Hrvatin Stjepanić, knez (?, druga polovina 13. vijeka – ?, prije 1315).

Po njemu se njegovi nasljednici nazivaju Hrvatinićima. U javnom i političkom životu počinje djelovati u doba dinastičkih i prijestolnih previranja u Hrvatskoj i Ugarskoj krajem 13. vijeka. Nastupa s rođacima, knezovima Bribirskim, na strani pristalica napuljskih Anžuvinaca. Stoga napuljski kralj Karlo II. Hrvatinu, njegovim sinovima, braći i rođacima za iskazanu vjernost i stečene zasluge, poveljom od 14. juna 1299. potvrđuje posjed Donjih kraja. Kralj naziva Hrvatina knezom. Istodobno je ugarski kralj Andrija III. pustošio posjede svojih političkih protivnika, pa su stradali i posjedi Hrvatina i njegove braće.

Za prevlasti Bribirskih u Hrvatskoj i njihova gospodstva nad Bosnom, Hrvatin je kao de inferioribus Bosne comes bio njihov vazal, pa mu je ban Pavao za vjernu službu poveljom izdanom u Skradinu 2. februara 1301. zagarantovao mir i sigurnost, obećavši da će ga zajedno sa svojom braćom i sinovima uvijek štititi i braniti njegove zemlje i posjede od svakog neprijatelja, a oni njima obećavaju biti vjerni u svakoj prilici. Nestalne bosanske prilike utjecale su na njihove odnose koji su se oko 1303. pomutili, najvjerojatnije zbog toga što je Hrvatin podupirao protivnike Bribirskih i njihove vlasti u Bosni, zbog čega je Mladin I Bribirski udario na njega. Sukobi su nastavljeni do 30. marta 1304, kada su u Splitu Bribirski izdali ispravu knezu, njegovoj braći i sinovima kojom im jamče neokrnjen posjed njihovih gradova i posjeda. To su potvrdili ispravom od 21. februara 1305. u kojoj Hrvatinova braća nisu spomenuta.

Pouzdano se zna da je Hrvatin držao grad Ključ u župi Banici po kome je kao glavnom svom posjedu dobio nadimak Ključki, kako ga u darovnicama njegovu sinu Vukoslavu naziva ban Stjepan II Kotromanić. God. 1315. Hrvatin se spominje kao pokojni.

Izvor: Wikipedia