Rikard od Cornwalla

Rikard od Cornwalla i Poitoua (* 5. siječnja 1209. u Winchesteru; † 2. travnja 1272.) je od 1257. do 1272. bio njemački kralj; sin engleskoga kralja Ivana Bez Zemlje i mlađi brat kralja Henrika III..

Rikard je rano stekao vojno iskustvo ekspedicijom u Gaskonju (1225. - 1227.) i sudjelovanjem u križarskom ratu godine 1240.

Vjenčanjem njemačko-rimskoga cara Fridrika II. s njegoovm sestrom Izabelom godine 1235., Rikard je postao njegovim šurjakom. Pokušao je pomiriti cara s papom Grgurom IX. koji ga je izopćio iz Crkve.

Papa Inocent IV. ponudio mu je 1252./53. Kraljevinu Siciliju što je Rikard odbio jer nije imao dovoljno snaga da bi je držao.

Rikard se ženio tri puta: 1231. s Izabelom od Pembrokea († 1240.), 1243. s Sančom od Provanse († 1261.) i 1269. s Beatrix od Falkenburga († 1277.).

Njegov brat engleski kralj Henrik III. povjerio mu je upravljanje nad financijskim sredstvima za križarske ratove i nad kraljevskom kovnicom novca. Rikard se pokazao sposobnim upraviteljem, a stekao je i veliki imetak.

Nakon smrti njemačkog kralja Vilima Holandskog godine 1256. došlo je do dvostrukog izbora; engleska stranka izabrala je Rikarda za kralja, a druga stranka je za kralja izabrala kastilskog kralja Alfonsa. Nijedan ni drugi nisu se mogli nametnuti tako da je u Njemačkoj zapravo vladao interregnum. Rikard je u to doba svega četiri puta kratko posjetio Njemačku. Razdoblje interregnuma završilo je izborom za kralja Rudolfa Habsburškog godine 1272. Njemački izborni knezovi potvrdili su svoju teritorijalnu vlast i postali jedino tijelo koje je biralo kralja.

Izvor: Wikipedia