Maya su bili jedan od najciviliziranijih indijanskih naroda domorodačke Amerike nastanjen na poluotoku Yucatán u Meksiku i Belizeu, te susjednoj Gvatemali. Civilizacija Maja propala je do dolaska konkvistadora, a njihove moćne gradove progutala je džungla.

Jezik

Jezik Maja pripada jezičnoj porodici majan (MexSp mayense; AmerEng Mayan) a njime se govorilo najmanje 3,000 godina u područjima gdje je ovaj narod izgradio svoju kulturu. Od drevnog jezika maya do danas razvilo više srodnih jezika kojima se služe njihovi potomci Yucatec Maya, Mopán, Lacandon [1], Itzá, Cruzob i Icaiche.
 
Maya Indijanci iz ratobornog plemena Svetoga križa (Cruzob), njihovim precima je 1848. gotovo uspjelo da očiste Yucatan od bijelog stanovništva.

Plemena Maja

Pravi Maje dijele se na šest plemena, to su:
Maya (Yucatec),
Mopán,
Lacandon,
Itzá,
Cruzob i
Icaiche.

Sve ostale grupe čine posebne skupine unutar majanske porodice i ne pripadaju u prave Maje; to su: Huastec, Chicomucelteco, Tzeltal, Tzotzil, Chol, Chontal, Chorti, Tojolabal ili Chañabal, Chuje, Kanjobal, Akatek, Jacaltec, Motozintlec, Tuzantec, Mame, Teco ili Tectiteco, Aguacatec, Ixil, Kekchi, Pokonchi, Pokomam, Quiche, Cakchiquel, Tzutuhil, Uspantec, Acalanes, Acalaes, Quehache, i još neki.

Historija

Klasični period 300-900. Tokom Klasičnog perioda Maje su bili na svome vrhuncu, njihovi gradovi bili su povezani mrežom cesta od kojih su neke još u upotrebi. Neki od najznačajnijih gradova su Comalcalco, Palenque, Copan, Altun Ha, Calakmul, Uaxactún i Quiriguá i Tikal. U zemlji Maja živjelo je tada oko 2,000,000 ljudi. Najveći grad Tikal imao je između 75,000-100,000 stanovnika. Kako je raslo stanovništvo, tako je rastao i broj nezavisnih gradova-država. Plemstvo ovih nezavisnih država međusobno se ženilo ali i ratovalo.

Post-klasični period 1000 - 1500. Post-klasični period početak je kraja opstanka civilizacije koja se održala tek na Yucatánu. U ovom vremenu javljaju se Nahua-Tolteci i njihovi gradovi dolaze pod toltečki-utjecaj. Postoje osnovane sumnje da su majanska porodica ili pleme Tutul-Xiu, kao i značajno majansko pleme Itzá po krvi Nahue ili Tolteci. Dolazi do ratova unutar majanskih porodica Tutul-Xiu [2], Cocóm i Itzá. Održala su se tri značajna grada: Mayapan (porodica Cocom), Chichen Itza (Indijanci Itzaes) i Uxmal (porodica Xiu). Uxmal se nalazi 78 kilometara južno od Méride. Većina objekata sagrađena je između 700. and 1100. Kronike Maya nam govore da ga je oko 500. podigao Hun Uitzil Chac Tutul Xiu. Grad je dominirao sve dok su bili u savezu s Itzáma. Negdje oko 1200. ili poslije, raskidom saveza s Chichen-Itzom dominacija prelazi u Mayapan. Uxmal počinje pustiti a porodica Xiu odlazi u novi grad Mani. Španskim osvajanjem Yucatana Tutul-Xiu postaju saveznici Španaca. Negdje do 1550. u Uxmalu je još bilo nešto života a onda je potpuno napušten. Grad Mayapan, 40 kilometara jugoistočno od Meride i 100 kilometara zapadno od Chichen Itze postaje političko i vjersko središte jukatanskih Maja porodice Cocom. Grad se održao do 1441. kada su ih napali Tutul-Xiu i Itze i pobili Cocome, preživio je samo jedan Huanac Ceel-ov sin koji je bio na putovanju. Chichen-Itza dominira od 800 do 1200. Kad su Španjolci došli na Yucatan-a, grad je već bio napušten. Negdje između 1196. i 1441. grad počinje propadati, Indijanci Itza polako se povlače na područje Gvatemale kod jezera Peten, ovdje žive i danas. On je središte političke, vjerske i vojne snage. Chichen-Itza je poznata po El Castillu, Hramu ratnika, Opservatoriju, Igralištu za loptu (Juego de Pelota) i 'svetom bunaru' ili "Cenote de los Sacrificios".

Post-Kolumbovo doba . Dolaskom Španaca na Yucatan (1520.) završava slobodan život ovog naroda koji već živi po džunglama. Oni pružaju otpor Špancima, te borbe su se nastavljale i u 19. vijeku. 1851. Maje podižu ustanak na Yucatanu čije je sjedište selo Chan-Santa-Cruz, ove Indijance danas poznajemo kao Santa Cruz ili Cruzob Indijance. Vođeno je više neuspješnih ekspedicija protiv ovog naroda sve do 1910. godine. 1854. bitku je izgubio Valladolid, više od 2,000 bijelaca je masakrirano. 1860. pukovnik Acereto s 3,000 ljudi napao je Chan-Santa-Cruz, izgubio je 1,500 ljudi, ranjene koje je ostavio izmasakrirani su. Nevolja je bilo i s Icaiche Indijancima koji su 1860. ratovali protiv Meksikanaca, Cruzoba, i izvršili invaziju na Britanski Honduras. Dobro poznati Marcos Canul poveo ih je 1870. i zauzeo Corazal Town i napao 1872. Orange Walk. Canul je poslije bio svrgnut a novi Icaiche vođa obećao je prijateljstvo Britancima.

Nauka i umjetnost

Narod Maja ('Grci Novog svijeta') postigao je visoka dostignuća u matematici (poznavali su nulu), astronomiji (imali su kalendar kojega ni današnji ne nadmašuje), građevinarstvu, umjetnosti i imali su svoje pismo. Biskup Diego de Landa [3] (1524-1579) koji je došao u Novi svijet 1549. popalio je više hiljada knjiga (kodekse, 'codices') Maya, njemu zahvaljujemo što su mnoge tajne ovog naroda danas ostale nerazjašnjene. Diego se ipak kasnije pokušava iskupiti djelom "Relacion de las Cosas Yucatan". Od Majanskih knjiga (codices; sing. codex)ostali su nam Codex Dresdensis [4], Codex Peresianus [5] i Codex Tro-Cortesianus [6]. Maje nisu poznavali točak, prema Erich Von Daniken-u nije im bio ni potreban jer su raspolagali nečim drugim, možda antigravitacijom i čudesnim letjelicama?

Kalendar. Maje su imali veoma precizan kalendar od 365 dana (sličan je bio i onaj od naroda Quiche). Solarni kalendar (haab) imao je 18 mjeseci po 20 dana. Mjeseci su: Pop, Uo, Zip, Zotz, Tzec, Xul, Yaxkin, Mol, Chen, Yax, Zac, Ceh, Mac, Kankin, Moan, Pax, Kayab, Cumbu i Uayeb. Njihov ritualni kalendar Tzolkin imao je 260 dana. Svakom danu prethodi jedan broj od 1 do 13. Na ovaj način broj i dan nisu mogli da se poklope dok ne navrši godina od 260 dana. Isti je slučaj kod Quiche Indijanaca iz Gvatemale.
Dan se kod Maya zove kin. Dvadeset kina daje 1 uinal.

18 uinala = 1 tun (360 dana) 20 tuna = 1 katún (7,200 dana) 20 katúna = 1 baktún (144,000 dana) 20 baktun = 1 piktun (2.880.000 dana) 20 piktuna = 1 kalabtun (57.600.000 dana) 20 kalabtun = kinchiltuna (1.152.000.000 dana) 20 kinchiltuna = alautun (23.040.000.000 dana) 20 alautuna = hablatun (460.800.000.000 dana)

Zvijezde i vrijeme

Maye su i veliki astronomi koji su, zahvaljujući promatranju neba i računanju, uspjeli napraviti solarni kalendar. Astronomi naroda Maya promatraju nebo golim okom. Bilježe kretanja zvijezda i planeta: Sunca, Mjeseca, Venere. Na taj način mogu predvidjeti datume ili događaje (pomrčine, ravnodnevnice) koje najavljuju dolazak novoga boga zaštitnika. Zapravo, svako vremensko razdoblje ima vlastitog boga kome se donose darovi i prinose žrtve kako bi se zadobila njegova naklonost. U velikom gradu Chichen Itza sagradili su pravu zvjezdarnicu kako bi njihovi učenjaci (svećenici-astronomi) mogli bolje promatrati planete i kretanje zvijezda i na temelju toga gatati i prognozirati. Učenjaci su napravili vrlo precizan solarni kalendar. On dijeli vrijeme na dane (kin), mjesece od 20 dana (uinal), godine (tun) i dvadesetoljeća (katun). Svaki novi "katun" prigoda je za veliku svečanost u čast boga koji predstavlja to doba. Maye podižu zgrade na kojim su zabilježeni datumi pomoću znakova koji iz profila predstavljaju glavu boga zaštitnika.

Pismo

Maye poznaju vještinu brojenja i pisanja, što im omogućuje komplicirano računanje i zapisivanje rezultata. Maye koriste crteže četvrouglasta oblika, glife. Ti znakovi predstavljaju stvari, životinje, bogove. Drugi glifi, nešto lakši označavaju priloge, prijedloge, pridjeve. Pisači kombiniraju glife oblikujući kratke rečenice. Pismo mayskoj civilizaciji ponajprije služi za bilježenje datuma i zvijezda, zapisivanje svećenskih proročanstava. Ponekad se zabilježi kad jedan vođa zarobi drugoga, pa kakva ženidba ili nečija smrt. Maysko sveto pismo postalo je ukrasom. Kleše se u kamen stećaka, žrtvenika, stuba. Također se gravira u nakit, školjke, kosti pa čak i crta na grnčariju, drvene stupove i zidove. Maye se vrlo vješto služe i brojevima, čak i bolje od većine civilizacija toga vremena. Koriste preko 1 000 000 000 brojeva.

Život i običaji Maja
 
Maje su bili obrađivači tla u tropskoj kišnoj šumi, do polja su vjerojatno dolazili sistemom 'posijeci-i-spali' (slash and burn). Uzgajao se kukuruz, grah, čili-papričice, pamuk, kakao, 'maguey', rajčica i drugo. Njihove porodične farme poznate su kao 'milpa'. Maje su bili i vješti lovci i ribari, mesa su ipak jeli malo, većinom na svečanostima.

Kod Maja treba spomenuti da je bila uobičajena deformacija lubanje (vjerojatno privilegija više klase). Mnogoženstvo je bilo nepoznato, ali je držanje konkubina (priležnica) bilo dozvoljeno. Klasno društvo je zasigurno postojalo, uz plemstvo i svećenstvo bili su tu i (plebejci) razni zanatlije, majstori u obradi kamena, žada, i puka koji je obrađivao zemlju. Provincijalni dostojanstvenici poticali su od 4 plemićke porodice. Vođe gradova i sela bili su nižeg ranga, i nisu pripadali kraljevskoj krvi. Klanski sistem je postojao, a nasljeđe se računalo po muškoj liniji. Kriminal je kažnjavan smrću.

Vjerski obredi

Maye, baš kao i Asteci, misle da su bogovi više puta uništili svijet. Kako se to opet ne bi dogodilo, pokušavaju umilostiviti božanstva darovima i žrtvama. Maye vjeruju u bogove koji su utjelovljenje prirodnih elemenata kao što su sunce, kiša, kukuruz. Legenda tvrdi da su prvi zemaljski žitelji bili Sunce i Mjesec. Često su se međusobno svađali. Mjesec je manje sjajan od Sunca zato što mu je Sunce izvadilo jedno oko kako bi ga kaznilo za nevjeru. Čak su božanstva koja šalju kišu mućkajući ogromne tikve pune vode. Istresu li odjednom njihov sadržaj, izazivaju pravi potop. Kad su ljuti, šalju tuču i oluje. Jedna neobična vjerska svetkovine okuplja dvije igračke ekipe. Igra se sastoji u tome da se teška lopta od kaučuka pokušava baciti kroz kameni prsten. Lopta se ne smije dodirivati ni rukama ni nogama, već samo ramenima, koljenima i bokovima. Utakmica je oštra i dolazi do mnogih sudara. Kapetan ekipe koja doživi poraz žrtvuje se bogovima. On s ponosom daje svoju krv za dobro bogova i ljudi.

Tikal-grad u šumi

U 8. stoljeću, u srcu tropske šume Peten, na krčevini diže se Tikal, monumentalni i šareni grad Maya. Vrhovi njegovih piramida viši su od stabala. Smještena u centru Tikala, glavna piramida velika je 70 metara. To je najviša piramida mayske civilizacije. Na njezinu se vrhu nađe maleno svetište gdje svećenici poste i čiste se prije obreda. Svuda uokolo izgrađeni su hramovi i palače, a tu je i teren za igru loptom i veliki trg okružen terasama. Uz stećke i oltare svećenici obavljaju vjerske obrede. U samome gradu žive samo svećenici i velikaši. U blizini živi narod, u skromnim kolibama. Na velike vjerske svečanosti dolaze svi članovi obitelji. U te se dane kralj kiti svojim nakitom, a svećenici nose raskošne kostime živih boja, ukrašene perjem rijetkih ptica kao što je quetzal. U 9. stoljeću vjerske zgrade i kraljevske palače napuštaju njihovi žitelji. U nekoliko desetljeća ti spomenici nestaju pod gustom vegetacijom. Objašnjenja su brojna: potres, epidemija, upad protivničkih ratnika, glad. No, najvjerovatnije da su se seljaci pobunili protiv svojih vjerskih i političkih vođa i prisilili ih na bijeg.

Maja Indijanci danas
 
Maje su danas narod koji živi od poljoprivrede, mnogi još žive u džunglama kao Lacandoni (njih par stotina) i Yucateci na Poluotoku kojih ima oko 300,000. Svih skupa Maya-govornika (znači u širem smislu) ima oko 6,000,000. Po ovakvom računu najveća su grupa sjeverno od Perua. Tkalaštvo, košaraštvo, lončarstvo, izrada slamnatih šešira i još koješta obrti su kojima se bave.

Život seljaka

Poljoprivreda je najvažnije zanimanje mayanskog naroda. Zemlja se poštuje poput božanstva. Maye znaju da njihov opstanak ovisi o njezinim plodovima. Valja najprije iskrčiti šumu, potom napraviti terase kada je nagib preoštar, spaliti panjeve koji su ostali iza posječenih stabala i zasaditi kukuruz. Večer uoči žetve seljaci poste. Na krajevima polja pospe se zrnje i zapali tamjan. Seljaci time zazivaju zaštitu bogova. Kukuruz smatraju božanskim bićem i prinose mu mnoge darove. Uz svoje kolibe seljaci uzgajaju i grah, bundeve, manioku, slatki krumpir, pamuk, duhan i kakao čije im bobice služe kao novac. Svakoga dana žene pomoću velikog kamena drobe zrnje kukuruza. Potom naliju malo vode i brašno i oblikuju ga u pogaču zvanu tortilla. Satima pred svojim tkalačkim strojem izrađuju ogrtače, tunike i prekrivače. Djeca se u početku igraju kraj ženskih porodičnih članova. Potom će dječak poći s ocem na polje, a djevojčica vrlo brzo naučiti prest pamuk od majke. U školu se šalju jedino djeca povlaštenih klasa.

Izvor: Wikipedia