Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 10:11:42
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Solunski front  (Pročitano 2904 puta)
26. Nov 2006, 23:54:54
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
OS
Windows XP
Browser
Opera 9.02
mob
Apple iPhone 6s
Solunski front

Solunski front u Prvom svetskom ratu je nastao kao pokušaj Saveznika da pomognu Srbiji u jesen 1915. protiv združenog napada Nemačke, Austro-Ugarske i Bugarske. Ekspedicija je došla prekasno i u nedovoljnom broju da spreči pad Srbije, a ekspedicija je bila otežana unutrašnjom političkom krizom u Grčkoj (Nacionalna šizma). Na kraju je stvoren stabilan front, koji se prostirao od albanske obale Jadranskog mora do reke Struma, u kom su se međunarodne savezničke snage borile sa Centralnim silama. Solunski front je ostao prilično stabilan, uprkos lokalnim akcijama, sve do velike savezničke ofanzive u septembru 1918, koja je rezultovala kapitulacijom Bugarske i oslobođenjem Srbije.

Austro-Ugarska je napala Srbiju u avgustu 1914, ali nije uspela da savlada srpski otpor. Nakon ulaska u rat Otomanskog carstva na strani Centralnih sila, odlučujući faktor je bio položaj Bugarske. Bugarska je zauzimala strateški važan položaj na boku Srbije, a njena intervencija na bilo kojoj od strana bi odlučujuće poremetila ravnotežu. Međutim, Bugarska i Srbija su vodile dva rata u poslednjih 30 godina, prvi 1885. (Srpsko-bugarski rat), a drugi 1913. (Drugi balkanski rat). Ishod poslednjeg je bio ponižavajući za Bugarsku, i postojala je široko mišljenje u bugarskoj vladi i narodu da je Srbija ukrala zemlju koja je zakonito pripadala njima.

Dok su Saveznici mogli da ponude male teritorijalne ustupke od Srbije i (još uvek neutralne) Grčke, obećanja Centralnih sila su bila mnogo primamljivija, pošto su one nudile većinu teritorija koja je Bugarska tražila. Nakon poraza Antante kod Galipolja i ruskim porazom u Gorlice-Tarnovskoj ofanzivi, koje su demonstrirale snagu Centralnih sila, kralj Ferdinand je potpisao sporazum sa Nemačkom i 21. septembra 1915 je započeo mobilizaciju za rat.

Pad Srbije

Tokom proteklih devet meseci, Srbija je pokušavala da obnovi svoje oslabljene armije i poboljša stanje sa zalihama. Uprkos velikim naporima, srpska vojska je bila za samo 30.000 ljudi veća nego na početku rata (oko 225.000) i još uvek nije bila dobro opremljena. Iako su Velika Britanija i Francuska govorile o ozbiljnijoj vojnoj pomoći Srbiji, ništa nije urađeno sve dok već nije bilo kasno. Kada je Bugarska započela mobilizaciju, Francuzi i Britanci su poslali dve divizije da pomognu Srbiji, ali su kasno stigle u grčki grad Solun. Delimični razlog za ovo odlaganje su bila sukobljena mišljenja u grčkoj vladi o ovom ratu.

Prema Srbiji su krenule bugarska, nemačka i austro-ugarska vojska, sve pod komandom feldmaršala Makenzena, koje su ukupno brojale više od 300.000 ljudi. Nemci i Austro-Ugari su započeli svoj napad 5. oktobra masovnom artiljerisjkom pripremom, koju su sledile prelasci preko reka Save i Dunava. Zatim je 11. novembra bugarska vojska napala iz dva pravca, jednim sa severa prema Nišu, a jednim sa juga prema Skoplju. Bugarska vojska je bila velika i brzo se probila kroz slabije srpske snage koje su pokušavale da zaustave njeno napredovanje. Zbog bugarskog proboja, pozicija Srbije je bila beznadežna; njena glavna vojska na severu zemlje bi ili bila okružena i primorana na predaju ili bi morala da pokuša da se povuče.
 
Srpska vojska tokom povlačenja preko Albanije

Vojvoda Putnik je naredio povlačenje na jug i zapad prema Crnoj Gori i Albaniji. Vreme je bilo loše, kao i putevi, a vojska je morala da pomogne desetinama hiljada civila koji su se povlačili sa njom. Ukupno je oko 125.000 srpskih vojnika stiglo do obale Jadranskog mora i ukrcalo se na francuske transportne brodove koji su ih prevezli na brojna grčka ostrva (većina je otišla na Krf), pre nego što su poslani za Solun. Vojvoda Putnik je morao biti nošen tokom celog povlačenja i umro je malo više od godinu dana nakon toga u bolnici u Francuskoj.

Francuske i britsneke divizije su krenula na sever od Soluna krajem novembra pod komandom francuskog generala Morisa Saraja. Međutim, britanskim divizijama je naređeno iz Londona da ne prelaze grčku granicu, tako da su Francuzi sami krenuli prema reci Vardar. Njihovo napredovanje je bila ograničena pomoć odstupajućoj srpskoj vojsci, pošto je bugarska vojska morala da skoncentriše veće snage na južnom krilu da bi se nosila sa ovom pretnjom. Do polovine decembra, general Saraj je zaključio da je povlačenje neophodno zbog odlučnih bugarskih napada na njegovo položaje.

Ovo je bila skoro potpuna pobeda za Centralne sile. Železnica od Berlina do Istanbula je konačno otvorena, i, kao rezultat, Nemačka je bila u mogućnosti da pomogne svom slabijem savezniku, Otomanskom carstvu. Jedini nedostatak pobedi je bilo povlačenje srpske vojske, koja je ostala organizovana i bila je spremna za borbu nakon samo šest meseci.

Uspostavljanje Solunskog fronta 1916.

Austro-ugarska vojska je napala Crnu Goru, saveznika Srbije, i do 25. januara mala crnogorska vojska se predala. Austro-Ugarska je nastavila svoje napredovanje duž jadranske obale, napavši Albaniju koja je bila pod kontrolom Italije. Do kraja zime, mala italijanska vojska je bila isterana iz skoro cele zemlje.

U ovom trenutku, sa izgubljenim ratom na Balkanu, britanski generalštab je tražio povlačenje svih svojih vojnika iz Grčke, ali je francuska vlada protestvovala. Pošto su francuske divizije ostale, ostale su i britanske, ali sa nesakrivenim nezadovoljstvom. Savezničke armije su se utvrdile oko Soluna, koji je postao veliki utvrđeni kamp. Srpska vojska (sada pod komandom generala Petra Bojovića), nakom odmora i oporavka na Krfu, je francuskim brodvima prebačena na Solunski front.

U međuvremenu se politička situacija u Grčkoj zaoštrila. Zvanično, Grčka je bila neutralana, ali je kralj Konstantin I bio pro-nemački opredeljen, dok je premijer Elefterios Venizelos bio za Francusku. Grčka je u početku podržala francusko-britansku pomoć Srbiji, a onda joj se suprotstavila; konačno, nakon Venizelosove ostavke, rojalistička vlada ju je zvanično osudila, ali se nije stvarno suprotstavila nadmoćnijim savezničkim snagama koje su se iskrcale u Solunu. Nemci, koji su pokušavali da pridobiju Grčku na svoju stranu, su bili oprezni da ne pređu grčku granicu.

U maju 1916. general Saraj je zatražio da se grčka vojska demobiliše i grčka vlada se povinovala tom zahtevu. Međutim, ova akcija je još više naterala grčku vladu da se ide prema priduživanju Centralnim silama.

Sa pouzdanim saznanjem da će se Rumunija pridružiti Saveznicima, general Saraj je počeo pripreme na bugarsku vojsku. Nemci, uz pomoć obaveštenja koja su dobili od grčkih pristalica, su sačinili plan za svoj iznenadni napad. Nemačka ofanziva je pokrenuta 17. avgusta, tri dana pre nego što je bilo predviđeno da počne francuska ofanziva. Zapravo, ovo je bila bugarska ofanziva, pošto je austro-ugarska vojska bila u Albaniji, a samo jedna nemačka divizija je bila na grčkoj granici. Napad je u početku, zahvaljujući iznenađenju, postigao izvestan uspeh, ali su srspke snage zauzele odbrambene linije nakon dve nedelje. Zaustavivši bugarsku ofanzivu, srpska vojska je izvela kontranapad 14. septembra. Teren je bio težak i Bugari su se branili, ali je srpska vojska polako napredovala. Spori napredak srpskih snaga se nastavio kroz oktobar i u novembru, iako se vreme pogoršalo i sneg počeo da pada na planinama. Nemci su poslali još dve divizije da pomognu bugarskoj vojsci, ali su francuske i srpske vojske 19. novembra zauzele Bitolj.

Gubici u ovoj kampanji su bili najmanje 50.000 vojnika sa savezničke strane i verovatno više od 60.000 ubijenih i zarobljenih Bugara i Nemaca. Front je napredovao oko 40 km.

Međutim, bugarsko napredovanje u grčku Istočnu Makedoniju je izazvalo još jednu unutrašnju grčku krizu. Vlada je naredila svojim vojnicima u tom području (demobilizovanom 4. korpusu) da ne pruža otpor, i uprkos povremenim lokalnom otporu koji je pružilo nekoliko oficira, većina korpusa sa svojim komadantima je bilo primorana na predaju nemačkim snagama i ostatak rata je proveo u zarobljeništvu u nemačkom gradu Gerlic. Predaja teško stečenih novoosvojenih teritorija omraženim Bugarima bez otpora je viđena od strane mnogih oficira Venizelosove vojske kao poslednja kap. Uz aktivnu pomoć savezničkih vlasti, oni su izveli puč kojim su osigurali Solun i veći deo Makedonije za Venizelosa (vidi Pokret za nacionalnu odbranu). Od tog trenutka Grčka je imala dve vlade, zvaničnu rojalističku u Atini, koja je zadržala svoju neutralnost uprkos rastućem savezničkom pritisku, i revolucionarnu Venizelovu vladu u Solunu, koja je odmah ušla u rat na strani Antante.

U isto vreme, Italija je razmestila još vojnika u Albaniji i ove nove trupe su uspele da prisile austrijski korpus na povlačenje kroz planinske predele južno od jezera Ostrovo.

1917

Do proleća te godine, vojska generala Saraja je bila pojačan do te tačke da je brojala 22 divizije: 6 francuskih, 6. srpskih, 7 britanskih, 1 italijansku, 1 grčku i dve ruske brigade. Još dve grčke divizije su osnovane. Ofanziva je planirana za kraj aprila, ali početni napad nije uspeo uz velike gubitke, i ofanziva je obustavljena 21. maja.

Potom su Saveznici, želeći da izvrše još veći pritisak na Atinu, okupirali Tesaliju, iz koje se povukla rojalistička grčka vojska, i Korintski zemljouz, praktično podelivši zemlju na dva dela. Dalji diplomatski pritisak je rezultovao abdikacijom grčkog kralja (14. juna) i ujedinjenjem zemlje pod premijerom Venizelosom. Nova vlada je odmah objavila rat Centralnim silama i počela da stvara novu vojsku. Uprkos ovom povoljnom ishodu, novi premijer Francuske Žorž Klemanso je u novembru opozvao sa dužnosti generala Saraja i umesto njega postavio više diplomatskog francuskog generala Adolfa Gijomu.

1918

U maju, grčke snage su napale i zauzele jake bugarske položaje kod Skra-di-Legena, što je prva velika grčka akcija u ratu na strani Saveznika. Međutim, pošto je nemačka ofanziva pretila Francuskoj, general Gijoma je pozvan u Pariz, a zamenio ga je general Franše d'Epere.

Iako je d'Epere tražio napad na bugarsku vojsku, francuska vlada je odbila da dozvoli ofanzivu sve dok se ostale vlade ne slože. General Gijoma, pošto više nije bio neophodan u Francuskoj, je putovao iz Londona u Rim, pokušavajući da dobije saglasnost za napad. Sporazum je postignut u septembru i d'Epereu je dozvoljeno da pokrene svoju veliku ofanzivu.

Savezničke snage su sada bile vrlo velike, koje ne samo da su imale grčku vojsku na njihovoj strani, već su imali 6.000 ljudi iz Češke legije, koji bili evakuisani iz Rusije nakon Oktobarske revolucije i koji su bili spremni da se bore protiv omražene Austro-Ugarske. Međutim, i Bugarska je takođe povećala brojnost svoje vojske tokom 1917. i u pogledu ukupnog broja vojnika, dve strane su bile približno jednake (291 saveznički bataljon protiv 300 bugarskih bataljona, plus još 10 nemačkih bataljona). Ali u pogledu morala dve strane su se bile potpuno različite. Saveznici su bili uvereni u svoju predstojeću pobed, dok su bugarski vojnici mogli da vide da je rat izgubljen - Otomansko carstvo je bilo pred kolapsom, vlada Austro-Ugarske je bila u haosu, a moćna nemaćka vojska je poražena na Zapadnom frontu. Bugarski vojnici nisu bili voljni da se bore i poginu za izgubljenu stvar.

Bitka kod Dojrana je započela artiljerijskim bombarodvanjem neprijateljskih položaja 14. septembra. Sledećg dana, Francuzi i Srbi su napali i izvršili svoje ciljeve. Sledećeg dana neke bugarske jedinice su počele da se predaju bez borbe. Saveznici su onda pokrenuli ofanzivu duž celih svojih linija i bugarski komadant je naredio povlačenje. Saveznički avioni su bombardovali odstupajuće bugarske vojnike i povlačenje je postalo bekstvo. Bugarskoj je 30. septembar garantovano primirje od strane generala d'Eperea i na taj način je ona izbačena iz rata. Kralj Ferdinad je abdicirao i otišao u izgnanstvo četiri dana kasnije.

U ovom trenutku britanska vojska je skrenula istočno prema evropskom delu Otomanskog carstva, dok su srpske i francuske snage nastavile na sever. Uz britansku vojsku blizu Istanbula i bez značajnijih turskih snaga da je zaustave, turska vlada je zatražila primirje 26. oktobra (Enver Paša i njegovi saradnici su nekoliko dana ranije pobeli u Berlin).

Srpske i francuske snage su oslobodile Srbiju i savladale nekoliko slabih nemačkih divizija koje su pokušale da zaustave njihova napredovanja. Beograd je oslobođen 1. novembra, a 10. novembra d'Epereva vojska je prešla Dunav i spremala se da uđe u središte Mađarske kada se rat konačno završio. Grof Đula Karolj, koji je predvodio revolucionarnu mađarsku vladu, je došao u Beograd i zatražio primirje.

Izvor: Wikipedia
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 10:11:42
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.083 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.