Ono što je važno jeste sticanje jednousmjerenosti, staloženosti, oslobođenosti od Vikare, tj. sviđanja i nesviđanja, a ne razvijanje sklonosti ka prepiranju. Čemu služe sve ove vrste Sadhane, poput Jape, Dhyane, Bhajana, itd.? Ne služe li one upravo sticanju jednousmjerenosti? Jednom kada se postigne ovakva vrsta usmjerenosti, ljudski napor postaje izlišan i čovjeku se otkriva njegovo unutarnje značenje. Dakle, oni koji teže tome da postanu Sadhake, da postignu oslobođenje, ne smiju težiti raspravama tipa za i protiv; ne smiju dopustiti da ih povedu loša osjećanja. Ljudi na duhovnom putu trebaju uviđati vlastite greške i truditi se da iste ne ponavljaju; treba čuvati i štititi jednousmjerenost koju su stekli, s očima uprtim ka odabranom cilju, odbacujući kao nepotrebne sve teškoće, poraze i uznemirenja koja mogu susresti na svom putu. Čovjek se treba baviti takvim stvarima koje mu pružaju entuzijazam i radost, a ne gubiti dragocjeno vrijeme njegujući sumnju u različitie stvari, kako velike tako i male. Ma kako sve ostalo bilo važno ili ne, na slijedeće moramo dobro obratiti pažnju: (1) Uobraženost da se zna sve. (2) Sumnja da li nešto jeste ili nije. Ovo su dva glavna neprijatelja Sadhake. Zašto je bitno ko su ovi neprijatelji? Čovjek treba sam odlučiti da bude čvrsto ukorijenjen u svoju Stvarnost. Ako je to čisto, sve je čisto. Ako je to istina, sve je istina. Ako nosite plave naočale, premda se priroda prelijeva u mnogim bojama, vi vidite samo boju koju nosite, zar ne? Ako vam svijet izgleda raznolik, to je samo zbog nedostatka u vama. Ako vam sve izgleda kao Ljubav, tome je uzrok Ljubav koja se nalazi u vama. Ono što uzrokuje i jedan i drugi pogled na svijet jesu osjećanja koja gajite u sebi. Samo onaj koji nosi greške u sebi, svijet vidi kao mjesto ispunjeno greškama. Ako pak nema nedostataka u sebi, osoba ih ne može pronaći ni u vanjskom svijetu, jednostavno zato što ih ne može ni prepoznati.

Sada se možemo zapitati kako to da je Bog bezgrješan kada On traži nedostatke u nama? Ali, kako možemo reći da Bog traži greške? On traži samo dobrotu, a ne nedostatke i grijehe. Oni su zasnovani na kvaliteti Guna svakog pojedinca. Boga ne interesuju bogatstvo, porodica, rasa, ugled ili spol. On vidi samo Ispravnost, Sadbhavu. One koji su obdareni ovakvom Sadbhavom, On smatra zaslužnim Svoje Milosti, bez obzira ko oni bili i šta bili.

Zato razvijajte Sadbhavu, Dobrotu i Ispravnost. Živite i Djelujte u Radosti i Ljubavi. Ovo dvoje je dovoljno; Spasenje će doći samo po sebi.
                                                    Prema Vahini,
                                              Put od Bhakte prema Mukti

Iskustvo božanskog

Iskustvo božanskog treba tražiti u društvu dobrih ljudi. Iluzorno je smatrati da se Boga može pronaći u nekom hramu, na oltaru ili u nekoj vrsti meditacije. Boga možete doživjeti samo utjelovljenog u  ljudskom liku. Ako neko ne može doživjeti Božanstvo u živom ljudskom biću, kako će Ga doživjeti u neživom kamenu? Samo onda kada posmatramo s ljubavlju možemo prepoznati istinsku prirodu neke osobe. Ljudi u Sai Organizaciji ostvariće svoju svrhu samo kad se uzdignu iznad dobrog i lošeg, kada svakog budu posmatrali jednakim očima, pronalazeći božansko u svemu.
                                                                              Sathya Sai Govori, knjiga XI
Dar koji najviše volim, str. 61
Šire značenje Ahimse

Šta znači Ahimsa? To nije samo uzdržavanje od nanošenja boli ili povrede drugima. To takođe podrazumijeva suzdržavanje od nanošanja bola sebi. Onaj koji sebi nanosi bol, ne može izbjeći nanošenje boli drugima. Ko god želi da se pridržava Ahimse, mora se pobrinuti da ne čini nasilje nad sobom. Kako možemo to postići? Stalnim preispitivanjem ispravnosti vlastitog ponašanja. Npr., kada je govor u pitanju, čovjek se mora preispitivati da li njegove riječi drugima nanose bol ili ne. Mora se pobrinuti da njegovi pogledi ne budu umrljani lošim namjerama ili mislima. On ne treba slušati loš razgovor. Sve ovo povređuje pojedinca. Zato se svako treba pobrinuti da ne daje prostora hrđavim pogledima, slušanju loših stvari, lošem govoru, lošim mislima i lošim djelima. Kako ćete odrediti šta je loše? Tako što ćete se posavjetovati sa svojom savješću. Kad god djelujete protiv uputa svoje savjesti, loši rezultati slijede. Savjest je oblik Božanstva koji se nalazi unutar svakog čovjeka. Šta god da radite, savjest vam govori da li je to ispravno ili pogrešno. Međutim, da biste dokučili uputu savjesti, trebate čekati neko vrijeme. Nemojte žuriti. Kada želite nešto reći, razmislite na trenutak da li je to prikladno ili ne, a zatim pustite svoj glas. Kada želite nešto slušati, razmislite najprije da li je to dobro za vas i tada djelujte.

Trebate biti oprezni, ne samo u pogledu vašeg odnosa prema pet elemenata, već  i u pogledu ishrane. Prekomjerno uzimanje hrane jeste nasilje nad vašim tijelom. Umjerenost u hrani doprinosi vašoj sreći. Ahimsa (ili Nenasilje) je dakle ono što vam daje sreću. A ono što vas povređuje jeste nasilje (Himsa). To nije sve. Čak i kada pijete vodu, trebate se pridržavati ograničenja. Princip Nenasilja treba upravljati cijelim vašim životom. Tako mnogi mikrobi bivaju uništeni prilikom čovjekovog kupanja, hodanja ili drugih aktivnosti, pa čak i prilikom disanja. Nasilje je prisutno u svakoj od toh aktivnosti. Kako bi se izbjegle posljedice takvog nehotičnog nasilja prema živim bićima, čovjeku se savjetuje da sva svoja djela posveti Bogu. Ali nema smisla Bogu posvećivati djela svjesnog nasilja. Savjest neće odobriti takvo ponašanje.

U Vedama se savjest se naziva chith. Takođe se naziva i svjesnost. Svjesnost je potpuno razumijevanje. Ovakvo razumijevanje je dostupno svakom ljudskom biću. Svako treba težiti izražavanju ovakve svjesnosti. Prema tome, Ahimsa je primarna čovjekova dužnost.

Iz Bagavanovog govora, 18. januara, 1996.
                                                                   Sanathana Sarathi, mart 1996, str. 69-70



Pet «D»

Univerzum je sveučilište na kome je svako ljudsko biće student. Svaki se student bavi jednim predmetom i stiče određeno zvanje. Svako bira predmet koji voli. Ali, ma kako različiti bili predmeti koje studenti izučavaju, postoji jedna zajednička stvar za sve njih, jedna zajednička težnja i cilj: a to je postići zvanje Božanske ljubavi. U vojsci postoje različiti poslovi koje treba obaviti kao i hijerarhija činova. Ma kakav posao obavljali, bio to posao pralje, bolničara, stražara ili komandira, svi moraju znati disciplinovano paradirati te koristiti pušku. Isto tako, na kosmičkom univerzitetu, premda postoje naučni, politički, ekonomski i drugi predmeti, ono što je osnovno za sve njih jeste duhovno znanje. Čak i na polju duhovnosti postoje specijalni predmeti. Postoji jedna grupa koja se može nazvati  Pet «D»: Posvećenost (Dedication), Odanost (Devotion), Disciplina (Discipline), Razlučivanje (Discrimination) i Odlučnost (Determination). Oni koji su ovladali sa Pet «D» sposobni su primiti Božju ljubav.

Posvećenost
Posvećenost znači nuđenje. Čim je Swami stigao (u dvoranu), učitelji i studenti su Mu ponudili svoje cvijeće i pozdrave. Cvijet simbolizira srce. Kad cvijet svog srca nudite Gospodu, on treba biti očišćen od napasnika kao što su želje, mržnja, zavist, pohlepa. Samo se čisto cvijeće nudi Bogu ili onome koga duboko poštujete. Cvijet srca podložan je dvama zalima – jedno je uobraženost (Ahamkaara); drugo je zavist (Asooya). Uobraženost se zasniva na osam različitih faktora: bogatstvu, fizičkoj obdarenosti (prowess), porijeklu, učenosti, ljepoti, snazi i pokori. Najvrijednija prezira jeste arogancija koja nastaje zbog bogatstva ili učenosti. Dokle god dominira ova uobraženost, nemoguće je prepoznati božanskost ili sopstvenu duhovnu stvarnost. Uobraženost je velika prepreka između pojedinca i Boga. Ona se mora uništititi u potpunosti.

Izbjegavajte ponos
Ponos uslijed bogatstva je još jedna teška ljudska slabost koja uzrokuje čovjekov pad. Svi oblici ponosa zasnovani na rođenju, bogatstvu, snazi ili učenosti, moraju se odbaciti u potpunosti. Samo kad svoj egoistični ponos ponudi pred božanski oltar, čovjek može otkriti svoju istinsku prirodu. To je posvećenost koja se traži kao prvi korak na duhovnom putovanju.

Odanost (Pobožnost)
Sljedeća jeste Odanost. To je najviši oblik ljubavi. Služenje Hrishikesi se naziva Bhakti, kažu Sutre. Odanost znači stalno razmišljanje o Bogu. Izraz Bhakti izveden je iz korijena Bhaj, što znači obožavati. Odanost znači razmišljanje o Bogu s ljubavlju, ponavljanje Njegovog imena, obožavanje Boga i vršenje pokore za Njega. Služenje Gospodu je najveći izraz odanosti. Nema ničega što se ne može postići služenjem Boga s ljubavlju. Jednom je Tulsidas meditirao na stjecištu triju rijeka, Gange, Jamune i Sarasvati. Pred njim se pojaviše Rama i Lakshmana, u obliku dva dječaka. „Kakaji! Šta to radiš?“ upitaše ga. „Djeco, služim Rami.“ odgovori on. „Ali, kakva je korist od služenja Rami?“ pitaše dječaci dalje, a Tulsidas im reče: „Kada služim, imam priliku dobiti slatkiš.“ „Ali šta imaš od tog slatkiša? Kad ga pojedeš, njega više nema.“ Tada im Tulsidas objasni da se slatkiši koje dobiješ od drugih začas pojedu i potroše, ali slatkiš koji dobiješ od Boga jeste Njegova ljubav, a ona ne nestaje tako lako. Kad pojedeš taj slatkiš, nestaje svaka glad. Slatkoća Božanske ljubavi osvjetljava duh. Kada se ulje Odanosti stavi u lampu Antahkarana (unutrašnjeg pokretača) i kada se fitilj cjelovite svjesnosti (Prajna) upali vatrom duhovnog tragalaštva, plamen samospoznaje zasja u punom sjaju.

Odanost ne znači puko pjevanje bhajana ili izvođenje puje. Ti se oblici odanosti danas temelje na nekoj vrsti interesa i sebičnih želja. Istinska odanost treba biti oslobođena sebičnosti svake vrste. Spoljašnjem posmatraču svako može izgledati kao pravi poklonik, ispunjen poniznošću i pobožnošću. Ali iznutra, srce takvog poklonika može pružiti drukčiju sliku. Prema ocjenama, neki student može zauzimati visok položaj. Ali, prema ponašanju, on može biti ništavan. Isto tako, sudeći prema spoljašnoj praksi, osoba se može činiti kao poklonik. Ali njeno srce i um mogu biti ispunjeni zlom. Ovu vrstu dvoličja treba odbaciti. Isto poklonstvo se treba manifestirati kako iznutra tako i spolja. Odanost nije nešto što treba javno obznanjivati ili pokazivati. Egzibicionostička odanost može rezultirati katastrofalnim posljedicama. Istinsko poklonstvo treba biti kako unutrašnji tako i vanjski izraz ljubavi.

Disciplina
Sljedeća dolazi Disciplina. Ona je za studente od suštinske važnosti. Od trenutka kada se probudite, trebate obaviti jutarnje kupanje, meditaciju na Boga, a nakon toga, izvršiti propisane dužnosti bez odstupanja od uobičajenog reda. Odstupanje nije poželjno. Ne treba da ustajete u određeni sat jednog dana, a u drugi drugog dana. Dnevne aktivnosti treba obavljati po istom rasporedu. Odmah nakon završetka jutarnjih poslova, u tihoj i spokojnoj atmosferi jutra, čovjek se s ljubavlju treba posvetiti meditaciji na Boga. Ljudsko dobro počiva na pravilima i samokontroli. Ovoga dvoga se u svakodnevnom životu treba strogo pridržavati.

Razlučivanje
Tada dolazi razlučivanje. Svijet je mješavina dobra i zla, radosti i tuge, ispravnog i lošeg, pobjede i poraza. U svijetu prožetom takvim suprotnostima, čovjek treba konstantno birati između onoga što je ispravno i prikladno i onoga što je neispravno i nepoželjno Čovjek koji nema takvu moć razlučivanja jeste životinja.

Čovjek ne treba da si dozvoli da ga vodi um. On treba slijediti upute svoje inteligencije (Buddhi). Sve dok slijedite um, ne možete steći božanskost (Madhava). Mladi ljudi, u svojim nježnim godinama, teže tome da slijede sklonosti uma. Oni se ne uspinju do nivoa svoje inteligencije zbog čega su podložni raznim nemirima i razočarenjima. To je razlog zbog kojeg trebaju naučiti koristiti svoju moć razlučivanja. „Ja sam ljudsko biće. Ja sam takođe student koji traži znanje. Kako se u ovakvoj prilici trebam ponašati tako da steknem poštovanje i obzir ostalih?“ Ovo su pitanja koja svaki student treba sebi da postavlja. U svakoj prilici on treba da se pita koji je pravac ispravan a šta treba izbjeći. Nakon takvog propitivanja, treba odlučiti šta uraditi i kuda krenuti. Kad stekne znanje, ne bi se trebao ponašati kao nepismena, neobrazovana osoba. Njegovo vladanje treba biti u skladu s njegovim znanjem. Poniznost je pokazatelj istinskog obrazovanja. Bez poniznosti, obrazovanost gubi svoj sjaj. Razlučivanje je od suštinske važnosti za svakog studenta i obrazovanog čovjeka.

Odlučnost
Odlučnost je peto «D». Ona je kpoput uzdi konju. Kada želite postići nešto, morate imati istrajnost i odlučnost da to postignete svim svojim naporima. Ne treba dati prostora sumnjama i oklijevanju. Ne postoji ništa na zemlji što se ne može postići čvrstom odlučnošću.

Započinjući sa Posvećenošću, završite sa Odlučnošću. Nema koristi uzdati se samo u knjiško znanje ili samo u intelektualnu bistrinu. Kao temelj svega, mora postojati čvrsta vjera u Boga. Postoji jedna vrsta štetočine koja napada lišće i grane drveta. Postoji druga koja uništava njegovo korijenje. Isto tako, licemjer je ljudska štetočina koja može pokvariti dobrog čovjeka. Licemjer nije samo glumac. On se spolja izdaje za poklonika, ali je u suštini zlonamjeran. On vodi dvostruki život. Opasno je družiti se s takvim osobama. Mnogi dobri ljudi u svijetu su propatili zbog druženja sa takvim licmjerima.

Svjetovna i božanska ljubav
Postoje dvije vrste ljubavi: jedna je fizička, a druga je božanska. Svi strahovi i zablude koji pogađaju svijet, sav haos i nasilje koji danas prevladavaju, prvenstveno su posljedica fizičke vezanosti. Ona je takođe odgovorna za laž, korupciju i druga zla koja haraju društvom. Zaokupljenost fizičkim je odgovorna za zlo koje se dešava u administraciji pa čak i u međunarodnim sukobima. Božanska ljubav ne poznaje razlike među pojedincima i nacijama. Egoistična vezanost i sebičnost korijen su svih ljudskih nevolja i sukoba. Rat u Mahabharati je takođe posljedica sebičnih i uskih vezanosti. Dritarashtra je pravio razliku između svojih sinova i Pandava (sinova svoga brata Pandua). Ovakva privrženost bila je odgovorna za potpunu propast Kaurava. Fizička se ljubav treba strogo ograničiti. Od kakve bi koristi bilo tijelo kad božanska svijest ne bi bila prisutna u njemu? Ono bi bilo beskorisno baš kao i škola bez učitelja, farma bez vode, hram bez božanstva. Vi morate razvijati božansku ljubav. Morate biti odlučni da postignete ono čemu stremite. Samo tada će vaša odanost i disciplina uroditi plodom. Nema nikakvog smisla isticati svoju odanost. Spoljašnji ljudski oblik nema nikakvog značaja. Vi morate biti ljudi u svojim djelima i osjećanjima. Mijenjajući svoje ponašanje i pročišćavajući svoje misli i djela, posvetite svoje živote. Samo je to istinsko obrazovanje, koje će vas dovesti do Samoostvarenja.

Iz Bhagavanovog govora u Institutu Auditorium, 16. januara, 1988.
Sanathana Sarathi, mart 1988.

Dodatni tekstovi

Društvo kojeg se trebate državati
Kemal Sahani sa koleđa je upravo govorio koristeći lijepe, jednostavne, odgovarajuće riječi, o ljudskom tijelu i svrsi zbog koje je ono dato čovjeku. On je rekao da je svijet pozornica, a da je tijelo kostim koji neko treba da nosi da bi igrao ulogu koju mu je dodijelio Bog u predstavi koju je On osmislio i kojom On upravlja.

Ovo je ispravno tumačenje. Zapamtite, kada vam je dodijeljena uloga, vaša dužnost je da je dobro odigrate i zaslužite zahvalnost Direktora.

Pozornica na kojoj igrate svoju ulogu je beskrajno mala tačka kada se uporedi sa ogromnim, neograničenim kosmičkim prostorom. Vrijeme za koje se vi šepurite na pozornici u ovom kostimu ili nekom drugom, je takođe beskrajno malo. Rupak sa ovog koleđa je igrao Šankaračarju na pozornici Šanmukhananda hola u Bombaju. Ali time njegova Rupakština nije ništa manje; čak i dok je bio Šankaračarja, on je bio Rupak. Njegovo bivanje Šankaračarje je bilo samo privremena faza.
Isto tako, Atman je vječna Istina; tijelo, koje je navukao, je privremeno i uloga koju ono pobuđuje, je takođe kratka. Ili, da to objasnim na drugi način – vrijeme provedeno u snu je beskrajno malo kad se uporedi sa vremenom koje se provede u budnom stanju. Budna etapa je predstavnik stanja mudrosti i osvjetljenja Atme; etapa sna predstavlja „neznanje-mudrost“  maglovitu etapu ljudskog života.

Opravdano se može postaviti pitanje, zašto ili kako ovaj Vječni, Univerzalni Atmički Princip uzima boravište ove privremene tjelesne kutije? Vi ne držite dijamante u skupocjenoj kutijici za dijamante. Je li tako? Ako bi tako radili, lopov bi imao duplu korist. Vi ih držite jedino u željeznoj kutiji. Naravno, željezna kutija ili sef  će biti umjetnički i čarobni jer su izabrani da odgovaraju vrijednosti ili svetosti predmeta koje sadrže. Da bi pili mlijeko ili slično piće, vi ćete odabrati čistu i privlačnu čašu ili šolju. A za pljuvačku se i lošiji materijal, pa čak i blato, može smatrati dobrim.

Tijelo je putir (srebrena ili zlatna dekorativna šoljica) u koju vi skupljate nektar Božje Milosti. To je glavna svrha zbog koje vam je ono darovano. Bez šoljice ili putira, kutije za nakit ili krčaga, kako držati nektar? Raso vai sah, kažu Vede:”On nije ništa manje nego slatki nektar”. A kada sipa Njegova Milost, tijelo se uzbuđuje. Tijelo uvijek treba držati čisto i nezagađeno, nedirnuto prljavštinom, bolestima, tugom ili porazom. Nara i Narayana, čovjek i Bog su kao željezo i magnet. Bog samom svojom prirodom privlači čovjeka blizu, jer u čovjeku postoji Božanstvo. Kada magnet ne uspijeva da privuče željezni komad, mi ponekad zaključimo da je magnet izgubio svoju moć. Stvarna je činjenica, međutim, da je željezni komad prekriven debelim slojem rđe i prašine. Tako čovjek (željezo) ne shvata svoj sopstveni nedostatak, nego žuri da okrivi Boga (magnet) ili čak da Ga porekne.

Najlakši i najplodniji metod da održite sebe slobodnim od prašine i rđe je sathsang. Društvo dobrih i bogobojaznih će polako i sigurno popraviti i očistiti osobu sklonu da odluta sa ravne staze koja vodi ostvarenju Sebstva. Trebate se pobrinuti da odaberete i prionete za odgovarajuće društvo. Šolja vode nema novčanu vrijednost, ali ako se sipa u deset šolja mlijeka, ona stiče vrijednost koju ljudi pridaju mlijeku. Ako se, s druge strane, šolja mlijeka prespe u deset šolja vode, ona gubi vrijednost koju je imala i proglašava se beskorisnom. Tako sathsang kome se priključujete, mora biti čišći i dostojanstveniji i ovjenčan višim idealima vrline i istine, nego što ste vi sami. Kada se pušač pridruži grupi nepušača, uvijek postoji vjerovatnoća da odustane od te loše navike; ali kad nepušać padne u jazbinu pušaća, vjerovatno je da će uskoro postati žrtva pušenja. Toliko je suptilan uticaj društva koga se neko pridržava. Društvo kome se priključujete, mora biti kvalitetno i količinski više i veće od onog u kome ste sad.

Postoje skupocjeni dragulji mudrosti unutar vašeg srca koji zahtijevaju iskopavanje da bi vam bili od neke koristi. Inteligencija je instrument koji treba koristiti da bi zadobili te dragilje. Na samom početku, vi ćete se susresti sa velikim kamenom koji zatvara vaš put; to je tjelesna svjesnost, ego. Želje su sitno kamenje koje takođe treba iskopati i držati po strani. Tada dolazite do postelje od pijeska – dobre misli, dobre riječi, dobra djela. Kada se dostigne ovaj nivo, vi se približavate uspjehu. Ako se držite sathsanga, vaše srce će sačuvati svoju čistoću neoslabljenom, ali ako ga tražite samo ponekad, bice vam teško da zadobijete Milost ili učestvujete u njoj, jer će sud potamniti i biti neuredan. U svom domu možete primijetiti da je sud koji se svakodnevno koristi, sjajan i čist, a da će se sudovi koji se čuvaju i samo rijetko koriste, morati ribati sa dosta snage da bi ponovo zasjali.
Morate pretrpjeti sve nevolje i prikupiti svo neophodno strpljenje da nađete sathsang i ostanete u njemu. Čovjek se ne rađa sa znakom slave; time što živi kao čovjek, dodjeljuje mu se ovo dostojanstvo.

                                                                                          Izvor: Sathya Sai govori X, Brindavan, 7.7.1975.