Izraz divlji zapad obuhvaća mitove, legende, pripovijesti i vjerovanja (mnoga od kojih su istinita) skupljena po zapadnim Sjedinjenim državama od 1865. do 1890. godine.

Kao okruženje u brojnim književnim i filmskim djelima, to razdoblje i područje ubrzo su postali toliko popularni da su doveli do razvoja vlastitog žanra zvanog "Western", u kojima je često predstavljena romantična slika ere koju karakteriziraju izolirani slučajevi nasilja, ali i koji su potaknuli interes u njegovu stvarnu povijest. Povijesni revizionizam primijetio je kako se određeni interesi (najznačajnije kauboji, Indijanci, poslovni ljudi i vlada Sjedinjenih Država) stalno sukobljavaju, i kako ih nekoliko izvora naziva i "zapadnim građanskim ratom za prisvajanje" koji je ustanovio vlast Sjedinjenih država nad tim područjem. Iako je stari zapad često viđen kao neobično nasilan, neki prosuđuju da je on bio "daleko civiliziraniji, mirniji i sigurniji od današnjeg američkog društva".[1]

Divlji zapad: 1865.-1889.

Dok je u istočnim Sjedinjenim Državama počinjala druga industrijska revolucija koja je počela oko 1871., zapadna granica počela se sve gušće naseljavati. U ranim danima divljeg zapada, velik dio zemlje bio je u javnom vlasništvu, otvorena za iskorištavanje i u stočarstvu i u ratarstvu. U dobrom dijelu divljeg zapada bilo je malo ili nimalo lokalnog provođenja zakona, a vojska samo na nekim mjestima imala koncentriranu prisutnost. Američki lovci na bizone, radnici na željeznici, lutalice i vojnici sukobljavali su se oko sitnica, koja su često završavala pucnjavama gdje su ljudi ginuli "sa čizmama na nogama" (izraz koji označava aktivnu smrt, za razliku od smrti od starosti u krevetu, ili "s papučama na nogama").

U gradovima, državne ustanove, plesne sale i saluni zadovoljavali su potrebe teksaške trgovine stokom. Povijesni Put Chisholm bio je korišten za gonjenje stoke. Put je bio dug oko 1300 kilometara, od južnog Teksasa to grada Abilene u Kanzasu, i bio je u uporabi od 1867. do 1887. za gonjenje stoke prema Kanzaškoj tihooceanskoj željeznici gdje su morskim putovima isporučavani prema istoku.

Krađa stoke (cattle rustling) bila je ponekad smatrana teškim zločinom i za goničke ekspedicije uvijek je predstavljala rizik, i koja je mogla završavati linčovanjem kradljivaca stoke (iako je većina ovakvih priča samo u fikciji). Pogotovo su meksički kradljivci stoke predstavljali velik problem tijekom Američkog građanskog rata kada su meksičku vladu optuživali da tu naviku podupire. Na isti način su Teksašani krali stoku iz Meksika, plivajući preko Rio grandea.

Dodge City
 
Mirovno povjerenstvo za Dodge City. Wyatt Earp je drugi s lijeve strane, u sjedećem položaju.

Utvrda Dodge u Kanzasu ustanovljena je 1859. i otvorena 1865. godine na stočnom putu Santa Fe u blizini današnjeg grada Dodge Cityja u Kanzasu. Utvrda je pružala nešto zaštitepoštanskim i civilnim vozilima, a služila je kao logistička baza za trupe u Indijanskim ratovima. Do kraja 1872. željeznica je prošla kroz Kanzas. Dodge city je stekao utvrdinu ostavštinu bezakonja i revolveraških obračuna, kao i zloglasno groblje Boot Hill. Utvrda je korištena do 1878. godine. Dodge City je bio glavni grad lova na bizone sve dok masovni pokolj nije uništio ogromna stada i ostavio preriju zagađenu raspadajućim lešinama. Zakon i red stigli su u Dodge City s provoditeljima zakona kao što su W. B. 'Bat' Masterson, Ed Masterson, Wyatt Earp, Bill Tilghman, H. B. 'Ham' Bell and Charlie Bassett. Grad je uveo propis prema kojemu je zabranjeno nositi vatreno oružje sjeverno od željezničke pruge. Južna strana nije bila tako dobro zakonski uređena. Utvrda Dodge zatvorena je 1882. godine, a mećava u siječnju 1886. dovela je i do prestanka gonjenja stoke u tom području.

Divlji Bill Hickok i Calamity Jane

Nakon Građanskog rata, Divlji Bill Hickok postao je vojni izviđač i profesionalni kockar. Hickokovo ubojstvo puškom Whistlera Mirotvorca imalo je utjecaja u onemogućavanju ujedinjenja Indijanaca iz plemena Sioux kako bi se oduprli doseljeničkim upadima u područje Black Hills (Crna brda). 1876. godine Calamity Jane naselila se u području gradića Deadwood u Južnoj Dakoti, u području Black Hills gdje je nakon zajedničkog putovanja prijateljevala s Divljim Billom Hickokom i Charlijem Utterom. Jane je kasnije tvrdila da je s Hickokom bila u braku i da je on otac njezinog djeteta, ali na to se gleda sa skepsom.

2. kolovoza 1876. godine, dok je igrao poker u Deadwoodu (koji je onda bio dio teritorija Dakote, ali na indijanskoj zemlji), Hickok nije uspio naći slobodno mjesto u kutu u kojem je uvijek sjedio kako bi se zaštitio od napada s leđa, te je sjeo s leđima okrenutim prema vratima. Na nesreću, njegova prethodna predostrožnost pokazala se mudrom jer ga je revolverom kalibra .45 iza leđa upucao Jack McCall. O motivu ubojstva još se raspravlja. U trenutku smrti, Hickok je u ruci držao par asova i par osmica, sve u crnoj boji, što se od onda naziva "mrtvačevim kartama" (dead man's hand).

1876. godine, Calamity Jane je u području Deadwooda njegovala žrtve epidemije boginja. 1891. se udala za Clintona Burkea nakon što su nekoliko godina živjeli zajedno.

Rat u okrugu Lincoln

Rat u okrugu Lincoln između dvije utvrđene strane dogodio se 1877. godine. Ovaj "rat" vodili su bogati rančeri s jedne i posjednici trgovačkog monopola u okrugu Lincoln u Novom Meksiku. Istaknut borac na strani rančera bio je Billy the Kid, zloglasni pogranični odmetnik i ubojica. Uživao je glas kao ubojica 21 čovjeka, jedan za svaku godinu svog života, ali je taj iznos vjerojatno bliži broju 9 (četvero osobno i 5 uz pomoć drugih).

Jamesova banda

Kriminalac Jesse James bio je na zlu glasu zbog svojih djela na divljem zapadu, iako ga senzacionalistički mediji tog vremena oslikavaju kao suvremenog Robina Hooda. James i njegovi zemljaci su svojim putem po zapadnoj granici pljačkali banke, vlakove, poštanske kočije i prodavaonice od Iowe do Teksasa. Izbjegavajući čak i Nacionalnu detektivsku agenciju Pinkerton, banda je opljačkala na tisuće dolara. Vjeruje se da je James svoju prvu pljačku po danu izveo u mirno doba, ukravši 60 tisuća dolara iz banke u mjestu Liberty u Missouriju. Iako je James zlostavljao rukovoditelje izgradnje željeznice, koji su nepravedno prisvajali privatna zemljišta, moderni biografi bilježe da je to činio radi vlastite koristi - njegova humanitarna djela više su fikcija nego činjenica.

Indijanski ratovi na zapadu

U ratovima protiv Apača i Navajo Indijanaca pukovnik Christopher "Kit" Carson borio se protiv Apača oko rezervata 1862. godine.

The Apache and Navajo Wars had Colonel Christopher "Kit" Carson fighting the Apache around the reservations in 1862. Skirmishes between the U.S. and Apaches continue until 1886, when Geronimo surrendered to U.S. forces. Kit Carson used a scorched earth policy in the Navajo campaign, burning Navajo fields and homes, and stealing or killing their livestock. He was aided by other Indian tribes with long-standing enmity toward the Navajos, chiefly the Utes. He later fought a combined force of Kiowa, Comanche and Cheyenne to a draw at the First Battle of Adobe Walls, but he managed to destroy the Indian village and winter supplies. On June 27, 1874 'Bat' Masterson and a small group of buffalo hunters fought a much larger Indian force at the Second Battle of Adobe Walls.

Red Cloud's War was led by the Lakota chief Makhpyia luta (Red Cloud) and was the most successful war against the U.S. during the Indian Wars. By the Treaty of Fort Laramie (1868), the U.S. granted a large reservation to the Lakota, without military presence or oversight, no settlements, and no reserved road building rights. The reservation included the entire Black Hills.

Captain Jack was a chief of the Native American Modoc tribe of California and Oregon, and was their leader during the Modoc War. With 53 Modoc warriors, Captain Jack held off 1,000 men of the U.S. Army for 7 months. Captain Jack killed Edward Canby.

The Black Hills War was conducted by the Lakota under Sitting Bull and Crazy Horse. The conflict began after repeated violations of the Treaty of Fort Laramie (1868) once gold was discovered in the hills. One of its famous battles was the Battle of the Little Bighorn, in which combined Sioux and Cheyenne forces defeated the 7th Cavalry, led by General George Armstrong Custer.

The end of the Indian Wars came at the Massacre of Wounded Knee (December 28, 1890) where Tatanka Iyotake's half-brother, Big Foot, and some 200 Sioux were killed by the U.S. 7th Cavalry Regiment. Only thirteen days before, Tatanka Iyotake had been killed with his son Crow Foot in a gun battle with a group of Indian police that had been sent by the American government to arrest him.

↑ Hollon, W. Eugene. Frontier Violence: Another Look. New York: Oxford University Press, 1974, p. x

Izvor: Wikipedia

Evo samo da dodam slike Wyatt Earpa i Doc Hollydaya...

 

Kakvi brkovi!