Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 11:42:41
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Srpska despotovina  (Pročitano 4937 puta)
11. Maj 2007, 19:19:22
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
OS
Windows XP
Browser
Opera 9.20
mob
Apple iPhone 6s
Despot: Neograničeni vladar, jedna od dvorskih titula u srpskoj feudalnoj državi, preuzeta iz Vizantije. Od 1402. godine taj naziv nose srpski vladari.

Despot: (Grčki despotes - gospodar), prvobitno gospodar roba ili sluge, neograničeni gospodar, neograničeni vladalac, samodržac, tiranin, samovoljan gospodar, titula grčkopravoslavnih vladika, titula nekih srpskih vladara posle Kosova.

Despotizam: neograničeno gospodarstvo, neograničena vladavina, samovolja, tiranstvo. Podanici stoje pravno prema despotu u istom odnosu kao ma koji predmet poseda. Despotizam se razlikuje od apsolutizma nepostojanjem neke uređene uprave.

Despotizam: neograničena vladavina u azijskim i orijentalnim zemljama zasnovana na nasilju i nepoštovanju zakona u kojima je važnu ulogu imala privreda zasnovana na velikim irigacionim sistemima sa državnom svojinom nad zemljom, sa robovima i kombinovanim tehnikama socijalne kontrole koje su doprinosile da ove tvorevine traju milenijumima.

Srbi:  su narod južnoslovenskog porekla koji naseljavaju danas uži deo Srbije sa Vojvodinom, zatim Kosovo, deo Bosne i Hercegovine, delove Dalmacije, Banije, Like i Slavonije. Po poreklu su veoma bliski Hrvatima, Muslimanima i Crnogorcima, s kojima imaju zajednički jezik u nekoliko narečja. Naselivši središnji deo Balkanskog poluostrva u VI – VII bili su pod kulturnim uticajem Vizantije i iz nje u IX i X veku dobili pismenost. Naziv SRBI pominje se prvi put 822. godine. Ujedinjenje srpskih plemena izvršeno je od IX do XIV veka u procesu stvaranja srednjevekovne srpske države.

Šta je despotizam?  Šta je despotovina?  Da li je to u staroj Srbiji način vladavine i onda kada treba sa rođenom braćom ratom očuvati vlast, da li kada treba žrtvovati sabraću u Bosni da se sačuva južna granica, da li se pobratimiti s Albancima i potisnuti i oslabiti Grke, sa papom u savezništvu braniti se od turske pretnje... Da li je despotizam održanje narodnog i državnog života, razvijanje duhovnosti i ostavljenje velelepnih manastirskih i drugih zadužbinarskih zdanja uz ogromne graditeljske i ljudske žrtve, utkivanje u hramove i ćuprije naše najstarije i najčistije rase, tako bliske i drage, a tako još uvek veoma malo poznate, ostavljene na divljenje drugim narodima.

Titulu despota, najveću posle carske imali su Dušanov polubrat Simeon, brat carice Jelene Jovan Asen i Jovan Oliver, suprug Dušanove maćehe Marije. Ove titule prvi put su dodeljene na Uskrs 16. aprila 1346. godine u Skoplju prilikom krunisanja cara Dušana. Ovim načinom unapređenja i mudrog razmišljanja i poverenja svojim odanim ljudima u tada složenim istorijskim okolnostima počinje istorija srpske države i traje i danas.
„Ljubav, dobra volja i sloga“ sa susedima, drugim narodima, narodima na izdisaju i brzi, mudri, pravovremeni pregovori, pa čak i ratni pohodi sa bliskim bosanskim, grčkim ili makedonskim narodom, postavili su temelje srpske države, slave, istorije i kulture. Dušanovo delo, mada snažno i veliko tadašnja srska energija nije mogla da sačuva i održi. Sa Dušanom i Dušanovim zakonikom, Srbija je postala pravna monarhija u punom smislu reči.


Feudalni odnosi dostigli su pun razvitak u XIII i XIV veku, vladajuća klasa se sastojala iz svetovne i duhovne vlastele. Svetovna se delila na višu i nižu vlastelu i vlastelinčiće. Postojala su dva oblika feudalnog vlasništva: baština, nasledni oblik svojine s neograničenim pravom raspolaganja i pronija, privremeno, uslovno držanje, vezano sa državnom ili vojnom službom. Seljačko stanovništvo bili su sebri, ali nisu svi bili u istom odnosu prema feudalcima, s obzirom na zanimanje i pravni odnos prema feudalcima: sebri su se delili na merophe (parike), vlahe ili stočare, sokolnike, zanatlije i otroke. Sve veća zavisnost seljaštva dovodila je do izbijanja antifeudalnih pokreta, tokom XIII i XIV veka; pojačan je razvoj proizvodnih snaga, što je dovelo do značajnog preokreta, poboljšana su oruđa za zemljoradnju, rudarstvo se naročito razvija u oblastima Kopaonika i Rudnika. Razvoj rudarstva doprinosi razvoju zanata, trgovine i razvoju trgova i gradova. Ekonomski razvoj uticao je na procvat srednjevekovne srpske kulture, radilo se na književnosti, umetnosti i građevinarstvu. U gradovima su preovladali strani trgovci i zanatlije iz Dubrovnika, Venecije, Đenove i Nemci (Sasi). U borbi s velikim feudalcima, srpski vladari nisu mogli imati saveznike u ekonomski i politički slabijim gradovima. To omogućava nastupanje Turaka, razbijanje vojske srpskih feudalaca braće Vukašina i Uglješe na Marici 1371. godine. Još veći poraz doživljava srpska vlastela na polju Kosovu 1389. godine, i to je značilo kraj srpske samostalnosti.
Prvobitna turska vlast izražavala se u vazalskoj zavisnosti Srbije od Turske. Od 1389. godine do 1459. godine traje vladavina srpskih despota Stefana Lazarevića i Đurđa Brankovića.
Stefan Lazarević (Stefan Visoki), srpski vladar 1389 – 1427, knez do 1402. godine, despot od 1402. godine, sin kneza Lazara i njegov naslednik, prvih je godina vladao uz pomoć i mudrost kneginje Milice.

Kneginja Milica je posle Kosovske bitke sklopila mir s Turcima, upravljala srpskom državom i u svim nastalim državnim nedaćama mudro sirivala strasti i razmirice među sinovima Stefanom i Vukom. Sultan Bajazit veoma ju je uvažavao. Ona je lično posetila Bajazita i izmolila i prenela u Srbiju mošti Svete Petke. Sagradila je manastir LJubostinju u kome je i sahranjena. Prenevši vlast na sina Stefana zamonašila se i umrla kao monahinja Evgenija.
Despot Stefan Lazarević priznavao je vrhovnu vlast Turaka i sultana Bajazita do 1402. godine i borio se na njegovoj strani u više bitaka: na Rovinama 1395. godine, kod Nikopolja 1396. godine, kod Angore 1402. godine; uživao je Bajazitovo poverenje, pa mu je on poklonio oblasti Vuka Brankovića s Prištinom i Peć sa okolinom. Ojačao je, osamostalio se posle angorske bitke i mudro približio Ugarskoj, od koje je dobio Mačvu i Beograd 1403. godine. Prestonica mu ostaje obnovljeni Beograd. 1421. godine nasledio je Zetu. Na sebi osoben način ojačao je centralnu vlast u Srbiji, energično je suzbijao separatizam i samovolju vlastele, izvršio je vojnu reformu, preuredio unutrašnju upravu; podigao manastir Manasiju interesovao se za književnost i negovao je, čak i sam pišući. Najznačajnije delo koje je ostavio je „Slovo ljubve“.

1402. godine kada je Turska sklopila ugovor o miru sa Vizantijom uz određene teritorijalne ustupke, u tom ugovoru beše pomenut u despot Stefan. Pošto se suštinski ništa nije promenilo za Srbiju, despot rešava da te odnose uzmeni stvarno. Opredelivši se u Carigradu za hrišćanski savez, a ogorčen zbog turskog stava na čelu sa novim vladarom Sulejmanom, Stefan čini retko viđen obrt u državnoj politici u našoj istoriji. Dotle veran bezuslovno turski vazal, koji pruža usluge u najtežim časovima i pohodima okreće se i postaje saveznik i pomoćnik hrišćanskih akcija i zalaže se za njih istom viteškom odanošću. Glavna sila na koju se odtada oslanja nije beznačajna Vizantija, nego Ugarska, koja mu je i pored svih unutrašnjih nezgoda ulivala više poverenja. Ne zna se tačan datum kad je Stefan prišao Mađarima, priznavši vrhovnu vlast kralja Žigmunda, ali to je moglo biti 1403. godine. Žigmund je odmah ustupio Stefanu Beograd sa celom Mačvom, čije su granice dopirale do iza Valjeva. Tako je Srbija postala i zaštitni bedem za južne ugarske granice od turskih nasrtaja.

Kad je dobio Beograd u svoju vlast, despot je tamo preneo svoju prestonicu, a sam je grad utvrdio, razvio i unapredio u svakom pravcu. Sav grad opasan je rovovima i imao je dvostruke bedeme. Despotov dvor sa kulama i osmatračnicama bio je kao srednjevekovni zamkovi, i grad i dom. U samom gradu despot je podigao mitropoliju, a obnovio veliku crkvu Uspenija Bogorodičinog. Velika bolnica u gradu bila je prva kod nas u koju su dolazili bolesnici iz cele države, naročito leprozni. Uz nju je odnegovan prostran vrt, a u njoj sazidana crkva Svetog Nikole. Da bi se grad još više razvio despot ga po običaju ugarskih kraljeva, napravi slobodnim gradom, a njegove trgovce oslobodi carine. Usled svega toga beograd je doista procvetao i postao grad većeg značaja. Oslobođen izvesno vreme od pritiska Turaka, obogaćen dobitkom Mačve, Beograda i oblasti južno od Kopaonika, sa lepim prihodima iz bogatih rudnika, on je bio upravo počeo da sređuje Srbiju i da joj leči rane. Posle sloma Bugarske Srbija je bila nada i utočište boljeg dela bugarske i ostale slovenske kaluđerske inteligencije i odbeglih bugarskih prinčeva. Despot je i sam bio ljubitelj knjiga i prosvećenosti. NJegovo „Slovu ljubve“, ide u vrlo dobre spise naše stare književnosti. Manastir Mansija, lepa njegova zadužbina, očuvana sve do danas, zidana od 1407. godine do 1418. godine postala je središte takozvane Resavske škole, koja je izvršila reviziju starih prevoda bogoslužbenih i drugih spisa, izvela reformu pravopisa i posticala novu književnu aktivnost. Tada je napisan prva slovenska gramatika, složena, nedovoljno originalna, ali podesna kao početak za dalji rad. Iz Srbije se taj pokret preneo u Rumuniju i posle i u Rusiju. U Rumuniju i Rusiju prodiru i naši književni spisi i vrše tamo osetan uticaj. Rumunska crkvena arhiktetura, čitavi njihovi manastiri prosto su kopije naše manastirske arhikteture.

Vlastela: Vladajuća i polašćena klasa u srpskom feudalnom društvu. Deli se na scetovnu i crkvenu, a svetovna na veliku, malu i vlastelinčiće. Postala je uglavnom od rodovsko – plemenske aristokratije i od članova vojnih družina, vojskovođa i vladara.
Čudan je i ogroman taj naš svet despotstva. Koliko je tu neverovatnih sukoba, koliko užasnih strasti, koliko pomešanih interesa! U stalnom, najsvirepijem trvenju među sobom, među drugim religijama ukrštenim na jednom pedlju zemlje. Jedan neprekidan rat u svim pravcima i prema svima bližnjima, kako među jednojezičnima i jednovernima, tako i sa drugima. Krv i oganj, jedna ubilačka pomama, jedan najtragičniji haos koji se da zamisliti. I sve to bez velikih psiholoških komplikacija, po nekolikim osnovnim motivima, pod pritiskom pračovečijih nagona. Jedan najsebičniji osećaj ličnog integriteta, anarhični individualizam, strahovito pravo svoje lične nepovredivosti i neprikosnovenosti leže u dnu svih pobuda. I u svima sukobima samo jedno rešenje: smrt.
1459. godine je potpuno likvidirana srpska despotovina a Srbija je kao deo Turskog carstva podeljena na sandžake. Pokoreno stanovništvo brzo je osetilo društveno, nacionalno i versko ugnjetavanje turskih feudalaca, koji su ga smatrali rajom, stadom. Jedan deo srpskih feudalaca poginuo je u borbama protiv turskih osvajača, drugi izbegao, a treći se poturčio i grubo ugnjetavao sopstveni narod.
Zemlje Nemanjića i njihovih istorijskih nastavljača, Lazarevića, a potom Brankovića, postale su južnoevropska pravoslavna oaza tokom XIV i XV stoleća gde su se slivale mnoge monaške pridošlice, koje su sa sobom i u sebi nosile nova, sveža duhovna strujanja i njihove dragocene plodove sa istoka. To je imalo velikog uticaja na duhovno – migraciona kretanja iz Palestine i Sirije ka Balkanu. I u severnom delu despotovine napodručju Mačvanske banovine javlja se veći broj crkvenih objekata i to objedinjen u nekoliko gustih skupina u vidu manastirskih naselja. To se dešava i u valjevskoj oblasti za vreme despotovine. Nije onda ni čudo što nam jedan stranac, Konstantin Filozof, oslikavajući i dočaravajući tadašnju Srbiju u doba Lazarevića i Brankovića kaže da je ona sveukupno sa tolikim mnoštvom Grka, Bugara, Jermena i Srba, sa svima svetinjama po selima, gradovima i gorama i sa narodom ličila i bila kao „crkva Božija“. Takva je srpska zemlja...

Šta je manastir? Sam naziv manastir potiče od grčke reči monasterion, sa osnovnim značenjem monos, sam. To je mesto gde se živi samačkim životom, prema monaškim pravilima. Kod Srba je sada u upotrebi nepravilan oblik manastir, a ispravno bi bilo monastir. Vuk Stefanović Karadžić je upotrebljavao, takođe stari i nepravilan oblik, namastir.

U dolini reke Gruže, u blizini gradića Borač kod Kragujevca, nalaze se ostaci veoma starog i poznatog srednjevekovnog grada istog imena koji se spominje još 1389. godine i u kome je živeo srpski despot Stefan Lazarević. Ostaci srednjevekovnog utvrđenog grada nalaze se na kamenoj zaravni. Ova građevina ima sve elemente dvora sa pratećim zgradama, kućama za stanovanje i crkvom u sredini. Osnova grada je prilagođena uslovima terena i strategijskim potrebama.

Na reci Resavi, blizu Despotovca, nalazi se manastir Manasija. Posvećen je, kao i mnogi manastiri toga doba, Svetoj Trojici. Ktitor je despot Stefan Lazarević. Period izgradnje manastira je između 1407. godine i 1418. godine. U pogledu arhikteture, zanimljivo je da je manastirski kompleks opasan visokikm utvrđenim bedemima i kulama i pre liči na utvrđeni grad nego na manastir. Manasija spada među najveće i najskladnije i najbolje očuvane manastirske komplekse srednjeg veka u Srbiji. Freske koje potiču iz 1418. godine najlepši su ukras Manasije i visokog su umetničkog kvaliteta.

Na jugoistočnim obroncima Fruške gore, okružen parkom stoletnih stabala kestenova nalazi se manastir Krušedol. Ktitor manastira je srpski despot Đurađ Branković, koji se zamonašio i uzeo monaško ime Maksim da bi kasnije napredovao u crkvenoj hijerarhiji sve do arhiepiskopa. U crkvi su pohranjene mošti svih važnijih Brankovića, slepog despota Stefana, svete majke Angeline, arhiepiskopa Maksima i despota Jovana Brankovića.
Na zelenim ograncima planine Goč, u slivu reke Zapadne Morave nalazi se veoma zanimljiv manastir Veluće. Ktitor je Jovan Branković, unuk despota Đurđa Brankovića.
U Drenici, blizu Srbice kod Kosovske Mitrovice nalazi se drevni hram Devič. Ktitor je, po predanju, pustinjak Janićije Devički, po kome je i dobio ime. Po narodnom predanju i epskim pesmama, njemu je u zidanju manastira pomogao sin Vuka Brankovića, Vuk Smederevac. Po drugom predanju, hram je podigao despot Đurađ Branković iz zahvalnosti za izlečenje očiju svoje ćerke. Manastir je izgrađen oko 1430. godine za vreme Đurđa Brankovića, početkom XV veka. U ovom kraju bilo je oko devedeset crkava. U manastiru su se rukom pisale knjige. Sačuvana je „Služba Svetom Janićiju“ koja je poučna i za današnje vreme: „Stare podrži, mlade vaspitavaj, nerazumne mudri, udovice štiti, siročad zaštiti, bolesnike isceljuj i zauzmi se da se održi Hristova vera, svet umiri, tvojim posredovanjem od propasti izbavi nas i od nasrtaja tuđinaca sačuvaj.“
U lepom i pitomom kraju, između Velike Plane i Smederevske palanke nalazi se manastir Koporin, zadužbina despota Lazarevića. NJegov portret sačuvan je na fresci na kojoj je označena i njegova tadašnja zvanična vladarska titula despot, koju je diobio 1402. godine posle bitke kod Angore. Hram poseduje velike likovne i ikonografske vrednosti.
Crkva u Gornjoj Kamenici kod Knjaževca, posvećena Svetoj Trojici, zadužbina je srpskog despota Lazara Brankovića, sina despota Đurđa. Lazar Branković vladao je u periodu od 1446. godine do 1456. godine zajedno sa ocem, a sam je vladao od 1456. godine do 1458. godine.
Kod sela Rataje, južnije od manastira Veluće, nalazi se hram Rudenica, podignut za vreme vladavine despota Stefana. Manastir spada među najoriginalnije vlastelinske crkve XV veka. Spomenik je kulture velikog značaja. Podseća na crkvu Lazaricu kod Kruševca čiji je ktitor despotov otac, knez Lazar Hrebeljanović.
Na južnim padinama planine Kosmaj, nalazi se hram Pavlovac, zadužbina despota Stefana Lazarevića. Sagrađen je početkom XV veka. Smatra se da je u okolini manastira postojao zamak despota Stefana, u kome je boravio prilikom lova po Kosmaju. U blizini je selo Markovac gde je despot Stefan, za vreme boravka u ovom kraju, iznenada umro od kapi 19. jula 1427. godine. Sahranjen je u manastiru Manasija.
U selu Kalenički Prnjavor, jugozapadno od Jagodine nalazi se čuveni hram Kalenić. Kulturni je spomenik od izuzetnog značaja za nacionalnu baštinu. Manastir je izgrađen u periodu 1407. godine do 1413. godine. Spomenik je dostigao skladno jedinstvo arhitekture i ukrasne plastike. Po raskošnoj dekorativnosti, obradi fasada i ostalim obeležjima, ovaj manastir predstavlja veoma zanimljiv tip crkvene građevine.

Vreme
Plašim se samo vremena
Da li nas vreme može pregaziti
Jedino vreme može da nas sačuva
Za neko drugo vreme
„nema višeg nevremena od vremena“, P.P. Njegoš


Despot Đurađ Branković je bio jedna od najtragičnijih ličnosti naše prošlosti. Kao da je neka istorijska kob ležala na njemu. Narodno predanje bacilo je na njegovog oca i njegovu porodicu jednu od najtežnijih anatema, koja nije zaslužena. On sam, vrlo sposoban, ali bujan i osvetoljubiv i vaspitan u tradiciji vlasteoskog samoljublja, počeo je svoju istorijsku ulogu izvesnim samostalnim političkim potezima, koji su mu jedno vreme stavili na čelo ne samo žig odmetnika nego bezmalo i izdajnika. NJegov ujak doprineo je nesumnjivo dosta padu njegova oca Vuka i prisvojio je jedan deo njegove baštine. To je Đurđa, čim mu se dala prilika, oteralo u protivnički tabor. Paktirao je s Turcima onda, kad se Stefan snjim razišao, potpirivao je domaću raspravu između braće Stefana i Vuka, združivao se s Turcima samo da se osveti Stefanu. Više od deset godina trajala je njegova borba sa razmerama građanskog rata i donela mnogo nesreće Srbiji. Kad se izmirio sa Stefanom, Đurađ se trudio da bude od što veće koristi i njemu i Srbiji. Zato je, stupivši na presto, on već bio ne samo zreo čovek već i državnik s bogatim iskustvom. Već je bio prevalio pedesetu godinu a bio je veoma lep čovek i gospodin. Sve što je taj čovek preduzimao ispadalo je nesrećno. Čitav vek svoj proveo je boreći se i zalažući na sve strane da očuva Srbiju, pa je dočekao da je vidi toliko puta pregaženu i opustošenu i pri kraju života već u agoniji. NJegove kćeri morale su biti udavane iz čisto političkih računa, a dva sina mu behu oslepljena i ubogaljena. Ako je iko ikad radio Sizifov posao, to je bio Đurađ Branković. NJegov ogroman napor i cela njegova istorijska misija sastojali su se prosto u tome da podiže nasipe i brani zemlju od poplave, koja se nije dala obuzdati.
Očuvana je povelja kralja Žigmunda kojom Đurđa, „cele države Raške i Albanije kneza i vernoga despota“, sa puno priznanja prima za ugarskog vazala. Pošto je priklonio koleno pred njim i položio mu zakletvu vernosti, kralj mu je dao vladarske znake: ogrtač, mitru i mač. Kao naslednik Stefanov on je postao ugarski velikaš, a dobio je i njegove posede u Ugarskoj. Tako je 05. maja 1429. godine mogao potvrditi Debrecinu sve njegove stare povlastice, koje je uživao kao Stefanov grad. Predavši Mađarima Beograd, a izgubivši Kruševac i Golubac, Đurađ Branković je ostao bez ijednog velikog utvrđenog grada. Stoga poče žurno podizati novi utvrđeni grad Smederevo. Smederevo je zidano u teško vreme od 1427. godine do 1430. godine, sa ogromnim naporima i matrerijalom koji se našao pri ruci. Upotrebljavani su i stari rimski spomenici iz mesta i okoline. Iako brzo, grad je zidan solidno, a u izvesnim odeljenjima i sa više umetničkih ambicija. Kad je bilo potpuno dovršeno, Smederevo je bilo najveći naš srednjovekovni grad; danas je ono i najbolje očuvan grad. Sa svojim jakim platnima, kulama i opsegom ono još ima nečeg vrlo impozantnog i neobičnog. Podizanje Smedereva, koje je moralo biti izvođeno ubrzanim tempom, zahtevalo je ogromne napore i finansijske i ljudske. Tu bezobzirnost narod je pripisivao Đurđevoj ženi Jerini, ponajviše zato što je zidanjem rukovodio njen brat i što su na građevinu dovedeni i grčki majstori. Otuda naziv u narodu „prokleta Jerina“. Na žalost tako se narodno predanje o podizanju Smedereva useklo u narodno pamćenje.

Uprkos tolikim razaranjima, ratovima, kataklizmama, zavičajni je u ružama, sav drevan, postavljen u kalendar jednog, jedinog godišnjeg doba, sve ruže i sva proleća Srbije. Samo i samo da iz mog oka ne izostanu neka bolja vremena. Bojim se tamne senke budućnosti onoga što nam se već dogodilo, jer prošlost se na Balkanu neprestano produžuje.
Čudna, arhaična egzotika Balkana i nama Balkancima uvek je nova i daleka i ne jedanput nas opet vraća u srednji vek, u bajku, u san.

„Krstu služiš, a Milošem živiš“

Korišćena literatura:

1.   „Mala enciklopedija“ Prosveta, Beograd 1978. godina,
2.   „Britanika“,
3.   „Istorija Srba“, Vladimir Ćorović, Niš 2004. godine,
4.   „Pravoslavna srpska čitanka“, 2001. godine,
5.   „Srednjevekovni manastiri i crkve u Srbiji“, Beograd 2003. godine.
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 11:42:41
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.077 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.