Napad na Taranto

Napad na Taranto izvele snage britanske ratne mornarice na talijansku pomorsku bazu Taranto 11. studenog 1940. godine. Bio je to prvi takav napad nosača zrakoplova na flotu u pomorskoj bazi u povijesti ratovanja. Operacija je bila potpuni uspijeh i uvelike je nadahnula mnogo veći japanski napad na Pearl Harbour.

Uvod

Uloga avijacije u modernom pomorskom ratu svakim je danom bila sve veća, a jedan od njenih najvećih stručnjaka je bio kontraadmiral Lister koji je već 1938. godine počeo razrađivati plan avijacijskog napada na talijansku flotu u njezinoj bazi. Sakupljavši podatke i iskustva Britanci su osmislili i razradili prvi napad aviona na neprijateljsku luku s nosača aviona u povijesti. Operacija se trebala izvršiti 21. listopada (na obljetnicu trafalgarske bitke), ali je zbog tehničkih poteškoća određen 11. studenoga 1940. kao konačni dan napada. Naime u to doba Britanija je osjećala posljedice kroničnog nedostatka aviona jer je bitka za Englesku još bila u punom zamahu. Za napad na Taranto bila su određena dva nosača aviona no na kraju je napad izvršio samo Illustrious.

Tijek bitke

Britanci su prvo trebali neopaženi doći do same talijanske obale te tada izvršiti napad, a poslije napada neopaženo pobjeći iz radijusa djelovanja neprijateljske avijacije. Nekoliko su puta u zadnji trenutak izbjegli otkrivanje. Zbog raznih nepredviđenih okolnost poput gubitka nekoliko aviona tjekom plovidbe za noćni je napad ostao svega 21 avion tipa “Swordfish”. Tijekom noći u Taranto je uplovio još jedan bojni brod što je značilo da ih je momentalno 6 u luci. U 20 sati grupa predvođena Illustriousom bila je na položaju sa kojeg je trebao početi napad, 170 nautičkih milja avioni su trebali prevaliti sami. U 20.35 poletjela je prva grupa od 12 aviona. Ubrzo nakon polijetanja ova se grupa zbog guste naoblake razbila u dvije od 8 odnosno 4 aparata što je ugrozilo brižljivo pripremani plan koji se zasnivao na usklađenosti. Nakon sat i pol leta avioni su se našli pred svojim ciljem. U 11 sati avion za osvjetljenje ispustili su svjetleće bombe kako bi osvjetlili luku koja je potpuno nespremno i iznenađeno dočekala Britanski napad. Torpedni avioni krenuli su na bojne brodove koji su na njih otvorili strahovitu baražnu vatru no ipak su potopili bojni brod “Conte di Cavour” i jednim torpedom ošteteili “Dulio”, veliki i moderni bojni brod. Preostala 4 aviona su bombama napali unutrašnji dio baze, krstarice i razarače. Avioni su se vraćali na svoj nosač, dok je drugi val već hitao prema luci, druga je grupa naime uzletila 1 sat nakon prve s 8 aviona. Po već izvršenom scenariju avioni su napali brodove i lučke komplekse. U ovom napadu teško je oštećen “Littorio” , a “Dulio” je potopljen.

Poslijedice

Ovaj napad dokazao je sve veći značaj avijacije u pomorskom ratu i još važnije za Britance, zadao težak udarac talijanskoj floti i moralu čije posljedice će se dugo osjećati na Mediteranu. Britanci su ovaj napad iskoristili i za dovođenje znatnih pojačanja na Kretu, Maltu, Grčku i Sjevernu Afriku , a svi ti konvoji prošli su bez gubitaka. Osim toga Kraljevska je mornarica ovim podvigom kupila mnogo vremena svojoj floti, olakšala joj položaj naspram sada znatno oslabljene i uzdrmane talijanske mornarice.

Izvor: Wikipedia

Cisto da kazem- iz tog napada na Taranto je ostao jos samo valjda jedan clan posade ziv i to strelac iz jednog Svordfisa.