Kiss :: Biografije izvodjaca i bendova

Kiss je grupa koja je promijenila glazbenu kartu svijeta u vrlo kratkom roku, premda joj u pocetku karijere nitko nije davao niti miligram šanse za bilo kakav, makar i minimalan uspjeh. Medutim, desilo se upravo suprotno. Nadmašivši u kratkom roku pionire glam rocka, New York Dollse i Alicea Coopera, na cijim su idejama dijelom i izrasli, Kiss je objavio nekoliko ploca koje su još i dan danas apsolutni klasici, ne samo rocka, nego i kompletne glazbene scene. Iako su visoku kvalitativnu razinu održali tek 5 – 6 godina, to je bilo dovoljno da postanu jedan od najvecih bendova svih vremena, sa najodanijom vojskom obožavatelja. Otkrijte Kiss misterij. Jer kao što je jednom rekao Gene Simmons; ovo sve što cete citati o njima nije legenda nego – istina. Otputujmo vremenskim strojem cetrdesetak, ili nešto manje godina unazad. Trenutno se nalazimo u New Yorku, druga je polovica šezdesetih godina 20. stoljeca, i zajedno smo s Amerom Paulom Stanleyem i Izraelcem Geneom Simmonsom, koji se iz rodnog Izraela kao devetogodišnjak doselio u New York 1958. godine. Ubrzo nakon medusobnog upoznavanja, s odredenim muzickim iskustvom uglavnom stecenim u široj javnosti nepoznatim bendovima, njih dvojica 1968. godine osnivaju grupu Wicked Lester, s kojom bezuspješno pokušavaju uci u glazbenu orbitu. Cak su i snimili jedan cijeli album, no on nije uspio biti objavljen. Nakon nekoliko godina uzaludnog traganja za muzickim identitetom, oni raspuštaju bend, i 1973. godine odluce zapoceti ponovno, te pozivaju u pomoc bubnjara Petera Crissa i gitaristu Ace Frehleyja i krecu u avanturu lude vožnje muzickim toboganom, niti ne sluteci da su upravo tada otvorili jednu od najvecih stranica cjelokupne, ne samo glazbene, vec povijesti covjecanstva. Paul Stanley daje grupi ime, Ace Frehley osmišljava logo, i ludnica je mogla poceti. Želeci stvoriti dotad nevidenu glazbenu atrakciju, cetvorica momaka s njujorških ulica nabacuju make-up, i pod maskama uzimaju alter ego, izražavajuci time svoju drugu osobnost i skrivene želje. Tako Paul postaje 'Star Lover', Gene 'Demon Lizard', Ace 'Space Man', a Peter 'Cat Man'. U uvodnom dijelu karijere mnogi su ih izbjegavali slušati, a narocito gledati, etiketirajuci ih kao 'opasan bend, nazivavši ih i 'monstrumima rocka'. U tom pocetnom periodu, nisu baš imali prevelikog uspjeha, premda su 'opasni' bili samo po izgledu, obzirom da su pjevali o realnim stvarima poput ljubavi, slobodoumnosti, traženja istine ili ostvarivanja najskrivenijih snova. Prvi pravi koncert Kissovci održavaju krajem 1973. godine u New Yorku, u Academy Of Music, i to kao predgrupa Blue Oyster Cultu. Usput receno, samo dvije godine kasnije, na koncertu u Nassau Colisseumu, ova su dva benda zamijenili uloge, tada je Kiss bio glavni. Nakon još nekoliko zapaženijih svirki, odradenih uglavnom po njujorškim nocnim klubovima, dogada se najbitnija stvar u njihovoj cjelokupnoj karijeri. Za njih je cuo, vidio ih, i na kraju pozvao na televiziju, u ono vrijeme jedan od najpoznatijih TV – producenata Bill Auocin. Nakon tri nastupa na americkoj dalekovidnici i dvotjedne suradnje, Bill ih preko njihova menadžera upoznaje sa Neilom Vogarthom, vlasnikom mlade izdavacke kuce Casablanca, kojoj je po procjeni bossova, upravo takav band bio nasušna potreba. Ugovor je odmah potpisan, i Kiss postaje prvi bend na tom labelu. Ubrzo, travnja 1974., izdaju i prvu plocu, naziva "Kiss", na kojoj predstavljaju kombinaciju cvrstog hard rocka i rock 'n' rolla šezdesetih, te odmah postaju idoli milijunima rockera širom svijeta. Što zbog kvalitetne glazbe, što zbog ekscentricnih i provokativnih nastupa, a što i poradi izgleda, ubrzo su u drugi plan potisnuli dotadašnje zvijezde tzv. 'USA glam shock rocka', Alice Coopera i New York Dollse. Debi odmah donosi zlatni tiraž, plasira se na 87. mjesto US chartsa, a uz ostale, vodeci hitovi su pjesme "100 000 Years" i "Black Diamond". Obzirom da imaju hrpetinu otprije spremnog materijala, iste, 1974. godine u mjesecu studenom, izdaju drugu plocu, "Hotter Than Hell", koja takoder dostiže zlatni tiraž. Slijedeca godina, 1975., i nova ploca imena "Dressed To Kill", kojom samo potvrduju i ucvršcuju svoj status super zvijezda onog, ali i najavljuju da ce to biti i u nadolazecim vremenima. Na toj se ploci nalazi njihov najveci hit svih vremena, neuništivi "Rock 'n' roll All Night". Prve tri ploce prodavale su se polako, ali sigurno, i bez obzira što je u ono vrijeme bilo, uz gore imenovane, još kvalitetnih izvodaca, postalo je jasno da je Kiss nešto sasvim drugo, nešto cemu treba posvetiti pravu pozornost. Te godine Kissovci su na velikoj turneji koju obilježavaju spektakularni scenski nastupi, na kojima dominiraju vrhunski vatrometi i glamurozna rasvjeta, a dodatne su atrakcije Geneovo riganje vatre (za cijeg si je uvježbavanja u nekoliko navrata uspio i spaliti kosu) i krvi, uz njegov zaštitni znak, jezicne akrobacije, zatim Aceove plamtece Les Paul gitare iz kojih lansira svjetlece rakete, Peterovi setovi bubnjeva koji se uzdižu nad stageom i publikom, a koncerti su cesto znali završavati Paulovim razbijanjem gitara. U tim su si trenucima sve to mogli priuštiti, obzirom da im je moc bankovnih racuna rasla paralelno sa svezemaljskom popularnošcu. U tom ozracenju izdaju dvostruku live plocu "Alive, koja je u mnogim kasnijim anketama proglašena za najbolji živi album u povijesti rocka. Usput receno, plasirala se na 9. mjesto USA Top 20 albuma, a legendarni "Rock 'n' roll All Night", dogurao je do 12. pozicije singlova. To su bili nevideni uspjesi jednog benda kojemu je na pocetku karijere samo šacica rijetkih optimista predvidala svijetlu buducnost. Godina 1976. donosi plocu "Destroyer", prvu koja je dosegla platinasti tiraž, s najvecim hitom, Crissovom power baladom "Beth", koju je napisao i otpjevao za svoju ženu. Uz tu je pjesmu vezana i jedna zanimljivost. Ona je, naime, stavljena na B side singla kao 'otpadak', iz jednostavnog razloga što su singl ploce uz A, sadržavale i B stranu, i nešto se moralo naci i na njoj. Ali, dešava se nešto potpuno neocekivano. "Beth" postaje veliki hit i njihov prvi singl koji je ušao u Top 10, proboravivši jedno vrijeme na 7. mjestu americke Top ljestvice. Ta je ploca zanimljiva i po tome što se po prvi puta u ulozi producenta našao Bob Ezrin, koji je pjesmama poput "Detroit Rock City", "God Of Thunder", "Do You Love Me", a i cijeloj ploci podignuo kvalitetu zvuka na daleko viši nivo u odnosu na dotadašnji. Te godine objavljuju, po mnogima nepotrebnu "Rock 'n roll Over" plocu, no njihovu slavu ništa nije moglo zasjeniti, pa tako niti jedan 'obicni' album, izdan reda radi, ili 'ko zna iz kojeg drugog razloga. Ali zato nije bilo razloga da i on ne bude prodan u platinastoj tiraži. Slijedece, 1977. godine, Kiss izdaje još jednu u nizu odlicnih ploca, "Love Gun", prodanu takoder, poput prethodnih, u platinastoj nakladi, a na njoj kao vokalni solista debitira Ace Frehley. Plocu proslavljaju, uz druge, pjesme "I Stole Your Love", "Shock Me" i "Love Gun". Uz tu je godinu vezana još jedna zanimljivost. Nakon proslave izlaska prvog broja njihovog stripa "Marble, sva cetvorica pohranili su vlastitu krv u spremnik tinte u tiskari gdje je otisnut prvi broj stripa. Pouceni ugodnim iskustvom izdavanja live albuma, i te su godine snimke s ništa manje spektakularne "Love Gun – Alive II turneje, odlucili trajno pohraniti u LP formatu. Izlazak "Alive II" ploce u studenom mjesecu, opet je bio pun pogodak, jer je svijet tada bio i više nego lud za Kissovcima, i to je to trebalo maksimalno iskoristiti. Ona je uz pjesme snimljene na koncertima tijekom turneje, sve od reda hitove, sadržavao i pet novih stvari. U to je vrijeme Kissmanija zahvatila gotovo cijelu kuglu zemaljsku, i gdje god bi se pojavili, docekivani su poput Bogova. Osim toga, mogli su se kupiti Kiss fliperi, školski pribori, originalne šminke, razne igrice, a prodavale su se i Kiss lutke, bilo pojedinacno ili u kompletu, što je bio dokaz totalne Kissoludnice. 1977. godine snimljen je i film, "Kiss protiv fantoma u parku, s clanovima grupe u glavnim ulogama pozitivaca. U to su se vrijeme za snimke Kissovaca bez maski nudila cijela bogatstva, tako da je svaki clan imao osobnog tjelohranitelja, koji ga je štitio od fotoreportera, paparazza, fanova, ali i svih ostalih znatiželjnika s foto aparatima. Popularnost je dosegla tocku usijanja s koje više nije bilo povratka. Barem se tada tako mislilo. Naredne godine, svaki je clan grupe izdao solo plocu, s logom grupe u uglu, i naravno svojim imenom, od kojih najbolje prolazi Geneova, plasiravši se na 22. mjesto USA albuma, ali i ostali polucuju lijep uspjeh svojim solo radovima, prodavši se u platinastom tiražu. Iako su sva cetvorica gotovo uglas govorili da izdavanje solo albuma nije najava razlaza, u stvarnosti baš i nije bilo tako. Svi u i oko grupe znali su da se ne dogada ništa dobro, jer ekipa ne diše zajedno kao jedan, što je u prijašnjim godinama bio slucaj. Golemo bogatstvo, na cije blagodati i privilegije niti oni nisu bili imuni, pocelo je uzimati svoj danak. Alkohol, droga, tulumarenja, brojne ljubavne veze (medu poznatijima je ona izmedu Genea i 'plasticne' pjevacice Cher), za posljedicu su imali stavljanje obveza u bendu na drugo ili cak trece mjesto. Ništa cudno, novac ionako ima samo jedan osnovni smisao, a on leži u tome da se troši dok ga ima. A kako su Kissovci ga imali više nego su ikad mogli sanjati, maksimalno su uživali u njegovim carima. I to u svim mogucim i nemogucim, potrebnim i nepotrebnim. "Dynasty ploca iz 1979. godine, zvuka bitno drukcijeg od ranijih radova, snimana je i objavljena u problematicnim odnosima, ali je i ona uspjela dosegnuti platinasti tiraž, ponajviše zahvaljujuci super velikom disco hitu "I Was Made For Lovin' You". Ubrzo nakon toga, desilo se ono što se nagadalo, ali i na neki nacin ocekivalo; prvi odlazak jednog od originalnih clanova. Posadu prvi napušta Peter Criss, opredijelivši se za solo karijeru, a na njegovo mjesto, kao session bubnjar za potrebe snimanja "Unmasked" iz 1980. godine, uskace Anton Fig. Loša ploca, prolazi isto tako, i to ne samo radi kvalitete bitno promijenjenog, mekšeg zvuka, vec i stoga što su fanovi, a i svi ostali, Crissovim odlaskom dobili potvrdu onoga što su naslucivali unazad dvije godine; da ce doci do razlaza originalnih clanova, a njihovu pojedinacnu karizmu nitko, bez obzira na možebitnu kvalitetu nije mogao naslijediti. Promjena zvuka na zadnje dvije ploce na neki se nacin mogla protumaciti i kao kreativni zamor svih clanova grupe. Stalnog bubnjara pronašli su u liku Erica Carra, s kojim 1981. godine snimaju "Music From The Elder" uz nanovo izmijenjen stil. Ploca je zamišljena kao rock-opera, uz kombinaciju rocka i epsko orkestralnih elemenata, a u njezinom je snimanju sudjelovao orkestar sa cijelim pjevackim zborom. Usprkos velikom trudu, ta ploca nije postigla neki osobit uspjeh. Upravo suprotno, prva je u dotadašnjoj povijesti Kissa, koja je prodana u nakladi manjoj od 500 000 kopija. Nakon toga slijedi odlazak još jednog originalnog clana. Grupu napušta Ace Frehley, i to u vrijeme snimanja ploce "Creatures Of The Night", koja u konacnici izlazi 1982. godine, a novi se gitarista zove Vinnie Vincent. Ona uz pomalo izmijenjeni, metalniji stil, dijelom vraca slavu ozbiljno posrnuloj grupi, i prodaje se brzo u zlatnom tiražu, a usput receno, uvrštava se na 45. mjesto Top liste USA albuma. Slijedeca godina, 1983., donosi plocu "Lick It Up", koja je ponudila ono za cime svijet žudi deset godina, vidjeti Kissovce bez make-upa. Šminka ionako više nije imala smisla, obzirom da je originalna postava prepolovljena. Novi, nenašminkani izgled bio je, uz pristojnu kvalitetu zvuka koji je prvenstveno usmjeren prema heavy metal fanovima, glavni adut te ploce, i nakon cetiri godine, Kiss je opet 'platinasti'. Naredna, 1984. godina donosi još jednu novu plocu, naslova "Animalize", na kojoj je predstavljen novi gitarista, Mark St. John. Ta ploca, ponajviše zahvaljujuci hit singlu "Heaven's On Fire", takoder dostiže platinasti tiraž. Kao po nekom pravilu, novi se gitarista nije dugo zadržao, te je za potrebe slijedeceg studijskog ostvarenja "Asylum, objavljenog 1985. godine, potražena pomoc Brucea Kullicka. Ta ploca nije donijela ništa posebnog, ali je uspjela grupu održati pri vrhu, i dokazati da je publika definitivno prihvatila novi, metalnije orijentirani Kiss zvuk, ali i njihov 'new look'. Tada slijedi prva dvogodišnja pauza izmedu dva albuma, i 1987. godine izlazi "Crazy Night", sa superuspješnim singlom "Crazy, Crazy Night", koji se skrasio na cetvrtom mjestu singlova. Za tadašnji ugled, bitno manji nego pred desetak godina, bio je to ogroman uspjeh. Best Of "Smashes, Thrashes & Hits", objavljen 1988. godine, uz najvece uspješnice donosi i dvije nove pjesme: "Let's Put The X In Sex» i "(You Make Me) Rock Hard". Poput prethodna dvije, i ta se ploca prodaje u platinastoj nakladi. Tradicionalno kratka, jednogodišnja pauza, na red dolazi 1989. godina, i ploca "Hot In The Shade", s kojom pocinje višegodišnje tmurnije razdoblje; prva je nakon sedam godina, koja se uspjela distribuirati u (samo) zlatnoj tiraži. Trogodišnja kreativna pauza bila je nešto što se neizbježno moralo dogoditi, jer popularnost je opet pocela naglo opadati. Ona je, osim puke potrebe, vecim djelom uvjetovana i stravicnim otkricem. Bubnjaru Ericu Carru je pocetkom 1990. godine dijagnosticirano da boluje od raka. Opaku bolest nije nažalost uspio pobijediti, i njegov je život ugašen u studenom 1991. godine. Bila mu je tek 41 godina. Uz taj tragican dogadaj, pocetak devedestih obilježio je i jedan bolji. Ponovno je dogovorena suradnja s njihovim 'starim' producentom iz najuspješnije ere, Bobom Ezrinom i ona je realizirana na ploci "Revenge", 1992. godine. Osim cinjenice da je za bubnjevima novi covjek, Eric Singer, te da je u sjecanje na Carra, kao posebni track, objavljen drum solo, imenom "Carr Jam 1981", to ostvarenje nije donijelo ništa novo niti previše posebno. 'Živa' ploca "Alive III" svjetlo dana ugledava 1993. godine, a njime se htjelo napraviti nešto što bi publiku opet podiglo na noge, po uzoru na live uspješnice iz sedamdesetih godina. No, taj pokušaj i nije bio baš neki pogodak. Turneje s kojih su skinute snimke nisu bile niti tako velike, niti spektakularne, a ni posjecene poput onih iz sedamdesetih, i ovaj je album unaprijed bio osuden na propast. Šteta, jer ipak se radilo o vrlo dobrom uratku, pomalo nepošteno obezvrijedenom i zapostavljenom. Dobrodošli tribute "Kiss My Ass" izlazi 1994. godine, a klasike izvode, medu ostalima, Garth Brooks, Nirvana, Lenny Kravitz, Anthrax, Extreme, Die Arzte i još neki glazbenici. Taj tribute ujedno oznacava kraj jedne ere Kissa, u kojoj je bilo najbitnije da se bend stabilizirao, i usprkos svim zlobnim najavama, ostao u, ili barem pri vrhu. Ere koja ima svojih vrijednosti, premda su joj mnogi štošta spocitavali. Od neoriginalnosti, pa sve do pitanja da li je imalo smisla nastaviti bez maski. Jedno ipak valja istaknuti; Kiss osamdesetih i devedesetih, poput onog iz sedamdesetih, spada u sam vrh glazbeno-rockerskog show biznisa, a najveci dokaz koji potkrepljuje tu tezu leži u velicini jedne od najbrojnijih vojski fanova, i dalje neuništivoj Kiss Army, koja je i u tim godinama slijepo slijedila svoje idole. Mi idemo dalje u 1995. godinu, kada tzv. 'Kiss konvencija', na kojoj svi zainteresirani mogu izbliza vidjeti originalne instrumente i kostime s nastupa originalne postave, putuje Amerikom. Na konvenciju originalni clanovi grupe dovode svoju, sada vec odraslu djecu, da vide cime su im se u mladosti bavili ocevi. Zanimljivost te konvencije su i prava vjencanja u Kiss stilu, uz imitaciju njihovog originalnog make – upa na licima mladenaca. Tada je polako postajalo jasno da se u 'slucaju Kiss' pocelo nešto ozbiljno dešavati. To nešto se i dogodilo 09.08.1995. godine, na "Kiss MTV Unplagged", kada se u Sonyevom studiju u izvedbi posljednje cetiri pjesme-klasika, pojavljuju Peter i Ace, te legendarna cetvorka, pred više nego zaprepaštenom, ali i oduševljenom publikom nastupa zajedno nakon više od petnaest godina. Poslije tog nastupa, shvativši da je magija još uvijek tu, pada odluka na 'maskirani povratak', nastavljajuci tamo gdje se nekad stalo – na vrhu. S tog je nastupa objavljena ploca "Kiss MTV Unplagged". Pripreme za povratak u vidu glazbenih proba krenule su pocetkom 1996. godine u malom Hollywoodskom studiju, koji se nalazi u skromnijem dijelu grada, jer u tim trenucima, kako su sami rekli, nisu željeli preveliki publicitet prije same službene objave povratka. I onda, 16.04.1996. godine, dan kao i svaki drugi, koji to ipak nije bio. Naime, tog je dana na americkom nosacu aviona USS Intrepid održana tiskovna konferencija, prenošena u 58 zemalja, na kojoj su se Kissovci pojavili u originalnom izdanju, i objavili vijest koja je zgranula cijeli svijet: "Nakon sedamnaest godina uskrsnuo je Kiss". Tada Gene Simmons izjavljuje zabezeknutim gledateljima, aludirajuci posebno na one koji ih nikad nisu htjeli ili mogli vidjeti: "Sve što ste culi o nama, nije legenda, nego istina". I bila je to prokleto tocna konstatacija. Odmah je najavljena velika svjetska povratnicka turneja nepoznatih razmjera i trajanja, a ono što se odmah znalo, bio je datum i mjesto pocetka: Detroit, stadion Tiger, 28.06.1996. Za cijelu turneju izabrali su stage i kostime s "Love Gun - Alive II" turneje, što je zajedno s onda modernom tehnologijom, plus ozvucenje, te video i scenskim efektima, vrijedilo oko sedam milijuna dolara. Kada tome dodamo pirotehniku pripremljenu za turneju, kojom se bez problema moglo dici u zrak desetak vecih gradskih cetvrti, zatim mnogobrojno osoblje, koje je na petnaest kamiona i šest autobusa selilo show iz grada u grad, zatim cetiri ogromne, šesnaest metarske lutke, po jedna svakog clana grupe, odmah je postalo jasno što se može ocekivati u nastavku sage zvane Kiss. Samo super - spektakli, ništa manje od toga. U meduvremenu, prvi našminkani scenski nastup nakon sedamnaest godina, imali su na dodjeli glazbene nagrade Grammy, kada su sa Shakurom Tupacom dodijelili jednu nagradu. Neposredno pred pocetak turneje, napravili su promo koncert za radijsku postaju Kroq uz nazocnost osamnaest tisuca najbližih (?) prijatelja. A onda je krenulo prema najavi. Prvi koncert, održan u Detroitu, odmah pokazuje kako su strahovi od neuspješnog reuniona bili totalno neopravdani. Naime, trideset i osam tisuca sjedecih i isto toliko stajacih mjesta rasprodano je za cetrdeset i sedam minuta, uz cijenu karte za prvi red koja je dostigla vrijednost od 7 000 dolara. Regularna cijena, ne 'na crno'. Takav interes publike za njihove live nastupe pratio ih je tijekom svih americkih nastupa. Nakon osamnaest odsviranih, vracaju se poslije mnogo vremena u rodni grad, i održavaju cetiri uzastopna, takoder rasprodana, koncerta u Madison Square Gardenu. Ali, osim lijepih, u tom dijelu americke turneje desili su se i neki nemili dogadaji. Poput onog u južnjackom gradu Tupelou u državi Mississippi, inace rodnom gradu Elvisa Presleya, koji se desio 13.09.1996. godine, kada je skupina gradskih 'dušobrižnika' pokušala sprijeciti održavanje koncerta, optuživši grupu da ima zle namjere, a usput govoreci da se plaše za dobrobit svojih, valjda cednih, djevojaka. Naravno da su takve reakcije po obicaju proizvele kontraefekt, i posjeta koncertu bila je daleko iznad ocekivanja. Pregazivši Ameriku, odlaze u Europu, gdje uz ostalo, nastupaju kao headlineri na "Monsters Of Rock" festivalu u Castle Donningtonu pred 55 000 ljudi. Zatim pokoravaju Australiju, Afriku, Južnu Ameriku, a na Staru godinu, 31.12.1996., pred milijunskim TV auditorijem nastupaju na Time Squareu u New Yorku, docekavši svirkom uživo, zajedno s tisucama ljudi novu, 1997. godinu. Odmah u sijecnju odlaze u Japan, gdje je sve po starom. Spektakl do spektakla, ponavljanje koncerata zbog iznimnog interesa, a tamo su cak snimili reklamu za potrebe jedne, ocito bogate, slasticarnice. Nakon toga slijedi povratak u domovinu, i u 'Turneji izgubljenih gradova', obuhvacaju gradove koji nisu došli na red u prvom dijelu turneje. Polovinom 1997. ponovno dolaze u Europu, a najbliže nama, sviraju 04.06.1997. godine u Beogradu, te nešto kasnije u Budimpešti. Nakon što su glazbeno uništili 'Stari kontinent', završni nastup u Europi, ali i na cijeloj, kako su je nazvali 'Povratnickoj turneji', održavaju 05.07.1997. u Londonu, koji je, uz drugo, ostao upamcen i po Paulovoj poruci Londoncanima, upucenoj prije samog pocetka koncerta: "Nismo ni mislili otici kuci, a da vas ne vidimo". Tijekom turneje koja je trajalo malo više od godine dana, održali su preko 200 koncerata, kojima je nazocilo oko 3 milijuna ljudi. Impozantno. U meduvremenu je izašla nova studijska ploca "Carnival Of Souls", koja je snimljena u zadnjoj postavi prije Aceovog i Peterovog povratka, i donijela malo toga vrijedno spomena. Uglavnom vezano uz statistike. Nakon kraja turneje i kratkog, ali slatkog i dobrodošlog odmora, bio je red da se izda i povratnicki album. To se ubrzo i dešava, te 1998. godina i mjesec rujan, donosi, za sada posljednji, studijski album "Psycho Circus", vrlo dobro hard 'n' heavy ostvarenje, nastalo kao kontinuitet dobrih odnosa unutar benda, otkako su se ponovno okupili. Nakon toga slijedi "Psycho Circus" turneja, na kojoj, nakon devetnaest godina, prvi puta promoviraju novi studijski album. Turneje održavaju 1999. i 2000. godine, ali se odnosi opet zaoštravaju, što za posljedicu ima drugi Peterov odlazak iz grupe, i to pocetkom 2001., usred japansko-australske turneje, a mijenja ga Eric Singer. Trzavice su sve cešce, i novi je kraj, nažalost bio sve izvjesniji. Stvar dodatno zakomplicira Gene, kontroverznim intervjuom, u kojem je kritizirao neke stvari koje rade ostali clanovi benda, ali i neki iz Kiss tima, i to je, uz promociju njegove autobiografije, bila kap koja je prelila cašu, te 2002. godine odlazi i Ace. Osim hrpetine medusobnih okrivljavanja, prošla je godina, uz sve ostalo, donijela i još jedan, ovoga puta dobrodošao "The Very Best Of Kiss". Ali, novostima i iznenadenjima, bar što se tice Kissa, nikad kraja. Na Aceovo mjesto dolazi Tommy Thayer, vraca se Criss, i u toj postavi grupa 28. veljace 2003. godine, u Telstra Domeu u Melbourneu, svira koncert sa The Melbourne Symphonyc Orchestra. Taj je koncert, pod nazivom "Kiss Symphony: Alive IV", objavljen na dva CD-a i DVD-u, a objavio ga je Sanctuary Records. Nakon toga uslijedio je "World Domination Tour", koji se protegnuo i u 2004. godinu, na kojeg se nadovezao "Rock The Nation Tour". Zanimljivosti uz ovaj bend nastavljaju se nesmanjenom žestinom. Još jedan Kiss tribute album objavljen je 2004. godine pod nazivom "Spin The Bottle", na kojem su njihove najbolje pjesme izvodili velikani poput Dee Snidera iz Twisted Sister, Lemmy iz Motorheada, Phil Lewis (L.A. Guns) Mark Slaughter (Slaughter, Winger), Tommy Shaw (Helmet), Doug Pinnick (King's X) ili Chris Jericho (WWF, Fozzy). Ova godina takoder protjece u više-manje radnoj atmosferi. U grupu se, nakon Crissovog ponovnog odlaska definitivno vraca Eric Singer, a upravo on ce biti bubnjar na ljetnoj turneji Alicea Coopera. Gene Simmons je svoju objavio, dok Paul Stanley sprema novu solo plocu. Najavljena je i nova svjetska turneja, a norveški fanovi odabrali su pjesme po njihovom izboru za plocu "Gods Of Thunder – A Norvegian Tribute To Kiss". Ona ce izaci pocetkom rujna, tocnije 5., dok ce 10. rujna biti održan Gods Of Thunder Festival & Kiss Expo u Sentrum Scene u Oslu. Organizator ovih dogadanja je Kiss Norway Army, svirat ce se Kissove pjesme, uz naravno, sve popratne dogadaje koji su obilježili cjelokupnu karijeru ove grupe. Definitivno, uz Kiss nikad nije, i nece biti dosadno. Iako ne znamo tocno kako ce se dalje odvijati situacija s grupom, bar što se tice izvorne postave, odnosno hoce li opet prebroditi nesuglasice i možda se ponovno okupiti, ili su one postale nepremostive, što bi ovoga puta moglo oznaciti definitivan kraj price, sigurno znamo da pred sjajem Kissovih maski, ove današnje, iako novije i modernije, izgledaju jadno, bijedno i izblijedjelo. Kiss je ipak nešto sasvim drugo. Kiss je svemir