Da li delite savete poznanicima ako su u situaciji kad im neka pomoc treba?
Kako gledate na savete koje vam drugi ljudi dele?
Uopste, koje je vase misljenje o tome, i da li ozbiljno razmislite pre nego sto nekom date savet?

nije bas da daleim, ako neko pita, kazem sta mislim, ponekad doduse kazem i kad ne pita (u zadnje vreme vise nego ranije, a to mi se bas i ne dopada). mene ustvari ljudi cesce pitaju za konkretnu pomoc nego za savet, ali opet, ako se radi o poznanicima, to je jednih razmera i vaznosti, ako se radi o prijateljima, sasvim drugih.
umem da budem neko ko ce da hladne glave (pre svega misleci o onome sto pricam, sto je danas izgleda postalo dar, luksuz ili mana) kaze kako treba resiti problem, ili bar sta treba probati, bez da prvo upadnem u paniku i pocnem da dramim, kako sve cesce primecujem da ljudi oko mene reaguju na prvu loptu, iako se radi o najbanalnijim stvarima koje covek samo instinktivno uspe da prevazice, bez nekog veceg udubljivanja u srz problema.

sto se tice primanja saveta... retko pitam, a i kad pitam sve cesci je slucaj da je to samo reda radi, ustvari sam vec odlucila sta cu i kako, i samo trazim nekog ko ce da potvrdi odluku. ako nekog i pitam, to su ljudi koje smatram prijateljima, ostale generalno slabo pustam da se mesaju u moj privatni zivot.
istina je ustvari da sam tvrdoglava do bola, i da teram svoje, bilo to isparvno ili ne

Uh, savjeti... Izbjegavam da ih dajem, posebno u posljednje vrijeme. Svaki savjet upucen nekome nosi sa sobom i odredjenu odgovornost. U slucaju da neko poslusa savjet, i nesto krene naopako, osjecam se djelimicno krivom (bez obzira da li me neko krivi ili ne). Inace, ne volim bas ljudima da pricam price "Uradi to i to". Ako neko trazi moje misljenje, dam mu ga, s tim da se trudim da se uvijek ogranicim sa "Ja bih to tako uradila... Ali ipak, ti si drugcija osoba od mene, i u sustini, ti znas sta je najbolje za tebe".
Sto se primanja savjeta tice- tu sam veoma striktna. Znam koga mogu da poslusam, i kome mogu da se obratim. A takvi ljudi se ne mogu nabrijati ni na prste jedne ruke. Ostalo... Saslusam, ali najcesce mi to na jedno uho  udje, a na drugo izadje.

Delim savete samo onda kada sam upitan da ih delim, nikako drukcije. Obicno ljudi i ne zele da slusaju tudje savete, nekada cak i kada pitaju.

Da li ih ja slusam? Ne uvek.

nikad ne dajem savete,samo konretno kazem kad nesto vidim i kad hocu da ta osoba to nesto vidi.a ako me pita kazem sta bih ja u toj situaciji uradila.u principu kazem da se nesto uradi samo kad sam sigurna da tako treba

Dam savete samo ljudima do kojih mi je stalo.....i kazem im ono sto bi ja uradila da sam na njihovom mestu.....a ljudi su ponekad zli,pa znaju da ti daju pogresan savet,namerno.......volim da cuje3m rzne savete ali tek kad dobro razmislim o njima,onda poslusam ono sto je ok..... stariji ljudi znaju da daju mnogo dobre savete,koji su korisni za zivot

Mislim da ogromna vecina ljudi mnogo cesce pogresan savet daje nehotice -- iz gluposti, ogranicenosti sopstvenog iskustva, manije velicine i potrebe da popuju drugima isl. nego iz promisljene, isplanirane zle namere.

Nisam se htio upustiti u ovu diskusiju jer ne volim dijeliti savjete, ali potaknut pisanjem po cijelom forumu nažalost moram. Svjedoci smo da se "pera" danas prihvaća svatko i piše sve što poželi, na što ima dakako potpuno pravo, no prije nego što se iznose neki stavovi trebalo bi imati na pameti jednu staru, neki bi rekli konzervativnu poslovicu:
Bolje štujeti i biti smatran za budalu, nego progovoriti i otkloniti svaku sumnju!

@koni
objasnio si covece.