Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Ujedinjene nacije obeležile godišnjicu oslobođenja Aušvi  (Pročitano 5944 puta)
25. Jan 2005, 05:44:48
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Ujedinjene nacije obeležile godišnjicu oslobođenja logora Aušvic
Masovni zločini još
prete čovečanstvu
ANAN: Zlo koje je uništilo šest miliona Jevreja i pripadnike drugih naroda nije nešto što možemo pripisati prošlosti i zaboraviti

UJEDINJENE NACIJE - Generalna skupština UN održala je juče, prvi put u svojoj istoriji, komemoraciju povodom oslobođenja nacističkih koncentracionih logora, kao opomenu da zlo masovnih zločina i dalje preti čovečanstvu, saopštio je generalni sekretar UN Kofi Anan.

Specijalnom sednicom, na kojoj su govorili šefovi diplomatija Izraela, Nemačke, Francuske, Argentine, Jermenije, Kanade i Luksemburga, u svojstvu predsedavajućeg Evropske unije, obeležena je 60-godišnjica oslobođenja Aušvica - najvećeg koncentracionog logora u Drugom svetskom ratu.

Španski pisac Horhe Semprun, logoraš koji je preživeo Buhenvald u Nemačkoj, obratio se Generalnoj skupštini u svojstvu predstavnika Španije, a zamenik američkog ministra odbrane Pol Vulfovic predvodio je američku delegaciju. Italija je uputila predsednika Senata, a Rusiju, čije su trupe oslobodile Aušvic 1945, krajem Drugog svetskog rata, predstavljao je komesar za ljudska prava te zemlje.
- Zlo koje je uništilo šest miliona Jevreja i mnoge pripadnike drugih naroda u tim logorima i dalje preti svima nama. To nije nešto što možemo pripisati dalekoj prošlosti i zaboraviti - rekao je Anan pre sednice.

Između milion i milion i po zarobljenika, od kojih su većina bili Jevreji, ubijeno je samo u Aušvicu. Šest miliona Jevreja istrebljeno je u nacističkim logorima i milioni drugih ljudi, uključujući Poljake, Ruse, Rome i homoseksualce, ubijeni su ili su korišćeni kao robovska radna snaga.
Oslobođenje Aušvica će ove godine biti obeleženo kao Dan sećanja na holokaust i svetski lideri će se tim povodom okupiti u Poljskoj 27. januara.

Šef izraelske diplomatije Silvan Šalom nazvao je komemoraciju "istorijskim događajem svetskih razmera".
- Reč je o istorijskom događaju svetskih razmera i političkom uspehu Izraela - rekao je Šalom u Njujorku za izraelski radio.

On je ocenio da je u Generalnoj skupštini UN, zbog "automatske većine koja je neprijateljski raspoložena", Izrael "decenijama bio sistematski napadan", a da ova komemoracija može da dovede do promene. On je naglasio da je Izrael paradoksalno stvoren 1948. godine, posle genocida nad Jevrejima i da ima jedan glas u Generalnoj skupštini UN, koja je proglasila njegovo formiranje.
Beta

Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

mapa-1.jpg
(272.04 KB, 1053x1500)
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Širom Starog kontinenta obeležena godišnjica oslobađanja Aušvica
Antisemitizam
je u Evropi još živ
Šreder: Svet, na svoju sramotu, više nego jednom nije uspeo da spreči genocid - na primer u Kambodži, Ruandi i u bivšoj Jugoslaviji

STRAZBUR - Parlamentarna skupština Saveta Evrope juče je održala komemoraciju povodom 60-godišnjice oslobađanja nacističkog koncentracionog logora u Aušvicu. Parlamentarcima se tim povodom obratio novoimenovani predsednik Skupštine Rene van der Linden.

- Masovna ubistva šest miliona Jevreja, ali i Poljaka, Rusa i drugih slovenskih naroda, Roma, homoseksualaca, invalida i političkih protivnika koja je počinio nacistički režim jeste zločin užasavajućih razmera - rekao je Van der Linden. On je podvukao da se ne sme dozvoliti da ideologija koja stoji iza tih zločina oživi.

- Voleo bih da mogu da kažem da u Evropi nema antisemitizma, da nema mržnje, netolerancije - ali svi znamo da to još nije tako - rekao je Van der Linden.

Nemački kancelar Gerhard Šreder je na jučerašnjem skupu u Berlinu apelovao na budnost u borbi protiv antisemitizma na dan kada svet odaje poštu žrtvama nacističkih zločina u Aušvicu.

- Ogromna većina današnjih Nemaca ne oseća teret krivice zbog holokausta, ali oni imaju posebnu odgovornost - rekao je Šreder i dodao da su Nemci dužni "da budu oprezni i da ne okreću glavu". On je dodao da se zlo holokausta ne može jednostavno pripisati "demonu Hitleru" i podsetio Nemce da su obični ljudi podržavali naciste. On je izrazio stid zbog patnji koje su u Aušvicu i na drugim mestima izazvali nacisti.

- Svet, na svoju sramotu, više nego jednom nije uspeo da spreči ili zaustavi genocid - na primer u Kambodži, Runadi i u bivšoj Jugoslaviji - rekao je nemački kancelar.

Francuski predsednik Žak Širak pozvao je juče, na otvaranju memorijalnog centra holokausta u Parizu, na budnost i odlučnost u borbi protiv antisemitizma.

- Želim da sa ozbiljnošću još jednom istaknem da antisemitizmu nema mesta u Francuskoj. Antisemitizam nije mišljenje. To je izopačenost. Izopačenost koja ubija - izjavio je francuski predsednik.
Srna - Beta
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Olga Mrđa priča za Glas o svojim roditeljima i njihovom sećanju na najveći koncentracioni logor
Život u senci Aušvica
Samo malobrojni iz porodica Štern i Kamer su preživeli. Ona danas piše rodoslov svoje porodice da potonji ne zaborave njihova imena jer svi Jevreji, kako Olga kaže, u genima nose stradanje. Nije mogla sebi da oprosti što nije zapisala logoraški broj sa očeve ruke. Prekopala je svu dokumentaciju dok ga nije pronašla. Bilo joj je važno da se taj broj zapamti

BEOGRAD - Brat i ja smo oduvek živeli u senci Aušvica. Majka, kao sedamnaestogodišnja devojka, odvedena u martu 1944. godine, dočekala je oslobođenje u ovom logoru, otac, godinu i po dana stariji od nje, dospeo je tamo još ranije, priča Olga Mrđa, Jevrejka čija je porodica i sa majčine i sa očeve strane gotovo nestala. Samo malobrojni iz porodica Štern i Kamer su preživeli. Ona danas piše rodoslov svoje porodice da potonji ne zaborave njihova imena jer svi Jevreji, kako Olga kaže, u genima nose stradanje.

- Odrasli smo uz majčin neprekidan strah od gladi, silaska niz brdo ili stepenice i trzaj na rezak lavež pasa. Uz stalan nemir i želju da se sadašnji trenutak doživi maksimalno - sutrašnjeg možda neće biti. Za nas decu najveće bogatstvo je bilo imati babu i dedu ili nekog rođaka na selu gde ideš za raspust. Nama nikad nisu stizale čestitke i paketi, nismo dobijali rođendanske poklone od stričeva i ostalih rođaka - seća se Olga svog detinjstva - mi smo živeli uz priče o stradanju. Što je bivala starija, moja majka je sve teže podnosila sećanja i sve jače želela da zaboravi. Iako je danas okružena ljubavlju mnogobrojnih potomaka, majka misli da ljubavi nema dovoljno. Nekako joj stalno fali.

Johana Kramer je u Aušvic odvedena sa čitavom porodicom, roditeljima i sedmoro braće i sestara iz Komarna, mesta na granici Mađarske i Češke, koje danas pripada Slovačkoj. Njenu majku su dva Nemca, jedan za ruke, drugi za noge, bacili na kamion, preko nje su nabacivani drugi ljudi. Po dolasku, ljudi su odvajani u levu i desnu kolonu - jedna je bila život, druga smrt. Ona i njen najstariji brat odvojeni su za rad, ostali su bili u redu za gasnu komoru.

- Mama se najviše plašila jame. Logorašice su morale da okruže ogromnu duboku jamu u koju su bacale kamenje. Čuvao ih je oficir na belom konju izdresiranom da njuškom gurne onu koja zabušava u radu. Ostale su nastavljale da bacaju kamenje. Danima se iz jame čula vriska onih koji su živi zatrpani, priča Olga.

Johana je tri puta bila pred krematorijumom i tri puta su je vratili nazad u baraku. Zimu je provela obučena u džak, bosih nogu u klompama. Sve žene su primale injekcije koje zaustavljaju menstruaciju. Od toga su bile deformisane. Periodično su ih šišali do glave. Ljudska kosa je ispunila veliko skladište - koristili su je za punjenje dušeka.
- Zato ja danas ne mogu da vidim kosu ni kod frizera - kaže Johanina ćerka. Ponekad se pitam zašto mi je majka sve to pričala. Danas shvatam da je stradanje postalo deo njih i da to ne mogu da kontrolišu. Jednostavno mora da izađe iz njih.
   
      

Promena prezimena

Po dolasku u Srbiju, moji roditelji su prezime Štern promenili u Borić, po nekom oficiru koga su znali. Valjda su hteli nas da zaštite. Žao mi je zbog toga. Ako je čoveku dato stradanje, on mora da ga prihvati. Nikad se nisam odrekla svog jevrejskog porekla, ni stradanja mojih roditelja, dodaje Olga.
      
      
      
   
   
      

Komemorativna akademija

BEOGRAD - Pod pokroviteljstvom predsednika Srbije Borisa Tadića, Tanjug i Savez jevrejskih opština Srbije i Crne Gore organizovaće danas Komemorativnu akademiju povodom 27. januara koji su Ujedinjene nacije proglasile Međunarodnim danom Aušvica. Na Komemorativnoj akademiji u Centru "Sava" govoriće i ambasadorka Izraela u Beogradu Jafa Ben, potpredsednik Saveza jevrejskih opština u Srbiji Aleksandar Gaon i jedna od preživelih žrtava Holokausta Eva Timar. U umetničkom delu programa učestvovaće glumac Miša Janketić, soprani Ana Jovanović i Dušica Belić i subotički tamburaški orkestar. Na današnji dan, pre 60 godina, oslobođen je koncentracioni logor Aušvic, u kome je od maja 1940. do 27. januara 1945. godine ubijeno više od četiri miliona ljudi, od kojih oko tri miliona Jevreja.Olga Mrđa priča za Glas o svojim roditeljima i njihovom sećanju na najveći koncentracioni logorOlga Mrđa priča za Glas o svojim roditeljima i njihovom sećanju na najveći koncentracioni logor
      
      
      
   

Načini ubijanja u Aušvicu bili su neizmerno raznoliki - od šutiranja do smrti od čeljusti pasa. Loše radnike Nemci su kažnjavali vezivanjem za stub i puštanjem nemačkih ovčara na njih. Vrisak i komadanje tela bio je deo atmosfere. Decu su najčešće streljali. Vodili su ih u smrt kao stado - jedan vojnik je išao ispred, drugi iza.

Pred oslobođenje, smislili su novi način za ubijanje - nagurali bi pun voz logoraša i usput čarkali američke avione koji su tuda proletali. Samo nekoliko dana pre oslobođenja Aušvica, američki mitraljesci pobili su 6.000 ljudi. Nisu znali da su u vozu Jevreji.
- Dok je bio živ, otac nije puno pričao o logoru. Bio je u onom delu Aušvica gde su eksperimentisali na ljudima. Kad je 1993. oboleo od raka, nije hteo u bolnicu. Toliko se bojao lekara da su morali da ga vežu za sto - seća se Olga.

Ladislav Štern je u Aušvic dospeo mlad. Ipak, nije dozvolio da ga gaze. Kaznu šutiranjem nije hteo da otrpi bespomoćno ležeći na zemlji. Svaki put je nanovo ustajao, dok se grupa ne umori. Po završetku rata, otišao je u Minhen. Hranio se na kazanima koji su postavljeni svuda u gradu. Imao je 20 godina, a izgledao kao da mu je 45. Tamo je sreo i Johanu.

Uvek je smatrao da nisu svi Nemci zločinci i da im treba oprostiti, ali je, po dolasku u Minhen, ušao u jedan nemački stan i uzeo nož. Sve je demolirao, grebao i bušio zidove dok je imao snage.
- U Nemačkoj je i umro. Stalno je govorio da bi voleo da ga kremiraju. Njegova druga žena, moja maćeha, pozvala me telefonom posle očeve smrti i rekla: Bilo bi jako tužno da svoj život završi u nemačkom krematorijumu. Zato smo ga sahranili, kratko kaže Olga.

Dok je bila mlađa, uspevala je da se sa pričom iz logora ne saživi. Danas se oseća kao da je u tom logoru bila. Nije mogla sebi da oprosti što nije zapisala logoraški broj sa očeve ruke. Prekopala je svu dokumentaciju dok ga nije pronašla. Bilo joj je važno da se taj broj zapamti: Činilo mi se kao da sam se ogrešila o tatu.
   
      

Dnevno umiralo do 6.000 ljudi

Posle okupacije Poljske 1940. godine, nemačke trupe su osnovale Aušvic kao radni kamp za poljske zatvorenike, koji je vremenom postao i logor smrti. Kompleks je sadržao tri logora i najmanje 36 podlogora koji su izgrađeni nadomak grada Osvjećima između 1940. i 1942. godine. Aušvic jedan izgrađen je za poljske političke zatvorenike u junu 1940. godine, a Aušvic dva 1941. U njega je moglo da stane više od 100.000 zatvorenika, a sadržao je gasne komore u kojima je moglo da bude ubijeno 2.000 ljudi dnevno. Do 1944. tu je likvidirano oko 6.000 ljudi na dan. Aušvic tri je snadbevao prinudnom radnom snagom obližnju fabriku IG "Farben", kompaniju koja je pravila gas ciklon B, korišćen u nacističkim logorima smrti. U Aušvicu je život izgubilo između 1,2 i 1,5 miliona ljudi, od toga oko milion Jevreja. Tu su stradali i poljski politički zatvorenici, sovjetski ratni zarobljenici, Cigani, ljudi sa invaliditetom, homoseksualci i protivnici nacističkog režima. Ukupno 7.000 čuvara radilo je u Aušvicu, od njih 170 žena. Samo 750 njih je sudski gonjeno i kažnjeno posle poraza nacističke Nemačke Sovjetski vojnici oslobodili su logor 27. januara 1945. Tokom pet godina, Aušvic je preživelo oko 200.000 logoraša.
S.
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Poznata licnost


Siempre contra la corriente ;)

Zodijak Sagittarius
Pol Žena
Poruke 2634
Zastava na izvoristu informacija!
mob
Samsung e730
Koliko sam shvatila, ko god nesto znaci i vredi u svetskoj politici, bio je danas u Ausvicu...
A nase bede? Marovic je, jadnicak, nazebao... ccc, sirotan, mora da ih slabo hrane, pa im je imunitet narusen... A Davinicu se pokvario avion. Ju, malera! irony mode: off
Gde je Tadic? Gde je Kostunica? Gde je Draskovic? Gde su ta sva vajna i bajna gospoda koja se, prema njihovim recima, polomise da dokazu i pokazu kako je nama, Srbima, mesto u Evropi?
Ovo je vec drugi put za kratko vreme da se ponasamo "neobavesteno"... Prvo: katastrofalni cunami. A sada i ovo... Ne znam, malo je reci da sam razocarana... Pa koliko je samo nasih ljudi istrebljeno tamo? (Upotrebila sam rec "istrebljeno", posto "ubijeno" i "pogubljeno" zvuci suvise humano i blago za ono kroz sta su ti siroti ljudi prosli...) I ne samo nasih ljudi...
Dokle ce vise ovom zemljom da upravljaju autisticni ljudi i licemeri? Dokle cemo da se blamiramo? Slusam samo kako, da izvinite na izrazu, kenjaju  na TVu o nekom planu pridruzivanja EU... Mislim se, koga oni to farbaju? A mozda su i oni, u svoj svojoj gluposti i autisticnosti ubedili sebe da nas tamo zaista hoce...
IP sačuvana
social share
Credidi me felem vidisse!!
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Obeležena 60. godišnjica oslobađanja nacističkog logora Aušvic
Sačuvati sećanje
na zlo holokausta
Putin: Šreder se stidi zbog prošlosti, a treba da se stidimo i zbog sadašnjosti

VARŠAVA - Evropski parlament juče je, na 60. godišnjicu oslobađanja nacističkog logora Aušvic, minutom ćutanja odao poštu žrtvama holokausta. Predsednik parlamenta Žozep Borel rekao je da je važno da se nikada ne zaboravi ono što se događalo tokom Drugog svetskog rata, kada su nacisti Adolfa Hitlera ubili milione Jevreja, homoseksualaca, Slovena, Roma i hendikepiranih.
- Svi su iznenađeni što se takva stvar dogodila, ali ona se dogodila. Teško je samo se sećati toga. To je bitka protiv slabosti sećanja, nešto što nikada ne sme da se ponovi. Ako zaboravimo istoriju, osuđeni smo da je ponavljamo - rekao je Borel.

Poziv mladima

Na forumu "Pustite moj narod da živi" koji je u Krakovu održan u okviru godišnjice oslobođenja Aušvica, usvojena je deklaracija koja poziva mlade celog sveta da povedu borbu protiv antisemitizma i rasizma.

Sećanje na holokaust mora da se očuva, poruka je osamdesetak mladih kao i gostiju foruma koji su deklaraciju predali jednom od logoraša, nobelovcu Eliju Vizelu.
- Holokaust je pokazao kako je lako preći iz civilizacije na zverstva - rekao je na forumu jedan od pozvanih šefova država, predsednik Rusije Vladimir Putin i podsetio da je Hitlerova ideologija sudbinu Jevreja namenila i slovenskim narodima.

- Niko ne može da bude ravnodušan prema nacionalizmu, ksenofobiji i rasizmu. Nemački kancelar izjavio je da se stidi, ali sada treba da pokažemo da se stidimo i za sadašnjicu. I u Rusiji koja je dala veliki ulog u ratu protiv fašizma vidimo simptome te bolesti. I ja se stidim - kazao je ruski predsednik.

Svet nije reagovao

Putin, protiv čijeg prisustva u Aušvicu protestuju neke nevladine organizacije, upozorio je takođe da Evropa mora da brani civilizaciju i pred terorizmom i da je to takođe zlo kao i holokaust.

Predsednik Izraela, u kome su masovno domovinu potražile preživele žrtve, Moše Kacav, podsetio je na mračnu stranu i u antihitlerovskoj koaliciji.
- Slobodni svet je znao šta se dešava, a nije reagovao. Britanski avioni su preletali Aušvic, ali nije ga bilo na spisku ciljeva - kazao je Kacav i apelovao na Evropu da nikada ne zaboravi lekciju Aušvica.
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


I reject your reality and substitute my own!

Zodijak Pisces
Pol Žena
Poruke Odustao od brojanja
Zastava Unutrasnja strana vetra
mob
Apple iPhone SE 2020
Deda jednog mog druga je najmladji preziveli iz Jasenovca... I posle 60 godina svaki dan se priseca svih tih strahota...
Strasno je da su svi ti ljudi stradali samo zato stu cu bili druge nacionalnosti i veroispovesti, sto nisu bili "cistokrvni"...
Velika je sramota sto nasi drzavnici nisu bili na tom skupu, posebno zbog toga sto je i nas narod stradao u II svetskom ratu i trebalo bi da se saosecamo sa Jevrejima i svim narodima stradalim u holokaustu jer su nam sudbine isprepletane na tako tragican nacin... Smile
IP sačuvana
social share
“Pronašli smo se
na zlatnoj visoravni
daleko u nama.”
- Vasko Popa
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Na putu do Trebinja

- Je li vrijeme Vahdo? - pita Šaban-Alija Vahidu Hadžović.
- Još pet minuta - odgovara ona gledajući prema povelikom satu okačenu na zidu.
- Ti pristavi a ja ću probati malo prije neću li izdržatio malo duže.
Da ne gledam svojim očima ništa razumio ne bih. On ustaje iz kreveta u kom leži već skoro mjesec, oslanja se na hodalicu sa dva točka i počinje kroz stan, od prozora iz dnevnog boravka do izlaznih vrata, pa nazad.
- Dokle ? - upitah da se umješam.
- A do Trebinja kao i uvjek - odgovori odnekud iz hodnika uz škripu točkova na hodalici.

- Šaban Alija Hadžović, mi svi po jedno ime a ti dva? - našalih se da provjerem da ne pogriješim.
- Kad sam u školu pošao saznao sam da nisam Alija nego Šaban. U knjigama pisalo jedno, kući me zvali drugačije. Kasnije sam se navikao i na jedno i na drugo. Što 'no kažu, zovi me i loncem ali me nemoj razbiti ? - dodade ne prekidajući "mjeriti" sobu i zamače u hodnik.
- I eto ne razbiše te do sada? - upitah da započnem priču, kad se pomoli ponovo na vratima.
- Nedaj mi Bože muke što izdržati mogu, govorili su ljudi a ja doticao smrt i evo vidi, 77 godina i treniram k'o da ću na takmičenje. A i hoću Boga mi, hoću - dodade samouvjereno.
- Kafa je gotova - prekide ga Vahida, inače ko zna da li bi znao sam prestati.
- 183 .......? - upitah čitajući istetovirani broj na lijevoj ruci.
- 183019 - odgovori ne gledajući ruku.
- Fale četiri cifre - pokušah da se našalim na švedski lični broj.
- I ovo je previše - odgovori Šaban, Alija Hadžović preživjeli osuđenik na smrt, pa onda logoraš Dahaua u Njemačkoj, Lublina i Aušvica u Poljskoj, Golog Otoka u Jugoslaviji, Trebinja u Bosni, izbjeglica u Švedskoj.

Kao Trebinjski učenik osmog razreda iz ilegale klisnuo u partizane i bio politički komesar čete početkom 1941 godine. Nešto zbog lošeg rukovodstva nešto zbog jačine italijnsko-ustaške ofanzive ali odred se raspao. Crnogorske grupe prešle u Crnu Goru, njih sedmorica ostala po šumama oko Trebinja i poslije nekoliko mjeseci ih uhapsili. Prebacili u Dubrovnik pa u Šibenik. U Šibeniku petoricu pustili, Šaban, Alija Fazlije Hadžović osuđen na smrt. Prije izvršenja kazne zbog godina promjena presudu u doživotnu robiju i prebacili ga u Italiju u logor "Solmona" kod Rima.

- Uveče bi pjevali internacionalu a stražari pitali šta pjevamo. Mi kažemo da se tako molimo Bogu, stražari samo klimali glavom i govorili "Bene, bene"- govori uz osmjeg Šaban.
Poslije kapitulacije Italije kriminalci u logoru pokušali proboj na kapiju ali bilo bezuspješno. Nijemci u oktobru preuzimaju logor i odmah ih prebacili u Njemaču u logor "Dahau". Put do logora im je pokazao da im je svima izrečena smrtna kazna a izvršenje se dešava na svakom koraku. Oni što bi umirali od hladnoće, gladi ili udaraca njemačkih čuvara odbacivani su na stranu kao po planu i dogovorenu broju. Iz Dahaua ih prebacili za Lublin - Majdanek na Poljsko - Ruskoj granici.


Ošišali Šabana, okupali ga mlazom hladne vode i istjerali na snijeg i mraz da traži svoju baraku. Od barake do barake ga vraćali i govorili da nije kod njih na spisku. Tek u devetoj ga primili i dali neke krpe da obuče. Od nekolicine logoraša, što su zatekli, doznali da su barake bile prepune do prije nekoliko dana ali su sve postrijeljali da bi primili novu grupu logoraša. Šaban u nekoj magacinskoj prostoriji vidio pune kante krvavih proteza i zlatnih zuba. Nije prošlo dugo obolio od pjegavog tifusa. Izolirali ih u izdvojene barake a posluga im bili Poljaci što su već preboljeli tifus. Dugo je bio u komi, koliko ne zna ali sjeća se žene koja ga je, u bunilu, dozivala posudom punom tople hrane. Ta slika mu se na san vraćala narednih skoro trideset godina. Upamtio joj je lice, odjeću, vidio hranu a miris mu i danas nosnice draži. Pretekao tifus i ponovo ih transportovali.

Aprila 1944 vozili ih u kaminonima prema Aušvicu. Vozili po kamenjaru i izrovanim poljima a onda u samu logoru istresali kipovanjem kao kamenje. Nekoliko ih nije preživjelo, Šabanu jedna noga zakačila iza njegova vrata i od pritiska iskočila velika guta na vratu. U nekakvom dispanzeru pitao ga Poljak, ljekar odakle je i ispostavilo se da je taj ljekar služio vojsku baš u Trebinju kao Austrijski vojnik i operisao mu onu gutu. Ali ga tako operisanog esesovac izbacio na snijeg među ostale logoraše.

Istetovirali mu broj na ruci 183019 i odredili u grupu kod doktora Mengele. Zna da su im davali nekakve tablete, injekcije, mjerili temperaturu, gledali boju na licu. Zna da su ih postrojavali pred barakama i iscrpljivali. Pamti da ih je uvjek više ostajalo ležeći pred barakom nego ih se vraćalo u baraku. Ostalo mu je u sjećanju natpis u baraci "Štal baraka" a onda je slijedilo upustvo za rukovanje sa konjima. Na izlazima barake bile su dvije velike peći za zagrijavanje ali one bile u upotrebi ranije kad su bili konji u njima, logoraši ni slame nisu imali.

4-5 januara 1945 godine, kako se približavao ruski front Aušvicu, Nijemci su organizovali kolonu od 7-8000 logoraša i po snijegu potjerali dalje od fronta u unutrašnjost Poljske. Kolonu su razvodnjavali u manje grupe i likvidirali logoraše. Grupu prije Šabana izdvojili i odmah strijeljali a njega jedan vojnik jako udario i oteo mu kapu sa glave ali ga nije ubio. Tu je Šaban vidio prvi put Njemačke vojnike kako bježe spašavajući svoju glavu. Dijelili su oružje Nijemcima kriminalcima a oni bježali. Preostalu grupa logoraša su uputili prema nekom brdašcetu. Kad su već izlazili na brdo čula se paljba sa svih strana.
- Vidim oni ispred mene padoše ali osjećam da padam i ja. Snažan bol i toplinu osjetim u predjelu kuka - kaže Šaban.

Znao je da ne smije ostati na hladnu snijegu. Pritisnuo je ranu komadima krpa sa obje strane kud je metak prošao, odlomio neku granu i nastavio sa onih nekoliko što se podiglo iz mrtvih. Bilo ih je 8 iz Jugoslavije i jedan Mađar. Držali se zajedno. Išli nekom šumicom noću kad sutra dan vide da su ispod brežuljka na kom su njemačke haubice. Po snijegu, hladnoći i bez hrane u tom šumarku na domak haubice, ostali su punih 12 dana. Jedno jutro samo onih haubica i vojnika nestalo. Oni nastavili put do nekog naselja. Poslali trojicu da izvide, čuli razgovor ali i rafal, mislili da su onu trojicu pobili, kad se oni vratili. Ispred bili ruski vojnici. Rusi strijeljali grupu njemačkih vojnika obučenih u logoraška odijela.

- Stara je li vrijeme? - pita Šaban pripremajući se na turu po stanu u Švedskoj pa da ako i do Trebinja stigne.
- Vrijeme je Šabane vrijeme - prekide nas Vahida, dosipajući vruću kafu u ohlađene šoljice.
- Prije dvadesetak dana, onu rupu na kuku mu začepljali, starost, pa progovorila - šapće mi Vahida dok se negdje u hodniku čuje škripa Šabanovih kolica što su se pripremala za nazad.

- I bogami opet ti dočekao da staviš petokraku na glavu? - upitah ga kad je sjedao ne bi li nastavio sa besjedom.
- A dočekah. Teško je živu robu objasniti šta je ona za mene značila tad u Smederevu. Postrojili nas krajem marta 1945, poslije 27 dana putovanja vozovima. Zajedno smo putovali mi logoraši komunisti i zarobljenici Jugoslovenske vojske sa kokardama. Ali u Smederevu pitaju pred strojem od nekoliko hiljada ljudi:
- Ko je odgovoran? - Niko ništa, ljudi se međusobom gledaju ništa ne razumiju. Ja izašao i kažem:
- Ja - To je bila komunistička lozinka a značilo je: "Ko je član partije?"- I odmah mu povjerili odgovornost nad cijelom grupom dok se ne izvrši raspored ljudi. Odatle se javio razglednicom kući u Trebinje. Pisao je onako utomah: "Ako ko ima živ od mojih da znate da sam i ja još živ". I to bilo sve što je otišlo u nekakav sandučić, pošta nije radila ali kasnije saznao da je stiglo.
Po rasporedu ove grupe javio se u jedinicu, htio na front. Poslali ga na pravi pravcati, Sremski front. Borci ne navikli na otvoreno, vojnički ne pripremljeni da se sklanjaju a i bilo ispod časti, padali ko mlado snoplje. U jednoj akciji pogunuo puškomitraljezac i komandir jedinice bio teško ranjen. Borci se uskomešali i počeli povlačiti, Šaban repetirao automat održao kratko političko predavanje i zaprijetio strijeljanjem ko pokuša bježati. Kasnije stigle pohvale i nove funkcije ali i jedinica stigla do Zagreba pa onda Slovenije. Sve borba za borbom.
Poželio svoje ali mu nisu dali iz vojske. Preuzeo dužnost oficira i nastavio sa ganjanjem Draže Mihajlovića po Srbiji. Otišao komandantu i tražio demobilisanje, obrlatio ga i onaj mu rekao:
- Demobilisan si ali napisaćemo da je prekomanda u Trebinje pa ti tamo gledaj kako ćeš.
U Mostaru se javio amidži Tahiru Hadžoviću i poslije kratkog obilaska Trebinja nastavio u Mostaru raditi u službi unutrašnjih poslova. Već iduće godine je prebačen u Sarajevo u istu službu.

- Šefovao Boga mi - našali se Vahida stavljajući pred nas kolače na tanjiru.
- Je su li trebinjski? - upitah probajući.
- Biće - odgovori Šaban.
- Nisi dugo šefovao? - nastavih.
- U maju 1949 poslije operacije kuka bio sam u banji na Ilidži kraj Sarajeva kad uzbuna po banji, baš kao da će Tito doći, kad ono došli po mene i pravo u istražni zatvor i onda 5 mjeseci na Goli Otok - kaže Šaban smijući se i klimajući glavom prinoseći ustima onaj "biće trebinjski" kolač.

Pričao je kako su mu već ranije mrežu pleli oni što nisu imali čim da se hvale niti kolajne pokazuju pa bili pričepili njega. Povod bio banalan. Govorilo se o Rezoluciji Informbiroa u Domu milicije u Sarajevu. Poslije iscrpnog čitanja Rezolucije bila pauza i vrijeme za pitanja. On napisao na komadiću papira: "Rezolucija je papir, mene interesuje da mi kao komunisti neko objasni stvarne razloge razlaza". Uglješa Danilović pitao ko je napisao papirić i on se javio. Tad to prošlo uz klimanje glave ali neki u Trebinju jedva dočekali da nešto ostane u zraku. Sa mučninom se sjeća brata Đede Kapora ali i Huse Budalice.
Na Golom Otoku je dobro upamtio, isto Trebinjca, Omera Pašića koji je i sam bio zatvorenik ali organizovao ljude da premlaćuju zatvorenike. Tako je on sebe rehabilitovao a drugi prolazili kroz neopisivi pakao poniženja.
- Goli Otok sam doživio teže nego Aušvic. U Aušvicu sam čekao smrt ali i ruske topove i pad fašizma, čekao sam da se ponovo sretnem sa Trebinjem sa mojima, ali Goli Otok je neko organizovao "u ime i moje ideje komunizma", to je bio tunel bez kraja - kaže Šaban.

Na Golom Otoku je sreo daidžu i dosta svoje rodbine, svi pod optužbom da su Informbirovci. Kad je stigao kući u Trebinje saznao da je i Vahida bila u iztražnom punih pet mjeseci. Oblijetao po gradu ne bi li do kakva posla došao ali sva vrata za njega bila zatvorena. Kasnije progledali kroz prste u stambenom, trebao im ekonomista, a on bio dobar, boljeg nisu imali. Kad bi Tito prolazio i pored Trebinja njega zatvarali, Vahidu šikanirali i djeca kasnije nosila težinu grijeha bez grijeha.
Đim je stekao uslove za penziju isti dan ostavio olovku na radnom stolu a on se posvetio bašti, kući, ženi, djeci, sebi.
- Po Titovoj smrti Trebinjci bili i Goli Otok zaboravili ? - rekoh i upitah.
- Je su Otok ali počelo četništvo ašićare. Oni iz boračke organizacije počeli prikrivati svoju partizanštinu a počeli se hvaliti četništvom. Tuga je da mi niko, baš niko nije rekao šta se sprema pa da kaže spašavaj djecu. E zovem jednom Đedu Tarana i pitam za penziju, i on je bio nekakav borac, a on sa onu stranu opsova i kaže: "Ma kakva penzija čuvaj glavu".
Ubrzo mu je sin Emir odbio mobilizaciju i odlazak na ratište oko Dubrovnika i isti dan dobio otkaz sa posla. Posao čekao pet godina a otkaz stigao isti dan. Kad je počelo četnikovanje oko Trebinja 1992 godine Šaban djeci pokazao put ka Makedoniji a on sa Vahidom ostao.
- Vidjeli jesmo svašta ali ogladnjeli nismo i što jes' jes' nisu nas maltretirali. Došao jedan pijan sa puškom na vrata i prijetio da će pucati ako Vahida ne otvori. "Dok je sjekire za vratima ti unutra nećeš" rekla mu ona.
27 januara 1993 kad je i posljednja trebinjska džamija zapaljena, Šaban i Vahida pokupili nešto uspomena u zavežljaj i izbjegličkim autobusom u bijeli svijet za djecom.
- Je li vrijeme Vahida? - pita Šaban pripremajući se za put od prozora do izlaznih vrata pa nazad do Trebinja.
- Vrijeme je Alija vrijeme - odgovara ona pomjerajući stvari da kolica mogu proći.


Naš skromni prilog svjedočenju o holokaustu je ponovo bosanski. Šaban Alija Hadžović iz Trebinja u svojoj životnoj priči govori nam o zlu fašizma ali i svakod drugog bezumlja koji mu se obijao o glavu bosanku. Ševko Kadrić
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.121 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.