Torkemada - savršeni
ubica u ime vere

Tomas de Torkemada rođen je 1420. godine u Valjadolidu. Bio je bratanac proslavljenog teologa Huana de Torkemade i zahvaljujući tome lako je napredovao u crkvenim redovima. Rano postaje fanatični borac protiv Jevreja i preobraćenika, verovatno zato što je njegova porodica vodila poreklo od Jevreja koji su primili katoličanstvo.

Pripadao je dominikanskom redu i bio ispovednik buduće kraljice Izabele dok je još bila dete. Priča se da ju je tada naterao da se zakune da će, ako bude došla na španski presto, svu snagu posvetiti potpunom uništenju jeresi i Jevreja. Kada se domogla prestola (1465) buktao je građanski rat. Situacija se ubrzo smirila, a papa je španskim vladarima dozvolio da postave dvojicu inkvizitora čiji će jedini cilj biti uništenje jeresi.

Godinu dana kasnije i Torkemada postaje inkvizitor, a njegova fanatična privrženost katoličanstvu načinila ga je savršenim ubicom u ime vere. Ubrzo, 17. oktobra 1483. Tomas postaje vrhovni inkvizitor. Od ukupnog broja ubijenih tokom delovanja inkvizicije smatra se da je tri četvrtine njih stradalo tokom prve dve decenije. U doba Torkemade.

Najviše krivaca spaljivano je na lomači. Nekoliko hiljada. Ostali su mučeni na najstrašnije načine: ramovi, uvrtači prstiju, štipaljke, mučenje vodom, razvlačenje...
Smatra se da je lično Torkemada kriv za najmanje 2.000 ubistava i nebrojeno mnogo tortura, a pripisuje mu se i izmišljanje mnogih sprava za mučenje.

Posle venčanja Fernanda i Izabele i ujedinjenja Španije, Torkemadina moć još više raste, a posle osvajanja Granade 30. marta 1492. potpisali su naredbu o proterivanju Jevreja. Njih 200.000 je proterano, a Torkemadin san je bio ostvaren. Šest godina kasnije umro je mirno, u manastiru u Avili.
A. I.

da li je neko gledao istoriju sveta kad mel brooks glumi torkemadu

Za mene je on ubica Bozjeg naroda! Da, u ime "vere". Koje vere?

"inje" kako se kod nas kaze...

da koje vere

Tomas de Torquemada (1420. - 1498.)

Prvi veliki inkvizitor Španjolske rođen je u Valladolidu 1420. godine. Bio je rođak slavnog teologa i kardinala Juana de Torquemade. U svojoj ranoj mladosti pristupio je dominikanskom redu u Valladolidu, da bi kasnije bio imenovan priorom samostana Santa Cruz u mjestu Segovia. Na tom položaju zadržao se 22 godine. Kraljevna Isabella izabrala ga za svog ispovjednika dok je boravila u Segoviji. Kada se uspela na tron Kastilje 1474. godine postao je jedan od njenih najpovjerljivijih i najutjecajnijih savjetnika.

U to se vrijeme držalo kako je čistoća katoličke vjere u Španjolskoj u velikoj opasnosti. Španjolska (koja je u Srednjem vijeku imala najveću populaciju Židova u Europi) je tada imala velik broj Židova koji su se preobratili na kršćanstvo, tzv. Marranosa. Neki su se preobratili slobodnom voljom, ali puno veći broj njih učinio je to prisilno. U oba slučaja njihovo preobraćenje pračena je sumnjom i nepovjerenjem. Neki od preobraćenih bili su samo nominalno preobraćeni, ali su tajnosti nastavili održavati židovske običaje.

Godine 1483. papa je imenovao Torquemadu, koji je tada bio samo pomoćni inkvizitor (od 11. veljače 1482.), Velikim inkvizitorom Kastilje, a 17. listopada njegove su se ovlasti prošrilie i na Aragon. Uskoro je cijela Španjolska bila pod njegovom nadležnošću, da bi ubrzo zatim utemeljio sudove u Valladolidu, Sevilji, Jaenu, Avili, Cordobi i Villa Realu, te 1484. godine i u Zaragozi (koji je bio nadležan za kraljestvo Aragon). Također je ustanovio i Veliko vijeće koje se sastojalo od pet članova koji su njemu kao predsjedatelju tog tijela pomagali u razmatranju žalbi.

Kao glavni čvojek španjolske inkvizicije Torquemada je u Španjolskoj želio postići sangre limpia (čistu krv). Posvećen svom cilju Torquemada je svoje napore usmjerio ka uništenju Marranosa. Sukladno tome Inkvizicija je izdala upute katolcima kako mogu prepoznati svoje Marrano susjede i tome obavijestiti Inkviziciju. Dio uputa je glasio: Ako vidite susjede da nose čistu i urednu odjeću subotom, oni su Židovi. Ako kuće čiste petkom i pale svijeće ranije nego što je uobičajeno te noći, oni su Židovi.

Najblaža kazna koja je mogla zateći nekog Marranosa bila je zapljena njegove imovine. Uz zapljenu slijedilo je i javno ponižavanje na ulicama jer se nepoćudnog Marranosa oblačilo u sambenito, majicu sumporno-žute boje, s križevima koji su sezali do struka. Potom je nepoćudnik bivao izbičevan na vratima crkve. Kažnjavanje je išlo sve do toga da su nepoćudnici javno spaljivanji na lomači. Taj obred nazivan je auto-da-fé (akt vjere). Osuđenik se morao javno odreći svojih uvjerenja i poljubiti križ da bi potom, kao čin milosrđa, bio zadavljen (užetom oko vrata) te zatim spaljen. Ukoliko bi se osuđenik samo odrekao svojih vjerovanja bio bi živ spaljen u vatri podloženoj brzogorućim drvetom. Ako se ne bi odrekao svojih vjerovanja tada bi vatra bila ložena sporogorućim drvetom.

Kako bi spriječili daljnje progone španjolski su Židovi pristali vlastima platiti 30.000 dukata. No, za to je čuo Torquemada i usprotivio se kralju Ferdinandu, kojem je došao s raspelom u rukama, govoreći: Juda Isakriot prodao je Krista za 30 srebrenjaka. Vaša Visost će ga prodati za 30.000 dukata. Evo ga, ovdje je. Uzmite ga i prodajte! Potom je ostavio raspelo na stolu i napustio prostoriju. To je rezultirao Aktom o izbacivanju 31. ožujka 1492. godine u kojem kraljevski par naređuje svim Židovima da od 1. srpnja napuste Španjolsku i nikada se više u nju ne vrate, a ukoliko se poslije tog datuma nađu na tlu Španjolske biti će ubijeni. Kada govorimo o Torquemadinu žestokom zalaganju za protjerivanje Židova iz Španjolske gotovo je ironično spomenuti da je njegova baka bila Židovka koja je prešla na kršćanstvo.

Nakon što je postiogao svoj cilj - izbacivanje Židova, Torquemada se povukao u samostan svetog Tome u Avili koji je sam dizajnirao. U zadnjim godinama života bio je uvjeren da će biti otrovan, stoga je uvijek držao rog jednoroga pored svog tanjura kao protuotrov. Međutim nije otrovan već je umro prirodnom smrću 16. rujna 1498. godine.

O svemu onome što je učinio kao čelnik čovjek španjolske Inkvizicije jednom je prilikom rekao: Kriv sam za samo jedan zločin... Bio sam premilosrdan!

To je bolesno

citao sam o njemu frajer je bolestan

"умро је мирно" 

Pa niko ga nije spalio na lomaci, to je pisac hteo da kaze