Znaci li to kad god neki hodza ili muftija nama cestita praznik preko Tv-a radi to iz kurtoazije?




Tekstovi koji zabranjuju oponašanje nevjernika i njihovo slijepo slijeđenje su općeg karaktera i ne prave razliku između stanja snage i slabosti. Allah, s. v. t., poziva nas na ponos ovom vjerom i kaže:Ko to ljepše govori od onoga koji poziva Allahu radi dobra djela i kaže: Ja sam musliman (Fussilet, 33.)



Među dokazima koji jasno upućuju na bitnost razlikovanja muslimana od nevjernika je i činjenica da je Allah, s. v. t., objavio posebne ajete u kojima vjernik moli Allaha, s. v. t., najmanje sedamnaest puta na dan da ga udalji od puta kršćana i židova i uputi na pravi put: Uputi nas na pravi put, na put onih koje si blagodatima Svojim obasuo, a ne na put onih na koje si se rasrdio i onih koji su zalutali! (El-Fatiha, 6.-7.)
Šejh Nasir ibn-Abdul Kerim el-Akl, profesor akide na fakultetu Usuli din u Rijadu, kaže: Oponašanje je izjednačavanje sa nevjernicima u njihovom nevjerovanju, ibadetima, navikama i različitim vidovima vladanja.



Jedan od velikih temelja ove uzvišene vjere je prijateljevanje i ljubav prema sljedbenicima islama i odricanje od nevjerstva i njegovih sljedbenika, a ono što nužno proističe iz ovoga temelja jest i razlikovanje muslimana i nevjernika. Snaga nevjernika i eventualna slabost muslimana se ni u kom slučaju ne smije uzeti kao povod njihovog slijepog slijeđenja i oponašanja, što se upravo može čuti iz usta duševno poraženih i licemjernih pripadnika islamskog ummeta.


Vrste nevjerničkih praznika


Nevjernici imaju raznovrsne praznike, među kojima su neki vjerskog karaktera, kao što je slavljenje rođenja Isaa, a. s, a neki su običajnog i tradicionalnog karaktera, tj. nastali su iz običaja i tradicije nekog naroda, kao što su različiti nacionalni praznici. Te praznike je moguće ograničiti na tri vrste:


- Vjerski praznici kojima se oni (po njihovom shvatanju) približavaju Bogu, poput praznika rođenja Isaa, a. s., njegovog uskrsnuća, Pesaha kod jevreja, Bogojavljenja i slično. Oponašanje nevjernika u ovoj vrsti praznika podrazumijeva dvije stvari:


Sudjelovanje u njima, što je prisutno u mnogim predjelima koje danas nastanjuju muslimani i u kojima su većina. Gore od toga je da neki muslimani specijalno putuju u nevjerničke zemlje da bi prisustvovali tim praznicima i slavili ih zajedno sa njima.


Datumi i dani


Zatim, prenošenje tih praznika u muslimanske države, kao što je, naprimjer, slavljenje nove gregorijanske godine. Ova vrsta je gora od prve, jer se nije zadovoljila sudjelovanjem u nevjerničkim praznicima, već ulaže velike napore u njihovom proslavljanju i među muslimanima.

- Praznici koji su u osnovi bili vjerska obilježja nevjernika, zatim su pretvoreni u ceremonije.

- Dani i sedmice koje su nevjernici odredili za godišnje praznike.

Možemo ih podijeliti u dvije vrste:

- Dani koji imaju vjersko porijeklo,

- dani (sedmice) koji nemaju vjersku osnovu, kao što je Svjetski dan zdravlja, Dan borbe protiv droge, Dan banaka i slično. U slučaju da se ti dani obilježavaju svake godine u isto vrijeme, zabranjeno je sudjelovati u njima zato što imaju primjesu praznika i svojevrstan su vid oponašanja nevjernika, jer su oni ti koji su ih uveli. Međutim, sudjelovanje u općekorisnim stvarima koje se priređuju u tim danima, može se posmatrati sa strane koristi i štete, kao što je sudjelovanje u Svjetskom danu zdravlja ili Danima borbe protiv droge.

Izbjegavati nevjerničke praznike

U izbjegavanje nevjerničkih praznika spada sljedeće:

- Neprisustvovanje tim praznicima. Islamski učenjaci su složni u tome da nije dozvoljeno prisustvovati nevjerničkim praznicima i oponašati ih, što je stav hanefijskog, malikijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba (pogledati, `Iktidau-s-siratil mu-stekim`, 2/524., `Ahkamu ehli-z-zimmeti` od Ibnu-l- Kajjima, 2/722., 725., `Et-Teššebbuhu-l-menhijju anhu fi-l-fikhi-l islamijji`, 335. str.).


Dokaza za to je mnogo. Izdvajamo sljedeće:

1. Svi kur`anski i hadiski tekstovi u kojima se uopćeno zabranjuje oponašanje nevjernika.

2. Jednoglasan stav ashaba, radiallahu anhum, i tabiina da nije dozvoljeno prisustvovati nevjerničkim praznicima, a na to upućuju pojedinosti:

- Nepoistovjećivanje sa njima u postupcima. Ima muslimana koji nemaju priliku prisustvovati nevjerničkim praznicima, me-đutim rade sve ono što nevjernici rade na njima, što, nema sumnje, spada u zabranjeno i pokuđeno oponašanje nevjernika. Kaže Ibn-Tejmije: `Nije dozvoljeno muslimanima opo-našati nevjernike ni u čemu što se veže za njihove praznike; u hrani, odjeći, kupanju, paljenju vatri i slično. Također, nije dozvoljeno priređivanje pro-slave (gozbe), niti poklanjanje, prodavanje (kupovanje) onoga što bi moglo pomoći te praznike`. Kaže to i Ibn-Turkmani, učenjak hanefijskog mezheba, nakon što je spomenuo neke postupke koje čine muslimani za vrijeme kršćanskih praznika, kao što je rasipanje imetka, izvođenje porodice i slično. Kažu neki učenjaci hanefijskog mezheba: Onaj ko bude radio slične stvari i ne pokaje se, biva nevjernikom kao i oni (El-lumeu fi-l- havadisi we-l-bidei, 1/294.).


- Izbjegavanje prevoznih sredstava koje nevjernici specijalno koriste za vrijeme praznika.

- Nepružanje ni najmanjeg vida pomoći nevjernicima u njihovim praznicima, kao što je davanje poklona, prodavanje i kupova-nje od njih. Rekao je Ebu-Hafs el-Hanefi: Ko na dan praznika pokloni nevjerniku jaje, smatrajući taj dan velikim i posebnim, postao je nevjernikom (`Fethu-l-bari`, 2/513.).


- Nepružanje ni najmanjeg vida pomoći muslimanima koji oponašaju nevjernike u njihovim praznicima. Kaže Ibn-Tejmije: Kao što nam nije dozvoljeno da oponašamo nevjernike u njihovim praznicima, isto tako nam nije dozvoljeno da bilo čime damo podršku muslimanima koji ih oponašaju u tome; štaviše, obavezni smo ih sprječavati u tome.

Nečestitanje praznika


Kaže imam Ibnu-l-Kajjim: Što se tiče čestitanja paganskih obreda, po jednoglasnom mišljenju svih islamskih učenjaka, strogo je zabranjeno. Ako se onaj ko to čini i sam spasi nevjerstva, nije se sačuvao harama.


Kaže šejh Muhammed ibn-Salih el-Usejmin:Razlog radi čega je čestitanje nevjerničkih praznika zabranjeno i radi čega ga je Ibn-Kajjim digao na ovaj stepen jest taj što čestitanje u sebi sadrži priznanje različitih nevjerničkih obilježja mirenja s njima, iako onaj koji čestita lično nije zadovoljan tim vidom nevjerstva. Muslimanu je za-branjeno da bude zadovoljan nevjerničkim obilježjima i da ih priznaje i čestita nekome drugome, jer Allah, s. v. t., nije zadovoljan time.


Allah, s. v. t., kaže: Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kad su narodu svome rekli: `Mi sa vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se umjesto Allahu klanjate, mi vas se odričemo i neprijateljstvo i mržnja između nas će ostati, sve dok ne budete u Allaha i Njegovog Poslanika vjerovali (Mumtehine, 4.).



A sta tek da kazemo o ovome citatu:

''Covjek je vjere svog prijatelja,pa neka covjek gleda s kim ce se druziti''. (Ahmed, Ebu Dawud, Tirmizi)