Karlo II, kralj Engleske

Karlo II (Palača St. James's , 29. maj 1630. - 6. februar 1685.), engleski, škotski i irski kralj.

Poznat je po tome da je de jure bio kralj od smaknuća svoga oca Karla I 30. januar a1649., ali de facto je kralj postao 29. maja 1660. nakon smrti Olivera Cromwella čime je bilo završilo razdoblje republike i započela restauracija monarhije u Engleskoj. U narodu je poznat kao "veseo vladar" zbog svoje sklonosti ka uzbuđenjima i uživanjima.

Nakon smaknuća njegova oca Karla I 30. januara 1649. Karlo je de jure naslijedio krunu. Nakon što je bio prisiljen pred snagama odanim parlamentu izbjeći u Škotsku 5. februara iste godine proglasio se kraljem Škotske no i ta titula je bila samo titula bez sadržaja dok ju, nakon dugotrajnih pregovora, nisu priznali škotski prezbiterijanski pobunjenici, pa je Karlo okrunjen za škotskog kralja 1. januara 1651. Međutim, i ta njegova vladavina je bila kratkog vijeka budući da je ta vlast bila uklonjena prodorom republikanske vojske Olivera Cromwella. Sve do povratka na vlast godine 1660. Karlo je proveo u izgnaništvu u Francuskoj.

Kao i njegov otac, Karlo je većinu svoje vladavine proveo u borbi sa parlamentom, ali za razliku od vremena njegovog oca, napetosti nisu nikada dosegnule takvu razinu neprijateljstava iz razloga što je Karlo izbjegavao nametanje novih poreza koji bi ga antagonizirali sa parlamentom i narodom. Njegovu vladavinu obilježio je i utjecaj vjerskih sukoba koji su se odvijali na kontinentu na unutarnje prilike i prvi politički sukobi zametaka političkih stranaka u Engleskoj (Torijevaca (Tory – konzervativci) i Vigovaca (Whig – liberali).

U braku nije imao preživjele djece ali je zato imao brojnu nezakonitu djecu od kojih je priznao četrnaest. Bio je pokrovitelj i mecena mnogim umjetnicima, a na dvoru je oživio kazališne predstave i glazbene koncerte koji su u vrijeme Republike bili zabranjeni. Tokom života smatrali su ga prikrivenim katolikom, a na samrtnoj postelji prešao je na katolicizam.

Rođenje i mladost
 
Karlo II kao princ od Walesa na slici Williama Dobsona, između 1642. i 1643.

Karlo je najstariji preživjeli sin engleskog kralja Karla I i njegove supruge Henrijete, kćerke francuskog kralja Henrika IV i Marije de Medici. Rodio se u palači St. James's 29. maja 1630. Po rođenju je automatski postao nasljednik engleske krune i dobio titulu princa od Walesa.

Građanski rat i progonstvo

Četrdesetih godina 17. vijeka, tokom kojih je njegov otac Karlo I vodio političku i vojnu borbu sa parlamentom Karlo je bio još sasvim mlad, ali je usprkos tome pratio svog oca tokom rata te je po svom položaju bio zapovjednik snaga na zapadu zemlje. Sa bratom Jakovom sudjelovao je u bici kod Edgehilla. 1647. godine ga je otac, zbog bojazni za njegovu sigurnost uputio k majci Henrijeti u Francusku gdje je na vlasti bio njegov bratić francuski kralj Luj XIV 1648. godine Karlo je prešao u Nizozemsku i to u Haag gdje je očekivao vojnu pomoć svoje sestre Marije koja je bila udana za Vilijama II, princa Oranskog. Međutim Karlo nije uspio iskoristiti kraljevsku flotu koja je tamo bila usidrena jer je u međuvremenu u bici kod Prestona njegov otac Karlo I izgubio rat.

Tokom svog boravka u Haagu Karlo je imao ljubavnu vezu sa Lucy Walter, kurtizanom i pripadnicom rojalističke velške obitelji koja je također, kao i Karlo, u Haagu bila u prognaništvu. Tokom te veze Karlu se sa Lucy rodio sin James, jedan od mnoge Karlove nezakonite djece, koji će kasnije kao vojvoda od Monmoutha biti veliki politički protivnik Karlovog brata i nasljednika, katolika Jakova II

Kralj Škota

Karlo I je bio smaknut u januaru 1649, a Engleska je proglašena republikom. Istovremeno Škotska je pod vodstvom prezbiterijanaca u Karlu prepoznala nasljednika Karla I pa je time pravno onemogućila Engleze da samo svojom odlukom odlučuju o sudbini monarhije. 5. februara 1649. u Edinburghu je proklamirano da je Karlo kralj Škota uz uvjet da mora potpisati obvezujuću izjavu kojom bi Škotska crkva bila oslobođena uticaja Anglikanske crkve te ostala prezbiterijanskom. Nakon dolaska u Škotsku 23. juna 1650. Karlo je formalno pristao na te uvjete iz razloga dobivanja podrške za sebe u Škotskoj ali to ga je učinilo još nepopularnijim u Engleskoj.

1. januara 1651. Karlo je i okrunjen za škotskog kralja no ubrzo bijaše prezren od strane svojih škotskih domaćina čemu je pridonosila i vojna prijetnja iz Engleske. Naime, republikanske vojne snage iz Engleske predvođene Oliverom Cromwellom odlučile su pokrenuti napad na Škotsku kako bi potpuno porazile ostatke rojalističkih snaga. Karlo je sa svojim škotskim saveznicima odlučio pokušati napasti i time iznenaditi engleske republikanske snage te prodrijeti u Englesku. No mnogi od škotskih vođa su Karla napustili u odlučnim trenucima pa je napad doživio fijasko i poraz u bici kod Worcestera 3. septembra 1651. nakon čega se Karlo morao dati u bijeg. U početku se skrivajući pred republikancima (koji su raspisali nagradu od 1000 funti za njegovu glavu i zaprijetili smrću svakom onom tko mu pomogne) uspio je nakon šest tjedana umaći u Francusku.

Novo progonstvo

Osiromašen, Karlo više niti sa vezama svoje majke Henrijete u Francuskoj i svoje sestre u Nizozemskoj nije uspijevao okupiti oko sebe dovoljno lojalnih snaga, a niti financijska sredstva za napad na republikance. U svojim nastojanjima obratio se i Španijom ali niti u tom pokušaju nije uspio.

Ponovno kralj

Smrt Olivera Cromwella 1658. godine, u prvom trenutku, nije se činila kao moguća nova Karlova šansa budući da je u Engleskoj titulu lorda protektora preuzeo Rikard Cromwell. Međutim, Ričard Cromwell bez očeve karizme i bez podrške u parlamentu i vojsci bio je prisiljen napustiti svoj položaj 1659. godine. Protektorat Engleske bio je ukinut a Commonwealth ponovno uspostavljen. Nemire i anarhično stanje koji su nastali, svojom vojskom je smirio George Monck, guverner Škotske koji je na čelu svojih snaga ušao u London, razriješio parlament i raspisao izbore za novi nakon skoro dvadeset godina.

Na izborima su nadmoćno pobijedili rojalisti, a tako izabrani parlament sastao se 25. aprila 1660. Karlo je u nastaloj situaciji donio deklaraciju kojom je iznio svoje uvjete za povratak na vlast, a u kojoj je, među ostalim, pristao na oprost svim neprijateljima svoga oca. U deklaraciji se ističe da je Karlo nakon smrti svog oca 1649. bio zakonit suveren i kralj.

Karlo je stigao u London 29. maja 1660. koji se uzima kao datum ponovne uspostave monarhije u Engleskoj, a ujedno je bio i Karlov trideseti rođendan. Iako je Karlo pomilovao Cromwellove ljude, ipak je njih 13 smaknuto, a ostali su dobili zatvorske kazne.

Parlament za čijeg se kratkog mandata provela restauracija monarhije je neposredno prije Karlove krunidbe u Westminsterskoj opatiji 23. aprila 1661. razriješen, a nakon krunidbe okupio se novi parlament u kojem su većinu imali rojalisti pa Karlo nije imao razloga narednih sedamnaest godina birati novi parlament. Karlo se odrekao nekih nepopularnih poreznih zakona iz doba vladavine svojeg oca a parlament mu je zauzvrat utvrdio godišnji prihod od 1.200.000 funti.

Ženidba

1662. Karlo se vjenčao sa portugalskom princezom Katarinom od Braganze koja je kao miraz donijela otočje pored indijskog grada Bombaja i Tanger u Maroku. Tokom iste godine prodao je za 40.000 funti grad Dunkerque Francuskoj.

Vanjska politika

U znak zahvalnosti 1663. godine, zemljoposjede u Sjevernoj Americi u provinciji tada znanoj pod imenom Karolina dodijelio je osmorici plemića koji su mu bili lojalni za vrijeme dok se borio za povratak na prijestolje.

1652. Karlo započinje rat sa Nizozemskom koji u dva navrata po dvije godine traje do godine 1667. U početku rata Engleska je postizala uspjehe osvojivši grad New Amsterdam, koji je nakon osvajanja preimenovan u danas poznato ime New York u čast Karlovog brata Jakova, vojvode od Yorka. Ali godine 1667. Nizozemci su Engleze iznenadili napadom na usidrene brodove na rijeci Temzi, potopivši cjelokupnu englesku flotu osim broda "Royal Charles" koji su kao trofej odvukli u Nizozemsku. Nakon toga 1667. je potpisan sporazum u Bredi kojim je ratni sukob završen.

1668. Engleska je sklopila savezništvo sa Švedskom i svojim donedavnim neprijateljem Nizozemskom kako bi oponirali agresivnom francuskom kralju Luju XIV. Godine 1670. kako bi prevladao svoje financijske poteškoće sklapa sa Francuskom u Doveru sporazum kojim se Francuska obvezuje Engleskoj plaćati danak od 200.000 funti godišnje, a Engleska se obvezala francuskoj slati vojne trupe. Istim sporazumom Karlo se obvezao primiti katoličanstvo kad mu to njegov status kralja Engleske dopusti.
 
Kovanica iz 1683. sa Karlovim likom

Zakonima iz 1670. Karlo je Britanskoj istočnoindijskoj kompaniji odobrio samostalno sticanje novca i teritorija, gradnju utvrđenja i samostalnog osnivanja vojnih postrojbi, samostalno sklapanje saveza, rata i mira, te samostalnu građansku i kaznenu jurisdikciju na području Indije.

Unutarnja politika

Prirodne nesreće

1665. Karlo se suočio sa velikim problemom a to je bila velika epidemija kuge u Londonu. Vjeruje se da su ju donijeli nizozemski brodovi koji su prevozili pamuk iz Amsterdama. Bolest se brzo širila pa je u jednom trenutku umiralo i do 7000 ljudi sedmično. Karlo se u julu 1665., bježeći od bolesti, sa obitelji povukao u Oxford. Nikakvi pokušaji suzbijanja bolesti nisu uspjeli dok sama epidemija nije jenjala ostavivši iza sebe mnogo umrlih. Godinu dana poslije, 2. septembra 1666. još jedna tragedija pogodila je London. To je bio veliki požar koji je progutao 13.200 kuća i 87 crkava.

Sukobi sa parlamentom

Iako mu je u početku naklonjen, Karlo je tokom sedamdesetih godina 17. vijeka, naročito u pogledu vođenja ratova i u pogledu vjerske politike zanemario parlament. 1672. Je donio Kraljevsku deklaraciju o oprostu (Royal Declaration of Indulgence) kojom je obustavio kažnjavanje katolika i drugih vjerskih manjina. Iste godine stupio je u savez sa katoličkom Francuskom i ponovno započeo rat sa Nizozemskom.

Parlament se suprotstavio Kraljevskoj deklaraciji o oprostu tvrdeći da kralj nije imao pravo obustaviti od primjene ranije donešene zakone. Karlo je povukao deklaraciju ali je pristao na propis kojim bi javni službenici bili dužni polagati zakletvu koju bi propisivala Anglikanska crkva, te se i dalje osuđivalo učenje Katoličke crkve kao praznovjerje i idolopoklonstvo. Kako je parlament odbio prihvatiti financiranje rata sa Nizozemskom Karlo je bio prisiljen taj izgubljeni rat završiti sporazumom 1674.


Kako Karlo nije imao djece sve izglednijom se činila mogućnost da će ga naslijediti brat Jakov koji se u međuvremenu preobratio na katoličanstvo. Ta činjenica je bila povodom da godine 1678. izbije antikatolička histerija kojoj je povodom bila objava stanovitog popisa zavjerenika koji su htjeli ubiti Karla da bi za kralja postavili katolika Jakova. Posljedica je bila smaknuće nekolicine nevinih ljudi kako bi se primirila javnost.

Godine 1678., iako je narod tražio rat sa katoličkom Francuskom, Karlo je potajno pregovarao sa Lujem XIV pokušavaju da u zamjenu za novac ostane neutralan u sukobima. Kako parlament nije stao na njegovu stranu Karlo ga je u januaru godine 1679. raspustio. Novi parlament okupio se već u martu iste godine.

Sukob oko nasljedstva krune

Godine 1679. Parlament se počeo vrlo žestoko suprotstavljati mogućnosti da Karla naslijedi njegov brat katolik. Jedan od zastupnika, Anthony Ashley Cooper, grof od Shaftesburyja, predložio je zakon kojim bi se Jakova isključilo kao nasljednika krune, a u nasljednu liniju uključi James Scott, vojvoda od Monmoutha, izvanbračni Karlov sin sa Lucy Walter. Torijevci (konzervativci) bili su protiv isključenja, a vigovci (liberali) za isključenje.

Bojeći se da ovaj zakon ne bi prošao u parlamentu Karlo je u decembru 1679. raspustio parlament. I slijedeća dva parlamenta (jedan iz 1680, i drugi iz 1681.) su također bili raspušteni iz istih razloga. Do svoje smrti Karlo je vladao kao apsolutistički vladar. Zbog Karlovog suprotstavljanja spornom zakonu neke protestantske pristalice su skovale urotu kojoj je bio cilj ubistvo Karla i njegova brata Jakova. Zavjera nije uspjela a urotnici su optuženi za veleizdaju i smaknuti.

Smrt

Karlo je umro iznenada od disfunkcije bubrega i uremije što se manifestiralo zadržavanjem mokraće u tijelu što je završilo komom i smrću.

Kada je Karlo shvatio da će umrijeti u velikoj tajnosti je k sebi uz samrtnu postelju pozvao katoličkog svećenika koji ga je pred smrt preobratio na katoličku vjeru. Umro je u srijedu, 6. februara 1685. (u dobi od 55 godina) i pokopan je u Westminsterskoj opatiji. Naslijedio ga je mlađi brat Jakov.

Izvor: Wikipedia

Karlo II., kralj Engleske

Karlo II Stuart( 29.05.1630 - 06.02.1685 )

Karlo II Stuart, kralj Engleske, Škotske i Irske, je rođen 29. svibnja 1630. godine kao drugi sin kralja Karla I Stuarta i Henriete Marije, kćerke francuskog kralja Henrika IV i Marije de Medici. Prvi sin je umro ubrzo nakon svog rođenja, ali je kraljevski par ubrzo dobio brojnu djecu: Marija Henrieta ( 1631 ), Jakov ( 1633 ), Elizabeta ( 1635 ), Henrik ( 1639 ) i Henrieta Ana ( 1644 ), te Ana i Katarina, obje umrle neposredno nakon rođenja.

Sudjelovao zajedno sa bratom Jakovom u prvoj bitci građanskog rata kod Edgehille-a, 1642., no uskoro poslan kod svojeg francuskog rođaka, kralja Luja XIV pod skrbništvom kardinala Mazarina. Uz pregovore za francusku pomoć, vodio je i pregovore za brak sa Anom Marijom Lujzom de Montpensier, njegovom sestričnom i bogatom nasljednicom, no princeza ga odbija. Uskoro izbija Fronda, ustanak plemstva u Parizu, te u nemogućnosti da ishodi francusku pomoć odlazi u Nizozemsku kod svoje sestre Marije Henriete, supruge nizozemskog namjesnika Vilima II Oranskog. Nade u nizozemsku pomoć padaju također u vodu nakon smrti mladog Vilima II i otpora nizozemskih staleža.

Istovremeno, Škotima se nije svidjela ideja da ostanu bez vladara ( pogubljenje Karla I ), te pozivaju mladog Karla, sada novog kralja, u Škotsku gdje ga okrunjuju 1650. Karlo II okuplja Škote i engleske rojaliste, te sa novostvorenom vojskom od 13 000 ljudi kreće u Englesku, no biva poražen u bitci kod Worcestera, 1651. Primoran na bijeg, skriva se neko vrijeme kod engleskih katolika, pa prelazi tajno u Francusku. Tamo, kardinal Mazarin sklapa savez sa Cromwellom, te je Karlo II prognan iz zemlje. Španjolci, u ratu sa Engleskom i Francuskom, daju mu novčanu pomoć. 1658. Cromwell umire, a dvije godine poslije engleski parlament upućuje poziv Karlu II da se vrati na prijestolje.

Povratak kralja obilježen je velikim svečanostima, te ulazi u London na svoj trideseti rođendan, 29.05.1660, a okrunjen je 23.04.1661. Parlament izglasava 1 200 000 funti sterlinga krunskog prihoda, smatrajući da je svota dovoljna za uzdržavanje dvora i državnog aparata, no u stvarnosti je prihod iznosio tek dvije trećine predviđene svote. Problem s financijama je bio stalan uteg oko vrata Karlu II, jer nije mogao voditi samostalnu politiku bez novca, a za svaku novčanu pomoć morao je tražiti i ne tako voljan parlament, pa je često primao potajno novac od Luja XIV u zamjenu za saveze i ratove protiv Nizozemske i Španjolske. Također je prodao luku i utvrdu Dunkerque za 400 000 funti Luju XIV ( 1662. ), te se oženio za portugalsku princezu Katarinu od Braganze zbog njezinog ogromnog miraza od 500 000 funti ( 1662. ). Tek predkraj vladavine je došao kraj njegovim novčanim teškoćama jer su prihodi od carina porasli sa obujmom engleske trgovine.

Ratovao sa Nizozemskom 1665. - 1667., za kojeg su kuga i veliki požar poharali London, a Nizozemci spalili dio brodovlja u sidrištu u Chatham-u, te tako prisilili Karla II na mir. Slijedeći, takozvani Treći nizozemski rat je poveo 1672. u savezu sa Francuskom, no ubrzo sklapa mir 1674., dok Francuzi vode rat do mira u Nymegenu, 1678..

Iako nije imao djece sa Katarinom od Braganze, ostavio je iza sebe niz vanbračne djece ( njih čak 17 ), te imao niz ljubavnica od kojih je najpoznatija bila Barbara Palmer, grofica Castlemaine, a najomiljenija u narodu - Nell Gwynn, prodavačica naranči.

Činjenica da nije imao zakonite djece, te bojazan parlamenta i naroda da će prijestolje naslijediti katolik, Jakov od York-a, Karlov mlađi brat, dovelo do niza pokušaja isključivanja Jakova iz nasljedstva, te do masovne histerije zbog sumnje u katoličku zavjeru protiv kralja i Engleske 1678 - 79. Karlo II je uspio prevladati neprijatelje u parlamentu ( Whig-ovce ), te od 1681. do smrti vladati bez parlamenta. Na samrtnoj postelji se preobratio na katoličanstvo, te navodno zatražio od Jakova: " Ne daj da sirota Nell gladuje. ". Nakon smrti Karla II, vladavina je mirno prešla na njegovog brata Jakova II.

Izvor: Wikipedia