Švicarska garda :: Istorija sveta ~ Mitovi i Legende

Švicarska garda

Švicarska garda je švicarska plaćenička vojska koja je još od srednjeg vijeka služila u vojskama mnogih europskih zemalja, sukladno ugovorima koje su sklapali pojedini njihovi kantoni. Među najpoznatijim plaćeničkim postrojbama bile su one u službi francuskog monarha i pape. Papinska Švicarska garda jedini je ostatak nekadašnje švicarske vojne tradicije, jer švicarski ustav, osim za Vatikan, više ne dopušta novačenje svojih građana u strane vojne postrojbe.

Današnju postrojbu papinske Švicarske garde u pravilu čine pet časnika, 25 dočasnika i 70 helebardira, i jedina je na svijetu kojoj se zastava mijenja, s obzirom na to da su joj sastavni dijelovi grbovi i trenutačnog pape i njihova zapovjednika.

Povijest

Iako su Švicarci kao vojnici služili pape još od početka XIV. stoljeća, do njihova pravog osnutka kao vojske podložne izravno papi došlo je tek za pape Julija II. (1503. - 1513.). Na temelju ugovora s kantonima Züricha i Luzerna, on je zatražio da u Rim dođe 200 vojnika pod zapovjedništvom Petera von Hertensteina kao condottiera i Caspara von Silenena kao kapetana. U Rim su stigli 22. siječnja 1506. i sam ih je papa blagoslovio na Trgu sv. Petra. Upravo se taj datum smatra danom službenog osnutka te najstarije vojne postrojbe na svijetu.

Njezini pripadnici u pravilu su naoružani helebardama i odjeveni u živopisne plavo-žute odore koje neki u dizajnerskom smislu pripisuju samom Michelangelu, iako je mnogo vjerojatnije da su njihov kroj i boje u uskoj svezi s obitelji Medici.

Najcrnji dan u povijesti Švicarske garde dogodio se 1998. godine kada je gardist Cedric Tornay na misteriozan način ubio zapovjednika Aloisa Estermanna i njegovu ženu, a potom i sebe. Vatikan je tada objavio da je Tornay potpuno izgubio razum jer ga Estermann nije promaknuo, no njegova obitelj sumnja u službenu verziju crkvenog vrha

Uvjeti za službu

Za služenje u papinskoj švicarskoj gardi svaki kandidat mora ispunjavati sljedeće uvjete: mora biti katolik, besprijekornog vladanja, neoženjen, imati švicarsko državljanstvo, završiti vojnu školu u Švicarskoj. Kandidat mora biti star između 19 i 30 godina, biti visok najmanje 174 cm, i mora biti obrazovan (mora imati najmanje srednjoškolsko obrazovanje). Žene ne mogu služiti u gardi.

Svaki kandidat mora se prijaviti za služenje u gardi. Nakon što budu primljeni, novi gardisti polažu prisegu na vjernost papi. Prisega se polaže 6. svibnja svake godine. Ceremonija prisege odvija se u dvorištu San Damaso u Vatikanu. Vojni kapelan naglas pročita tekst prisege na jeziku gardista (uglavnom na njemačkom, ponekad na francuskom ili [[talijanski|talijanskom.

Činovi u Švicarskoj gardi
Oberst (hrv. brigadir) - zapovjednik Garde
Oberstleutnant (hrv. pukovnik) - zamjenik zapovjednika
Kaplan (hrv. kapelan) - zadužen za dušebrižništvo, u istom je rangu kao i pukovnik
Major (hrv. bojnik)
Hauptmann (hrv. satnik)
Feldwebel (hrv. časnički namjesnik)
Wachtmeister (hrv. desetnik)
Korporal (hrv. skupnik)
Vizekorporal (hrv. razvodnik)
Hellebardier/Gardist (hrv. helebardier/gardist)

Izvor: Wikipedia