja i shvatanja majanskih učenja i proročanstava.
Najveći broj istraživača se slaže da se nalazimo u Petom Suncu, koji se završava čuvenog 21. decembra 2012 .
Mnogi se zaleću da saopšte kako će tada biti smak svet, Armagedon, dolazak vanzemaljaca ili nešto slično manje ili više nebulozno. Međutim, Maje nas uče da je u četiri prethodna doba došlo do velikih promena na Zemlji pri promeni ciklusa, ali da smaka sveta (onog potpunog) nije bilo. Dakle, postoji dobra verovatnoća da ćemo posle Petog Sunca da uživamo u Šestom Suncu. Evo i naziva svih 6 Sunaca (ili Svetova kako još Maje nazivaju ove cikluse:

Sunce 1 - nahui Ocelod (jaguari)
Sunce 2 - nahui Ehecad (vetar)
Sunce 3 - nahui Quiahuid (kiša)
Sunce 4 - nahui Ad (voda)
Sunce 5 - nahui Ollin (kretanja zemlje - naš trenutni ciklus)
Sunce 6 - nahui Xochid (Sunce procvata)

Po majanskom kalendaru, Veliki Ciklus je započeo 3114. PH i završava se u decembru 20l2.e.v.
Colkin je kalendar od 260 dana koji se bazira na periodu ljudskog razvoja. Sastavljen je od 20 dnevnih simbola od kojih svaki ima 13 varijacija, i korišćen je (kao i danas) da se odredi karakter događaja i vremenske harmonije, na sličan način kao kod zapadne astrologije. Maje su koristile i kalendar od 365 dana i zvale su ga Haab, kao i Venerin kalendar, kao i još mnoge druge. Oni su merili duge periode vremena na način "Dugug Brojanja" po kome jedna godina od 360 dana (Tun) se sastoji od 18x20co dnevnih meseci (Uinali). Dvadeset od ovih Tuna je Katun, a 20 Katuna je Baktun (otprilike 400 godina) i 13 Bakruna čini "Veliki ciklus" od 1872000 dana (5200 Tunova ili otprilike 5125 godina).

Majanski učenjaci su pokušali da uporede Dugo Brojanje sa našim zapadnjačkim gregorijanskim kalendarom, još od početka 20. veka. Postoje velike varijacije u sugerisanim kordacijama, ali 1905. Gudrnan je odredio korelaciju koja se za samo 3 dana razlikuje od danas najpopularnije. Znana kao GMT korelacija, ili "korelacija 584283" je određena 1950. i postavlja početak Velikog Ciklusa (dan 0.0.0.0.0) na 11. avgust 3114.PH., kao i krajnji datum (znan kao 13.0.0.0.0) kao 21.decembar 2012.e.v.

Galaktička sinhronizacija - Hoze Argueljes kaže u svojoj knjizi "Faktor Maja" da je 5125. godina dug Veliki Ciklus Zemljinog prolaska kroz rezonantnu frekvenciju sinhronizacijskog zraka koji će pripremiti Zemlju i čovečanstvo za Uzdizanje, ili evolutivni skok u sledeću dimenziju. 

Svaka od 13 kolona prikazana na slici prikazuje baktune. Svaki baktun, ima 144,000 dana. Učenjaci, naučnici i istraživači se ne slažu oko datuma početka ovog ciklusa: neki kažu da je počeo 11 avgusta, drugi 6 avgusta 3113. p.n.e. U oba slučaja jedno je sigurno: imamo još nekih 5 godina (u trenutku pisanja ove kratke studije) do završetka ciklusa koji traje tačno 5,100 godina i trebalo bi da se završi 2012. godine. Notiraćemo da je prvi ciklus bakrun O, drugi baktun 1 itd. Središnji baktun je sedmi, koj čini simetriju u odnosu na ostale: 6 ih je sa leve, 6 sa desne strane ciklusa. Poredani u vremenskoj osi ili spirali "isrorija" Baktuna je ovakva.
1. Baktun O (=13), Baktun uzgoja zvezda (3113. p.n.e. - 2718. p.n.e) 13.0.0.0.0 Planeta Zemlja je ušla u zrak galakričke sinhronizacije. Dolazi do razvoja "zvezdanog prenosa" od strane galaktičke federacije do ljudi duž planete Zemlje. Dolazi do konsolidacije Gornjeg i Donjeg Egipta, 3100 godina p.n.e, razvoj Sumera oko 3000 godina p.n.e. Godine 2800 p.n.e. počinje konstrukcija Stonehendža.

2. Baktun 1, Bakrun Piramida (2718. p.n.e. - 2324. p.n.e) 1.0.0.0.0
Izgradnja i aktivacija Velikih piramida na Platou Gize, Egipat oko 2700. p.n.e. do 2600. p.n.e. (prema sadašnjem datiranju vremena). Dodatni razvoj i širenje civilizacije Sumera, razvoj Akada i Ura i razvoj bronze. Početak Harapa, civilizacije Indusa. Početak razvoja života u Kini, Mezo-Americi i na Andima.

3. Baktun 2, Baktun Točka (2324. p.n.e - 1930. p.n.e) 2.0.0.0
Razvoj točka, inicijalizacija transporta i tehnologje, razvoja pisanih zakona i metalurških tehnologija u Mesopotamiji. Sargon i prva Yavilonska imperija. Početak razvoja teritorijalnog imperijalizma. Razvoj legendarnih imperatora u Kini. Razvoj Minojske civilizacije na Kritu.

4. Baktun 3, Baktun svete planine (1930. p.n.e. - 1536. p.n.e.) 3.0.0.0
Srednje i novo Egipatsko kraljevstvo, relocira centar Svete Planine na zapad u Dolinu Kraljeva, donoseći Egipćanima pripremu za dinastičko vladanje, konsolidujući model odbrambenog teritorijalizma kao normu civilizovanog življenja. Talasi osvajača - Hititi, Arijevci, razaranje Minojske i Induske civilizacije su karakteristike ovog perioda.

5. Baktun 4, Baktun kuće Šanga (1536. p.n.e - 1141. p.n.e.) 4.0.0.0
Početak dinastije Šang, Kina, usvajanje doktrine jin/jang, napredovanje u metaurgiji bronze i početak razvoja Kineske civilizacije. Početak civilizacije Veda u Indiji. Rast Čavin civilizacije, civilizacije na Andima i civilizacije Olmeka u Srednjoj Americi, kao i Akhenatona i Egipta. Pojava Avrama i Mojsija, Izraela. Konsolidacija Hitita i Mesopotamije.

6. Baktun 5. Baktun Imperijalističkog pečata (1141. p.n.e. - 747. p.n.e.) 5.0.0.0 Rast Vavilonsko-Asirske imperije. Pojava oružja od gvožđa i pojava prvih ratnih mašina. Rast i razvoj Mikenskih Grka u Mediteranu, pad Troje, dinastija Čou u Kini, rast I Čing dinastije. Širenje kulture Olmeka po srednjoj Americi. Upotreba konja u ratne svrhe, ustanovljava se matrica vojnih imperija kao model civilizovanog života na planeti.

7. Baktun 6. Baktun razvoja i misaonog učenja (747. p.n.e. - 353. p.n.e) 6.0.0.0 Period prvog talas galaktičkih Maja u Srednjoj Americi. Rast persijske imperije, rast filozofskog individualnog razmišljanja preko ranih kolektivnoh oblika. U to vreme su živeli i umovali Pitagora, Sokrat, Plato i Aristotel u Grčkoj; postojalo je šest škola Vedskog razmišljanja. U Indiji su živeli Mahavira i Buda, Lao Ce, Konfučije i Čuang Cu u Kini. Napravljen je Mont Alban u Meksiku, počinje sa upotrebom kalendarski sistem Maja.

8. Baktun 7. Baktun prelaska (353. p.n.e. - 41) 7.0.0.0.0
Postojanje helenske civilizacije, Aleksandar Veliki. Rast Rimske imperije, Kelti u Evropi, napredna tehnologija prerade gvožđa. Konsolidacija zaraćenih zemalja u Kini pod Čin Huang Tijem, početak dinastije Han, Veliki kineski zid. Početak širenja Budizma kao kosmopolitske religije od Indije do Centralne Azije. Pojava Isusa Hrista, gnostičkih religija na Srednjem istoku, nestanak Olmeka i početak Teotihuakana.

9. Baktun 8 Baktun Gospodara Crvenog i Crnog (41 - 435) 8.0.0.0.0
Završetak izgradnje piramida u Teotihuakanu, konsolidacija kulturnog režima u Srednjoj Americi, Gospodari Crvenog i Crnog, prva učenja Kvecalkoatla, Moče i Naska i Tiauanako u Andima. Uskršnja ostrva, rast Zapadno Afričkih kraljevstva, rast i kolaps Rimske Imperije, širenje Hrišćanstva, pad dinastije Han, širenje Budizma u Kini i jugoistočnoj Aziji.

10. Baktun 9, Baktun Maja (435. - 830.) 9.0.0.0.0
Druga poseta galaktičke civilizacije Maja, pojava Pakala u Palenkeu i procvat kulturnog režima Maja. Pojava Muhameda i rast Islama. Raskorak Rimokatoličke Zapadne Evrope i Vizantijsko pravoslavne hrišćanske istočne Evrope. Tang dinastija u Kini, rast dinastija u jugoistočnoj Aziji, Indoneziji (Borobadur, Java) , dominacija Tahunaka, Andi, Polinezijskih civlizacija, Okeanije, rani procvat Nigerijskih civilizacija.

11. Baktun 10, Baktun Svetih Ratova (830. - 1224.) 10.0.0.0
Kolaps klasične civilizacije Maja i civilizacija centralnog meksika. Rast Tolteka, Čaj Čan i Čimu civilizacija u Andima, rast Ife civilizacije u Nigeriji. Širenje Islama i konfrontacija sa Hrišćanskom civilizacijom - pojava Krstaša, rast Tibetske civlizacije, Sung dinastija u Kini, pojava štampe u Kini, baruta, dinastije Kmera u jugoistočnoj Aziji. Pojava Velikog Zimbabvea u istočnoj Africi.

12. Baktun 11, Baktun skrivenog semena (1224.- 1618.) 11.0.0.0.0
Širenje Islama u Indiji i zapadnoj Africi. Secesija Tibeta, pojava Turske imperije, Mongola, okupacija Kine, Secesija Japana, rast Zimbabvea u Istočnoj Africi, Ifa i Benina u zapadnoj Africi. Vrh Hrišćanske civilizacije, Zapadne Evrope i rast Pravoslavne Ruske civilizacije, istočna Evropa. Reforma i raskol Hrišćanske crkve, širenje i trijumf Evropske civilizacije i osvajanje Inka i Actečkih imperija. Početak kolonizacije od strane Evropljana, nestajanje sakralnog pogleda na svet (skriveno seme). 
 
13. Baktun 12, Baktun transformacije materije (1618.- 2012.) 12.0.0.0.0
Rast i trijumf naučnog materijalizma, Evropa porobljava ceo svet, industrijska re\'olucija, demokratska revolucija u Americi, Evropi. Kolonijalizacija Afrike. Latinske Amerike i Azije, industrijalizacija Japana. Pojava Karla Marksa i razvoj kumunizma. Komunistička revolucija u Rusiji, Kini. Prvi i drugi svetski rat, konstrukcija atomske bombe i početak nuklearne ere, razvoj zemalja Trećeg sveta, dalje širenje Islama, Meksiko, Indija. Pojava globalnog terorizma i kolaps tehnološke civilizacije. Čišćenje Zemlje i era globalne regeneracije. Informaciona era i razvoj solarne tehnologije, galaktička sinhronizacija.

Ciklusi Sunčevih pega.

A.Gilbert i M.Korrel u njihovoj knjizi "Majanska prorocanstva" pišu da na kraju Velikog Ciklusa dolazi do kulminacije serije dugotrajnih sunčevih ciklusa koji će okrenuti sunčevo magnetsko polje. izazivajući zemljotrese i poplave na zemlji. Štaviše, promena magnetskog polja će pojačati proizvodnju endo-rina upinealnoj Žlezdi. Generalno govoreći, naučno prihvaćeni proračuni sunčeve aktivnosti. ukazuju na kretanje ka klimaksu u bliskoj budućnosti.

Pomeranje Ose. G.Henkok ukazuje u svojoj knjizi "Otisci prstiju Bogova" da će neobični planetarni rasporedi na kraju Velikog Ciklusa, izazvati gravitacione efekte na osu Zemlje, koja je opterećena kapom polarnog leda. Osa će se smaknuti, brišući gotovo sav život na Zemlji kao rezultat kolosainih plimskih talasa. Jedno od planetarnih usklađenja će se odigrati 24. decembra 2011. i taj datum može biti jedan od "okidača" ovih događaja.

Ovo je najširi deo Mlečnog Puta i korespondira sa smerom centra galaksije. Kad se usklađenje dogodi, Zemlja će se uskladiti sa ravni Galaksije i preći na "drugu stranu", što će izazvati "polje energetskog izokretanja", dozvoljavajući nam da se uskladimo sa izvorom tog polja. Ovo će biti okončanje ljudske duhovne embriogeneze koja se meri Majanskim Dugim Brojanjem, što kulminira "promenom polova" u kolektivnoj psihi i rođenju Više Svesti. Ovaj poslednji dan Velikog Ciklusa Maje su zvale Dan Kreacije.
Bolon Tikui su "Priziv moći broja devet, devet Gospodara vremena i sudbine koji vladaju moćima vremena unesvesnom". (Bolon=devet; Tiku=gospodari, bogovi ili transcendentna bića) Bića nesvesnog, Bolon Tikui takođe su povezani i sa Noći vremena: Dever stražara noći kao i devet nivoa nesvesnog. Postajući svesni, devet Gospodara su čuvari Celoh.Llpne Noći vremena. Zbog toga, Bolon Tikui su označeni kao Gospodari vremena i sudbine. Kao što nesvesno razvija sva dešavanja, tako su i niti sudbine utkane unesvesnom. Bolon lk je Beli Solarni Vetar, dah duha Kinič Ahaua, koji ima nameru da prenese poruku Bolon Tikua iz Velikog Nesvesnog u prvobitno nesvesno Pakal Vorana, mudraca i proroka brojeva devet i trinaest, koji će poruku osvestiti kao proročanstvo.

U Ćilam Balamovom "Stvaranju sveta", Bolon Tiku su prikazani u svetlu borbe za moć, svađe i konflikta. Ovde, kao moći koje vladaju nesvesnim, oni daju snagu dinamici istorije kao objašnjenje Pada:
Bolon Tikui donose prvobitni Pad u Prvobitnom kosmosu pre vremena. Čineći to, oni postaju koegzistentni sa dinamičkom motivacijom univerzalnog ili kosmičkog nesvesnog, da bi manifestovali svet kao evolurivni spektar greha, pravljenja oruđa i istorije- uključujući pohlepu za moći i vlašću, požudu i zloupotrebu užitka.

Unutar kripte Pakal Votana u Palenkeu, na zidovima koji okružuju sarkofag, nalaze se izvrsne osetljive statue devet Gospodara vremena i sudbine. U njihovoj manifestaciji moći i dostojanstva, ne samo da su Vladari Podzemnog sveta, devet Gospodara čeka i svoje iskupljenje u vremenu. "Pripitomljeni"od strane Pakala, devet Gospodara vremena i sudbine osnaženi su da proročanski budu probuđeni umetnošću datuma Dugog računa, 9.13.0.0.0.- jedinoj tački u ciklusu kad se ovaj datum desio, 692. godine - 1260. godina pre 1952. kada je grobnica otvorena i 1320. godina do 2012., kad je Zatvaranje ciklusa. Jedino rokom sedam prstenova - 2004.- 20 11., Gospodari prstena mogu biti probuđeni.

Odlukom Pakala 9.13.0.0.0., moć Ošlahun Tiku trebala je biti preneta u trinaest rajskih (nebeskih) ciklusa od po 52 godine, 8443. - 1519., a isto tako Bolan Tiku u devet paklenih ciklusa, 1519. - 1987. Od 1987. do 2012. traje vreme proročanstva. To je vreme ponovnog buđenja moći brojeva 13 i 7 ili 13:20, i dolaska Začaranog sna 13 luna, Zakona vremena, Telektonona i na kraju, kulminirajućeg proročanstva svega ovog, Misterije kamena i Sedam prstena Srednjeg vremena, iskupljeničkog uzdizanja Bolon Tikua, koje započinje sa sedam Gospodara prstenova.

Drevne Maje su definisale protok vremena po vremenskim ciklusima Baktuna, čime su objasnili karakteristike civilizacije.
Magnetska luna slepog miša, luna svrhe - baktun Zvezdanog zasađivanja, 3113 - 2718 gpne. Električna luna škorpiona, luna izazova - baktun Piramida, 2718. - 2324. gpne.

Električna luna jelena, luna služenja - baktun Točka, 2324. - 1930. gpne. Samo-postojeća luna sove, luna forme - baktun Zapadne planine, 1930. - 1536. gpne. Intonirana luna pauna, luna sjaja - baktun Kuće Šeng, 1536. - 1141. gpne.
Ritmička luna guštera, luna jednakosti - baktun Pečata imperije, 1141. - 747. gpne. Rezonantna luna majmuna, luna usklađenja - baktun Umnih učenja, 747. - 353. gpne.

Galalaktička luna sokola, luna integriteta - baktun Onog koji je pomazan, 353. gpne. - 41. gne. Solarna luna jaguara, luna namere - baktun Gospodara u crvenom i crnom, 41. - 435. gne. Planetarna luna psa, luna manifestacije - baktun Maja, 435. - 830. gne.
Spektralna luna zmije, luna oslobađanja - baktun Svetih ratova, 830. - 1224. gne. Kristalna luna zeca, luna saradnje - batrun Skrivenog semena, 1224. - 1618. gne. Kosmička luna kornjače, luna prisustva - baktun Transformacije materije, 1618. - 2012. gne.

Kako se sedam karmičkih slojeva Prstena istorije budu rastvarali Prsten po Prsten unutar petodimenzionalnog svetlosnog kola, potpuno uzdignuta, Zemlja će se vratiti svojim prvobitnim sedam Gospodarima Zore, Gospodarima prstenova Srednjeg vremena. Za vas, da bi svoju dušu uzdigli, treba da sklonite njene omotače, koru po koru, što je prvi stepen pročišćenja i pripreme za Drugu kreaciju. Sedam prstena svih, i kola istorije više biti neće. Sedam slojeva duše bez kora, kola vaše unutrašnjeg petodimenzionaInog sopstva upaljeni unutar vas, i bićete slobodni. Oslobođena će Zemlja biti od veštačkog nervnog sistema 12:60. Slobodna će biti za Drugi dolazak kosmičke kreacije- silazak Nebesa na Zemlju, putovanje u Unutrašnje vreme. Ali da bi postigli najviše, morate se u potpunosti identifikovati sa procesom buđenja Bolon Tikua.

Majanska plemenska proročanstva Humbac men, moderni Čuvari Dana kažu da treba da posećujemo sveta mesta, da ispravimo greške u DNK-u. Ovo bi trebalo da osnaži naša energetska tela za predstojeću tranziciju na kraju Velikog ciklusa.
Proročanstva Inka kažu da će 2013. godine biti okončan kalendar Inka I da će te godine veliki asteroid, 3 puta veći od Jupitera, proći blizu Zemlje izazivajući kataklizme koje će pobiti većinu stanovništva.

Link

odlicno....samo nastavi

Knjiga
"Otisak Atlantide", autori Rand Flem-Ath i Colin Wilson


Američki znanstvenik Charles Hapgood uvjeravao je 1982. g. mladog knjižničara Rand Flem-Atha u nešto čudesno - da je civilizacija stara gotovo 100 000 godina, a on ima za to dokaze. No, prije nego što je uspio dokazati te neobične tvrdnje, Hapgood je tragično stradao u automobilskoj nesreći.
Zajedno s Colinom Wilsonom, Flem-Ath je počeo istraživati istinitost izjave američkog znanstvenika. Njihovo proučavanje najsvetijih mjesta na svijetu - Stonehengea, Velikih piramida, Machu Picchua i mnogih drugih mjesta, dovelo ih je do začuđujućih otkrića. Te spomenike nije gradilo stanovništvo zbog svojih lokalnih potreba, već su oni činili čvrst geometrijski model koji je zauzvrat dao naslutiti postojanje drevne napredne civilizacije, koja je postojala prije nego što je potop razorio Atlantidu, čije je znanje o svijetu bilo mnogo šire nego što se prije
moglo i zamisliti.
Knjiga OTISAK ATLANT1DE odgonetava ovu značajnu tajnu i njezine uzroke te pokušaj znanstvenika Atlantide da sačuvaju baštinu svoje civilizacije. Ona pokazuje kako se to znanje povremeno gubilo i ponovno otkrivalo. OTISAK ATLANTIDE je izazov našoj percepciji čovječanstva; to je knjiga koja predstavlja svoje argumente s golemom sposobnošću uvjeravanja - naime, ona tvrdi da naša civilizacija nije prva koja se pojavila na planetu, a vjerojatno nije ni posljednja.

--------------------------------------

Pali Andjeli

I njihova su lica sjala poput sunca, a njihove oči bile su poput upaljenih svjetiljki. Iz njihovih usta izlazila je vatra. Njihova odjeća je sličila perju, stopala su im bila purpurna, a krila sjajnija od zlata, ruke bjelje od snijega. To je bio prizor koji je dočekao Enoha, pradjeda Noe, kada su ga jedne noći probudila dva visoka, blistava stvorenja. Stranci su podignuli Enoha u zrak, odakle su mu, pripovijeda nam, pokazali prostrano more, mnogo veće od mora okruženog otocima gdje sam ja živio. Budući da je Enoh živio negdje na Srednjem istoku, ovo more okruženo otocima vjerojatno je Mediteran, a mnogo veće
more može biti Atlantski ocean ili Pravi ocean o kojem se govori u Platonovu prikazu Atlantide. Prije nego je otišao s ta dva čudna posjetitelja, Enoh je dao upute svojim sinovima da ga ne pokušavaju pronaći, što znači da je njegovo odredište bilo na Zemlji, a ne na nebu. Bio je prenesen na neko
mjesto puno svjetla, bez imalo tame koje je bilo pokriveno snijegom i ledom, na kraju Zemlje. Enoh je živio stoljećima prije potopa, zato je to rijedak opis doma bogova prije uništenja. Rečeno mu je da je stigao na nebo. Christian i Barbara O'Brien koji su temeljito proučavali taj materijal, skloni su riječ nebo prevesti kao planinsko područje.
Ne moramo putovati daleko da prepoznamo pravo mjesto ovdje, na našem planetu, koje odgovara tom opisu, visoko mjesto s beskrajnim danima i polarnim uvjetima koje leži na kraju Zemlje. Antarktik je najviši kontinent na planetu s prosječnom visinom dva puta višom od drugoga najvišeg, od Azije. Je li 'nebo' koje su dva stranca pokazala Enohu drugo ime za Atlantidu? Drugo ime za Antarktik? Sve te zadivljujuće pojedinosti mogu se naći u Enohovoj knjizi. Otkrivene na živopisnim stranicama, nalaze se metode drevnih znanstvenika koji su odlučili izmjeriti i pregledati svoj planet. Dok su to
radili, ostavili su nam otisak svojih nalaza u svetim mjestima po cijelome globusu.
Ova važna knjiga zauvijek bi se izgubila da nije bilo pustolovnog duha lutalice, jednoga od najvećih ekscentrika 18. stoljeća, Škota Jamesa Brucea, koji se rodio 1730. godine i proveo 12 godina života u tajanstvenoj potrazi u nepoznatim predjelima srca Afrike. Jedna od najzanimljivijih stvari koje je donio sa sobom bila je zaboravljena Enohova knjiga, smatrana tako mračnom i bogohulnom da bi svaki kršćanin doveo svoju dušu u opasnost time što bi je čitao.
Bruce je bio škotski aristokrat. Potekao je iz kraljevske dinastije Roberta od Brucea koji je porazio Engleze u borbi kod Bannockburna godine 1314. James Bruce je bio strašan neprijatelj u borbi, visok 195 cm, snažno građen, crvene kose i prodorna glasa. Bio je strašan sebičnjak, pa je moguće shvatiti što je navodilo ljude da ga ne vole. Umro je ogorčen i sam. Kao učenik u Harrowu, Bruce je želio postati svećenik, a njegov je otac htio da postane odvjetnik. Obojica su bila razočarana. Bruceov pokušaj da studira tako ga je opterećivao, da je doživio živčani slom, pa mu je otac dopustio da pođe svojim putem. Njegova je ambicija bila putovati u daleke krajeve, istraživati nepoznato. Tražio je dopuštenje da postane trgovac u Indiji, no tada se pokolebao jer se
zaljubio. Na nesreću, djevojka - siroče bogatog trgovca vinom, s vinogradima u Španjolskoj i Portugalu - imala je tuberkulozu. Bruce i njegova mlada žena bili su na putu za Provansu, kad se ona iznenada razboljela u Parizu i umrla za nekoliko dana. Očajan od tuge, Bruce ju je dao pokopati u samu ponoć. Tada je kroz oluju odjahao do Boulogne, gdje se onesvijestio. Vrativši se u Škotsku, povukao se. Počeo je proučavati strane jezike i povijest - osobito su ga zanimali slobodni zidari i vitezovi templari. Zato se uputio na putovanje želeći posjetiti templarska mjesta u Europi. Morao se vratiti kad mu je otac umro. Sa 28 godina Bruce je postao nasljednik velikog imanja. Na pomolu je bilo razdoblje parnih strojeva, i industrijska revolucija već je započela. Naravno, Brucea to nije zanimalo - njegovo je srce bilo u Srednjem vijeku, sanjao je o vitezovima i križarima. Imao je sreću, otkrili su ugljen na njegovoj zemlji u Kinnairdu, i on ju je ustupio rudarskoj tvrtki, koja mu je to bogato platila. Tada je otputovao u Španjolsku proučavati arapske rukopise u Escorialu,
putovao je niz Rajnu brodom te proučavao starine u Italiji. Bruce je bio slobodni zidar, pripadao je loži Canongate iz Kilwinninga. Uz pomoć drugoga slobodnog zidara, lorda Halifaxa, ponuđeno mu je mjesto konzula u Alžiru što je silno odgovaralo njegovu romantizmu, i obećavalo slobodno vrijeme za arheologiju. No, pokazalo se da je to teži posao nego što je očekivao. Alžirski zaljev bio je nestabilan, težak i povremeno pun nasilja. Jednom je prilikom neki sudski službenik zadavljen u konzulovoj prisutnosti. Bruce je trebao svu svoju tvrdoglavost i odlučnost kako bi izbjegao da ga vežu u vreću i bace u Mediteran. Nakon dvije godine s olakšanjem je napustio to mjesto. Tada se sa trideset pet godina spremao krenuti u pustolovinu svojega života. Još uvijek nije poznat njegov pravi životni cilj. U knjizi The Blue Nile (Plavi Nil) objavljenoj 1962. godine Alan Moorehead ne sumnja kako je bio opsjednut mišlju da pronađe izvor Nila, što bi ga sigurno proslavilo. U to vrijeme izvor Nila nije bio otkriven. Poznato je da su ga oduševili crni Židovi Abesinije (sadašnje Etiopije), falasi. Njihova je prisutnost navodila na pomisao da su upravo oni iz Jeruzalema donijeli Zavjetni kovčeg. Kao čovjek koji se duboko zanimao za svete tekstove, James Bruce je svakako želio pronaći što više činjenica o čudnoj tajni Enohove knjige. Apokrifnu knjigu Staroga zavjeta čuvali su s poštovanjem rani kršćanski teolozi, npr. Origen i Klement iz Aleksandrije, a tada je nestala. Glasine su navodile na pomisao da knjiga sadržava skandalozne podatke o anđelima i njihovu seksualnom ponašanju, objašnjavajući možda zašto je rana Crkva odlučila to zatajiti (ako je to doista bilo tako).
Susrećući se s mnogim opasnostima i pustolovinama, kao što su brodolomi i pljačkaši, Bruce se probio do Kaira, odakle je otplovio uz Nil. Namjeravao je otići u Abesiniju, zemlju nepoznatu Europljanima - posjetila su je samo dva katolička misionara - a kao protestant Bruce nije imao visoko mišljenje o katolicima. Prvi dio njegova putovanja bio je dosta ugodan - plovio je brodom uz Nil do Asuana. Ondje ga nije uplašila prva pojava mrene na oku, nego lokalni rat. Odlučio je nastaviti plovidbu do Crvenog mora. Nekoliko tjedana suočavao se s nepoznatim područjem. Napokon su Bruce i njegova pratnja našli put do grada Gondara, koji je tada bio glavni grad Abesinije, a sastojao se od oko 10 000 kolibic od ilovače sa stožastim krovovima. Iznad njih se uzdizala kraljevska palača s pogledom na golemo more, gotovo posve okruženo otocima, na jezero Tanu. Ime Abesinija znači 'zbrka'. Bruce je doista našao zemlju u nemiru - očito je to bilo njezino uobičajeno stanje. Kralj i njegov vezir nisu bili u gradu, nego u kaznenoj ekspediciji. Uskoro je postalo jasno da se ovdje iznimno visoka razina nasilja smatrala prilično normalnom pojavom. Vojnici su jahali okolo s testisima svojih neprijatelja koji su se ljuljali na njihovim kopljima. Njihov omiljeni obrok je bio mesni odrezak koji su jeli sirov, jednostavno ga režući s bedra žive krave, nakon čega je sirovi ostatak bio pokriven zemljom, a životinja otjerana. Bruce se upoznao s kraljem Tecla Haimanoutom  i njegovim vezirom Rasom Michaelom kad su se vratili s ratnog pohoda. Upravo su se zabavljali kopanjem očiju tucetu zarobljenika. Bio je sretne ruke. Mogao je biti kastriran, mogao je ostati i bez glave. Ali, Rasu Michaelu se svidio, pa mu je dao zapovjedništvo nad eskadronom kraljeve konjice. Bruce se uvijek volio isticati odjeven u pancirni oklop. Umetnuo je svoje pištolje u širok pojas te zaprepastio domaćine sposobnošću da ubija planinske ptice grabljivice dok je galopirao na bojnom konju. Odabravši pravo vrijeme, Bruce se uspio baviti i iskapanjem. Odveli su ga na vrh planine gdje se nalazio izvor rijeke Little Abbai. Njegov ga je vodič uvjeravao da je to izvor Nila. Na Brucea je to ostavilo snažan dojam. Ali, vodič nije imao pravo - izvor Bijelog Nila je tisuću milja udaljen i nalazi se južno, u jezeru Viktoriji, dok je izvor njezinog pritoka, Plavog Nila zapravo u jezeru Tani, nekoliko milja sjevernije od planine na kojoj se nalazio. Bruce je bio više entuzijast nego savjestan zemljopisac. Ali u samostanu Gondaru, na obalama jezera Tane, naišao je na otkriće koje je nadmašilo njegovu pogrešnu pretpostavku o izvoru Nila.
Abesinija je postala kršćanska zemlja 320. godine po. Kr., ali budući da se nalazila tako daleko od velikih sjevernih središta kršćanstva, zadržala je vlastitu tradiciju. Jedan od najzanimljivijih dijelova te tradicije sadržan je u epu Kebra Nagast ili Knjiga o slavi kraljeva. Kad je Bruce otputovao u Gondar, nitko u Europi nije nikad ništa čuo o tom epu. U njemu se priča kako je Zavjetni kovčeg donesen u Etiopiju iz Jeruzalema u 9. stoljeću pr. Kr. Čini se da je kraljica
od Sabe imala svoj glavni grad u Abesiniji. Bila je prekrasna mlada djevica, koja je nakon šest godina provedenih na prijestolju čula za Salomona i njegovu mudrost, pa je otputovala u Jeruzalem da ga vidi. Oboje su bili zadivljeni jedno drugim, i dan prije njezina odlaska iz Jeruzalema zamolio ju je da provede noć s njim. Pristala je pod uvjetom da zadrži nevinost. Salomon joj je to obećao, ali je i on postavio neobičan uvjet - da će sve ovisiti o njoj - ona neće smjeti uzeti ništa što pripada njemu. Budući da nije imala takvih namjera, pristala je.
Usred noći kraljica je ustala popiti malo vode. Salomon se probudio i upozorio je da je prekršila obećanje. 'Ali, to je samo voda!', prosvjedovala je. 'Što je dragocjenije od vode?', upitao je Salomon. I budući da se morala složiti s njim, žrtvovala je svoje djevičanstvo. Poslije devet mjeseci rodila je u Aleksandriji sina. Kad je mladić navršio 20 godina, pošao je u Jeruzalem da vidi svojega oca. Salomon ga je tako zavolio da ga je imenovao kraljem. Na povratku u
Abesiniju pratili su ga najstariji sinovi Salomonovih dvorjana. Bili su potišteni i očajni što su ostavili Zavjetni kovčeg, najsvetiji židovski simbol koji je sadržavao ploče zakona što ih je Mojsije dobio na planini Sinaju. Zato je sin velikog svećenika savjetovao da Kovčeg uzmu sa sobom. To su i učinili uz pomoć Gospodinovog anđela, koji je izjavio da je i sam Kovčeg odlučio kako je vrijeme da napusti Jeruzalem.
I tako je, prema epu Kebra Nagast, Kovčeg stigao u Abesiniju. Kad je Bruce to pročitao, vjerojatno je bio jako uzbuđen. Činilo se kako to pokazuje da je Abesinska crkva najstarija na svijetu, te da vuče korijene još od kralja Salomona. Tko zna, možda je to tako i sa slobodnim zidarima. Prema falasima, crnim Židovima iz Abesinije, možda oni potječu od dvorjana koji su pratili mladoga kralja u Abesiniju. Je li Bruce čuo za ep Kebra Nagast na svojim istraživanjima - možda u Escorialu - i je li moguće da motiv njegova dolaska u Abesiniju nije bio pronaći izvor Nila, nego Zavjetni kovčeg?
Bruceovo sljedeće otkriće bilo je još uzbudljivije. U istom samostanu dopustili su mu da pročita kopiju davno izgubljene Enohove knjige. To je izazvalo tako mnogo znatiželje, da se astrolog kraljice Elizabete, dr. John Dee pokušao domoći kopije po svaku cijenu, čak i na natprirodan način. On i njegov magijski pomoćnik Edward Kelley sudjelovali su na seansama u kojima su 'anđeli' (ili duhovi) diktirali Enohovu knjigu - ili barem nešto od Enohove knjige - Kellyeju.
(Nikad nećemo doznati je li to bio onaj tekst koji je Bruce otkrio, jer je tekst nestao). Čak i kratak pogled na taj rukopis vjerojatno je objasnio Bruceu zašto su ga ranokršćanski znanstvenici smatrali značajnim - tvrdilo se da je to barem dio povijesti svijeta, koji nedostaje. Enoh je bio Adamov unuk i sin Kaina, a bio je i otac Metuzalema, Noinog djeda. Bruce je to mogao smatrati samo zanimljivim proširenjem biblijskoga kanona. Bio je visoko obrazovan Škot, koji je živio u doba Voltairea i Gibbsona, no morao je smatrati sadržaj Enohove knjige fantastičnim, ali i apsurdnim mitom. S druge strane, kao slobodni zidar, također je moguće da je pročitao tu knjigu sa snažnim osobnim
zanimanjem za staru tradiciju slobodnih zidara, prema kojoj je Enoh predvidio propast svijeta zbog velikog potopa. Bila je godina 1770., godina dana nakon što je stigao u Abesiniju. Kada se vratio iz Gondara, počeo je građanski rat. Bruce je odlučio i sam sudjelovati u ratu jer je bio ratni zapovjednik, ali rat
je završio porazom, bijegom Rasa Michaela i pokoljem njegovih pristaša. Bruce je preživio pa je mogao napustiti zemlju koju je došao braniti. Bilo je to dugačko i iscrpljujuće putovanje u civilizaciju - trajalo je oko 18 mjeseci. Proveo je neko vrijeme oporavljajući se u Italiji i Parizu, prije nego se konačno vratio u London u lipnju 1774. godine. Ova egzotična priča nema lijep završetak. Moglo bi se očekivati da će putovanja donijeti Bruceu slavu, jer je 18. stoljeće neobično voljelo putopisne priče - James Boswell je postao slavan jer je posjetio Korziku, dok je varalica imenom George Psalmanazar, koji je
tvrdio da je iz Formoze (sada Tajvana) stekao slavu i postao bliski prijatelj dr. Johnsona. Ljudi su prihvaćali Brucea više kao Marka Pola na povratku iz Kine. Oni koji su čitali prikaze putovanja Marka Pola, smatrali su ih fikcijom. James Bruce je doživio nešto slično kad je pričao o ljudima koji jedu odreske sa žive stoke i režu dijelove svojih bližnjih s istom okrutnošću. Ljudi su uljudno slušali,
skrivajući smiješak nevjerice, koji je nastao djelomice zbog načina
kojim je Bruce pričao priču, jer nije mogao prikriti visoko mišljenje o sebi.
Otišao je u London, pronašao siromašnog svećenika Latrobea, te proveo godinu dana diktirajući mu svoju knjigu Travels to Discover the Source of the Nile (Otkrivanje izvora Nila). Obećao je platiti svojem pisaru kad bude završen peti dio knjige, iako je bilo karakteristično za njegovu podlu i neiskrenu prirodu da odgađa isplatu. Tada je pokušao prevariti Latrobea dajući mu samo pet gvineja. Moglo se gotovo očekivati da će se njegova knjiga primiti sa zlobom i podrugivanjem. Umro je pet godina nakon toga. Spotaknuo se na stubama i pao na glavu.
Mora se priznati: unatoč svim nedostacima svojega karaktera, Bruce je napisao jednu od najboljih putopisnih knjiga! Obavio je i drugu važnu ulogu u literaturi vrativši Enohovu knjigu - ništa manje nego tri primjerka. Jednu od njih je darovao knjižnici Bodleian u Oxfordu, a drugu Nacionalnoj knjižnici u Parizu - treći primjerak je zadržao za sebe, uz Jobovu knjigu - tvrdio je da tamo i pripada. Ponavljam da nije znao odabrati pravi trenutak. Usred Prosvjetiteljskog doba zanimanje za religiju bilo je slabo, i crkve su bile napola prazne. Nitko se nije zanimao za nerazumljivu apokrifnu biblijsku knjigu i ona je ostala neprevedena.
Enohova knjiga pojavila se konačno u engleskom prijevodu 1821. godine, više od četvrt stoljeća nakon Bruceove smrti. Preveo ju je hebrejski znanstvenik Richard Laurence. Sada je svijet bio spreman za nju - bilo je doba romantizma sa sveopćim zanimanjem za duhove, demone i sve nadnaravno. Priča o razbludnim palim anđelima uzbudila je široko čitateljstvo. Možemo reći da je Enohova knjiga proistekla iz 6. odlomka Knjige Postanka, koji govori o tome kako su sinovi Božji - anđeli - opazili da su kćeri čovjeka lijepe pa su odlučili uzeti ih za žene.
'Oni su bili divovi na Zemlji onih dana - kad su se sinovi Boga
združili s kćerima čovjeka i dali im djecu koja su postala moćni
ljudi, vrlo poznati!'
Enohova knjiga objašnjava tu priču. Čini se da je u danima Jareda, Enohova oca, 200 pobunjenih 'anđela' koje zovu 'čuvari', sišlo na vrh planine zvane Hermon, visoke 2 740 m., i spremali su se spustiti u doline s namjerom da imaju seksualne odnose sa smrtnim
ženama. Prema Enohu, činilo se da su pobunjeni anđeli uzimali žene smrtnice k sebi u postelju, a njihove su ljubavnice rađale 'divove' koji su doslovno bili neobuzdani. Počeli su 'gutati' ljudska bića, razvijajući okus za krv. Najjednostavniji način da se da smisao tom odlomku jest pretpostaviti, da su izdanci 'čuvara' postali nasilni i skloni ratovima, prilično slični Abesincima Bruceovih dana, čije su ga okrutnosti natjerale da pobjegne iz zemlje. Očito je da su pobunjeni anđeli također naučili ljude umijeću pravljenja oružja uz pomoć taljenja. Žene su poticali na seksualnu slobodu, učeći ih kako da nose ukrase i koriste šminku. Naučili su ih i vradžbinama i obrednoj magiji. Pritom izranja slika rane plemenske civilizacije, kada su se žene morale navikavati da rađaju djecu i rade teške poslove.
'Čuvari' su ih naučili da život može biti ugodniji ako na seks gledaju kao na sredstvo uživanja. Naučili su ih i kako da se riješe neželjenih posljedica svojega promiskuiteta. Moderni čitatelji možda gledaju na to s odobravanjem, misleći da su žene onoga vremena vjerojatno trebale ohrabrenje za slobodu.
To je bilo gledište što su ga imali romantičari poput lorda Byrona i njegovog prijatelja Thomasa Moora. Byronova drama Heaven and Earth (Nebo i Zemlja) pojavila se iste godine kad i prijevod Enohove knjige, a temelji se na odlomku iz Postanka o sinovima Boga koji su uzimali kćeri čovjeka za žene. Drama završava spektakularnim prizivanjem potopa, a bilješke pokazuju da je 'Enohova knjiga, koju su sačuvali Etiopljani, po njihovu pričanju bila prethodnica velikog potopa.' Godine 1823. Moore je objavio poemu The Loves of the Angels (Ljubavi anđela), utemeljenu na istoj temi. Pobunjeni 'čuvari' nisu bili samo učitelji u zavođenju. Jedan je poučavao astronomiju, drugi astrologiju, jedan se bavio znanjem o oblacima ili je znao kako uzvratiti magijske čarolije. Netko je znao o Suncu, Mjesecu i Zemlji. Unatoč njihovim namjerama, Bog je odlučio da budu kažnjeni. Poslao je vlastite čuvare želeći učvrstiti svoju volju. Među njima su bili Gabriel, Rafael i Uriel. (Ti sluge Božji zovu se također čuvari, što navodi na pomisao da nisu svi čuvari bili pobunjeni duhovi). Pobunjeni čuvari bili su uhvaćeni i utamničeni. (Čini se da je Bog Starog zavjeta bio nemilosrdan poput kakvoga ljudskog silnika). Knjiga Andrewa Collinsa From the Ashes of Angels (Iz pepela anđela) objavljena 1996. godine možda je najbolji uvod u tu temu. Zatvor pobunjenih čuvara nalazio se blizu
mjesta na koje su se spustili, to jest na planini Hermon.
Tada je Bog želio pročistiti Zemlju velikim potopom koji je preživio samo Noa. Ali prije toga Enoh mora ispričati još jednu priču. Čini se da je njegov sin Metuzalem imao sina Lameha, čija je žena rodila dijete Nou. Njegov izgled je zaprepastio njegova oca: djetetova koža nije bila iste boje kao koža drugih ljudi Srednjega istoka, smeđa, nego potpuno bijela i ružičasta, slična koži stanovnika sjevera. Njegova je kosa bila također bijela, a oči prekrasne i činilo se
da osvjetljavaju sobu. Lameh je otišao Metuzalemu, svojem ocu i rekao mu: 'Dobio sam čudnog sina koji ne sliči ljudskom biću, nego više djetetu anđelu.'
Lameh je pretpostavljao da je otac njegova djeteta jedan od čuvara. Metuzalem ga nije mogao razuvjeriti, nego je pošao tražiti svojega
oca Enoha, koji se povukao u neku daleku zemlju (u dijelu iste priče nađene među Svicima s Mrtvog mora, ta je zemlja nazvana raj). Enoh je rekao Metuzalemu da uvjeri svojega sina, kako je novorođenče zaista njegov sin, a nazvat će ga Noa. Enoh je u viziji predvidio da će svijet biti ilništen potopom, ali Noa i njegova djeca bit će 'spašeni od pokvarenosti' koja je zahvatila zemlju. (Očito je da su se ti događaji dogodili prije nego su čuvari stigli na Zemlju.) I tako se dogodilo da je Bog odabrao Nou za oca nove rase čovječanstva. Ipak, čovjek se ne može oteti dojmu da Enoh možda nije bio posve
iskren Metuzalemu i da će ova buduća rasa možda imati vezu s palim anđelom i njegovom naravi.
Enohova knjiga koju je Bruce donio iz Abesinije, nije bila jedina verzija. Poslije su pronađeni mnogi fragmenti, čak na grčkom i latinskom jeziku. No, jedna druga knjiga, na slavenskom jeziku, sadržavala je zanimljive dodatke priči. Treba reći da je Enohova knjiga napisana 200 godina pr. Kr., a to je vjerojatno učinio neki član zajednice esena u Kumranu na Mrtvome moru. Usmena tradicija bila je mnogo starija. Slavenska verzija poznata kao The Secrets of Enoch (Enohove tajne) vjerojatno je kompilacija židovskog autora koji je živio u Aleksandriji u doba Isusa. Ona sadrži prikaz koji počinje odlomkom Enohove otmice kad su visoka bića odletjela s njim na mjesto vječne svjetlosti, koje je bilo pokriveno snijegom i ledom.
Kad su stigli na odredište, Enoha su poveli na putovanje na kojem je vidio strašan ponor koji je postao prototip kršćanskog pakla: I ljudi su me poveli u sjeverni predio i pokazali mi strašno mjesto, na kojemu je bilo svih vrsta mučenja. Vladala je grozna tama i neprobojna tmina. Nije bilo svjetla, nego samo sumorna vatra koja je uvijek gorjela, a užarena rijeka protjecala je kroz to mjesto, koje je bilo okruženo vatrom. Na sve strane vladali su hladnoća i led. Vatre su gorjele, ali posvuda je bilo hladno i ledeno. Zatvorenici su bili divlji, a anđeli strašni i nemilosrdni, nosili su opasno oružje. Njihovo mučenje bilo je
nemilosrdno.
Ja sam rekao: 'Jao, kako je strašno to mjesto!'A ljudi su mi
rekli: 'Enoh, ovo je mjesto za one koji ne štuju Boga, koji čine
loša djela na Zemlji.'

Knjiga
"Enigma Atlantide", autor Herbie Brennan


Planet koji nedostaje

Cinjenica

PROCJENJUJE SE DA BI NEKO KAMENO TIJELO
ODGOVARAJUĆEGA OPSEGA U POJASU ASTEROIDA
MOGLO STVORITI PLANET NEŠTO MANJI OD NAŠEGA
MJESECA ... EKSPLOZIJA JE SIGURNO BILA GOLEMA.

Prvi astronomi na svijetu bili su Sumerani i Kaldejci, drevni babilonski narodi. Njihovo je znanje bilo impresivno. Naprimjer, oni su znali da se Sunce nalazi u središtu Sunčeva sustava - to otkriće općenito se pripisuje Nikoli Koperniku, koji je do njega stigao 1543. Znali su da Mjesečeva svjetlost i pomrčina
Mjeseca nastaju zbog Zemljine sjene. Znali su da planeti mijenjaju putanju i otkrili su takozvanu precesiju ekvinocija. Kada je 129. god. pr. Kr. sastavljao svoj zvjezdani katalog, grčki astronom Hiparh zabilježio je da zvijezde u određenome razdoblju sustavno mijenjaju svoj položaj. Ključna riječ jest sustavno. To znači da se ne pomiču zvijezde nego Zemlja. To pokretanje danas je poznato kao teturanje u Zemljinoj osi, koja polako opisuje krug. Rezultat teturanja jest da se podudaranja zviježđa s ekvinocijima tijekom vremena postupno mijenjaju. Danas se precesija ekvinocija izračunava na jednostavan
način, ali u doba kada je prvi put otkrivena morala se promatrati tijekom iznimno dugoga razdoblja. Naime, potrebno je2.160 godina da neki znak zodijaka obilježi promjenu vernalnoga (proljetnoga) ekvinocija. Nije poznato kada se to prvi put dogodilo. Do razdoblja kada je on viđen već dva ili tri puta,
astronomi su vjerojatno pretpostavili o čemu se radi. No, da bi se taj ciklus potpuno objasnio i potvrdio, potrebno je 25.920 godina promatranja neba i bilježenja otkrivenoga. Hiparh nije tvrdio da je upravo on bio prvi koji je otkrio taj fenomen. Naime, priznao je da su to učinili babilonski astronomi.
To je potvrdio prof. Herman Hilprecht krajem 19. st., nakon što je proučio nekoliko tisuća ploča od ilovače, koje su se nalazile u hramskim knjižnicama u Nipuru i Siparu, kao i u knjižnici Asurbanipala, posljednjega velikoga asirskoga kralja, koji je vladao od 668.- 627. god. pr. Kr. Asurbanipal je u Ninivi utemeljio prvu sustavno skupljenu i katalogiziranu knjižnicu na Bliskome istoku. U Britanskome muzeju čuva se oko 20.000 ploča i ostalih sačuvanih dijela iz
te knjižnice. Asurbanipal je zapovjedio svojim pisarima da istraže i skupe ili prepišu razne tekstove iz hramskih knjižnica, te ih tako uklope u temeljnu zbirku iz Ašura, Kalaha i same Ninive.
Veći dio tih tekstova bili su astronomski ili matematički, a mnogi su bili drevni čak u Asurbanipalovo doba. Kada je Hilprecht proučavao te ploče, iznenadio se kada je ustanovio da se sve kopije i prijepisi ploča iz drevnoga Babilona temelje na brojki 12.960.000. Razlog tome ostao je tajnom sve dok Hilprecht, sjetivši se da su Babilonci bili očaranizvijezdama, nije zaključio da taj broj možda ima astronomsko značenje. Obavio je potrebna izračunavanja te zaključio da se broj može povezati samo s precesijom ekvinocija.
No, Babilonci su svoje znanje o astronomiji temeljili na još drevnijim izvorima. Sumeranska ploča u Berlinskome muzeju sadrži popis zodijaka s ekvinocijskom točkom u znaku Lava (danas se ona nalazi u znaku Ovna). To upućuje na pretpostavku da je zodijak sastavljen prije čak 11.000. god. pr. Kr., u doba
kada su Hapgoodova pretpovijesna civilizacija i Platonova Atlantida još uvijek cvjetale. Profesori George Sarton i O. Neugebauer objavili su 1955.
svoja otkrića o asirskim, kaldejskim i sumeranskim astronomskim pločama, koja su pokazala da se njihov sadržaj ne temelji na izravnim promatranjima nego na matematičkim formulama,koje su bile starije od njih. Među arheološkim dokazima nepostoji ništa što bi pokazalo kada su nastale te matematičke
formule.
Da su babilonski astronomi bili iznimno napredni - čemu jeznatno pridonijelo naslijeđeno znanje - potvrđuje i ploča od ilovače iz Ura, koja potječe iz 3. tisućljeća pr. Kr. Ta ploča dijeli nebo na tri različita područja, koju shemu su suvremeni astronomi prihvatili tek 1925. S obzirom na napredna otkrića astronoma Bliskoga istoka, ne iznenađuje činjenica da su Babilonci znali da u Sunčevusustavu postoji mnogo više planeta od onih koje vidimo golim
okom.
Astronomi danas ističu da se Sunčev sustav sastoji od Sunca i devet planeta - Merkura, Venere, Zemlje, Marsa, Jupitera, Saturna, Urana, Neptuna i Plutona. Od tih planeta samo se Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn mogu vidjeti bez teleskopa. U Državnome muzeju u bivšemu Istočnome Berlinu,
nalazi se akadski cilindar, na kojemu je naslikano svih devet planeta i Mjesec. No, osim njih na tome cilindru - kao i na nekoliko sličnih - prikazan je deseti planet u sustavu.

* * *

Bodeov zakon, koji je sastavljen u 18. st., jedan je od načina da se izračuna prosječna udaljenost nekoga planeta od Sunca. Iako su precizna izračunavanja mnogo složenija,36 taj zakon tvrdi da se svaki planet okreće oko Sunca na otprilike dvostrukoj udaljenosti od one prethodne. Kada je njemački astronomJohan Daniel Titus 1766. prvi put objavio taj zakon, a 1722. popularizirao ga je Johann Bode, znalo se za šest planeta Sunčeva sustava, tako da je taj zakon vrijedio za njih pet - Merkur, Veneru, Zemlju, Mars i Saturn. No, na Jupiter se taj zakon nije odnosio. Iako se pokazao iskustvenim pravilom, Bodeov zakon zbog Jupitera, nije privukao dovoljnu pozornost astronoma sve do 1781., kada je William Herschel otkrio sedmi planet. Nazvao
ga je Georgium Sidus, u čast svojega pokrovitelja kralja Georga III., ali astronomska znanost ga je poslije, prema klasičnojpredaji preimenovala u Uran. Pokazalo se da se Uran nalazi točno na onome mjestu, koje je predvidio Bodeov zakon. No, Bodeov zakon se ponovno pokazao pogrešnim. Ovaj
put radilo se o Neptunu, koji je otkriven 1846., ali je Zakon precizno predvidio gdje se nalazi orbita Plutona, koji je prvi put uočen 1905.
Taj "takozvani zakon" danas se smatra astronomskim kuriozitetom, ali 1781. znanstvenici su ga smatrali nepobitnim, pa više nisu propitkivali njegovu "zakonitost" nego su se usre- 36) Na primjer, uzmite niz 0, 3, 6, 12, 24, 48 i 96. Svakome broju dodajte broj etiri i rezultat podijelite sa 10. Šest od vaših sedam rezultata - prvih pet i posljednji - predstavlja približnu udaljenost od Sunca, mjerenu u astronomskim jedinicama, šest poznatih planeta u Bodeovu danu.
Dotočili na traganje za planetom, koji se navodno nalazio između Marsa i Jupitera. Organizirana su velika astronomska istraživanja, a ponuđene su i nagrade sretnome nalazniku. No, tek uoči Nove godine 1801. talijanski astronom Giuseppe Piazzi konačno je pronašao ono za čime su svi tragali. Piazzi je vodio rutinska promatranja, kada je točno na mjestu koje je predviđao Bodeov zakon ugledao jedan planet. No, to je bio najneobičniji od svih planeta Sunčeva sustava. Imao je promjer 1.024 km, pa je tako bio manji i od najpoznatijih mjeseca,a i njegova se orbita razlikovala. Piazzijevo otkriće dobilo je ime
Ceres.
Znanstvenici su se još uvijek čudili tome otkriću kada je,nakon samo godinu dana njemački astronom Heinrich Olbers uočio drugo nebesko tijelo pokraj Ceresa. Ono je bilo još manje,ali također se okretalo oko Sunca. Nazvan je Pallas, aastronom koji ga je otkrio odmah je predvidio da će uskoro bitipromatrana druga slična nebeska tijela. Tvrdio je da će se ona razlikovati po svojemu sjaju s obzirom na to kako se okreću
oko svoje osi, što znači da će imati nepravilan oblik, te da će i njihove orbite biti neobične poput orbita dvaju prethodnih planeta. Olbers je imao pravo. Kasnija promatranja su pokazala da su Ceres i Pallas tek dva pripadnika velikoga pojasa asteroida, koji leži između orbita Marsa i Jupitera. U tome pojasu nalazilo se doslovno nekoliko tisuća kamenih masa, koje su kružile oko Sunca. Otprilike 200 tijela imala su promjer veći od 96
km. Druga su bila manja, a neka i iznimno mala. Iako je većina tih tijela imala oblik kruga, poput poznatih planeta, ona čiji je promjer bio manji od 160 km bila su nepravilnoga oblika. Činilo se da se sva ta tijela okreću. Neka su se okretala pet puta
brže od Zemlje.
Vjeruje se da veći dio meteorita otkrivenih na Zemlji pripada asteroidima, osim ponekih, za koje se uspostavilo da su stigli s Mjeseca ili Marsa - čak su se i oni možda "razbili" na površini tih planeta uslijed bombardiranja asteroidima i meteoritima. Mnoga otkrića u asteroidnome pojasu izazvala su zagonetku.
Čini se da je sastav površine nekih asteroida jednak lavi. Na temelju toga, znanstvenici su zaključili da su ta nebeska tijela nekada bila djelomično rastopljena. No, pokazalo se da su samo neka bila rastopljena. Astronomi ne znaju točno što je tome uzrok. Svoju prvotnu teoriju Olbers je utemeljio na dramatičnoj pretpostavci. Vjerovao je da se u orbiti, koju je predviđao Bodeov zakon, nekada nalazio potpuno oblikovan planet. Taj planet
je eksplodirao.

dobra tema

Knjiga
"Izgubljene povijesti", autor Joel Levy



Uvod
Uprosječnoj knjizi o povijesti možemo locirati većinu osoba, mjesta i stvari. Znamo gdje se što dogodilo, gdje je tko zakopan, gdje danas leži, gdje neku stvar možemo vidjeti ukoliko je sačuvana. Međutim, mnogo toga neizbježno je izgubljeno u povijesti: skriveno pod prašinom, nestalo medu valovima, zastrto sjećanjem koje blijedi i legendama međusobno oprečnim. Ono što preostaje su misteriji. Svi vole dobar misterij. Tim bolje ukoliko je misterij stvaran - ukoliko se tiče stvarnih ljudi ili mjesta, ili stvari koje su se uistinu dogodile. Danas je sve teže znati je li misterij koji vam prodaju autentičan, ili je tek kuća od karata; gomila neutemeljenih pretpostavki nabacana na netočno prenesene činjenice i kao istinu prihvaćene fikcije. Povijest je uvijek donekle bila priča,
pripovijest ispredena od odabranih događaja i selektivnih tumačenja, no danas je ona odveć nalik pukom šundu. Većinu ovakvih petparačkih povijesti trebalo bi jasno identificirati i obilježiti kao »pseudopovijesti«, ili makar »alternativne povijesti «, no to se rijetko događa. Ono što nam treba, riječima povjesničara Kevina McClurea, jest kampanja za pravu povijest.
Ne bih nužno tvrdio da je ova knjiga dio te kampanje, no ona svakako pokušava obraditi povijesne misterije, a da se ne utječe klišejima pseudopovijesti ni pada u njezine zamke. Zapravo, moj prvotni cilj bio je obraditi samo one teme koje bi spadale u (istinabog, proizvoljno određenu) sferu »stvarne povijesti
« - tj. stvari koje su se »zapravo« dogodile, te ljudi, mjesta i stvari koji su uistinu postojali - no ovo nikad nije bio realističan cilj. Kao prvo, bilo koja knjiga koja se bavi onime što nedostaje u povijesti mora makar razmotriti obrađivanje »teškaša« u ovom polju, odnosno popularnih tema kao što su Sveti Gral i
Kovčeg zavjetni, ili »tema dana« poput blaga vitezova templara. Kao drugo, naravno da između legende i povijesti ne postoji čvrsta granica, što jasno potvrđuju mnoga poglavlja u ovoj knjizi. Umjesto toga, pokušao sam proučiti dokaze iz mainstreama, kao i one izvan njega, te razmotriti uvjerljivost različitih i suprotstavljenih tvrdnji i tumačenja, ne bih li došao do ujednačenih zaključaka o tome gdje bi određene stvari mogle biti, postoje li još uvijek, i jesu li ikad postojale. Svaki od tekstova objašnjava prirodu pojedinog povijesnog misterija, posebice popularno shvaćanje određene teme u odnosu na stvarnost, baca pogled na pozadinu problema, raspravlja o tome što bi se još moglo pronaći, ispituje prethodna nastojanja i procjenjuje dokaze da
bi predložio najvjerojatnije rješenje datog misterija. Svaka od tema fascinantna je na svoj način, i ovdje će se za svakoga naći ponešto; od uzvišene pustolovine potrage za Svetim Gralom, do intelektualno zahtjevnog traganja za pravim porijeklom Shakespeareovih izgubljenih drama.
Što je najuzbudljivije od svega, neki od ovih misterija otvaraju se, bar donekle, istrazi i rješavanju od strane posvećenih amatera, ili pak čistoj sreći - uvijek je moguće da nekom prilikom naletite na zakopano blago, ili na davno zaboravljenu grobnicu. Ukoliko se takvo što dogodi, sjetite se, ipak, da je istinska vrijednost takvog otkrića povijesna, a ne materijalna, i da se takva vrijednost može sačuvati samo uz stručnu pomoć, profesionalnu istragu/iskapanja, pa obavezno kontaktirajte vlasti prije negoli krenete kopati u potrazi za slavom.

Ova tema još nije u formalinu... 

Moja ideja je bila da na njoj iznesem niz arheoloških dokaza koji potpuno opovrgavaju teoriju evolucije, a nauku izvrću na opačke... Nučnici evolucionisti uopšte ne mogu da obore iznjete dokaze već ih samo ignorišu u fazonu: "to je budaleština" ;bez ikakvih teza, čisto svojim šupljim autoritetom. Naučnici koji pak uvide da je za napredak nauke najbolje da se pozabavi tim dokazima, bivaju izbačeni iz naučnih krugova, anatemisani da tako kažem, jer predstavljaju opasnost za čitavu naučnu garnituru koja je ubijeđena u teoriju evoluciju. Svaki dokaz protiv je tu suvišan, smeta, uljez je, jer remeti mir savršeno skladnih naučnih činjenica koje su neupitne... 

Pa sta cekas ?? Stavljaj. 

Једна ствар ми није јасна, зашто вам је толико важно да оповргнете еволуцију?
Она јединог правог интереса има за науку, нема претераног утицаја на твој свакодневни живот, као ни на твоју веру. Једноставно, ја исту прихватам, али се не осећам ништа другачије него када сам је одбијао. Ништа се није променуло.

Тако да опет питам: Зашто је толико важно оповргнути теорију еволуције?