Pozz. Imam jedan  problem pa sam mislila da ce neko od vas divnih ljudi moci da mi date neki savet. Imam temu za fotografisanje na faxu koja se zove "sukob" ... E sad ta tema moze da se primeni na bebroj nacina, ali je moj profa jako kritican i jako izbirljiv i insistira na primeni fotogtrafije i onako na likovnosti, pa ne bi bas da omanem kod njega...Bilo kakav savet ili neki primer mi je dobrodosao...Unapred hvala

sukob???
Osim prikazivanja sukoba reporterskom fotografijom(dinamikom dogadjaja),sto tvoj profa sigurno ne trazi imas dosta nacina da to pokazes...
Imas sukob boja,sukob svetla,sukob odnosno nepravilnost kadra,sukob kontrasta,sukob senki,sukob linija slike...Igraj se,mozes mnogo toga da odradis.Masti na volju

Fotografije automobila


Vodič za snimanje automobila

Možda je ovaj podnaslov pretenciozan jer ovo je ipak mali podsetnik kako sve možete fotografisati automobile. Zaboravite na studijsku rasvetu, osim ako je nemate u velikoj količini, i ako imate dovoljno velik prostor u kojem ćete eliminisati nepoželjne reflekse. Stigli smo i do magične reči – refleksi! Na automobilima ih ima svuda i, isto koliko treba da ih eliminišete, toliko treba i da ih naglasite, ali samo one najbitnije jer ističu formu i liniju automobila, što je i glavna karakteristika svakog modela. Automobili se ”sastoje” od ogromnog broja tih sjajnih reflektujućih površina u kojima se ogleda sve, pre svega fotograf, pa zatim i sve ostalo što se nalazi u blizini. Pošto studija nema, jedini način da rešite ovaj problem jeste da ga eliminišete ili, upravo suprotno, naglasite i pretvorite u svoju korist. Po jakom suncu, usred dana, teško ćete bilo šta uraditi, ali po oblačnom danu kada ”vlada” difuzno svetlo – mogućnosti su mnogo veće.
Na primer: odvezite sveže opran i, po mogućstvu, ispoliran auto u neku prirodu, bilo da je u pitanju proplanak, brdo, reka... i postavite auto tako da vam se sviđaju refleksi koje vidite. Glavno osvetljenje stiže od gore, tj. od oblačnog neba. ”Ravno” oblačno nebo daće dobro difuzno svetlo, ali oblačno nebo s izraženim oblacima daće dobro svetlo i vrlo zanimljiv refleks na automobilu. Sve to isto možete da uradite i u gradu, tj. uopšte u naselju, s tim da strogo morate voditi računa šta i koliko se reflektuje na automobil.

Pre svega, uzmite u obzir model automobila i za kakvog korisnika je namenjen: džip je u načelu predviđen za terensku vožnju, mada se mahom vozi po gradu; sportski automobili su skupi i ističu se elegantnim linijama koje dodatno naglašava savremena arhitektura koja obiluje staklom – jednako reflektujućom površinom. Priznaćete, ovo su sve stereotipi koje nam plasira upravo automobilska industrija a vi, ako imate ideje, snimite to na sasvim drugačiji način.
Isto tako, možete fotografisati i pri direktnom suncu, ali najbolje predveče ili u zoru kada zraci padaju nisko, pa možete namerno da istaknete samo jednu stranu automobila, a druga samo da ”izvire” iz mraka. Pazite na ekspoziciju, pregoreli refleksi teško da će se bilo kome svideti, ali zato jedan deo automobila može biti vrlo taman. Uz svetliju pozadinu koja će definisati njegovu osnovnu liniju dobićete vrlo efektan snimak.

Uglovi snimanja

Spas u svakoj situaciji jeste postaviti se na pravi način u odnosu na ono šta snimate bez obzira na svetlosne i ostale uslove. Snimanje iz donjeg rakursa iz tzv. žablje perspektive može doneti vrlo zanimljiv i neuobičajen pogled na svima dobro poznatu stvar – automobil. U toj situaciji važnije će biti šta je iznad automobila, a manje šta je sa strane, pa interesantno nebo ili arhitektura mogu biti pravi pogodak. Taj ugao pojačavaja i doživljaj masivnosti i težine vozila. Pri tom će masa automobila biti adekvatno izbalansirana svetlom površinom neba. S istim takvim nebom, ili zanimljivim odrazom na krovu automobila, možete fotografisati iz gornjeg rakursa ili tzv. ptičje perspektive. Ona je malo nezahvalna jer veći deo snimka zauzima krov automobila koji je ravna površina bez detalja – znači ono što se reflektuje na krovu odrediće koliko će fotografija biti zanimljiva...


Izvor: ReFoto

Podešavanje blende i ekspozicije


Otvor blende određuje količinu svetla reflektovanog sa objekta snimanja, koja će dospeti do filma. Njegovim podešavanjem nastojimo da obezbedimo da na film uvek pada približno ista količina svetlosti, bez obzira na svetlosne uslove u kojima snimamo. Uspemo li u tome, imaćemo slike sa lepim bojama i jasnim detaljima. Promašimo li, slike će biti podsvetljene (tamne) ili presvetljene (blede). Da se ne zbunite, najveći broj na prstenu kojim se podešava otvor blende predstavlja najmanji otvor blende i obruto. Da bi vam bilo razumljivije, gledajte to ovako: ako je sunčano vreme i slikate se na suncu, reflektovano svetlo biće jako. Zato se otvor blende mora smanjiti. Prsten za podešavanje blende, podesite na najveći broj (16). Ako je sumrak, prsten ćete podesiti na najmanji broj (2.8 ). Dakle, brojevi na prstenu odgovaraju uslovima osvetljenja, a obrnuto su srazmerni otvoru blende.


Najveci broj otvora blende f16 (blenda skoro zatvorena) i najmanji broj f2.8 (blenda potpuno otvorena)

Vreme ekspozicije određuje koliko dugo će film biti izložen svetlu reflektovanom sa objekta snimanja. I njome utičemo na to da na film uvek padne ista količina svetlosti, samo, za razliku od blende, ekspozicijom utičemo tako što određujemo vreme za koje će svetlost da pada na film. Ako ga pravilno odredimo, imaćemo slike sa jasnim detaljima i lepim bojama. Ako je vreme ekspozicije kratko, slike će biti podeksponirane (tamne) ili preeksponirane (blede). Vreme ekspozicije se meri sekundama. aparati najčešće imaju mogućnost da rade ekspozicijom od 1/250 sekunde (jedna dvestotinepedesetinka sekunde) pa do 1 sekunde. Za specijalne potrebe postoji i mogucnost da se zaslon drži otvrenim beskonačno vremena (najčešće se označava sa B), odnosno, zaslon je otvoren sve dok držimo prst na okidaču, ili da omogućava vreme ekspozicije kraće od 1/250.

Oznake vremena ekspozicije na prstenu su: B, 1, 2, 5, 10, 25, 50, 100, 250, 500, 1000
 
B oznacava beskonacnu ekspoziciju, odnosno ekspozicija traje onoliko koliko drzimo pritisnut okidac. Ostale cifre predstavljaju vrednost kojom delimo trajanje do jedne sekunde. Pored ovih oznaka, postoje i oznake ekspozicije koje se koriste prilikom snimanja bleskalicom i elektronskom bleskalicom

Primjer:
Mozda bi slikovito lakse bilo prikazati, npr. umjesto svjetlosti zamislimo da je u pitanju voda tj. kapljice vode, tu imamo otvor kroz koji prolaze kapi i posudu u koje te kapljice upadaju (kao film ili CCD).

Kapljice ne mogu da prodju do posude dok se ne otvori "prolaz" (kao sto je blenda za svjetlo)



Kada se "prolaz" otvori onoliko koliko mi zelimo da propustimo kapljica kapljice upadaju u posudu (kao otvor blende i kolicina svjetlosti koja prolazi). Naravno zavisi koliko dugo drzimo otvoren "prolaz", pa samim tim i koliko dugo ce kapi upadati (vrijeme ekspozicije ili vrijeme dok se zatvarac ne zaklopi).



Kada se dovljno nakupi tada se zaklopi "prolaz". Sta smo uhvatili , uhvatili smo i naravno ako previse dugo drzimo otvoreno ili je otvor prevelik dobicemo previse kapljica u posudu i samim tim ne odgovara onome sto smo htjeli na odredjenoj mjeri.

Isto je princip i sa svjetlosti koja dolazi do filma ili CCD. Dakle kada iskombinujemo otvor blende i brzinu zatvaraca dbojamo ekspoziciju,. DA bi smo ddobili rezultate koje zelimo tj. fotografiju koja nije ni presvjetla ni previse tamna, moramo da nadjemo vrijednosti i za otvor blende i brzinu zatvaraca.
OD svetlosnih uslova zavisi otvor blende tj. kolicina svjetla, pa ukoliko je recimo suncano vrijeme uzimamo da je otvor blende f:11, i ekspoziciju 1/60, sto je odlicno podeseno za te uslove ako slikamo neki objekat koji je miran (sto se i na slici vidi da se sve poklapa),



ali recimo ukoliko zelimo da uslikamo auto sa vecom brzinom tada nam je potrebno da vrijeme eksponiranja bude manje (da ne bi dobili sliku koja ima samo trag od auta) pa uzimamo recimo za suncano vrijeme 1/1000 a otvor blende moramo da prilagodimo pa je to f:4. (na slici se vidi da se parametri pokalapaju)



UKoliko bi pogrijesili vrijednosti, tj . pogresno postavili dobili bi ili presvijetlu sliku ili pretamnu npr. f:11 i 1/125, slika bi bila tamna jer nije bilo dovoljno svjetlosti



Ili ukoliko bi bilo f:11 a vrijeme ekspozicije 1/15 slika bi bila presvijetla jer jer bilo previse svjetlosti.



Uglavnom danas digitalci sami rade proracun preko senzora, pa je ovo objasnjenje samo da shvatite sta znaci ekspozicija, i da je nekad punno teze bilo tj. bilo je potrebno iskustvo i osjecaj za odredjivanje parametara. Uglavnom ako neko kaze radjeno je sa dugom ekspozicijom misli se da je imao stalan otvor blende, ali je samo mjenjao vrijeme ekspozicije.
U suštini stvari, dobra fotografija se dobija kombinacijom blende i ekspozicije, a to baš i nije jednostavno postići, ako nemate iskustva.

Najjednostavniji način da odredite blendu i ekspoziciju za određene svetlosne uslove je da pogledate uputstvo koje se dobija uz svaki film. Tamo je najčešće tabelarno dat pregled kombinacija ekspozicija i blendi obično propraćen i crežima radi lakšeg snalaženja. Da bi vam bilo jednostavnije odlučite se da film uvek koristite sa jednom dužinom ekspozicije, recimo 1/125. Tako vam preostaje da prilikom fotografisanja, u tabeli potražite crtež koji predstavlja sličnu situaciju i vidite koji je otvor blende preporučen. Ne stidite se toga da sa sobom vučete i papirče sa tabelom. Iskustvo kaže da ono što piše u tabeli datoj uz film u praksi daje vrlo dobre rezultate. U svakom slučaju, vremenom ćete i sami steći osećaj, pa vam pomoćna tabela neće trebati.

Za naprednije fotografisanje blenda i ekspozicija daju beskonačan broj kombinacija za eksperimentisanje. Već sam vam preporučio da se uvek držite jedne ekspozicije pa da podešavate samo blendu. Može se pojaviti nekoliko razloga da od ovoga odstupite, recimo, korekcija dubinske oštrine, slikanje u posebnim svetlosnim uslovima, kada je preporučena ekspozicija 1/125 prekratka, snimanje objekata u pokretu, postizanje raznih efekata, itd.


Izvor: Telfon

Objektivi


U ovom dijelu sadrzaja smo se upoznali s dva glavna parametra objektiva: žarišnom duljinom i svjetlosnom jačinom. Objektive dijelimo po tim dvima osobinama, a zapravo je bolja podjela po njihovoj namjeni. Naravno da su te podjele namjenjene fotografima s fotoaparatima kod kojih možemo objektive mijenjati i koristiti razne dodatke kao što su konverteri i međuobruči i brojni drugi. Sve su to djelomično poštivali i kod kompaktnih kamera analognog ili digitalnog tipa. Kod izuzetno brzog širenja digitalne tehnike su u kompaktnom i hibridnom tipu kamere osigurali još i dodatne sisteme leća kojima povećamo ili smanjimo žarišnu duljinu. Te sisteme posebnim adapterom učvrstimo ispred objektiva kamere. To su dosta dobra rješenja za fotografe koji koji nemaju namjeru nabavljati DSLR kamere i to im je dovoljno. Naravno, ozbiljniji fotografi kompaktne kamere upotrebljavaju kao bilježnice, a za ozbiljnu fotografiju uzmu SLR tip kamere sa izmjenjivom optikom. Utoliko je lakše ako imaju sistem u analognom obliku i trebaju samo digitalno kućište. Sada pogledajmo pojedinačne osobine objektiva i njihovu praktičnu upotrebu.

Svetlosna jačina

 

Spomenuli smo već da greške leća uklanjamo dodavanjem novih leća različitog oblika i različitih stakala. Danas se upotrebljavaju i plastične leće koje su bitno lakše. Pojedini objektivi su napravljeni kombiniranjem jednih i drugih.

Najviše korektura zahtjeva svjetlosna jačina objektiva. Veliki otvor zaslona znači veliki vanjski promjer, koji s povećanjem žarišne duljine još poraste. To zahtjeva kvalitetnu obradu velikih površina leće, što izradu uvelike poskupljuje. Zato takve objektive mogu platiti samo profesionalci koji žive od fotografije. I to ne svi. Važno je kakva ih vrsta fotografije zanima.

Svjetlosno jake objektive, posebice teleobjektive trebaju fotoreporteri, sportski i prirodoslovni fotografi. Na primjer, uzmimo dva objektiva iste žarišne duljine i različite svjetlosne jakosti:

- teleobjektiv Canon EF 300 f/4,0 L USM IS košta 1.245 EUR,

- teleobjektiv Canon EF 300 f/2,8 L USM IS košta 4.332 EUR

Oba objektiva imaju iste osobine i ugrađen stabilizator slike (IS). Sada još pogledajmo zoom objektive s različitim karakteristikama:

- uobičajeni Canon EF 75-300 f/4,0-5,6 USM košta trenutno 248 EUR
- Canon EF 75-300 f/4,0-5,6 USM IS je već 494 EUR, ako uzmemo najnoviji objektiv
- Canon EF 70-300 f/4,5-5,6 DO USM IS košte 1.248 EUR, jer je u novoj konstrukciji dug samo 99.9cm i ima trostruku zaštitu protiv odbijenih zraka (DO=Diffraction Optic), što izuzetno poboljša sliku. Ta nova konstrukcija je namjenjena posebno za digitalne kamere.

Sada za usporedbu pogledajmo još Sigmine objektive sa sličnim osobinama bez stabilizatora:

- teleobjektiv Sigma EX 2,8/ 300 IF APO HSM košta 2.389 EUR , jednostavniji
- zoom objektiv Sigma 70-300 APO M Super košta samo 212 EUR i
- zoom objektiv Sigma EX 4,0/ 100-300 HSM košta 948 EUR.

IMG]http://i42.tinypic.com/155krdh.jpg[/IMG]

Naravno da se moramo sami odlučiti u koju svrhu ćemo upotrebljavati svoje snimke. Objektiv za vlastitu projekciju ili album uopće nije problematičan. Razlika se vidi kod kvalitetnog tiska ili velikih povećanja fotografija. Tu još ulogu igra i format filma ili kvaliteta – veličina memorije na digitalnoj kartici. Neki naručitelji još uvijek zahtjevaju dijapozitiv i to do veličine 10x15cm, ili digitalni zapis veličine 6 ili više M točaka. Zato vrijedi pravilo da prije kupnje određenog objektiva dobijemo što više informacija iz testova u raznim stručnim revijama ili znanaca – fotografa koji takve objektive već imaju. Svi originalni objektivi nisu nužno i najbolji.



Podjela objektiva

 

Kao što sam već spomenuo, pored podjele objektiva po žarišnoj duljini i slikovnom kutu, među fotografima je omiljena podjela po namjeni objektiva. Najprije pogledajmo klasičnu podjelu objektiva za maloformatne kamere 24 x 36 mm (u ovom primjeru po Canonovom katalogu):

- kratka žarišna duljina od 14 do 35mm, što odgovara širokokutnom od 180 do 63 stupnja;
- normalni, standardni od 45 do 50 mm, odgovara normalnom kutu od 51 do 46 stupnja;
- velika žarišna duljina od 85 do 1200 mm, odgovara uskokutnom od 28 do 2 stupnja.

To je vrlo gruba podjela. Zato je zanimljivija podjela po namjeni, odnosno funkciji. Ponovno pogledajmo kod Canonovih objektiva jer odstupanja kod drugih proizvođača su zanemariva:

- super širokokutni zoom objektivi: 17-35mm, 17-40 mm (za digitalne kamere), 20-35 mm;
- standardni zoom objektivi: 24-85 mm, 28-70 mm, 28-105 mm, 35-80 mm;
- tele zoom objektivi: 70-200 mm, 75- 300 mm, 35-350 mm, 100-400 mm;
- super širokokutni objektivi: 14 mm, 15 mm (fisheye), 20 mm;
- širokokutni objektivi 24 mm, 28 mm, 35 mm;
- standardni - normalni objektivi: 1:1/50 mm, 1: 1,4/50 mm, 1: 1,8/50 mm;
- srednji teleobjektivi: 85 mm, 100 mm, 135 mm;
- tele objektivi: 200 mm, 300 mm, 400 mm, 500 mm, 600 mm;
- super teleobjektivi: 1200 mm
- makro objektivi: 50 mm, 100 mm, 180 mm;
- TS-E objektivi: 24 mm, 45 mm, 90 mm;
- telekonvertori: 1,4x, 2x

Sve gore navedene podatke, koji vrijede za analogne kamere, moramo za digitalne nažalost pomnožiti s odgovarajućim faktorom koji je određen tipom kamere. Od 1,3x za Canon EOS 1D Mark II; 1,6x za Canon EOS 10D ili Nikon D2H, pa do 2x za Olympus E-1. Narvno da imamo i digitalne zrcalno – refleksne digitalne kamera s punim Leica formatom 24x36mm. To su: Canon EOS 1Ds, Contax N digital i Kodak DCS Pro 14n. Pored toga u zadnje vrijeme, kod kontrukcije novih objektiva, posvećuje se veća pažnja optimalnom prolasku zraka svjetlosti u objektivu za elektronske senzore slike.



Još o objektivima

 

Danas normalnih objektiva skoro i nema u pravom smislu te riječi, jer proizvođači nude kamere u standardnoj izvedbi s većim ili manjim zoom objektivom, npr. 35-70mm. Što je zoom objektiv? Onda kad su se pojavili prvi zoom objektivi ili također vario objektivi, neki su ih kod nas nazivali „gumioptika“. To je objektiv koji ima više žarišnih duljina koje može redom mijenjati. U kompaktnim kamerama pomoću motora. Baš kod tih, bez obzira jesu li analognog ili digitalnog tipa, imaju na raspolaganju vrlo različit raspon žarišnih duljina. Čak i tu se moramo pitati što trebamo u svojoj fotografiji. Da li će prevladati opcija s većim žarišnim duljinama ili ona za širi kut.

Kod izmjenjivih objektiva još moramo dodati dvije sitnice. Poznajemo tzv. dvoobručne zoomove i prave zoom objektive. Prvi imaju jedan obruč za promjenu žerišne duljine, a drugi za izoštravanje. Kod pravog zooma istim obručem podešavamo žarišnu duljinu i oštrinu. Za sportske snimke, kod kojih hoćemo staviti naglasak na gibanje, uoptrebljavamo prave zoomove kojima možemo zoomirati, mijenjamo žarišnu duljinu za vrijeme osvjetljavanja, ekspozicije. Za tu tehniku trebamo nešto vježbe. Rezultati koje dobijemo mogu biti jako zanimljivi. O samoj tehnici snimanja ćemo govoriti kasnije.

U posebne objektive pripadaju makro objektivi koji su korigirani tako da imaju najmanju grešku kod snimanja izbliza. Naravno da danas imamo zoom objektive koji omogućavaju i makro snimanje, iako za pravog makro fotografa vrijede samo pravi makro objektivi, sve ostalo je kompromis. Tu moram još nešto objasniti. Svaki objektiv je izračunat i optimalno korigiran za to područje za koje je namjenjen. Tako da u tom području ima najmanje optičkih grešaka, najoštriji je i neutralnih boja iako se sve greške ne mogu otkloniti. Sve je povezano s materijalima i obradom. To pak ima svoju cijenu koju sam spomenuo kod svjetlosne jakosti objektiva. Tako kod zoom objektiva ne možemo računati na veliku svjetlosnu jakost jer su glavne korekcije namjenjene dobroj kvaliteti snimaka kod različitih žarišnih duljina. Zato su svjetlosno jaki samo pravi teleobjektivi koji imaju jednu žarišnu duljinu. Kod tih je glavna korekcija namjenjena kvaliteti snimke kod potpuno otvorenog zaslona. Što je zaslon više zatvoren objektiv ima manje grešaka leća jer se greške pojavljuju na rubovima leća. Zato ponovno upozoravam da je važno za kakvu namjenu ćete upotrebljavati objektiv i koliko ćete ga uopće upotrebljavati.

Telekonverteri danas sve više osvajaju amaterski kao i profesionalni svijet. Malim optičkim dodatkom, koji stavimo između objektiva i tijela kamere, kod kompaktnih kamera ispred objektiva, možemo povećati žarišnu duljinu našeg objektiva za 1.4x ili 2x. Ali oprez ! Konverteri nisu kompatibilni sa svakim objektivom, iako imaju isti priključak, bajonet. Zato dobro pročitajte upute proizvođača. Pored toga, kod upotrebe telekonvertora se smanjuje i svjetlosna jakost objektiva za isti faktor. Primjer: objektiv 4/300mm + 2x telekonverter dobijemo „novi“ objektiv 8/600mm, koji je duži za samo 2cm i ne bitno teži. Povećaju se također i greške objektiva tako da ne dobijemo iste kvalitete slike kao i kod snimanja bez telekonvertera. Sve je ovisno o kvaliteti oba. Bolje je da se držimo originalnih proizvođača jer se sigurnije prepoznaju posebice u današnjem vremenu elektronike jer kod prijenosa podataka brzo dođe do poteškoća. Preporučam također da se odlučite za 1.4x konverter jer vidljivo poveća žarišnu duljinu, a još uvijek malo utiče na svjetlosnu jakost i kvalitetu.


Izvor: Telfon

Ovako...
Totalni sam pochetnika u fotografiji....imama aparat sony cyber shot DSC-S650...
Chitao sam dosta tekstova ovdje,  no ne mogu nikako naci..ni podesiti na apratu depth of field....

Trazi podesavana Aperture...

To sam i trazhio...
Pogodi shta...Nema....

Mozda imas samo automatska podesavanja na aparatu...

Shutter speed je auto...Kazhe u manualu....
Exposure sam nashao...ali aperture nikako...
Stalno je 2.8...

Ima milion modova slikanja ali u nijednom ne mogu naci aperture settings....ili sl...
Izgleda da je idiot....


EDIT:
Uspio sam danas na dnevnom svjetlu, sa macro modom doci do nekog priblizhnog depth of fielda, ali mnogo na to utiche duzhina drzhanja okidacha....