Bosanstvo Kosača

Prema literaturnim ponudama pitanje porijekla i pripadnosti roda Kosače čini se bitnim brojnim autorima i piscima današnjice. Primjetna su novovjekovna navijanja prema kojima se pravdaju savremene političke i politikantske pozicije, a koja nemaju svoju adekvatnu izvornu potvrdu u srednjem vijeku. U srednjem vijeku ne postoje nacije prema svome modernom novovjekovnom sadržaju i poimanju. To ne smeta pojedinim autorima da racionalizam savremenog doba korjenuju u starije vrijeme, ne obraćajući pažnju na činjenicu da su ljudi u prošlosti živjeli po drugačijim običajima i uzusima svoga vremena a koje je poznavalo drugačija mjerila i parametre društvenog razvoja nego što ih ima kasnija, pa i najnovija historija. Blago rečeno, ljudi u srednjem vijeku nisu znali šta će od njih da čini i traži moderna historija. Tako nisu znali da će feudalni okviri i hijerarhija prestati da vrijede u novom vijeku, a da će nacija i vjera da određuje brojne elemente svakodnevnice.

U literaturi se mogu pronaći autori koji smatraju da su Kosače srpska vlastela po uzusu savremene srpske nacije. Nijedan poznati izvor o tome ne govori. Ti autori izgovor nalaze u logici po kojoj Kosače vladaju na prostorima koje su ranije bile u sastavu Raške i Srbije dinastije Nemanjića, da vojvoda Vlatko Vuković Kosača pomaže Srbe u Kosovskoj bitki 1389. zato što je Srbin, kao i da su Kosače ženjene pravoslavkama pa su time Srbi. Na ove i slične logične postavke moderne i savremene historijske scene na jugoistoku Evrope dati su isto takvi logični odgovori.

U prvom slučaju jasno je da egzistencija Kosača u ranijoj srpskoj historiji nema nikakvih tragova i da je svaka teorija s tim u vezi bez ikakvog osnova. Naprotiv, od kada su poznati u historijskoj građi predstavnici Kosača uvijek su pripadnici bosanske staleške hijerarhije i to okupljeni kao svjedoci 'od Bosne' u krugu središta bosanske države i centralne vlasti. Bez obzira na eventualnu etničku podlogu, koja im u njihovo vrijeme osim deklaracije o vezanosti za bosansku krunu nije u izvorima nikakvo relevantno mjerilo koje bi isticali, njihovo srednjovjekovno bosanstvo time je neupitno.

Veliki vojvoda bosanski Vlatko Vuković je najvažniji bosanski vojskovođa u doba kralja Tvrtka I Kotromanića koji nije branio srpstvo nego kršćanstvo, kako to i Tvrtko sam kaže i poručuje u Evropu. Tvrtkove veze sa srpskim oblasnim gospodarom knezom Lazarom Hrebljanovićem poznate su iz 1373. kada su zajednički slomili srpskog oblasnog gospodara Nikolu Altomanovića i podijelili njegove posjede. U Kosovskoj bitki stradali su Bosanci koje je teško dovesti u sklad sa teorijom o svesrpskoj bitki. Tako su svoje učešće imali i Zlatonosovići sa područja Usore i porodica kneza Mirka Radojevića sa područja Vidogošće. Oni su izgubili članove familije u Kosovskoj bitki i početkom 15. vijeka pokušavali su da ih, preko Dubrovnika, izvuku iz ropstva.

Oni koji pominju brakove Kosača sa pravoslavkama neopravdano prešućuju brakove Kosača sa katolkinjama. Ta činjenica pokazuje da se radi o sasvim drugačijim feudalnim mjerilima u kojima se ne može prepoznavati savremeno poimanje linije neprikosnovenih čistih etničkih i nacionalnih brakova. Takvu liniju nisu poznavali ni druga područja u Evropi tadašnjeg vremena.

Jedna od najviše izbjegavanih činjenica u vjerskoj orijentaciji Kosača je njihova vezanost za domaću bosansku vjersku situaciju, za Crkvu bosansku čije moralne vrijednosti su priznavali svi predstavnici bosanske vlastele, pa i Kosače.

Bosanstvo Kosača ispoljeno u njihovoj povezanosti sa centralnom kraljevskom vlašću je osnovni elemenat njihove egzistencije i promidžbe. Kosače su ponakad jače i od pojedinih bosanskih vladara, ali ni tada tu instituciju ne ruše nego je brane i održavaju kao elemenat i svoje vlastite opstojnosti. To je feudalna logika velmoža koji sami ne mogu postati dinastička kuća, sami ne mogu postati izvor novih hijerarhija, pa u krilu aktualne dinastičke kuće svoje interese brane manjim ili većim opredjeljenjem za pojedinog člana te dinastije.

Najvažniji momenat u definiciji Kosača je historijski izvor koji 1437. bilježi pripadnike roda (četiri kuće plemena) Kosače kao Bosance. To je njihova srednjovjekovna izvorna definicija. Dokumenat nije bio ranije poznat stručnoj javnosti:

“Nobiles et egregii viri ser Ivan Vochovich et ser Giurag Radivoy Stipchovich ambo Bosinenses et attinentes condam voivode Sandagl ex quatuor domibus attinentium eiusdem voivode” (12. april 1437.g.), Državni arhiv u Dubrovniku, Diversa Notariae, XXI, 132; “Nobiles viri Vlatchus Obradovich, Radossauus Stiepchovch, Radiç Stiepchovich, Sladoe Vochovich et Stipan Dragisich omnes Bosinenses attinentes condam voiuode Sandag [? l] ex quatuor domibus attinentum eisdem voivode” (20. april 1437.g.), Isto, 132v.

Bosansvo Kosača je njihova srednjovjekovna definicija koju oni upražnjavaju, žive i egzistiraju, kojom se prepoznavaju i koja nema veze sa prokletstvenim definicijama nacionalne isključivosti i nacionalne netrpeljivosti koju podgrijavaju savremeni autori koji žele da savremene politikantske aspiracije definiraju u srednjovjekovnoj historiji.

Izvor: Wikipedia