Teodozije I Veliki, pravim imenom Flavius Theodosius (Cauca, Španija, 11. januar 347. - Milano 17. januar 395.), car Rimskog carstva

Teodozije I proglašen je za cara 19. januara 379. godine u Sirmiumu. Dobio je na upravu istočni dio nekadašnjeg Rimskog carstva. U njegovo vrijeme dolazi do priljeva germanske vojske u službu carstva što jača oslabljenu vojsku, a u isto vrijeme riješava carstvo jednog neprijatelja. Uskoro Germani zauzimaju najvažnije zapovjedne položaje u vojsci. Teodozijeva gotska politika dovodi do povećanja državnih izdataka, a samim tim i poreza. Bijeda stanovništva raste i seosko stanovništvo sve više gubi svoju nezavisnost. 381. održava se II ekumenski sabor u Carigradu koji potvrđuje i dopunjuje odluke Nicejskog sabora i formulira simbol kršćanske vjere. Teodozije I je svim silama podržavao kršćanstvo i progonio poganstvo i heretičke kršćanske sekte. Za vrijeme njegove vlade kristijanizacija carstva je u potpunosti završena. Kršćanstvo postaje jedina dopuštena državna vjera, a druge vjeroispovijesti su stavljene izvan zakona. Poslije dužih građanskih ratova Teodozije je pred smrt uspio još jednom ujediniti carstvo, ali je pred smrt ponovo podijelio državu. Prilikom podjele, iako je vodio porijeklo sa zapada, dao je prioritet njegovom istočnom dijelu. 395. godine je svog starijeg sina Arkadija postavio za vladara na istoku, a mlađeg Honorija na zapadu.

Istočnom dijelu pripale su malo kasnije dijeceze Dacija i Makedonija koje od tada čine posebnu dijecezu Ilirik. Zapadnom dijelu od Ilirije u posjedu ostaje samo dijeceza Panonija. Ovom podjelom utvrđena je granica, koja će vremenom postati historijska crta razdvajanja Istočnog i Zapadnog rimskog carstva.

Kao i Konstantin, Teodozije dobiva nadimak Veliki radi svoje podrške kršćanstvu koje tada postaje jedina državna religija. 380. u svome ediktu Cunctos populos proglasi je kršćanstvo de facto državnom religijom, a 8. novembra 392. zabranio je sve poganske religije u Carstvu.

393. godine ukinuo je Olimpijske igre.

Izvor: Wikipedia