Dragan Kićanović

Dragan Kićanović, (Čačak, 17. avgustaa 1953) je bivši jugoslovenski košarkaš.

Košarkom je počeo da se bavi sa 13 godina u lokalnom klubu KK Železničar u kom je trenirao od 1966. do 1971. U sezoni 1971/1972 je nastupao za Borac, a zatim je prešao u Partizan. Za Partizan je igrao od 1972. do 1981. i u tom periodu je osvojio 3 prvenstva Jugoslavije (1976, 1979. i 1981), Kup Jugoslavije 1981. i dva Kupa Radivoja Koraća (1978. i 1979). Nakon Partizana je dve godine je igrao za italijanski Skavolini, sa kojim je osvojio Kup kupova 1983. Karijeru je završio 1984. u francuskom Rasingu.

Za reprezentaciju Jugoslavije je debitovao 1973. u prijateljskoj utakmici sa Sovjetskim Savezom, koju je Jugoslavija dobila 77:67. Osvojio je zlatnu medalju na Evropskim prvenstvima 1973, 1975, 1977, srebrnu medalju na 1981. i bronzane medalje 1979. Osvojio je Balkanska prvenstva u košarci 1973, 1974, 1975 i 1976. Sa Svetskih prvenstava ima zlatnu medalju sa Svetskog prvenstva 1978. u Manili, srebrnu sa Prvenstva sveta 1974. u Portoriku i bronzanu medalju sa Prvenstva sveta 1982. u Kaliju, Kolumbija. Osvojio je zlatnu medalju na Olimpijskim igrama 1980. u Moskvi, međutim nije lično primio medalju, pošto je finalnu utakmicu protiv Italije završio u bolnici, nakon što ga je teško povredio italijanski centar Dino Menegin nekoliko sekundi pre kraja utakmice. Medalju je umesto njega primio Zoran Slavnić. Za reprezentaciju je odigrao ukupno 211 utakmica i postigao 3290 poena.

Nakon košarkaške karijer postao je direktor Partizana u vreme najvećih uspeha ovog kluba. Jedno vreme bio je ministar sporta u Vladi Srbije, a potom predsednik JOK-a.

Zanimljivosti
Dragan Kićanović je čuven po odbojkaškom dodavanju sa Zoranom Slavnićem u finalu Evropskog prvenstva 1973. u Liježu protiv Sovjetskog Saveza.

Izvor: Wikipedia