Riccardo Zanella (1875. - 30. mart 1959. godine) je bio izabrani predsjednik Slobodne države Rijeka između 1921. i 1922. godine.

Politička situacija

Od propasti pokušaja talijanskog pjesnika i fašiste D'Annunzia da anektira Rijeku u prosincu 1920. godine ona je živjela u političkom vakuumu tijekog kojega vladaju razni guverneri i komesari postavljeni od stranih sila. Kako bi se to okončalo donesla se odluka o potrebi organiziranja izbora. Tijekom njih u aprilu 1921. godine na biralište su izašle dvije političke formacije. To su bile:
Stranka autonomaša na čelu s Riccardom Zanelom
Nacionalni blok koji se zalagao za pripajanje grada države Italiji.

Nakon prebrojavanja glasova postalo je očito da je nadmoćni pobjednik bio Zanella s osvojenih 65% glasova.

Izabrani predsjednik

Ovaj izborni rezultat je potpuno očekivano bio veliko razočarenje za Italiju koja tada poduzima sve u svojoj moći da bi spriječila ceremoniju. Osnovu tih sabotaža je činilo postavljanje visokih komesara koji bi trebali upravljati državom na mjestu predsjednika kao da niko nije izabran. Sve u svemu, iako je Zanella bio pobjedio na izborima još u travnju on je zbog diplomatskih igri bio spriječen sve do 5. oktobra u preuzimanju svoje dužnosti. Kako to kažnjavanje izabranog predsjednika, a s tim i cijelog stanovništva nije bilo dovoljno tokom juna 1921. godine dolazi da aneksije luke Baroš što izaziva opća narodni gnjev koji rezultira napadom stanovnika na talijanske vojnike. U "incidentu" će biti mrtvih na obje strane.

Politika predsjednika

Kako su u periodu 1918-21 stalni politički nemiri i okupacije uništile ekonomiju gradu Zanella se odlučio na privlačenje stranih ulagača prodajom luke i željeznice što izaziva novi bijes građana. Uz taj problem grad se ujedno nalazio i u ekonomskoj zavisnosti od Italije što je potkopavalo nastojanje vlade u vođenju nezavisne politike. Takvo sveukupno stanje dovodi do gotovo stalnih uličnih nemira između autonomaša i fašista (financiranih iz Italije). Ova situacija će biti napokon okončana 3. marta 1922. godine, kada fašisti izvode državni udar nakon čega izabrana vlada bježi u Kraljevicu. Glavni organizator ovog nasilnog preuzimanja vlasti i budući kratkotrajni pučistički šef države je bio Giovanni Giuriati kojega će Benito Mussolini kasnije nagraditi položajem ministra u talijanskoj vladi.

Izbjeglištvo

U izbjeglištvo zajedno s Zanellom će otići i 3000 autonomaša koji ga vremenom napuštaju kada postaje očito da neće doći do državne obnove. On će sve do 1934. godine živjeti u kraljevini SHS lobirajući bez uspjeha nakon čega odlazi u Pariz gdje živi do početka Drugog Svjetskog rata. Krajem 1944. godine Zanella izlazi iz političke penzije pišuću zahtjev konferenciji Ujedinjenih naroda u San Francisku da se "ne zaboravi" politička situacija Rijeke. Svi njegovi preostali diplomatski pokušaji za restauraciju nezavisne države su propali zbog nezainteresiranosti velikih sila koje su bile zabavljene rješavanjem puno važnijih problema. Kao zanimljivost moglo bi se navesti da su navodno u arhivu Riccarda Zanelle nađeno dopisivanje između njega i nove komunističke vlade Jugoslavije gdje ga se oslavlja titulom predsjednika.

Izvor: Wikipedia