Mihail Suslov

Mihail Suslov ( 21 studeni 1902 - 26 siječanj 1982 ) je bio sovjetski političar i vladar iz sjene [[SSSR-a između [[1955 i [[1982 godine.

Karijera

Brza administrativna karijera Mihaila Suslova počinje gotovo odmah po stjecanju punoljetstva [[1921 godine kada se učlanjuje u komunističku partiju. Ubrzo potom on upisuje ekonomski fakultet koji će uspješno završiti [[1924 godine. Tada se ovoj mladom "pravilno" educiranoj osobi ponudilo mjesto predavača na fakultetu u [[MoskvaMoskvi što on objeručki prihvaća. Uspješno svladavši ovaj "partijski" zadatak [[1931 godine je postavljen u inspekciju za provođenje [[Staljinovih čistki na području [[Urala i [[UkrajinaUkrajine. Po završetku toga posla premješten je na poziciju prvog sekretara komunističke partije [[Stavropola. Njegov tamošnji rad pun entuzijazma i nalažanje kontrarevolucionara upada u oči samom Staljinu koji ga preko reda [[1941 godine postavlja u [[Centralni komitet KP SSSR-a. Kako je Suslov svoju karijeru proslavio uhićenjima i protjerivanjima "proturevolicionarnih" elemenata tijekom Drugog svjetskog rata dobiva zadatak protjerivanje Čečena i drugih nelojalnih naroda s Kavkaza. U trenutcima kada je Crvena armija 1943 godine krenula u protuofenzivu oslobađajući velika područja svoje domovine postalo je svima u vladi Moskve jasno da će njihov veliki čistilac dobiti novi posao. To će 1944 godine postati područje Litve čiji narod je htio slobodu, a ne ponovno nasilno pripajanje SSSR-u. Tijekom tamošnjih čistki Suslov šalje cijela sela u Sibir. Navodno na jednom sastanku CK Litve on izjavljuje kako će Litva ubuduće biti bez Litvanaca. Te svi uspješno obavljeni poslovi bivaju nagrađeni 1948 godine kada umire Andrej Ždanov Staljinov očekivani nasljednik i ideolog partije. Na ovu njegovu posljednju poziciju Staljin odlučuje postaviti Suslova koji će ju držati sve do svoje smrti. Ubrzo po tome nakratko će postati glavni urednik lista Pravda, ali i gotovo vječiti član Polibiroa.

Vladar iz sjene

Da li je Staljin razmišljao o proglašenje Suslova svojim nasljednikom pošto mu je dao mjesto partijskog ideologa danas više ne možemo znati. Jedino je sigurno da ga je smrt vođe SSSR-a 1953 godine ostavila na čistina bez najjačeg saveznika. U prvim trenutcima on se nije znao snaći tako da niti je pružio podršku vladi Georgij Maksimilijanovič MaljenkovMaljenkova niti joj se protivio. To ga je koštalo mjesta u Politbirou koje će povratiti 1955 godine podrškom Nikita HruščovHruščovu i njegovom preuzimanju vlasti. Kada se Maljenkov pokušao vratiti na vlast 1957 godine glasovanjem u Politbirou Suslov je podržao upotrebu Žukova i prijetnje vojskom kako bi se izbjeglo drugo negativno glasovanje o povjerenju i smjena Hruščova. Ta podrška prvim godinama vladavine Hrušcova se vremeno pretvara u razočarenje i razmišljanje kako on izdaje revoluciju. To razmišljanje Suslova svima postaje očito 1964 godine kada počinje organizirati zavjeru da na vlast postavi Brežnjeva. Ova zavjera će ostvariti svoj uspjeh 14. listopada 1964 godine kada se Hruščovu izglasava nepovjerenje. Tim događajem svima domaćim i stranim državnicima postaje jasno kako vlast SSSR-a u stvarnosti drži Suslov. Svi strani posjetitelji koji u preostalih 17 godina dolaze radi obavljanje važnih državnih poslova posjete Brežnjeva, ali obavezno i Suslova ako žele da se ne vrate kući neobavljena posla. Tijekom svih ovih godina on postaje sponzor budućeg vođe SSSR-a Jurija Andropova koji zajedno s njim podržava Mihaila Gorbačova. Smrću Mihaila Suslova 26 siječnja 1982 godine se otvara velika sezona državnih sprovoda u Moskvi tijekom koje će u roku od 40 mjeseci umrijeti 3 vođe SSSR-a. Suslov je pokopan uz svojeg voljenog vođu Staljina.

Izvor: Wikipedia