Kabala se također još piše i kao Cabala, Kabbalah ili Qabalah, zajedno s mnogim drugim hebrejskim varijantama transliteracije. Riječ Kabala znači 'tradicija', 'primljena doktrina', 'primljen nauk', ili 'primljena mudrost' (qabalah dolazi od istog triliterarnog korijena QBL (qoph, beth, lamed) qibel, primiti). Tokom povijesti postojale su tendencije da se upotrebljavaju pisanja s 'C' za kršćansku Cabbalu, onim s 'K' za Židovsku, i onim s 'Q' za ezoterne ili magijske interpretacije, ali ovo ne mora nikako biti nepromjenjivo.

Opće prihvaćena definicija jest da je Kabala sistem Židovskog misticizma rabinskog porijekla i nepoznate starosti. Čini se da je Kabala poprimila svoj današnji oblik u Španjolskoj (na Hebrejskom, Sepharad, i odatle Sephardska tradicija) unutar perioda od 11. do 13. stoljeća poslije Krista. Posebno su važna dva teksta:

 

    *      Stariji je kratki Sepher Yetzirah, Knjiga stvaranja (formiranja), za koju se pretpostavlja da je nastala u vremenu između 2. i 6. stoljeća n. e. i koja postoji u nekoliko verzija različitih autoriteta. Naglasak u ovome kratkom eseju je Hebrejski alfabet i njegova mistična dimenzija.
    *      Mnogo duži je Zohar ili Knjiga sjaja, koja je u stvari serija knjiga i dijaloga određene kompleksnosti. Sržni tekstovi su Sifra Detzniyutha (Knjiga skrivene misterije), Idra Rabba Qadusha (Veći sveti skup) i Idra Zuta Qadusha (Manji sveti skup).

 

Originalno izvedena iz Tore (posebice Geneze) i Vizije Ezekiela (Kola Gospodinova), velika većina sistema i misli je uređen kroz shemu baziranu na imenima Boga, Hebrejskom alfabetu i brojevima, a to sve može biti organizirano u dijagram koji se naziva Drvo Života. Deset znamenki formiraju Božanske manifestacije, nazvane Sefiroti (jednina: Sefira), koje su međusobno povezane s dvadeset dvije staze koje korespondiraju sa slovima Hebrejskog alfabeta. Raspored staza, i atribucije slova stazama, variraju u raznim verzijama, no većina ezoternih redova i organizacija je usvojila onu koju je dao Athanasius Kircher u Oedipus Aegyptiacus (1652-54), s manjim korekcijama.

Židovska Kabala je usvojena od strane Kršćanskih mislioca za vrijeme Renesanse, osobito Giovanni Pico della Mirandola, Johanes Reuchlin i Guillaume Postel, te je postala isprepletena s Pitagorejskom, Gnostičkom i Rozenkrojcerskom tradicijom, koja se pojavila u ranom 17. stoljeću s iznenadnom poplavom anonimnih manifesta.

Za vrijeme 17. st. pisci poput Roberta Fludda, Jacques Gaffarela i Henry Morea su svi upotrebljavali Kabalu u svojim istraživanjima, ali oslanjali su se na tekstove i teološke uvide više nego na neki pojedini simbol. Kao kontrast, za okultiste 19. st. atraktivnost sistema leži uvelike u fleksibilnosti i univerzalnosti simbola Drveta Života te pristupa koji je već djelomično viđen u H. C. Agrippinoj Okultnoj filozofiji 16. stoljeća (posebice poglavlja o brojevima i božanskim imenima). Athanasius Kircher je dao izlaganje Kabale, zajedno s još mnogo toga, u Oedipus Ægyptiacus, koji uključuje posebni raspored Drveta Života koji je gotovo univerzalno prihvaćen od strane Europskih okultista. Premda su starije tradicijske verzije napravile više razlika između horizontalnih staza, okomitih staza i dijagonalnih staza, u vezi pripisivanja Hebrejskih slova prema razlikovnici danoj u Sepher Yetzirahu; u Kircherovoj verziji staze između deset Sefirota su brojane sekvencionalno, od najviše Sefire Kether, koja je prva tri slova Hebrejskog alfabeta i tako dalje. Važnost Drveta Života u bilo kojem obliku je ta da ono pruža okvir za korespondencije koje su centralne za 'magiju': Sefiroti i staze obuhvaćaju astrologiju, zajedno s njezinim tradicionalnim atribucijama većine fenomenalnih svjetova koje se pripisuju planetima ili znakovima Zodiaka. Također su tu uključeni antički Panteoni, geomancija i Tarot.

 

Povezivanje Tarota s Hebrejskim alfabetom i Drvetom života je na neki način najčudniji Kabalistički razvoj, počinjući od ideje Antoinea Courta de Gébelina s kraja 18. st. Taj pogled su usvojili Etteilla i Eiphas Levi, koji je uveo ideju identifikacije Kabalističkog Drveta Života s 22 aduta i 22 slova alfabeta.

Budući da 22 slova alfabeta predstavljaju staze na Drvetu Života, Tarot karte su u mnogim ezoternim društvima postale važni alat za navigaciju između energija koje predstavljaju Sefiroti, također povezujući simbole zodijaka i drugih atribucija.

Danas je, međutim, gotovo nemoguće naznačiti bilo koju liniju modernog Cabbalizma /Kabbalizma /Qabbalizma koji je nepobitno autoritativniji od drugog, iako neki tako tvrde, budući da postoji mnogo pristupa temeljnom materijalu. Rad Gershoma Scholema (1897-1982) je bio jedan koji je uspostavio znanstveno istraživački studij Kabale i židovskog misticizma, iako su mnoge točke takvog pristupa osporavane. Danas postoje mnogi izvori i pristupi u svijetu i na Web-u, s različitim naglascima i različitim stupnjevima tradicionalizma ili sinkretizma. Vrijedno je zapamtiti, ukoliko ste novi na ovome području, da je najvjerojatnije mudro ne uzeti prvu pronađenu verziju kao nužno jedinu ili najbolju.

Athanasius Kircher, Oedipus Aegyptiacus (1652-54)

 
Preuzeto sa Hermetizam