Miklós Horthy

Miklós Horthy de Nagybánya
Regent Mađarske
U službi
1. ožujka 1920. – 15. listopada 1944.
Prethodnik   Béla Kun
Nasljendik   Ferenc Szálasi

Rođenje   18. lipnja 1868.
Kenderes, Mađarska
Smrt   9. veljače 1957.
Estoril, Portugal
Politička stranka   nijedna
Supruga   Magdolna Purgly


Miklós Horthy de Nagybánya (mađ. Vitéz nagybányai Horthy Miklós, Kenderes, 18. lipnja 1868. - Estoril, 9. veljače 1957.) je bio mađarski admiral i regent u međuratnom periodu i kroz skoro cijeli Drugi svjetski rat obnašavši tu dožnost od 1. ožujka 1920. pa do 15. listopada 1944.

Rani život i Prvi svjetski rat

Horthy je rođen 18. lipnja 1868. u mjestu Kenderes. Obrazovan je na mornaričkoj akademiji u Rijeci. Tijekom Prvog svjetskog rata Horthy je postao admiral Austro-Ugarske mornarice. Nakon rata Horthy se vraća u rodnu Mađarsku i pokreće kontrarevoluciju protiv komunističkog vođe Béle Kuna. Godine 1919. Horthy je postao vrhovni zapovijednik mađarske vojske.

Horthy kao regent

Nakon svrgavanja Kuna sa vlasti, Narodna skupšitina je 1920. izabrala Horthya za novog regenta i time je on automatski postao vođa mađarske. Na poziciju vođe države i regenta službeno je stupio 1. ožujka 1920. Horthy je dva puta (u ožujku i listopadu 1921.) porazio Karla I., bivšeg cara Austrije i Ugarske, u pokušaju da se domogne prijestolja. Horthy je u tim pobjedama imao pomoć i potpru Mađarske vlade. Pod Horthyevom režimom, Mađarska je postala prva poslijeratna zemlja koja je za ustroj vlasti imala nacionalsitičku diktaturu koja je uništavala bilo kakvu političku opoziciju. Za vrijeme 1930ih Horthyeva je vlada, uz podršku velikog vala nacionalista, željela reviziju ugorova iz Trianona tako da se dijelovi Čehoslovačke, Rumunjske i Kraljevine Jugoslavije vrate Mađarskoj.

Horthy i Treći Reich

Nakon Münchenskog sporazuma iz 1938., Horthy je neuspješno molio Zapadne sile da Mađarskoj vrate dijelove Slovačke koji su Trianonskim sporazumom dodijeljeni Čehoslovačokj. Odbijeni Horthy je pomoć potražio u Hitlerovoj Njemačkoj. Njemački i talijanski delegati odlučili su arbitrirati mađarske zahtjeve. Prva Bečka nagrada iz 1938. dala je Mađarskoj dio Slovačke u kojem je prevladavalo mađarsko stanovništvo. Sljedeća Bečka nagrada iz 1940. dala je Mađarskoj dio Rumunjske. U zauzvrat za rumunjski teritorij, Mađarska je Njemačkoj i Italiji obećala da će se boriti na njihovoj strani u Drugom svjetskom ratu.

Horthy i Mađarska u Drugom svjetskom ratu i nakon njega

Godine 1942. Horthy je u vjerovanju da će Sile Osovine izgubiti rat, počeo zasebne mirovne ugovore sa Saveznicima. No, Nijemci su 1944. okupirali Mađarsku i Horthy je odlučio utemeljiti kolaboracionističku vladu, radije nego se suočiti sa njemačkim prisvajanjem Mađarske. Kada je SSSR okupirao Mađarsku u listopadu 1944., Horthy se pokušao predati njima. Nijemci su saznali za to i uhapsili ga. Na kraju rata, Horthya je u Bavarskoj zarobila američka vojska i držala ga je u zatvoru do kraja rata. Horthy se pojavio i na Nürnberškom procesu kao svjedok nacističkog terora. Nakon tog svjedoočenja Horthy se povukao u Portugal gdje je i preminuo 9. veljače 1957.

Izvor: Wikipedia