Jezdimir Dangić (1897.-1947.) - četnički major (bojnik).

Rođen je 5. svibnja 1897. u Srebrenici u obitelji pravoslavnog svećenika. Išao je u gimnaziju u Tuzli i kao pripadnik organizacije Mlada Bosna bio osuđen na tri i pol godine zatvora zbog veleizdaje Austro-Ugarske. Kaznu je odslužio u Tuzli i Zenici tijekom prvog svjetskog rata.

Nakon rata studirao je pravo i radio u Tuzli i okolici kao policijski činovnik i rezervni konjički potporučnik. 3. siječnja 1928. prešao je u aktivnu žandarmerijsku službu s činom potporučnika.

Drugi svjetski rat dočekuje s činom majora. U travanjskom ratu 1941. Dangić zapovjeda žandarmerijskom jedinicom koja prati kralja Petra drugog od Beograda do Nikšića. Izbjegava zarobljavanje od strane Nijemaca i preko braće Todorovića, aktivnih majora jugoslavenske kraljevske vojske, stupa u vezu s pukovnikom Dražom Mihailovićem na Ravnoj Gori u Srbiji. Draža ga šalje u istočnu Bosnu s ciljem stvaranja i širenja četničke organizacije u tim krajevima.

Zarobljen je u noći 10./11.04.1942. u Rogačici kod Bajine Bašte od jednog odreda 714. divizije njemačkog Wehrmachta

Izvor: Wikipedia