Jakov Blažević

Jakov Blažević (24. ožujka 1912. - prosinac 1996.) bio je jedan od najistaknutijih političara Socijalističke Republike Hrvatske.

Rodio se u Bužimu kraj Gospića. Pravni je fakultet završio u Zagrebu 1936. godine. Već sa 16 godina postaje članom tada ilegalne Komunističke partije Jugoslavije, a već 1940. godine izabran je za tajnika Oblasnog odbora Komunističke partije Hrvatske i člana Središnjega odbora Komunističke partije Jugoslavije.

Bio je prvoborac; jedan od organizatora partizanskoga pokreta u Hrvatskoj. 1943. postaje članom Izvršnoga odbora ZAVNOH-a, a godinu dana kasnije prvim predsjednikom Vrhovnoga suda ZAVNOH-a.

Nakon oslobođenja postao je prvim javnim tužiteljem Narodne Republike Hrvatske. Od prosinca 1953. do srpnja 1962. predsjednik je Izvršnoga vijeća Sabora Narodne Republike Hrvatske, tj. hrvatski premijer. Od 1967. do travnja 1974. predsjednik je Sabora Socijalističke Republike Hrvatske. Istovremeno obnaša i dužnosti člana Predsjedništva Saveza komunista Jugoslavije (1969. - 1972.) te člana Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (1971. - 1974.).

Na dvadeset i devetu obljetnicu oslobođenja Zagreba postaje prvim predsjednikom Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske što je dužnost koju obnaša punih 8 godina, nakon čega se u sedamdesetoj godini povlači iz aktivnoga političkog života. Kako je Hrvatska postala republikom de iure 1947., a de facto 1944. nakon Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a, a tek je 1974. uspostavljeno njezino prvo Predsjedništvo, tako se Jakova Blaževića može s pravom smatrati prvim hrvatskim predsjednikom. U široj se pak javnosti prvim hrvatskim predsjednikom naziva Franju Tuđmana koji je bio prvi predsjednik nakon ukidanja Predsjedništva i prvi nakon osamostaljenja, ali ne i prvi uopće.

Jakov Blažević objavio je i niz djela od kojih valja istaknuti Tražio sam crvenu nit iz 1974. i Djela I-IV iz 1980.

Zbog svojih zasluga u Narodnooslobodilačkoj borbi odlikovan je odličjem narodnoga heroja.

Izvor: Wikipedia