Milan Nedić

Милан Недић
Predsjednik Nedićeve Srbije
U službi
29. kolovoza 1941. – 4. listopada 1944.
Prethodnik   nitko
Nasljendik   nitko

Rođenje   2. rujna 1878.
Grocka, Beograd, Srbija
Smrt   4. veljače 1946.
Beograd, Srbija
Politička stranka   nijedna
Vjera   Pravoslavac


Milan Nedić (srpski Милан Недић , Grocka, Beograd, 2. rujna 1878. – Beograd, 4. veljače 1946.) je bio srpski general i političar koji je vodio mariontesku vladu u Srbiji okupiranoj od strane Trećeg Reicha u Drugom svjetskom ratu.

Biografija

Nedić rođen je 2. rujna 1878. godine u Grockoj od oca Đorđa, načelnika i majke Pelagije, učiteljice. Porijeklo obitelji Nedić je iz sela Zaoke kod Lazarevca, od braće Damjana i Gligorija Nedića.. Majka Milana Nedića je unuka kneza Nikole Mihajlovića, Karađorđevog suborca. Gimnaziju je završio u Kragujevcu i 1895. upisao Nižu školu Vojne akademije. Godine 1904. je završio Višu školu Vojne Akademije, potom Generalštabnu pripremnu i stupio na dužnost u vojsci.

U čin majora je unaprijeđen 1910. Služio je tijekom Balkanskih ratova i primio je brojna odlikovanja i medalje za hrabrost. U čin potpukovnika je unaprijeđen 1913.

Godine 1915., tijekom Prvog svjetskog rata je unaprijeđen u pukovnika i služio je u generalštabu kao najmlađi pukovnik u srpskoj vojsci. Tijekom srpskog povlačenja preko Crne Gore i Albanije od studenog 1915. do siječnja 1916., njegovi vojnici su čuvali odstupanje srpske vojske. Godine 1916. je imenovan za ordonans-časnika kralja Petra I. U rujnu 1918. zapovijedao je Pješačkom brigadom Timočke divizije prilikom proboja Solunskog fronta.

Nakon rata, Nedić je nastavio služiti kao zapovjednik pješaštva, prije nego što je imenovan načelnikom štaba Četvrte i Treće vojne oblasti kao i zapovjednikom Dravske divizijske oblasti. U čin divizijskog generala je unaprijeđen 1923. i konačno u čin vojnog generala 1930. Između 1934. i 1935. bio je načelnik Glavnog generalštaba jugoslavenske vojske.

Nedić je 1939. postavljen za Ministra vojske i mornarice Kraljevine Jugoslavije, ali ga je zbog otvorenog podržavanja Trećeg Reicha i Adolfa Hitlera, regent knez Pavle Karađorđević smijenio sa dužnosti 6. studenog 1940.

Za vrijeme Travanjskog rata general Nedić je zapovijedao jedinicama Treće armije na prostoru Makedonije i pokušao je spriječiti dijelove 12. njemačke armije da prođu iz pravca Bugarske. Ta fronta je ubrzo probijena i Nedić se morao povući ka unutrašnjosti Srbije. U rasulu je bio jedan od rijetkih generala koji nije dospio u zarobljeništvo. Jugoslavenska vlada ga je 28. travnja 1941. proglasila odgovornim za raspad jugoslavenske odbrane u Makedoniji tijekom invazije sila Osovine.

Zapovjednik Wermachta Heinrich Danckelmann je odlučio povjeriti Nediću upravljanje okupiranom Srbijom, nakon što je Nedića predložila srpska aristokracija. Nedić je malo prije toga izgubio sina jedinca i trudnu snahu u eksploziji municije u Smedervskoj tvrđavi, i nakon nekoliko odbijanja, je prihvatio mjesto predsjednika marionetske vlade, nazvane Vlada narodnog spasa, 29. kolovoza 1941. Država nastala nakon tog događaja danas je poznata kao Nedićeva Srbija

Dana 1. rujna 1941. Nedić je održao govor na Radio Beogradu, gdje je objavio namjeru svoje administracije da "sačuva srž srpskog naroda", prihvaćajući okupaciju i radeći za Nijemce. Tim činom započela je Nedićeva strahovlada (uz pomoć Nijemaca) i zločini u Srbiji. Također je govorio protiv organiziranja otpora okupatorskim snagama. Uz pomoć Wermachta, Nedić je pokraj 1941. uspio umiriti Srbiju i prisiliti na povlačenje komunističke partizanske odrede i one četnike koji se nisu složili da surađuju sa Nijemcima. Preostalim četničkim odredima u Srbiji je dozvolio legalizaciju, tj. stavljanje pod njegovu komandu.

Do napada nacističke Njemačke na Sovjetski Savez u okupiranoj Srbiji je vladao red i mir, što je omogućilo primanje velikog broja izbjeglica, uglavnom srpskog porijekla, ali također i mnogo Slovenaca, uključujući i Milana Kučana, koji je bio dijete u to vrijeme. Oko 600.000 odraslih i oko 86.000 djece iz zapadnih dijelova Jugoslavije koje je kontrolirala Nezavisna Država Hrvatska (u današnjoj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini), kao i 150.000 Srba sa Kosova i Metohije, desetine tisuća Srba iz Srijema i Bačke (posljednja pod kontrolom Mađarske), i 20-30.000 Slovenaca i Hrvata.

Tijekom rata više od 200.000 ljudi je umrlo u Srbiji zbog rata: 67.000 partizana, 70.000 ljudi u njemačkim koncentracionim logorima i odmazdama, koje su zahtijevale 100 ubijenih Srba za jednog ubijenog njemačkog vojnika, i 69.000 četnika. U kolovozu 1942. Nijemci su objavili da je Srbija očišćena od Židova. Prema Nikoli Živkoviću, tijekom Nedićeve uprave u Drugom svjetskom ratu, 6.478 biblioteka, 1.670 škola, 30 fakulteta, 19 muzeja, 7 kazališta, 52 pravoslavne crkve i manastira, 216 džamija, 63 sinagoge i više od 60 raznih naučnih institucija je uništeno ili opljačkano. Dana 4. listopada 1944., Nedićeva vlada je raspuštena, a on je 6. listopada, zajedno sa većinom svojih ministara, prebačen, po odluci Nijemaca, iz Beograda u austrijski grad Kitzbühel. Kitzbühel je bilo mjesto gdje su bile smještene sve vlade čije su zemlje Nijemci okupirali. Britanske snage su ga predale jugoslavenskim snagama 1. siječnja 1946.

Nedić je zatvoren u Beogradu, i redovno ga je saslušavao major Milo Milatović. Beogradske novine su 5. veljače 1946. objavile vijest da je Milan Nedić počinio samoubojstvo skočivši kroz prozor dok čuvari nisu pazili.

Milan Nedić je za života objavio svoje tri knjige: Srpska vojska i solunska ofenziva i Srpska vojska na Albanskoj Golgoti i Kralj Aleksandar Prvi Ujedinitelj.

Izvor: Wikipedia

covek je imao dobru nameru ali misliti i srati nije isto

Човек је највећи Србин у новијој српској историји.

kao sto sam rekao pokusao je da nas izvuce iz haosa a uveo nas je u jos veci haos tako da ne znam kako je najveci srbin u novijoj istoriji npr zoran djindjic je veci od njega

Cudo kako gomila ljudi izvrsi samoubistvo kad ih komunisti ispituju?

A sto se Djindjica tice zaista ima sa Nedicem jednu slicnost, i on je zapalio u Nemacku za vreme rata.

А у какав нас је то хаос он лично увукао?


Аха, толико је велики да су га другари убили.

pa doprineo je tome da za 4 godine 1/4 srba bude istrebljeno od strane nemaca i ustasa
sto se tice djindjica da nije bilo njega mi bi sad jeli hleb od 4 dinara

Objasni kako je on kriv za ubijanje Srba, zar nije on molio narod da se ne buni protiv Nemaca?

Исто питање као и бора. Недић је у народу познат као "српска мајка" управо због спашавања Срба.


Не знам шта би јели, али знам да се ни данас нешто хлеба не наједосмо.

Nedić je imao nesreću  da bude na pogrešnom mestu u pogrešno vreme, kao i maršal Peten. On je bio samo marioneta, i njegov uticaj u Srbiji tog doba je bio minimalan... Ali posle rata neko je trebao bitii kriv...

Inače, zanimljivo je da nijedan spomenik Srpskoj vojsci ili kralju nije srušen za vreme vladavine Nedića u Srbiji tog doba (Centralna Srbija + Banat), to su tek uradili Komunisti kad su dosli na vlast...